Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-323/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka, predsjednika vijeća, Branke Križanić Perharić, sutkinje izvjestiteljice i Jasminke Pavković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bišćan, odvjetnik u Samoboru, A. G. Matoša 1, protiv tuženika Komunalac d.o.o., OIB: 17055681355, Ulica 151. Samoborske brigade HV 2, Samobor, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju IĆTČ, diplomirana pravnica te tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju IĆT, diplomirani pravnik, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika Croatia osiguranje d.d. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-337/2020-36 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-337/2020-36 od 15. prosinca 2023. pod toč. I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d. za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 310,56 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju IĆ iznos od 8.888,05 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana (toč. I. izreke), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 777,54 eura odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke). U toč. III. izreke naloženo je tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju IĆ troškove postupka u iznosu od 1.297,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2023. pa do isplate, u roku 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.038,52 eura odbijen kao neosnovan (toč. IV. izreke).

2. Protiv toč. I. i III. izreke te presude žali se tuženik Croatia osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je prilikom donošenja presude izostala cjelovita, savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Također, ističe i da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja te da se provede novo medicinsko vještačenje, s obzirom na to da vještaci nisu u potpunosti otklonili njegove prigovore. Osporava i visinu dosuđene pravične novčane naknade te navodi da je sud po kriteriji smanjenja životne aktivnosti tužitelju dosudio 4.840,00 eura, umjesto 2.538,32 eura, čime je odstupio od Orijentacijskih kriterija. Pobija i odluku o parničnom trošku osporavajući retroaktivnu primjenu Tarife. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak te potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 310,56 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete na ime pogoršanja zdravstvenog stanja proizašle iz štetnog događaja od 6. prosinca 2010. kada se tužitelj poskliznuo na neočišćenom ledu na tržnici [adresa].

5. U ovom stadiju postupka ostala je sporna uzročna veza između štetnog događaja i pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja te visina pravične novčane naknade.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Neosnovan je i žalbeni navod bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno, u skladu s izvedenim dokazima utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Pritom, tuženik ističe žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no ne obrazlažu koje to relevantne činjenice sud prvog stupnja nije utvrdio, odnosno koje činjenice je pogrešno utvrdio.

8. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, niti su bile ispunjene procesne pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a. Naime, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja vještaci su razložno i argumentirano na ročištu glavne rasprave 19. listopada 2021. (list 303-305 spisa) usmeno obrazložili svoj pisani nalaz i mišljenje te odgovorili na sve prigovore koji su bili istaknuti u podnesku tuženika od 25. ožujka 2021. te na predmetnom ročištu. Tako je na prigovor tuženika, da je prilikom vještačenja 2014. neurološki nalaz tužitelja bio uredan, zbog čega se sadašnje neurološke tegobe ne mogu pripisati štetnog događaju, navedeno da je kod tužitelja nastupila slabost dorzalne fleksije mišića, dok je zbog problema sa zglobom lijeve potkoljenice, odnosno stopala, došlo do slabe upotrebe mišića lijeve potkoljenice, što je udruženo sa prethodnom slabom biološkom osnovom živaca dovelo do slabljenja podizanja lijevog stopala. Uzročna veza između štetnog događaja i dijagnoze peronealne pareze proizlazi iz činjenice što je suprotna noga, koja nije ozlijeđena, a koja također ima istovjetni nalaz loše biološke osnove živaca, nema ranije spomenutu peronealnu parezu. Nadalje, navedeno je da su okolnosti ozljeđivanja koje su dovele do promjena u zglobu koji je bio ozlijeđen, njegova zakočenost, odnosno smanjeni obujam pokreta i lošija upotreba mišića, dovele do daljnjeg stresa na spomenute promijenjene živce, što je uzrokovalo spomenuti invaliditet. U odnosu na prigovor tuženika da je zdravstveno stanje tužitelja posljedica polineuropatije, navedeno je da s obzirom na to da je proces simetričan na oba donja ekstremiteta, isti proces dogodio bi se i na suprotnoj, neozlijeđenoj nozi. Također, kako je to otklonjeno usmenim saslušanjem vještaka, mogućnost da kod distalne simetrične polineuropatije postoji pareza samo na jednoj nozi je moguća, međutim vjerojatnost takve pojave je statistički neznačajna, odnosno u više od 95% slučajeva ovakva asimetrija se ne pojavljuje u realnom životu. Jednako tako, suprotno žalbenom navodu tuženika prilikom sačinjavanja nalaza i mišljenja te prilikom donošenja procjene trajnih posljedica s naslova pogoršanja, uzeto je u obzir ranije oštećenje kralježnice tužitelja, prethodne bolesti i stanja i njihov utjecaj na živce, a kako to proizlazi iz nalazi i mišljenja te usmenog saslušanja vještaka.

8.1. Dakle, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja u svojem obrazloženju, s obzirom na to da su vještaci prilikom njihova saslušanja otklonili osnovanost svih primjedbi tuženika, sud je daljnji ostanak kod već iznesenih primjedbi ocijenio neutemeljenim i paušalnim. Stoga, suprotno žalbenom navodu tuženika, u postupku se nije ukazalo da bi i nakon usmenog saslušanja vještaka vještački nalaz imao nedostataka, odnosno proturječnosti koje se nisu uspjele otkloniti usmenim saslušanjem vještaka. Također, tuženik žalbenim navodima opetovano iznosi iste prigovore koji su detaljno i argumentirano otklonjeni te se isti svode uglavnom na tuženikovu ocjenu dokaza koja je proizvoljna i subjektivna te nema uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka, zbog čega ne dovode u sumnju utvrđenja prvostupanjske presude.

9. Jednako tako, neosnovan je i žalbeni navod bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a. Naime, u smislu odredbe čl. 264. ZPP-a sud ima mogućnost sporne činjenice utvrđivati i saslušavanjem stranaka. Dakle, dokaz saslušanjem stranaka se ne mora provoditi u svakom parničnom postupku, već se taj dokaz provodi onda kada to neka od stranaka predloži i ako je to potrebno za utvrđivanje važnih, pravno relevantnih činjenica, a koje će dokaze izvesti ovlašten je odlučiti prvostupanjski sud temeljem čl. 220. st. 2. ZPP-a. Tuženik je predložio saslušanje tužitelja radi utvrđenja je li pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja posljedice njegove bolesti ili njegovog naknadnog ozljeđivanja. Međutim, s obzirom na to da je predmetni nalaz sačinjen nakon što su vještaci pregledali tužitelja, da je upravo vještačenje određeno radi utvrđenja je li pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja posljedica štetnog događaja od 6. prosinca 2010. te radi razgraničenja eventualnog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja zbog štetnog događaja koji se dogodio 14. srpnja 2019. te tužiteljevih bolesti, da jedino vještaci na osnovi svojih specijalističkih stručnih znanja mogu utvrditi prethodno navedene okolnosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja navedeni dokazni prijedlog odbio kao nesvrsishodan. Dakle, i bez provođenja dokaza saslušanjem tužitelja, pravna stvar je bila dovoljno raspravljena za donošenje prvostupanjske odluke pa samom činjenicom neprovođenja dokaza saslušanjem tužitelja nije počinjena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.

10. Nadalje, suprotno žalbenom navodu tuženika pravilno je sud prvog stupnja utvrdio visinu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je da je zbog stanja zdravlja i ishoda liječenja tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta još 2 mjeseca te da postoji i kasni strah koji se javlja u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj u trajanju od 2 mjeseca, a koji strah se kvalificira u vezi neurološkog pogoršanja. Također, utvrđeno je da trajna manja bol ulazi u trajne posljedice pogoršanja. Utvrđeno je i da naruženost sa strane neurološkog pogoršanja postoji u srednjem stupnju jer tužitelj šepa, a ako nosi odgovarajuću ortozu ona je djelomično vidljiva. Nadalje, s obzirom na posljedice ozljede utvrđeno je da bi smanjenje opće životne aktivnosti koja je izravno vezana za predmetnu nesreću iznosila 17 %. Stoga, kada se imaju u vidu orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., nesporno utvrđeni kvalifikatorni kriteriji iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a za određivanje visine pravične novčane naknade te kad se uzmu u obzir i sve druge specifične okolnosti konkretnog slučaja, suprotno žalbenom navodu tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u dosuđenom iznosu zbog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja. Nadalje, iako orijentacijski kriteriji predstavljaju samo orijentir za utvrđivanje visine štete te sud njima nije vezan, suprotno žalbenom navodu tuženika sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade nije odstupio od istih.

10.1. Stoga, imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, koje tuženik žalbom nije osporio, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), kada je vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i svim okolnostima slučaja, tužitelju na ime naknade neimovinske štete dosudio iznos od 8.888,05 eura.

11. Neosnovan je i žalbeni navod da sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja troškova postupka nije mogao primijeniti vrijednost boda u visini od 15,00 kuna. Naime, sukladno Tbr. 48. toč. 3. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (”Narodne novine” broj 42/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, s obzirom na to da je u trenutku donošenja pobijane presude Tbr. 50. tada važeće Tarife bila propisana vrijednost boda u visini od 15,00 kuna, to je suprotno žalbenom navodu ispravno u tom dijelu primijenjeno materijalno pravo (tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.).

12. Također, s obzirom na to da tuženik u odnosu na dio pobijane presude kojom je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka, osim osporavanja vrijednosti boda, nije istaknuo nikakve žalbene razloge, a da sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud prvog stupnja nije našao postojanje neke od bitnih povreda na koje pazi sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog, trebalo je temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kako je i odlučeno pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

14. S obzirom na to da tuženik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).

15. U ostalom, nepobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak