Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-299/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3283/2022-22 od 2. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3283/2022-22 od 2. prosinca 2024.:

- pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba točke 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, inačica: CHF-2007-02 koja je sastavni dio ugovora o kreditu broj 00917 od 11. rujna 2007. kojim je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF i

- pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se:

- točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3283/2022-22 od 2. prosinca 2024. u dijelu kojim je utvrđena ništetnom točka III. ugovora o kreditu od broj 00917 od 11. rujna 2007. i u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredba članka 6.1. i odredba članka 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu, inačica: CHF-2007- 02 koja je sastavni dio ugovora o kreditu broj 00917 od 11. rujna 2007. koja glasi: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kedit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit" i

- točka III. izreke prvostupanjske presude

i predmet se u tim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom su presudom u točci I. izreke utvrđene ništetnim ugovorne odredbe točke III. ugovora o kreditu broj 00917 sklopljenog među strankama 11. rujna 2007., ugovorne odredbe tog ugovora kojima se u točci 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, inačica: CHF-2007-02 koji su sastavni dio ugovora o kreditu (dalje: Uvjeti ugovora) tužitelj kao korisnik kredita obvezao tuženiku kao davatelju kredita vraćati iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. za švicarski franak (dalje: CHF) važećim na dan plaćanja, ugovorna odredba točke 6.1. Uvjeta kredita i ugovorne odredbe točke 9.1. Uvjeta ugovora u dijelu koji glasi: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta financiranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit.“ Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 6.718,99 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke dok mu je točkom III. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.685,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. prosinca 2024. do isplate.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj 00917 sklopljenog među strankama 11. rujna 2007. i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu CHF koja je sadržana u tom potrošačkom ugovoru.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provođenjem financijskog vještačenja te saslušanjem tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 11. rujna 2007. u Zagrebu između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu (za kupnju vozila) s ugovorenim iznosom kredita od 36.108,64 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate (korištenja), kredita, uz redovnu kamatu od 5,80% godišnje, s rokom otplate od 84 mjeseca

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju

- da su se stranka bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o načinu promjene kamatne stope

- da ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o promjeni kamatne stope nisu jasno i razumljivo sastavljene te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača

- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi 50.624,37 kn /6.718,99 EUR/[1]

- da je ugovor prestao ispunjenjem tužitelja i

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. lipnja 2022.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud ugovorne odredbe iz točke III. ugovora te točke 5.1., 6.1. i 9.1. Uvjeta ugovora utvrdio ništetnim te je naložio tuženiku vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je svaki pojedini iznos plaćen do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. U odnosu na odluku o ništetnosti ugovorne odredbe o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF iz točke I. izreke pobijane presude i u odnosu na odluku o osnovanosti kondikcijskog zahtjeva za isplatu iz točke II. izreke pobijane presude, nisu počinjene bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U odnosu na tu odluku nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer pobijana presuda u tom dijelu sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati.

9.1. Netočno tuženik u žalbi tvrdi da pobijana presuda ne sadrži razloge zbog kojih je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj predmetni ugovor zaključio kao potrošač. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je sud prvog stupnja na temelju iskaza tužitelj utvrdio da predmetni ugovor nije zaključen u okviru tužiteljeve poslovne djelatnosti jer je vozilo zbog kojeg je kredit sklopljen kupljen za njegove osobne potrebe.

9.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda da je riječ o potrošačkom ugovoru i nepoštenoj ugovornoj odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

9.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a niti bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi navodno pogrešno primijenjenih odredbi članka 8. i 221. tog Zakona. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da ugovor nije potrošački i da sporna ugovorna odredba o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF nije nepoštena), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih zahtjev tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredbe članka 221. ZPP-a koja propisuje pravila za (ne)utvrđivanje priznatih, a naknadno osporenih i općepoznatih činjenica te zakonskih presumpcija jer s obzirom na činjeničnu osnovu spora nije bilo mjesta primjeni te odredbe.

9.4. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. ZPP-a na koju tuženik sadržajno upućuje u žalbi kada tvrdi da sud prvog stupnja nije svoju odluku temeljio na dostavljenoj izjavi svjedoka (ĐK), zaposlenika tuženika. Suprotno tim žalbenim navodima, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je ta izjava pročitana i da je u skladu s člankom 8. ZPP-a pravilno ocijenjena kao neodlučna. S obzirom na to da se izjava ĐK, koji je na mjestu regionalnog menadžera za Slavoniju za tuženika radio jedan sat dnevno te nije sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada njegovu izjavu koja se odnosi na općenito poslovanje tuženika te provođenje edukacije njegovih prodajnih predstavnika, ocijenio neodlučnom za donošenja odluke u ovom pojedinačnom predmetu. Pritom je za navesti i to da tuženik u žalbi ĐK pogrešno naziva svjedokom. ĐK nije sudjelovao u ovom postupku kao svjedok jer je tuženik na glavnoj raspravi 5. ožujka 2024. odustao od saslušanja svjedoka ĐK. Njegova izjava predstavlja ispravu, a ne iskaz svjedoka jer za to nisu ispunjena procesna jamstva (članak 243. i 244. ZPP-a) koja za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka predviđaju prisutnost, neposrednost, usmenost, javnost i kontradiktornost.

9.5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. stavkom 3. ZPP-a, jer se, suprotno žalbenim navodima, tuženik nije protivio preinaci tužbe od 2. siječnja 2024., već se na glavnoj raspravi 5. ožujka 2024. upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci. Zbog toga se u skladu s člankom 190. stavkom 4. ZPP-a smatra da je pristao na preinaku. Osim toga, žalitelju je za odgovoriti da je u skladu s člankom 190. stavkom 2. ZPP-a tužitelju dopušteno preinačiti tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U tom smislu je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je u situaciji poput ove, kada je do preinake došlo nakon što je tužitelju dostavljen nalaz i mišljenje vještaka pa je tužba preinačena u skladu s tim dokazom, preinaka pravovremena u smislu članka 190. stavka 2. ZPP-a.

9.6. Naposljetku, s obzirom na to da je sud prvog stupnja odlučio o tužbenom zahtjevu koji je postavio tužitelj, nije počinjena niti btina povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tuženik.

10. U dijelu kojim je utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i usvojio kondikcijski zahtjev, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava, provedenog vještačenja i saslušanja tužitelja i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve odlučne činjenice, a činjenična osnova na kojoj utemeljena prvostupanjska presuda u tom dijelu nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

11. Imajući na umu da je odredba točke 5.1. Uvjeta ugovora odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu članka 96. stavka 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007) vrijedi zakonska presumpcija da je riječ o odredbi o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, a tužitelj je u svom iskazu negirao ikakvo pregovaranje, zakonska presumpcija iz članka 96. stavka 2. ZZP/2007 nije dovedena u pitanje.

11.1. U tom smislu je za odgovoriti tuženiku da tvrdnje koje ponavlja i u žalbi, o tome da je tužitelj mogao zaključiti ugovor s valutnom klauzulom u EUR nisu odlučne za pravilnu ocjenu o tome da o valutnoj klauzuli u CHF koja je sadržana u predmetnom ugovoru nije prethodilo pojedinačno pregovaranje. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovorenoj odredbi koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja. Svakako da tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj mogao pregovarati o ograničenju svoje odgovornosti za rizik promjene tečaja što je bit valutne klauzule.

11.2. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je izborom kredita s valutnom klauzulom u CHF tužitelj koristio svoje pravo pregovora o valutnoj klauzuli. On je izborom kredita s valutnom klauzulom u CHF konzumirao (samo) svoj izbor između više vrsta ponuđenih financijskih proizvoda. Činjenica da je tužitelj znao da sklapa ugovor s valutnom klauzulom u CHF ne znači da su se o tečajnom riziku koji ona donosi vodili pojedinačni pregovori. Činjenica da je ugovor sklopljen na unaprijed otisnutom obrascu znači zakonsku presumpciju da je riječ o odredbi o kojoj se nije pregovaralo. Tvrdnje tuženika koje se svode na to da je odabirom ugovora tužitelj zapravo pregovarao o tečajnom riziku, nisu dostatne za obaranje zakonske presumpcije iz članka 96. stavka 2. ZZP/2007. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju.

12. Za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja su neodlučni žalbeni prigovori o tome da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao potrošač. Najprije, tvrdnju da predmetni ugovor nije potrošački tuženik je po prvi puta iznio u žalbi iako je tu tvrdnju tužitelj iznio još u tužbi. U kontekstu žalbenog razloga nepravilno i nepotpuno činjeničnog stanja u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice (članak 352. stavak 1. ZPP-a). Osim toga, u skladu s člankom 3. ZZP/2007 u smislu tog zakona potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Imajući na umu da je činjenica da je predmetni ugovor tužitelj zaključio kao potrošač u smislu citiranog propisa utvrđena na temelju iskaza samog tužitelja koji je naveo da je ugovor sklopio za kupnju vozila koji je koristio u osobne svrhe, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja tu činjenicu utvrdio na temelju presumpcije. Naprotiv, ta je činjenica utvrđena na temelju izvedenog i pravilno ocijenjenog dokaza saslušanjem tužitelja, a tuženik suprotne tvrdnje tijekom prvostupanjskog postupka nije niti iznosio, a kamoli predlagao dokaze o protivnom.

13. Zahtjev (materijalne) transparentnosti iz članka 100. ZZP/2007 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već da razumije konkretno funkcioniranje predmetnog financijskog mehanizma i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze tijekom cijelog trajanja tog ugovora. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisao tužitelj u svom iskazu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen.

14. Odredba ugovora o kreditu kojom se predviđa da je valuta obračuna strana valuta, a kuna valuta plaćanja, što za učinak ima to da valutni rizik snosi korisnik kredita bez ograničenja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka proizašlima iz navedenog ugovora na štetu korisnika kredita kao potrošača, s obzirom na to da davatelj kredita nije mogao razumno očekivati, da je postupio transparentno s potrošačem, da bi potrošač prihvatio neproporcionalan valutni rizik koji proizlazi iz takve ugovorne odredbe. Zbog toga je i prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda riječ o nepoštenoj ugovornoj iz članka 96. stavka 1. ZZP/2007 pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio član 102. stavak 1. ZZP/2007 kada je ugovornu odredbu članka 5.1. Uvjeta kredita (kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF) utvrdio ništetnom.

15. Odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelju isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF u visini koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem sa zateznim kamatama od dana kada je pojedine iznose primio do isplate temelji se na pravilnoj primjeni članaka 1111. stavka 1. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011., dalje. ZOO).

16. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i kad je odbio tuženikov prigovor zastare. Pritom se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je odluka iza stavka I. prvostupanjske presude postala pravomoćna, u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a nije bio niti počeo teći.

17. S obzirom na to da u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na odluku o ništetnosti točke 5.1. Uvjeta ugovora i u odnosu na točku II. izreke te presude, ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi za koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika te je u tim dijelovima potvrđena prvostupanjska presuda.

18. Točkom III. ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita u 84 mjesečna obroka nije ugovorena otplata uz valutnu klauzulu u CHF. S obzirom na to da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge zbog kojih je ta točka ugovora o kreditu utvrđena ništetnom, ta se odluka ne može ispitati. Zbog toga je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi pa je uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta točka I. prvostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđena ništetnim ugovorna odredba iz točke III. ugovora o kreditu te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje .

19. Odluka suda prvog stupnja iz točke I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 9.1. Uvjeta ugovora koja glasi: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta financiranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak“ nema nikakvih razloga. Ugovaranje prilagodbe visine mjesečnih obroka kredita zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja, pristojbi, mjera nadležnih tijela, promjene propisa i dr. sud prvog stupnja ne ocjenjuje niti prema kriterijima iz članka 96. stavka 1. niti prema kriterijima iz članka 100. ZZP/2007 pa se zaključak tog suda da je riječ o ništetnim ugovornim odredbama, zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama, ne može ispitati. Zbog počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ukinuta je točka II. izreke prvostupanjske presude u tom dijelu i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP-a).

19.1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude utvrđena su ništetnim ugovorne odredbe točaka 6.1. i 9.1. Uvjeta ugovora iz koje proizlazi da se zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta financiranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak, može promijeniti godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit. Iz sadržaja ugovora o kreditu ne proizlazi da su stranke ugovorile primjenu jednostrane odluke tuženika za ugovaranje promjene kamatne stope niti to proizlazi iz nalaza financijskog vještaka iz kojeg proizlazi da tijekom otplate kredita nije došlo do promjene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika koja je netransparentnih kriterija, nego zbog povećanja stope PDV-a na kamatu sa 22% na 23%, odnosno zbog ukidanja poreza na kamatu. S obzirom na to da sud prvog stupnja nije ocijenio ugovaranje promjene visine kamatne stope kredita zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja, pristojbi, mjera nadležnih tijela, promjene propisa i dr. sud prvog stupnja ne ocjenjuje niti prema kriterijima iz članka 96. stavka 1. niti prema kriterijima iz članka 100. ZZP/2007, odluka o ništetnosti te ugovorne odredbe ne može se ispitati pa je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a i u tom dijelu ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. S obzirom na to da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, ukinuta je i odluka o troškovima postupka iz stavka III. izreke prvostupanjske presude.

21. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 4. ZPP-a.

22. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je ustanovljena ovim rješenjem te će svoju odluku o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz točke III. ugovora o kreditu, o promjeni visine obroka i kamatne stope zbog razloga ugovorenih u točci 9.1. Uvjeta ugovora dati jasne i odlučne razloge koji neće biti proturječni ispravama koje su u spisu. Pritom će u odnosu na točku III. ugovora o kreditu najprije ocijeniti primjenjivost zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi predviđene ZZP/2007 vodeći računa o tome da je ta zaštita predviđena samo za ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Kad je riječ o promjeni kamatne stope (cijeni) kredita, sud prvog stupnja će uzimajući u obzir okolnosti iz članka 98. ZZP/2007, na temelju pojedinačne procjene ugovorne odredbe točke 9.1. Uvjeta ugovora uključivo i dijela kojim je predviđena mogućnost raskida ugovora, vodeći računa o odredbi članka 97. točke 13. ZZP/2007 ponovno odlučiti o (ne)poštenosti te odredbe i ocijeniti, imajući na umu odredbe dispozitivnog prava koje bi se primjenjivale za slučaj da te ugovorne odredbe nije bilo, je li riječ o odredbi koja protivno načelu savjesnosti i poštenja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. U novoj će odluci sud prvog stupnja ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer