Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-51/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Marku Liniću, odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika APS DELTA S.A. (OIB: 45421012929) iz Luksemburga, Rue Jean Piret 1, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P- 724/2019 od 10. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-724/2019 od 10. srpnja 2024.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda Rijeka – Stalne službe u Opatiji broj Ovr-3991/18 od 22. kolovoza 2018. po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika (toč.I.izreke) pa je toč.II. izreke tužitelj obvezan naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 165,90 Eur.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda Rijeka – Stalne službe u Opatiji broj Ovr-3991/18 iz razloga propisanim odredbom čl.50.stav.1.toč.7. (jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika), toč. 9. (jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave) i toč. 11. Ovršnog zakona (dalje: OZ – "Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17) - jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, time da tužitelj tijekom postupka nije obrazlagao žalbene razloge iz toč.7. i 9. OZ-a i da su između parničnih stranaka nesporne činjenice:

- da je tužitelj kao korisnik kredita sa Zagrebačkom bankom d.d. dana 20. listopada 2007. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana broj 3211188298/2007, solemniziranog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OU- 42282/2007 dana 30. listopada 2007.;

- da je Zagrebačka banka d.d. dana 27. studenog 2009. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju prethodno navedene ovršne isprave – Ugovora o namjenskom kreditu za kupnju stana na kojemu je ovršnost iskazana s danom 11. rujna 2009., radi naplate novčane tražbine od 110.248,88 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom i to na nekretnini tužitelja kao ovršenika koji je postupak vođen kod prvostupanjskog suda pod brojem Ovr-4043/09 (kasnije broj Ovr-557/16);

- da su citiranoj ovrsi broj Ovr-4043/09 kao kasniji ovrhovoditelji pristupili i Erste Card club d.d. i PBZ card d.o.o.;

-da je navedena ovrha kasnije nastavljena pod brojem Ovr-557/2016 te da je 15. ožujka 2016. održana javna dražba na kojoj je nekretnina koja je predmet ovrhe dosuđena ovrhovoditelju Zagrebačkoj banci d.d. o čemu je sud istoga dana donio i rješenje o dosudi, s time što je ovrhovoditelju Zagrebačkoj banci d.d. naloženo u roku od 30 dana položiti kupovninu od 220.000,00 kn, no kako Zagrebačka banka d.d. u ostavljenom roku nije položila kupovninu to je nekretnina rješenjem od 16. siječnja 2017. dosuđena slijedećem ponuđaču - društvu Adria nova d.o.o., a kako ni navedeni u ostavljenom roku nije uplatio kupovninu to je rješenjem od 9. travnja 2019. prodaja nekretnine oglašena nevažećom, ovršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene ovršne radnje;

- da je tuženik APS Delta S.A. kao ovrhovoditelj dana 1. kolovoza 2018. podnio prijedlog za ovrhu temeljem iste ovršne isprave - Ugovora o namjenskom kreditu za kupnju stana od 20. listopada 2007. i Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina sklopljenog između Zagrebačke banke d.d., APS Delta s.r.o. i društva APS Delta S.A., a radi naplate novčane tražbine od 204.120,77 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom i to na istoj nekretnini tužitelja kao ovršenika te da je rješenje o ovrsi doneseno pod brojem Ovr-3991/2018 dana 22. kolovoza 2018. i da je povodom žalbe ovršenika isti zaključkom Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Opatiji broj Ovr- 3991/2018 od 17. ožujka 2019. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ;

-da je ovrha u predmetu broj Ovr-3991/2018 u međuvremenu nastavljena sa novim ovrhovoditeljem APS RE Service d.d. na kojeg je raniji ovrhovoditelj (ovdje tuženik)

APS Delta S.A. prenio svoju tražbinu;

- da je rješenjem o dosudi broj Ovr-3991/2018 od 30. kolovoza 2021. nekretnina koja je predmet ovrhe dosuđena kupcu NŽ kao najboljem ponuditelju za iznos od 408.000,00 kn, potom je 3. prosinca 2021. doneseno rješenje o namirenju, a 14. lipnja 2022. i rješenje o dovršetku postupka ovrhe koje je također postalo pravomoćno i čime je predmet broj Ovr-3991/2018 pravomoćno dovršen;

-da je pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja broj P-724/2019 od 16. lipnja 2023., odbijena subjektivna preinaka tužbe na novog tuženika APS RE Service d.d.

5.1. Polazeći od odredbe čl. 233. stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23.) prema kojoj sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, od odredbe čl. 241. ZOO koja propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, od odredbi čl. 245. stav. 1. i 5. ZOO kojima je određeno da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, pri čemu kada je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe, zastara počinje teći iznova od okončanja postupka ovrhe, a povezujući navedeno sa utvrđenjem da je tuženik postupak ovrhe na nekretnini pokrenuo 1. kolovoza 2018. čime je ponovno prekinuo tijek zastare koji je ponovno počeo teći tek okončanjem prethodnog postupka ovrhe broj Ovr-557/2016. koji nije obustavljen zbog krivnje ovrhovoditelja, prvostupanjski sud zaključuje da zastara nije nastupila obzirom da je prekinuta vođenjem (prvog) postupka ovrhe pod brojem Ovr-4043/2009 od strane tadašnjeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d.

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

7. Žalba tužitelja u cijelosti je svedena na osporavanje stajališta prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tražbine proizašle iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenom između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika dana 20. listopada 2007. iako tužitelj priznaje da je temeljem navedene ovršne isprave dva puta pokrenuta ovrha, no smatra da se zastara treba računati od dana otkaza predmetnog ugovora o kreditu. Pri tom se poziva na odredbu čl.242.stav.2. ZOO-a prema kojoj se zastara ne prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage, a smatra i da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl.226. ZOO koja propisuje trogodišnji zastarni rok za povremene tražbine. Uz to osporava stajalište prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev neosnovan i obzirom na činjenicu što tuženik više nema položaj ovrhovoditelja u ovršnom postupku čije proglašenje nedopuštenim tužitelj zahtijeva u predmetnoj parnici.

8. Iako tužitelj uvodno u izjavljenoj žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka to valja navesti da u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a usmjerio na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 ZPP-a na koje u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

9. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a valja navesti da su relevantne odredbe za ocjenu da li je nastupila zastara tražbine radi koje naplate se vodio ovršni postupak u predmetu broj Ovr- 3991/18 – odredba čl.233.stav.1.ZOO kojom je određeno da potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, odredba čl. 241. ZOO- prema kojoj se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja te odredba čl. 242.stav.1. ZOO koja određuje da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo a isto tako smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (stav.2.).

9.1. Imajući u vidu da je Ugovor o nenamjenskom kreditu sklopljen 20. listopada 2007., a solemniziran po javnom bilježniku Veliboru Pranjkoviću iz Rijeke pod brojem OU- 42282/2007 dana 30. listopada 2007., da je potvrda ovršnosti stavljena po javnom bilježniku dana 11. rujna 2009. i da je tadašnji vjerovnik (Zagrebačka banka d.d.) prijedlog za ovrhu podnio 27. studenog 2009. u predmetu broj Ovr-4043/09 (kasnije broj Ovr-557/16) to nije odlučno kada je sam kredit otkazan obzirom da je podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu Ovr-4043/09 prekinuta zastara. Tome valja nadodati da se činjenica što je navedeni postupak ovrhe na koncu pravomoćno obustavljen rješenjem od 9. travnja 2019. iz razloga što niti drugi kupac (u smislu odredbe čl.103.stav.6. OZ-a) u ostavljenom roku nije položio kupovninu – ne može pripisati ni u jedan od slučajeva propisanih odredbom čl.242. ZOO kojim su određene okolnosti radi kojih se smatra da prekid zastare nije nastupio (odustanak od tužbe ili radnje koju je poduzeo vjerovnik, odbačaj ili odbijanje tužbe/zahtjeva ili stavljanje određene mjere izvan snage).

10. Obzirom da je tuženik prijedlog za ovrhu podnio 1. kolovoza 2018. u predmetu Ovr- 3991/18 (dakle prije obustave ovršnog postupka broj Ovr-557/16) to zastara evidentno nije nastupila imajući u vidu da bi ista počela teći ispočetka tek od pravomoćnosti rješenja broj Ovr-557/16 od 9. travnja 2019.

11. Zbog iznesenog je na utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj žalbom niti ne osporava, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo utvrditi da ovršna tražbina tuženika radi koje naplate je određena ovrha u predmetu broj Ovr-3991/18 nije zastarjela budući da je tuženik podnio novi prijedlog za ovrhu dana (1. kolovoza 2018.) prije donošenja (a i pravomoćnosti) rješenja o obustavi ovrhe u predmetu broj Ovr- 557/16.

12. Obzirom da iznesenim žalbenim sadržajem nije dovedena su sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a uključujući i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da je i odluka o troškovima utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl.154.stav.1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

13. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom to je odgovarajućom primjenom odredbe čl.154. stav. 1. ZPP njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

U Varaždinu, 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec