Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-382/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mark Križanec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1589/2024-9 od 14. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1589/2024-9 od 14. veljače 2025.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1589/2024-9 od 14. veljače 2025. pod točkom III. izreke u dijelu kojim nisu dosuđeni troškovi postupka u iznosu 51,16 eura i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da nadoknadi tužitelju AĆ daljnje troškove postupka u iznosu 51,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da nadoknadi tužitelju AĆ troškove žalbenog postupka u iznosu 34,45 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan članak 3. Ugovora o kreditu broj 028-50-4147711, potpisanog/sklopljenog dana 29. svibnja 2007. od strane tuženika, kao kreditora, te tužitelja, kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, koji je solemniziran dana 30. svibnja 2007. godine od strane Javnog bilježnika Alemke Gajski, pod posl. brojem: OV-16873/2007, u dijelu u kojem je određeno da se korisnik kredita/ovdje tužitelj obvezuje platiti jednokratnu naknadu (za obradu kredita) u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 315,91 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2007. do isplate (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 187,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025. do isplate (točka III. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. izreke presude u dijelu kojim mu nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude i troškovi sudskih pristojbi za tužbu i presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 32,25 eura i trošak sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 13,27 eura.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 326.a stavak 1. i članka 186.c stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer da tražbina tužitelja nije dospjela i sud je tužbu trebao odbaciti. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom uopće nema razloga o odlučnim činjenicama. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi na žalbu u ukupnom iznosu od 138,27 eura uz zatezne kamate tekuće od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tražbina tužitelja nije dospjela budući se restitucijski zahtjev odnosi na jednokratnu naknadu koju je tužitelj platio prilikom korištenja kredita 1. lipnja 2007. (što između stranaka nije sporno) i tužbenim zahtjevom se potražuje vraćanje plaćene naknade, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 326.a stavak 1. i članka 186.c stavak 2. ZPP-a.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

8. Iz sadržaja žalbe tuženika proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da sporna ugovorna odredba nije nepoštena), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim članka 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena jednokratna naknada (za obradu kredita) i zahtjev za isplatu naplaćene naknade.

11. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

12. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 29. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.265,31 CHF,

- da je člankom 3. Ugovora o kreditu ugovoreno plaćanje jednokratne naknade od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita,

- da je tužitelju naplaćena ugovorena jednokratna naknada u iznosu koji nije sporan između stranaka.

13. Nadalje je ocjenom iskaza tužitelja utvrđeno da je izostalo pregovaranje o naknadi za obradu jer tužitelj uopće nije išao u banku, već je Ugovor sklopljen u autokući u kojoj je tužitelj kupio automobil i gdje je djelatnika autokuće pitao kakva je to naknada na što mu djelatnik nije znao odgovoriti. Dakle, da je izostala informiranost tužitelja na što se konkretno naknada odnosi, a da tuženik to nije niti osporio, niti je predložio dokaze o pojedinačnom pregovaranju u odnosu na ovu naknadu.

14. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

15. Pravilno je prvostupanjski sud na navedena utvrđenja primijenio materijalno pravo iz članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03. - dalje: ZZP/03) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 84. ZZP/03 je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema članku 87. toga Zakona takva odredba ništava.

16. Prema članku 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 315,91 eura, a koji iznos je tuženik naplatio 1. lipnja 2007. tužitelju primjenom članka 3. Ugovora o kreditu što između stranaka nije sporno.

18. Budući je u postupku utvrđeno da je nepoštena i ništetna odredba tuženika kojima je ugovorena predmetna jednokratna naknada, a imajući u vidu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a. Konkretno to znači od 2. lipnja 2007. kada je naknada naplaćena, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio.

19. Također je pravilo prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu jednokratne naknade, a koji stav je podudaran pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništavosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora. Imajući u vidu da je u ovom postupku odlučivano o ništavosti odredbe o jednokratnoj naknadi, jasno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

20. U odnosu na troškove postupka nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud nezakonito tužitelju priznao trošak sastava podneska od 25. travnja 2024. Naime, ovim podneskom tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu, pa se time radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za raspravljanje u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a te za koji je pravilno tužitelju dosuđen trošak u visini 25 bodova, odnosno 62,50 eura.

21. Nasuprot tome, osnovana je žalba tužitelja da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavak 1. ZPP-a kada mu nije priznao troškove zastupanja njegovog punomoćnika na ročištu za objavu presude. Ročište na kojemu se presuda objavljuje sud je u smislu članka 335. stavka 6. ZPP-a dužan zakazati na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena. Kako se radi o posebnom ročištu, to trošak pristupa punomoćnika ročištu za objavu presude predstavlja parnični trošak i izdatak učinjen tijekom postupka (članak 151. stavak 1. ZPP-a). Stoga su osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu pripada trošak pristupa njegovog punomoćnika ročištu za objavu presude 14. veljače 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – dalje: Tarifa) u visini 12,5 bodova što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 31,25 bodova (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023.).

22. Također je osnovana žalba tužitelja da mu je prvostupanjski sud propustio dosuditi troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu 6,64 (plaćeno 1. ožujka 2024. prema potvrdi sa stranica 22 spisa) i sudske pristojbe za presudu u iznosu 13,27 eura (plaćeno 18. veljače 2025. prema potvrdi sa stranice 115 spisa).

23. Prema tome, budući je prvostupanjski sud tužitelju dosudio troškove postupka u iznosu 187,50 eura, to mu je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo dosuditi daljnji trošak u iznosu 51,16 eura.

24. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od donošenja ove drugostupanjske presude.

25. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu u točki III. izreke.

26. U odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika budući njegova žalba nije osnovana.

27. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno je na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a. Tužitelju za sastav žalbe prema vrijednosti ožalbenog dijela troška (57,79 eura) pripada 12,5 bodova prema Tbr. 10/4 Tarife, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 31,25 eura. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 89% pa mu u istom omjeru pripada i dio troškova sastava žalbe, što iznosi 27,81 eura. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 6,64 eura (plaćeno 26. veljače 2025). Stoga je valjalo naložiti tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu 34,45 eura.

U Velikoj Gorici 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak