REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2972/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SOKOL d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 94. st. 1. t. 20. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj 16/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Službe civilne zaštite Gospić, Odjela inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 3. veljače 2025., broj: Pp-268/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Službe civilne zaštite Gospić, Odjela inspekcije kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 83. veljače 2025., broj: Pp-268/2022-7, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni su optužbe okr. SOKOL d.o.o. i okr. LŠ da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili dva prekršaja iz čl. 94. st. 1. t. 20. Zakona o privatnoj zaštiti te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici proglase krivima.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi ističe da su i poslovi zaštitara i čuvara kao i drugi poslovi koje je sud citirao u obrazloženju presude poslovi za čije obavljanje je potrebno dopuštenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za obavljanje istih a sve sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti, da su prilikom dostave predmeta na nadležno postupanje sudu dostavljeni i Ugovor o zaštiti osoba i imovine zaključen između tvrtki KONZUM plus d.o.o. i SOKOL d.o.o te Okvirni ugovor o pružanju usluga za tjelesnu zaštitu objekta zaključen između tvrtki LIDL d.o.o.k.d. i SOKOL d.o.o. a koji ugovori su zaključeni sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti, da je nepobitno da GŠ i NŠ, oboje zaposlenici okrivljenih, u trenutku obavljanja poslova nisu imali dopuštenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za obavljanje poslova privatne zaštite te se poziva na dvije presude Prekršajnog odjela Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu (1 Pp-1816/2021-6 od 2. veljače 2024. i 1 Pp-1817/2021-6 od 2. veljače 2024.), kao i na dvije odluke Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (Jž-2177/2019 od 17. veljače 2021. te Jž-2390/2019 od 1. lipnja 2022.).
6. Razmotrivši predmet i navode žalbe, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenike oslobodio optužbe jer je osnovano zaključio da činjeničnim opisima djela, kako su naznačeni u optužbi, nije ispunjeno biće inkriminiranih prekršaja.
7. Okrivljenicima su stavljena na teret dva prekršaja iz čl. 94. st. 1. t. 20. Zakona o privatnoj zaštiti, a u činjeničnim opisima istih se prvo navodi vrijeme i mjesto počinjenja djela, zatim da je postupljeno suprotno odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o privatnoj zaštiti i zatim se prepisuje tekst kažnjive odredbe čl. 94. st. 1. t. 20. Zakona o privatnoj zaštiti. Takav opis, po ocjeni ovog suda, u biti, predstavlja isključivo samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja i ne sadrži ni jednu konkretnu okolnost, jer je izričaj: „suprotno odredbama članka 17. stavka 1. Zakona o privatnoj zaštiti ... dopustili obavljanje poslova privatne zaštite ... koji nema propisano dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite“ sadržan u čl. 94. st. 1. t. 20. Zakona o privatnoj zaštiti. Na takav način djelo prekršaja nije uopće određeno, jer činjenični opis ne sadrži ni jednu konkretnu radnju koju su GŠ i NŠ obavljali.
8. Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno i potpuno određeno. Ovakav činjenični opis, u kojem nije opisano u obavljanju kojih konkretnih poslova su GŠ i NŠ zatečeni, nego se samo prepisuje odnosno parafrazira zakonska odredba čl. 94. st. 1. t. 20. Zakona o privatnoj zaštiti, nije prekršaj iz razloga jer djelo nije određeno. U činjeničnom opisu inkriminiranog prekršaja trebaju biti navedene radnje koje je angažirana osoba obavljala bez potrebnog dopuštenja. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
9. Zbog razloga iznesenih u prethodnim odlomcima, nisu osnovani žalbeni navodi da su i poslovi zaštitara i čuvara kao i drugi poslovi koje je sud citirao u obrazloženju presude poslovi za čije obavljanje je potrebno dopuštenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za obavljanje istih a sve sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se ističe da su prilikom dostave predmeta na nadležno postupanje sudu dostavljeni i Ugovor o zaštiti osoba i imovine zaključen između tvrtki KONZUM plus d.o.o. i SOKOL d.o.o te Okvirni ugovor o pružanju usluga za tjelesnu zaštitu objekta zaključen između tvrtki LIDL d.o.o.k.d. i SOKOL d.o.o. a koji ugovori su zaključeni sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti i da je nepobitno da GŠ i NŠ, oboje zaposlenici okrivljenih, u trenutku obavljanja poslova nisu imali dopuštenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za obavljanje poslova privatne zaštite, jer okrivljenici nisu oslobođeni optužbe zbog toga što nije dokazano da bi počinili prekršaj, nego zato što djela, kako su opisana u optužnom prijedlogu (konkretno prekršajnom nalogu), po propisu nisu prekršaj.
10. Neosnovano je i pozivanje tužitelja na dvije presude Prekršajnog odjela Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu (1 Pp-1816/2021-6 od 2. veljače 2024. i 1 Pp-1817/2021-6 od 2. veljače 2024.), jer se radi o predmetima u kojima nije bila podnesena žalba pa ovaj sud nije imao mogućnosti izraziti svoj stav u tim predmetima, dok odluke ovog suda broj Jž-2177/2019 od 17. veljače 2021. i broj Jž-2390/2019 od 1. lipnja 2022. nisu primjenjive za praksu u ovom prekršajnom predmetu, jer se prije svega radi o praksi ovog drugostupanjskog suda koja više nije aktualna. Tekst koji tužitelj navodi u žalbi sadržaj je u odluci Jž-2390/2019 od 1. lipnja 2022. i isti se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se, dakle, radi o dijelu drugostupanjske odluke koji je izuzet iz konteksta u kojem je naveden. Za ovaj prekršajni predmet primjenjiva je novija praksa ovog suda (npr. presuda broj Ppž-8757/2024 od 5. veljače 2025.).
11. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.
