Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3914/2025

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. EĐ zbog prekršaja iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 123/19, 84/21, 114/22, 36/24), odlučujući o žalbi okr. EĐ, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-4942/2024-10 od 11. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba okr. EĐ, prvostupanjska presuda se ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. EĐ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 400,00 (četiristo) eura, u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura novčane kazne, tako da je okrivljenik na ime novčane kazne dužan platiti iznos od 360,18 eura (tri stotine šezdeset eura i osamnaest centi) zbog djela prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura.

2. Protiv te presude okr. EĐ pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba je osnovana.

5. Rješavajući o predmetu u okviru navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13 ,110/15, 70/17, 118/18, 114/22 ) po ocjeni ovog Suda pravilno žalitelj pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja,prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tome preuranjenom zaključku glede prekršajne odgovornosti okr. EĐ.

6. Prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak, te zaključio kako je okr. kriv za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, i to temeljem iskaza svjedokinje-žrtve nasilja KĐ te sud sam zaključuje kako je ovakvo ponašanje okrivljenika kod žrtve prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva.

7. No, međutim, izrekom pobijane presude okrivljeniku se stavlja na teret da je svojim ponašanjem, odnosno vrijeđanjem, prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost kod supruge, bez da je prvostupanjski sud u tom pravcu okolnosno ispitao žrtvu nasilja, koja je potvrdila dinamiku događaja, ali nije ispitana je li takvo ponašanje kod nje izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost.

8. Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji pa je tako u t.3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Dakle, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna je od odlučnih činjenica, odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čine biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. To je prekršaj koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje. Da bi se okrivljenika oglasilo krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, potrebno je sa sigurnošću utvrditi da je njegovo ponašanje, kod žrtve (supruge) prouzročilo upravo ovakvu posljedicu koja je konstitutivni element bića prekršaja.

9. Nadalje, s obzirom je okrivljenik poricao počinjenje prekršaja, odnosno tvrdio da nije vikao niti vrijeđao suprugu i da ju nije pljunuo, a tereti ga jedina ispitana svjedokinja, odluka prvostupanjskog suda je neupitno preuranjena, bez da je proveden bar dokaz suočenjem između njih, kojim bi se otklonile proturječnosti u iskazima, ukoliko ne postoje drugi dostupni dokazi s neposrednim opažanjima.

1. U odnosu na suočenje, na čiju nedvojbenu potrebu provođenja se ukazuje, valja navesti da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjena izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za vjerodostojnost ispitanika, a samim tim i krivnju.

10. Slijedom navedenog,prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

11. U ponovnom suđenju,prvostupanjski sud će,uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, saslušat okrivljenika, svjedoke koje će okolnosno ispitati, provesti suočenje, te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 23. travnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.