Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-399/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pejiću, odvjetniku u Zagrebu, radi uspostave ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-182/2024- 19 od 24. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-182/2024-19 od 24. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika – protivnika osiguranja i potvrđuju se točke I., II., III. i IV. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-182/2024-19 od 24. siječnja 2025.

II. Žalba tuženika se djelomično odbija, a djelomično uvažava pa se točka VI. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-182/2024-19 od 24. siječnja 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.665,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2025. do isplate i - preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 9.585,00 EUR na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija.

III. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Točka II. izreke prvostupanjske presude i točka V. izreke prvostupanjskog rješenja nisu ispitivane u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je u zemljišnim knjigama bilo prije uknjižbe prava vlasništva tuženika na temelju poništenog ugovora o darovanju nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 150 čhv, 4470/2 od 377 m[2] , 4471 od 290 čhv, 4472 od 377 m , 4499 od 169 čhv, 4587 od 148 čhv, 4500 od 355 čhv, 4521 od jednog jutra i 33 čhv, 4526 od 250 čhv, 4582 od 276 čhv, 4583 od 7 čhv, 4584 od 5 čhv, 4586/2 od 178 čhv, 6913/289 od 1 jutra i 365 čhv, 4421/1 od 1889 m[2] , 4278/7 od 60 čhv i 4586 od 384 čhv, sve k. o. [katastarska općina] Bistransko, koji su ugovor 22. ožujka 2022. zaključili tužitelj kao darovatelj i tuženik kao obdarenik. Točkom II. izreke (presuda na temelju odricanja) odbijen je tužbeni zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prije uknjižbe na temelju tog ugovora bilo na k. č. br. [katastarska čestica] od 6247 m[2] , 4428 od 604 m , 4424/2 od 312 m[2] , 6913/465 od 5852 m , 6973/156 od 3723 m i 4278/4 od 115 čhv, sve k. o. [katastarska općina] Bistransko.

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem do pravomoćnog okončanja postupka određeno osiguranje privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u odnosu na koje je prihvaćen tužbeni zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja (točka I. i IV. izreke), ta se mjera smatra provedenom danom dostave rješenja tuženiku - protivniku osiguranja (točka III. izreke) te mu je zaprijećeno novčanom kaznom od 500,00 EUR u slučaju postupanja protivno toj zabrani (točka II. izreke). Točkom V. izreke odbijen je prijedlog za osiguranje u odnosu na nekretnine za koje je tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja odbijen. Točkom VI. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 11.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2025. do isplate.

2. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz tvrdnju da se ta presuda može ispitati te da je sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbe, postupio u skladu s uputom ovog drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Gž-1195/2023-3 od 5. veljače 2024.

4. Žalba protiv presude nije osnovana.

4.1. Žalba protiv rješenja je djelomično osnovana.

U odnosu na žalbu protiv točke I. izreke presude

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao točku I. izreke pobijane presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Po ocjeni drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi sadržajno poziva tuženik kada tvrdi je presuda „bez ikakvog valjanog obrazloženja“ te da ne sadrži „valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama“. To stoga što presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama (u točkama 10. do 15. obrazloženja prvostupanjske presude) pa se može ispitati. Imajući na umu da je sud prvog stupnja čitanjem zemljišno-knjižnih izvadaka za predmetne nekretnine utvrdio odlučne činjenice, postupio je u skladu s uputom drugostupanjskog suda iz točke 16. rješenja ovog suda poslovni broj Gž-1195/2023-3 od 5. veljače 2024. pa nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 377. stavkom 2. ZPP-a na koju se u žalbi sadržajno poziva tuženik kada tvrdi da sud prvog stupnja nije izveo parnične radnje i raspravio sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju. S obzirom na to da sudovi (ne stranke) imaju ovlasti odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), postupanjem prema toj ovlasti na način da je odlučne činjenice utvrdio uvidom u isprave o stanju u zemljišnim knjigama, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu povredu odredaba parničnog postupka. Time što žalitelj odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan ne znači da je pobijana odluka donijeta „automatizmom, bez provođenja dokaza“ to više što u žalbi niti ne tvrdi o kojim je to dokazima koji nisu izvedeni riječ.

8. Predmet spora u ponovljenom postupku je zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem svih zemljišnoknjižnih upisa izvršenih nakon provedbe poništenog ugovora o darovanju od 22. ožujka 2022. u zemljišnim knjigama.

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da su tužitelj kao darovatelj i tuženik kao obdarenik 22. ožujka 2022. zaključili ugovor o darovanju više nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] Bistransko,

- da je na temelju tog ugovora izvršena uknjižba prava vlasništva tuženika na darovanim nekretninama

- da je ugovor o darovanju od 22. ožujka 2022. poništen točkom I. presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-450/2022-22 od 24. ožujka 2023. koja je postala pravomoćna 5. veljače 2024. kada je presudom ovog suda poslovni broj Gž- 1195/2023-3 od 5. veljače 2024. odbijena žalba tuženika i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda i

- da je tuženik u trenutku zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja upisan kao vlasnik darovanih nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica] od 150 čhv u cijelosti, 4470/2 od 377 m[2] u ½ dijela, 4471 od 290 čhv u ½ dijela, 4472 od 377 m u ½ dijela, 4499 od 169 čhv u ½ dijela, 4587 od 148 čhv u ½ dijela, 4500 od 355 čhv u 2/4 dijela, 4521 od jednog jutra i 33 čhv u 2/8 dijela, 4526 od 250 čhv u ¼ dijela, 4582 od 276 čhv u ½ dijela, 4583 od 7 čhv u ½ dijela, 4584 od 5 čhv u ½ dijela, 4586/2 od 178 čhv u ½ dijela, 6913/289 od 1 jutra i 365 čhv u cijelosti, 4421/1 od 1889 m[2] u cijelosti, 4278/7 od 60 čhv u 1/3 dijela i 4586 od 384 čhv u 1/3 dijela, sve k. o. [katastarska općina] Bistransko.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da su ispunjeni uvjeti za uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja kao pravne posljedice poništaja spornog ugovora o darovanju pa uz primjenu članka 332. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev.

11. Navedena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te oni nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

11.1. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu žalitelj niti kada tek paušalno navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

12. Na temelju činjenice da je pravni posao na temelju kojeg je izvršena uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama poništen pravomoćnom sudskom odlukom, sud prvog stupnja je pravilno primijenio članak 332. stavak 1. ZOO-a kada je odredio uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja kao pravnu posljedicu poništenja pravnog posla na temelju kojeg je izvršena uknjižba prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama. Pritom, imajući na umu da je riječ o pravu (su)vlasništva tuženika koje je (i dalje) upisano u zemljišnim knjigama, ta je uspostava, kao oblik vraćanja onog što je na temelju poništenog ugovora ispunjeno, moguća. Zbog toga nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se točka I. izreke prvostupanjske presude pobija žalbom, niti one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je ta točka izreke prvostupanjske presude.

U odnosu na žalbu protiv rješenja

14. S obzirom na to da je ugovor o darovanju od 22. ožujka 2022. poništen te je prihvaćen zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je na pojedinim nekretninama bilo prije uknjižbe prava vlasništva tuženika na temelju tog ugovora, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik ima nenovčanu tražbinu prema tuženiku (na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja). Isto tako, imajući na umu da je uknjižba prava vlasništva trećih osoba na temelju raspolaganja tuženika (pravnih poslova koje je sklopio s tim trećim osobama) predložena (i provedena) nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj učinio vjerojatnim da će bez predložene mjere tuženik onemogućiti ostvarenje svoje nenovčane tražbine na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Pritom činjenica da je u zemljišnim knjigama na spornim nekretninama zabilježen (ovaj) spor nema značaj zapreke predloženom osiguranju zbog različitih pravnih učinaka osiguranja i zabilježbe spora. Zbog toga žalitelj neosnovano u žalbi tvrdi da nisu bile ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane člankom 346. stavkom 1. točkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022., dalje: OZ). Iako je sud prvog stupnja odredio osiguranje privremenom mjerom drukčije od onog koje je predlagao tužitelj (koji je zahtijevao zabranu otuđenja i opterećenja nekretnina na koje je upravljena tražbina uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu te provedbu osiguranja s dostavom zemljišnoknjižnom odjelu suda), tužitelj protiv rješenja o osiguranju nije podnio žalbu, a tuženik niti sadržajno u žalbi ne iznosi bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a na koju drugostupanjski sud u skladu s člancima 381. i 365. stavka 2. u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a ne pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđene su točke I., II., III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja.

15. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 154. stavak 1. ZPP-a kada je tužitelju koji u sporu nije uspio u cijelosti dosudio naknadu svih troškova postupka. S obzirom na to da se tužitelj nije odrekao dijela tužbenog zahtjeva zato što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu ili zbog drugog razloga koji se mogu pripisati tuženiku, nego zato što je taj dio zahtjeva uslijed nemogućnosti zahtijevane uspostave prijašnjeg stanja neosnovan, nema mjesta primjeni članka 158. stavka 2. ZPP-a. Zbog toga je o troškovima postupka trebalo odlučiti uz primjenu članka 154. stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je u pogledu zahtjeva za poništajem darovnog ugovora uspio sa 100%, a tuženik sa 0%. Tužitelj je u pogledu zahtjeva za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uspio sa 74%, a tuženik je uspio s preostalih 26%. To znači da je tužitelj ukupno uspio u sporu sa 87% (174/2), a tuženik sa 13% (26/2).

15.1. Osnovano žalitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 2. ZPP-a kada je tužitelju dosudio naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/2023, dalje: OT) kao da je vrijednost predmeta spora od 33.181,01 EUR do 66.361,00 EUR. To stoga što je predmet spora nenovčano potraživanje, tužitelj je u tužbi propustio naznačiti vrijednost predmeta spora, a sud prvog stupnja nije do zaključenja glavne rasprave tu vrijednost odredio u skladu s člankom 40. stavkom 4. ZPP-a. Zbog toga se u skladu s člankom 40. stavkom 5. ZPP-a smatra da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 EUR pa su tužitelju ukupno nastali troškovi na ime nagrade za zastupanje po odvjetniku u vrijednosti od 2.250,00 EUR (PDV uključen), a ne 11.250,00 EUR kako je to pogrešno odmjerio prvostupanjski sud. Odmjeravajući naknadu dijela ukupnih troškova koja odgovara 74% (87%-13%) tužitelju na ime naknade troškova zastupanja pripada naknada od 1.665,00 EUR. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično uvažena žalba tuženika te je preinačena točka VI. izreke prvostupanjskog rješenja na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen za iznos od 9.585,00 EUR dok je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a za iznos od 1.665,00 EUR koji je dosuđen tužitelju uz pravilnu primjenu članka 155. ZPP-a, odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka VI. izreke prvostupanjskog rješenja.

16. Tuženik koji je sa žalbom protiv presude i rješenja o osiguranju nije uspio, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka sa žalbom uspio djelomično, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe protiv presude. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer je riječ o troškovima koji nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi.

17. Točka II. izreke prvostupanjske presude (presuda na temelju odricanja) i točka V. prvostupanjskog rješenja nisu pobijane žalbom pa nisu ispitivane u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer