Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-787/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Erste & Steiermaerkische Bank d.d., Zagreb, Ivana Lučića 2, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu,broj: P-4518/2021-28 od 25. rujna 2024., 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-4518/2021-28 od 25. rujna 2024.
II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-4518/2021-28 od 25. rujna 2024. suđeno je:
" I Nalaže se tuženiku, ERSTE&STEIERMARKISCHE d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.138.94 EUR / 53.788,36 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 1,05 EUR/7,89 HRK od dana 5.11.2008. do isplate
- 9,74 EUR/73,42 HRK od dana 5.1.2009. do isplate
- 12,28 EUR /92,49 HRK od dana 5.2.2009. do isplate
- 14,06 EUR/105,95 HRK od dana 5.3.2009. do isplate
- 7,49 EUR/56,45 HRK od dana 6.4.2009. do isplate
- 9,10 EUR/68,60 HRK od dana 5.5.2009. do isplate
- 6,21 EUR/46,79 HRK od dana 5.6.2009. do isplate
- 3,40 EUR /25,61 HRK od dana 6.7.2009. do isplate
- 3,11 EUR/23,42 HRK od dana 4.8.2009. do isplate
- 5,34 EUR/40,22 HRK od dana 4.9.2009. do isplate
- 2,61 EUR/19,67 HRK od dana 5.10.2009. do isplate
- 3,26 EUR/24,58 HRK od dana 5.11.2009. do isplate
- 5,03 EUR/37,90 HRK od dana 4.12.2009. do isplate
- 8,84 EUR/66,59 HRK od dana 5.1.2010. do isplate
- 13,33 EUR/100,46 HRK od dana 5.2.2010. do isplate
- 12,78 EUR/96,26 HRK od dana 5.3.2010. do isplate
- 19,06 EUR /143,63 HRK od dana 6.4.2010. do isplate
- 18,63 EUR/140,37 HRK od dana 5.5.2010. do isplate
- 22,56 EUR/169,96 HRK od dana 4.6.2010. do isplate
- 36,21 EUR/272,79 HRK od dana 5.7.2010. do isplate
- 30,42 EUR/229,21 HRK od dana 4.8.2010. do isplate
- 47,24 EUR/355,91 HRK od dana 6.9.2010. do isplate
- 41,77 EUR/314,70 HRK od dana 5.10.2010. do isplate
- 52,30 EUR/394,03 HRK od dana 6.12.2010. do isplate
- 66,48 EUR/500,92 HRK od dana 5.1.2011. do isplate
- 57,72 EUR/434,92 HRK od dana 4.2.2011. do isplate
- 58,99 EUR/444,48 HRK od dana 4.3.2011. do isplate
- 51,28 EUR /386,38 HRK od dana 5.4.2011. do isplate
- 67,57 EUR /509,10 HRK od dana 17.5.2011. do isplate
- 78,27 EUR/589,72 HRK od dana 15.6.2011. do isplate
- 73,78 EUR/555,89 HRK od dana 5.7.2011. do isplate
- 121,51 EUR/915,50 HRK od dana 16.8.2011. do isplate
- 83,49 EUR/629,05 HRK od dana 12.9.2011. do isplate
- 76,19 EUR/574,03 HRK od dana 13.10.2011. do isplate
- 77,17 EUR/581,42 HRK od dana 5.12.2011. do isplate
- 84,53 EUR/636,92 HRK od dana 5.1.2012. do isplate
- 90,14 EUR/679,15 HRK od dana 6.2.2012. do isplate
- 89,56 EUR/674,81 HRK od dana 5.3.2012. do isplate
- 86.30 EUR/650,20 HRK od dana 5.4.2012. do isplate
- 87,79 EUR/661,49 HRK od dana 4.5.2012. do isplate
- 90,06 EUR/678,53 HRK od dana 5.6.2012. do isplate
- 87,06 EUR/655,95 HRK od dana 6.7.2012. do isplate
- 85,63 EUR/645,15 HRK od dana 5.9.2012. do isplate
- 81,25 EUR/612,18 HRK od dana 10.9.2012. do isplate
- 83,31 EUR/627,71 HRK od dana 5.10.2012. do isplate
- 87,22 EUR/657,15 HRK od dana 6.11.2012. do isplate
- 86,31 EUR/650,29 HRK od dana 7.12.2012. do isplate
- 78,56 EUR/591,91 HRK od dana 28.1.2013. do isplate
- 82,02 EUR/617,98 HRK od dana 7.2.2013.. do isplate
- 82,38 EUR/620,68 HRK od dana 8.3.2013. do isplate
- 88,58 EUR/667,42 HRK od dana 5.4.2013. do isplate
- 77,89 EUR/586,86 HRK od dana 1.6.2013. do isplate
- 77,90 EUR/586,91 HRK od dana 5.7.2013. do isplate
- 76,82 EUR/578,83 HRK od dana 6.8.2013. do isplate
- 81,19 EUR/611,69 HRK od dana 5.9.2013. do isplate
- 85,43 EUR/643,71 HRK od dana 4.10.2013. do isplate
- 83,66 EUR/630,31 HRK od dana 8.11.2013. do isplate
- 87,60 EUR/660,00 HRK od dana 18.12.2013. do isplate
- 84,82 EUR/639,11 HRK od dana 24.1.2014. do isplate
- 89,81 EUR/676,66 HRK od dana 22.2.2014. do isplate
- 91,04 EUR/685,96 HRK od dana 17.3.2014. do isplate
- 87,77 EUR/661,32 HRK od dana 26.4.2014. do isplate
- 87,29 EUR /657,70 HRK od dana 7.5.2014. do isplate
- 87,28 EUR/657,61 HRK od dana 4.7.2014. do isplate
- 86,92 EUR/654,91 HRK od dana 7.7.2014. do isplate
- 89,71 EUR/675,94 HRK od dana 7.8.2014. do isplate
- 91,95 EUR/692,77 HRK od dana 10.9.2014. do isplate
- 92,07 EUR/693,73 HRK od dana 1.10.2014. do isplate
- 92,07 EUR/693,73 HRK od dana 1.10.2014. do isplate
- 92,07 EUR/693,73 HRK od dana 1.10.2014. do isplate
- 2.926,68 EUR/22.051,05 HRK od dana 1.10.2014. do isplate
sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do dana 31.07.2015.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023.g. do do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 3.266,73 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose od:
-kn 2,16 od 02.01.2006. pa do isplate,
-kn 4,53 od 02.02.2006. pa do isplate,
-kn 22,09 od 02.03.2006. pa do isplate,
- kn 44,70 od 02.04.2006. pa do isplate,
-kn 59,50 od 02.05.2006. pa do isplate,
-kn 45,35 od 02.06.2006. pa do isplate,
-kn 54,36 od 02.07.2006. pa do isplate,
-kn 62,34 od 02.08.2006. pa do isplate,
-kn 57,99 od 02.09.2006. pa do isplate,
-kn 49,31 od 02.10.2006. pa do isplate,
-kn 47,68 od 02.11.2006. pa do isplate,
-kn 53,02 od 02.12.2006. pa do isplate,
-kn 53,63 od 02.01.2007. pa do isplate,
-kn 83,96 od 02.02.2007. pa do isplate,
-kn 90,51 od 02.03.2007. pa do isplate,
-kn 83,91 od 02.04.2007. pa do isplate,
-kn 96,51 od 02.05.2007. pa do isplate,
-kn 134,22 od 02.06.2007. pa do isplate,
-kn 137,49 od 02.07.2007. pa do isplate,
-kn 154,23 od 02.08.2007. pa do isplate,
-kn 147,63 od 02.09.2007. pa do isplate,
-kn 136,24 od 02.10.2007. pa do isplate,
-kn 152,94 od 02.11.2007. pa do isplate,
-kn 151,47 od 02.12.2007. pa do isplate,
-kn 132,19 od 02.01.2008. pa do isplate,
-kn 125,33 od 02.02.2008. pa do isplate,
-kn 105,23 od 02.03.2008. pa do isplate,
-kn 65,79 od 02.04.2008. pa do isplate,
-kn 70,58 od 02.05.2008. pa do isplate,
-kn 131,93 od 02.06.2008. pa do isplate,
-kn 103,97 od 02.07.2008. pa do isplate,
-kn 115,84 od 02.08.2008. pa do isplate,
-kn 143,49 od 02.09.2008. pa do isplate,
-kn 131,76 od 02.10.2008. pa do isplate,
-kn 98,80 od 02.11.2008. pa do isplate,
-kn 36,07 od 02.01.2009. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.574,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, kao i tuženikov prigovor radi prebijanja utužene tražbine i one za koju tuženik tvrdi da ju ima prema tužitelju ako se kao prethodno pitanje utvrdi da su predmetne ugovorne odredbe ništetne i postojanje tužiteljeve tražbine.
6. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 od 7. listopada 2005. (dalje: Ugovor) kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 37.351,35 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 144 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važeće na dan dospijeća. Sporno je bilo pitanje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, te pitanje je li tužiteljev zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario, može li se tražiti vraćanje stečenog bez osnove s obzirom na to da je ugovor ispunjen te ima li tuženik tražbinu prema tužitelju za razdoblje kada je tečaj CHF bio manji od početno ugovorenog zbog čega su anuiteti manje plaćeni.
7. Prvostupanjski je sud utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, kao prethodno pitanje, utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018 od 19. studenoga 2019.
8. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP/03).
9. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više s osnove povećanja tečaja CHF u odnosu na početni, pa je obvezao tuženika navedene razlike platiti tužitelju jer je isto stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a svoju je odluku utemeljio na članku 1111. u vezi s člankom 323. stavak 1. te 1115., te članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO).
10. Prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da zastara teče od 14. lipnja 2018., jer je presuda Visokog trgovačkog suda RH donesena 14. lipnja 2018., sukladno stajalištu Vrhovnog suda RH iz presude i rješenja posl.br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., budući petogodišnji zastarni rok od tada do podnošenja tužbe 27. svibnja 2021. nije protekao.
11. Prvostupanjski je sud prigovor radi prebijanja odbio kao neosnovan jer da nije utvrđeno postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju koja se temeljila na tvrdnji o manje plaćenim anuitetima kada je tečaj CHF-a bio niži od početnog jer po shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelj kao potrošač nje primio ništa odnosno nije stekao ništa bez osnove.
12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje tako pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijana presuda nema proturječnosti niti su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni.
13. Žalitelj u prvom redu (točka II. žalbe) ukazuje na odredbe ZPP-a koje se odnose na izuzeće drugostupanjskih sudaca. U vezi s tim navodima treba reći kako nisu ispunjeni uvjeti zbog kojih bi bilo potrebe postupati u smislu odredbi ZPP-a na koje se žalitelj poziva.
14. Žalitelj ukazuje kako nije utvrđen status tužitelja kao potrošača, te navodi kako se isti ne presumira i da je u svakom konkretnom slučaj potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor. Treba istaknuti kako je tuženik u odgovoru na tužbu iznosio navode da je "tuženik tužitelja, kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli". Tužiteljev status potrošača vidljiv je iz Ugovora o kreditu iz kojeg ne proizlaze okolnosti da je isti sklopljen u poslovne svrhe, a sam tužitelj je u svom iskazu naveo da je kredit koristio za vraćanje drugih kredita i za potrebe obitelji pa i ovaj sud smatra da je tužitelj potrošač te da je Ugovor potrošački ugovor.
15. Prvostupanjski je sud zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o glavnici vezanoj uz valutu CHF, kao prethodno pitanje, pravilno utemeljio na pravnim utvrđenjima iz postupka po kolektivnoj tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. U žalbi se žalitelj poziva na odluke Suda EU, prvenstveno onu u predmetu C-81/19 i C-243/20, ali o tome je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na koje se tužitelj pozvao (kolokvijalno nazvan Franak), koje imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i VSRH, Revd 128/2024-2). Žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio dokumentaciju i predložene dokaze tuženika vezano uz informiranost tužitelja: reklamni materijal, brošure, dokument za informiranje o valutnoj klauzuli, grafovi kojima je prikazano kretanje tečaja. Navedene informacije, prema shvaćanju ovog suda, nisu dostatne za zaključak kako je tužitelj, ako su mu informacije i bile dane, potpuno informiran o rizicima fluktuacije tečaja CHF a tek tada bi se moglo zaključiti da predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu nepoštene. To stoga što bi za potpunu obavijest o rizicima fluktuacije tečaja bilo potrebno da su potrošači (pa tako i tužitelj) bili obaviješteni i o tome da između pojedinih stranih valuta postoje razlike zbog kojih rizik promjene vrijednosti svake od tih stranih valuta u odnosu na kunu nije jednak, da je CHF specifična valuta, tzv. „valuta utočišta“, što znači da je švicarski franak siguran za ulagače, ovdje banke, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a postoji mogućnost povećanja vrijednosti, što u konkretnom slučaju znači da je rizik povećanja vrijednosti švicarskog franka kao valute utočišta preuzeo potrošač koji ne zarađuje u CHF o čijoj vrijednosti je ovisna glavnica koju otplaćuje u onome u čemu zarađuje, u kunama (tako VTSRH Pž- 6632/2017-10). Tužitelj je u svom iskazu naveo kako mu je tuženik kredit u CHF ponudio jer je to bio najpovoljniji kredit i u kojem će mu biti povoljna rata.
16. Žalitelj i dalje ustraje na prigovoru zastare i tijeku (dosuđenih) zakonskih zateznih kamata. Prigovor zastare prvostupanjski je sud pravilno odbio računajući početak tijeka zastare od pravomoćnosti presude donesene u postupku kolektivne tužbe (postupak „Franak“) kojom je (na drugi način) utvrđena ništetnost predmetnih ugovornih odredbi, a koja, u pogledu valutne klauzule vezane za CHF počinje teći 14. lipnja 2018., što je općeprihvaćeno stajalište sudske prakse, a budući od tada do podnošenja tužbe 27. svibnja 2021. nije protekao opći, petogodišnji zastarni rok. Kamate na dosuđene iznose, a budući je riječ o vraćanju stečenog bez osnove na temelju nepoštenih (i zbog toga ništetnih) ugovornih odredbi teku od dana stjecanja, kako je prvostupanjski sud i dosudio, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a s obzirom da je tuženik onaj koji je takve, nepoštene ugovorne odredbe unaprijed sastavio i ponudio.
17. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da prigovor radi prebijanja nije osnovan i to stoga što tražbina tuženika ne postoji. Tužitelj nije od tuženika ništa stekao, a ugovornu obvezu je ispunjavao onako kako je to bilo ugovoreno i kako je tuženik od njega tražio. Za razliku od tužitelja, koji je potrošač, i prava koja mu zbog tog statusa pripadaju, tuženiku ne pripada pravo pozivati se na nepoštenost ugovorne odredbe i na tome temeljiti neko svoje potraživanje.
18. Žalitelj dovodi u pitanje odluku o troškovima postupka te smatra da prvostupanjski sud za sve poduzete radnje nije smio uzeti vrijednost boda od po 2,00 EUR te jer je za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23; dalje; Tarifa), koja je bila na snazi u trenutku donošenja prvostupanjske presude, trebalo uzeti vrijednost boda od po 10 kn. Tarifnim brojem 52. stavkom 3. Tarife propisano je kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U vrijeme donošenja odluke o trošku postupka u predmetu na snazi je Tarifa koja u Tbr. 54. propisuje da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR pa nije pogrešno odlučeno kada je i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife priznata vrijednost boda po 2,00 EUR.
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
20. S obzirom na to da žalitelj nije sa žalbom uspio, to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić