REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9574/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. RF, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 22. travnja 2024., broj: 28. Pp-380/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 22. travnja 2024., broj: 28. Pp-380/2024-5, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15.. 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je optužbe okr. RF da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio dva prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.1. Uz žalbu, tužitelj je dostavio Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja te Zapisnik o ispitivanju svjedoka RF

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Pobijajući prvostupanjsku presudu, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud propustio u dokaznom postupku pročitati i uzeti u obzir zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve nasilja RF u PP Karlovac s ispostavom Vojnić od 4. veljače 2024. te obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, zbog čega tužitelj smatra da je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan i preuranjen. U žalbi se ističe da je svjedok žrtva nasilja RF, koji je na glavnoj raspravi koristio blagodat nesvjedočenja, u PP Karlovac s ispostavom Vojnić dao iscrpan i sadržajan opis cijelog tijeka događaja, pri čemu je prethodno bio upozoren po čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku da će se taj njegov iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njegovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz u postupku. Također, u žalbi se ističe da su policijski službenici, prilikom obavljanja razgovora sa žrtvom nasilja, u obrascu rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja konstatirali da je žrtva zadobila vidljive tjelesne ozljede te da je iskazivala strah od počinitelja nasilja u obitelji i uznemirenost.

6. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na zapisnik PP Karlovac s ispostavom Vojnić od 4. veljače 2024. o ispitivanju svjedoka žrtve nasilja RF, jer taj zapisnik ne može biti korišten kao dokaz u postupku i na njemu se presuda ne može temeljiti.

7. Naime, sukladno odredbi čl. 158. st. 7. i 8. Prekršajnog zakona, da bi se saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave o ispitivanju svjedoka mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama (čl. 283. – čl. 300.) Zakona o kaznenom postupku, jer na to izravno upućuje odredba čl. 173. Prekršajnog zakona.

8. Prema odredbi čl. 300. st. 1. t. 5. Zakona o kaznenom postupku, iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenja iz čl. 288. st. 3. tog Zakona (da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. Zakona o kaznenom postupku) nisu ubilježena u zapisnik. Također, čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku propisuje da je tijelo koje vodi postupak dužno osobe koje su oslobođene obveze svjedočenja, a o tome se ovdje radi, prije njihova ispitivanja upozoriti da ne moraju svjedočiti te da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, a propisano je i da se navedena upozorenja i odgovori unose u zapisnik.

9. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka žrtve nasilja RF, unuka okr. RF, u PP Karlovac s ispostavom Vojnić od 4. veljače 2024., proizlazi da je svjedok pravilno upozoren na način kako je to propisano u čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, međutim odgovori nisu u cijelosti uneseni u zapisnik. Odricanje od prava na blagodat nesvjedočenja je uneseno odmah nakon prvog dijela upozorenja iz čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku odnosno upozorenja svjedoku da ne mora svjedočiti. Međutim, kada je uneseno upozorenje da će se njegov iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njegovu kasniju oduku, moći koristiti kao dokaz, odgovor svjedoka nije unesen u zapisnik, iako se radi o imperativnoj zakonskoj obvezi.

10. Odredbom čl. 300. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku propisano je da, ukoliko upozorenje iz čl. 285. st. 3. tog Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, da se takav iskaz ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku. S obzirom da predmetni zapisnik na koji se poziva tužitelj u žalbi sadrži nepotpun odgovor svjedoka na dano upozorenje iz čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, radi se nezakonitom dokazu i prvostupanjski sud ga, pravilno i osnovano, nije koristio kao dokaz. Ovakav stav u skladu je s dugogodišnjom jedinstvenom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. I Kž-654/2020 od 4. prosinca 2020.).

11. Također, neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja. Ovo stoga što predmetni dokaz nije bio dostavljen uz optužni prijedlog, u optužnom prijedlogu nije bilo ni predloženo njegovo izvođenje, a niti je tužitelj naknadno, tijekom dokaznog postupka, taj dokaz priložio ili predložio njegovo izvođenje, a nedvojbeno se radi o dokazu za koji je tužitelj znao i prije pokretanja prekršajnog postupka. Kod takvog stanja stvari, sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, navedeni dokaz ne može biti s uspjehom istican u žalbenom postupku, jer tužitelj tek sada u žalbi iznosi dokaz za koji je nedvojbeno znao i prije održane glavne rasprave. Zakonska odredba čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.

12. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.