REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MD, kojeg brani Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog MD podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, broj: Pp-1427/2024-9 od 17. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MD i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni ĆD je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, broj: Pp-1427/2024-9 od 17. veljače 2025., proglašen je krivim okrivljeni ĆD da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz članka 22. stavka 3. i stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje su mu prethodno utvrđene novčane kazne u iznosima od 700,00 odnosno 900,00 eura, te mu je na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.600,00 eura. Predmetnu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 25,94 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako prvostupanjski sud u pobijanoj odluci nije dao razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je utvrđena njegova krivnja. Zatim, ponavlja kako nije počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret te da se je predmetne zgode radilo samo o oštrijoj komunikaciji.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
5. 1. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana. Dakle, suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži sve bitne dijelove, a ne samo reprodukciju izvedenih dokaza, kako se to tvrdi u žalbi.
6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
6. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojan iskaz žrtve ŠD, obzirom da je ista neposredno pred sudom iskazivao uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminiranih prilika te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iskazivala o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavljaju na teret. Osim toga, ista je ostala pri svojim tvrdnjama i tijekom provedene dokazne radnje suočenja s okrivljenikom. S druge strane, osnovano prvostupanjski sud ocjenjuje obranu okrivljenika nelogičnom i usmjerenom k uklanjanju odgovornosti zbog počinjenih prekršaja, navođenjem kako žrtva želi njegovu imovinu. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske presude na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika za predmetni prekršaj. Također, iskaz svjedoka FD nije u bitnim detaljima toliko različit od iskaza žrtve, suprotno žalbenim navodima, da bi navedeno dovodilo u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve.
6. 2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
7. 1. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za počinjene prekršaje okrivljeniku su utvrđene novčane kazne u ublaženim iznosima. Budući da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
7. 2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.600,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 60,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. travnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtve i tužitelja.
