Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-113/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Dejan Jakac i Marina Mraković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Buzetu, protiv tuženice OTP banke d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćnici ŠJ, RJ, ŽJĐ, Vladimir Veljović i Alan Alagič, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 8. studenog 2024. poslovni broj: P-931/2023-19, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-931/2023-19 od 8. studenog 2024. u točki I. izreke.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Nepobijane točke II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude nisu bile predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da isplati tužiteljici iznos od 1.962,30 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose, za razdoblje te po stopi sve pobliže navedeno u toj točki izreke. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.350,00 EUR sa zateznom kamatom od 9. studenog 2024. do isplate dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 134,04 EUR kao neosnovan. Pod točkom IV. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica i to pod točkom I. izreke u dijelu u kojem sud nije umanjio potraživanje tužiteljice sa negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate i to zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu, ukine i preinači prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev u tom dijelu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Imajući u vidu da sukladno članku 365. stavku 1. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom to je sukladno citiranoj zakonskoj odredbi pod točkom II. izreke ove presude konstatirano da točke II., III. i IV. izreke nisu bile predmetom ispitivanja u ovom žalbenom postupku.

6. Obzirom da je u žalbenom postupku jedino sporno da li je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja obveze tuženice da na temelju ništetne odredbe o valuti obveze u CHF iz Ugovora o kreditu broj 050201479398 SF kojeg su prednica tuženice Nova banka d.d. Zadar i tužiteljica sklopile 1. veljače 2005. trebao utvrđeni iznos plaćen tuženici s osnove te ništene odredbe umanjiti za iznose anuiteta koje je tužiteljica platila u manjem iznosu u vrijeme kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na srednji tečaj Hrvatske narodne banke prema kojem je tužiteljici isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.500,00 CHF (1 CHF = 4,834821 kn), to samo kratko valja navesti da je prvostupanjski sud odlučujući o ništetnosti odredbe navedenog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena obveza tužiteljice vraćati mjesečne anuitete obračunate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta kao o prethodnom pitanju za ocjenu zahtjeva za isplatu, utvrdio da je navedena odredba ništetna pozivajući se primjenom članka 502.c ZPP i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, na obvezujući učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tužitelja potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više osam banaka pa tako i protiv tuženice kao šesto tuženice u tom postupku koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe valutne klauzule uz koju je vezana otplata kredita za švicarski franak koju ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu je tuženica koristila u ugovorima o potrošačkom kreditiranju.

7. Provedenim dokazom financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću prvostupanjski sud je utvrdio da preplata na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je tuženica teretila tužiteljicu kao korisnicu kredita i koje je iznose tužiteljica platila, u odnosu na visinu anuiteta ugovoren prema početnom otplatnom planu i tečaju koji je bio važeći na dan isplate kredita iznosi 1.962,30 EUR ukupno te je imajući u vidu posljedice ugovaranja ništetne odredbe propisane člankom 323. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) primjenom te zakonske odredbe kao i odredbe članka 1111. ZOO obvezao tuženicu da tužiteljici isplati navedeni iznos zajedno sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od dana plaćanja istih do isplate koju obvezu plaćanja zatezne kamate temelji na članku 1115. ZOO.

7.1. U odnosu na financijskim vještačenjem utvrđenu razliku u anuitetima kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja u ukupnom iznosu od 268,30 EUR tzv. negativnu razliku za koji iznos tuženica smatra da je trebalo uzeti u obzir i umanjiti iznos utvrđene preplate, prvostupanjski sud navodi da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koje je preplatila uslijed povećanja tečaja, a da tuženica u tijeku postupka nije isticala da bi joj pripadale tzv. negativne razlike niti je u tom smislu postavila odgovarajući zahtjev o kojem bi sud bio dužan donijeti odluku. Osim toga smatra da je ništetnost ugovornih odredbi u kolektivnom sporu utvrđena u korist potrošača te da je zbog takvog postupanja banaka došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega nema osnova da se tražbina tužiteljice umanji za tzv. negativne razlike.

8. Ovaj drugostupanjski sud je prije svega na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ispitao pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je utvrđeno da donošenjem pobijane presude nije ostvarena ni jedna od navedenih bitnih povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Tuženica u žalbi uvodno ukazuje da je pobijana presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka nerazumljiva te proturječi razlozima presude te sama presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, no protivno takvim navodima ovaj sud ne nalazi da bi navedena bitna povreda bila ostvarena jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude te je prvostupanjski sud iznio dostatne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih nije uvažio prigovor tuženice o potrebi umanjenja njezine obveze vraćanja iznosa od 1.962,30 EUR stečenog bez osnova na temelju ništetne ugovorne odredbe za iznos negativne razlike od 268,30 EUR.

10. Izneseno stajalište prvostupanjskog suda reproducirano u točki 7.1. ove presude tuženica u žalbi smatra pogrešnim i neosnovanim ukazujući da je već kod izračuna preplate po tečaju istaknula da se ne mogu isključiti negativne razlike pa obzirom da se ništetne odredbe ne primjenjuju – kako za tužiteljicu tako i za tuženicu, obveze tužiteljice po kreditu imaju se svesti na one iznose koje je trebala platiti bez primjene ništetne odredbe, i to kako za period kada je platila manje tako i za period kada je platila više od obveze po početnom otplatnom planu. Pri tome ukazuje na "recentnu" sudsku praksu ostalih županijskih sudova i to Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1077/2020-3 od 14. srpnja 2021. i poslovni broj Gž-1077/2020-3 od 14. srpnja 2021., Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-911/2021 od 13. rujna 2021., poslovni broj Gž-607/2022 od 9. lipnja 2022., poslovni broj Gž-1031/2022 od 26. siječnja 2023. i poslovni broj Gž-1065/2022 od 30. ožujka 2023. te Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2433/2021 od 16. prosinca 2021. citirajući dijelove obrazloženja tih odluka.

11. Stajalište prvostupanjskog suda o nemogućnosti umanjenja obveze tuženice s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za CHF za iznose anuiteta koje je tužiteljica platila u manjem iznosu zbog toga što je ugovoreni tečaj CHF prilikom plaćanja anuiteta bio manji od onog koji je važio na dan isplate kredita ovaj sud prihvaća pravilnim.

11.1. Kod ništetnih ugovora, a isto tako i kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, na temelju članka 323. st. 1. ZOO svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja koji može, sukladno članku 189. stavku 1. ZPP za protutužbeni zahtjev, odnosno članku 288.a stavku 6. ZPP za procesnopravni prigovor radi prebijanja, podnijeti do zaključenja prethodnog postupka. Moguće je da se istakne i materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi članka 195. i čl. 196. ZOO koji prigovor se može isticati i nakon toga zaključenja pripremnog ročišta, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz članka 299. stavka 2. ZPP (članak 288.a stavak 6.). Jedino u tim slučajevima sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženice, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

12. Izneseno pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi posl.br. Rev 549/2023-2 od 18. prosinca 2023. U toj presudi, na revizijsko pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?", odgovoreno je: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

13. Tuženica u prvostupanjskom postupku nije podnijela protutužbu, nije istakla procesnopravni prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor prijeboja, već samo osporava visinu potraživanja tužiteljice prigovorom da je preplaćene iznose s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF trebalo umanjiti za iznose anuiteta koje je tužiteljica platila u manjem iznosu od početnog anuiteta i prema tečaju važećem na dan isplate. Stoga nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF niti je prvostupanjski sud ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

14. Kako je upravo ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (članak 116. stavak 1. Ustava RH), to za ovaj sud odluke županijskih sudova na koje se poziva tuženica ne predstavljaju recentnu sudsku praksu.

15. Slijedom naprijed iznesenog žalba tuženice ocijenjena je neosnovanom zbog čega je valjalo istu odbiti i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke.

15. Budući tuženica nije uspjela sa žalbom to je njezin zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe i sudsku pristojbu odbijen.

U Varaždinu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer