REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1253/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆS, zbog prekršaja iz čl. 62. st. 1. podst. 3. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 92/10.), odlučujući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove, Odjela inspekcije zaštite od požara, eksploziva i oružja te okr. ĆS, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2022., broj: 12. Pp-20236/2021, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbi okrivljenika i tužitelja a po službenoj dužnosti te djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. ĆS, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 62. st. 1. podst. 3. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 92/10. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 1.000,00 EUR (tisuću eura), koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Žalba okr. ĆS te u ostalom dijelu žalba tužitelja odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ĆS je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2022., broj: 12. Pp-20236/2021, proglašen je krivim okr. ĆS da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 62. st. 1. podst. 3. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 92/10.), za koji mu je izrečena novčana kazna 1.200,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 100,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik zbog svih žalbenih osnova i s prijedlogom da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne opomena ili blaža kazna te da ga se oslobodi obveze naknade troškova prekršajnog postupka. Uz žalbu, okrivljenik je dostavio i presliku dokumenata kojim potkrepljuje svoje žalbene navode.
2.1. Žalbu je podnio i tužitelj, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se, u stvari, žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da se preinači na način da se okrivljeniku izrekne maksimalna novčana kazna.
3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba okrivljenika nije osnovana.
4. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, tužitelj navodi da prvostupanjski sud „nije obrazložio zašto smatra da je izrečena novčana kazna bliže donjoj granici novčane kazne propisane Zakonom, umjesto maksimalne novčane kazne, primjerena težini počinjenog prekršaja“. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, tužitelj očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Suprotno tim žalbenim navodima, a imajući na umu da prijedlog tužitelja o vrsti i visini kazne naveden u optužnom prijedlogu ne obvezuje sud te imajući na umu da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, ovaj sud smatra da pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama u vezi odluke o prekršajnopravnoj sankciji te da su isti jasni i neproturječni. Stoga, žalba tužitelja zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik navodi da je 17. siječnja 2022. bio bolestan, „da je imao akutnu respiratornu bolest sa sumnjom na bolest kovid“, zbog čega nije bio u mogućnosti doći na ročište, „a sve uslijed težeg oblika bolesti i određene izolacije do obavljanja testiranja na korona virus koje testiranje je obavljeno 26.01.2022. godine u 9,30h“. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona odnosno iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, a obje temelji na istim tvrdnjama.
6. Prije svega, iz medicinske dokumentacije koju je okrivljenik dostavio uz žalbu u vezi gore navedenih žalbenih navoda ne proizlazi da je bio spriječen prisustvovati glavnoj raspravi održanoj 17. siječnja 2022., jer iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je posjet liječniku obiteljske medicine bio 18. siječnja 2022., znači jedan dan nakon održane glavne rasprave, te da mu je od tog dana utvrđena privremena nesposobnost za rad. Osim toga, okrivljenik je u pozivu za glavnu raspravu upozoren da je dužan osobno pristupiti te je upozoren u smislu čl. 167. st. 3. i 6. Prekršajnog zakona da će se, ako budu ispunjeni zakonski uvjeti, postupak provesti i bez njegove nazočnosti. Također, iz podataka u spisu je vidljivo da je okrivljeniku, prije podnošenja optužnog prijedloga, uručena obavijest iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, kojom je, između ostalog, obaviješten da će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog, da je do pravomoćnog dovršetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta te da će se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka, da može, između ostalog, dostaviti i pisanu obranu te da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njegovoj odsutnosti. Dakle, prema podacima u spisu nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik uredno pozvan na glavnu raspravu (poziv je primio mjesec dana prije zakazane glavne rasprave), da je, putem obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, kao i u pozivu za glavnu raspravu, upozoren, između ostalog, na mogućnost davanja pisane obrane, kao i na mogućnost da se postupak provede bez njega. Stoga je evidentno da mu nije povrijeđeno pravo obrane jer mu je bilo omogućeno da sudjeluje u postupku i iznese obranu, što on nije iskoristio, a prvostupanjski sud je, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju postupak može provesti i bez nazočnosti okrivljenika, budući da njegovo ispitivanje nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona.
7. Slijedom navedenog, nisu osnovane žalbe tužitelja i okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.
8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da je pogrešna konstatacija suda da nije postupio po nalogu inspektora te ističe da je na navedenom ročištu 17. siječnja 2022. namjeravao dostaviti dimnjačarski nalaz dimnjačara koji se provodi svake godine neposredno pred sezonu grijanja, a koji dostavlja uz žalbu, zajedno s kontrolnim listom – radnim nalogom br. 192/100216 o obavljenom pregledu. U daljnjem obrazloženju ove žalbene osnove, okrivljenik iznosi razloge zbog kojih smatra da određene dokumente nije bio dužan dostaviti.
9. Suprotno tvrdnjama okrivljenika u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Žalbene navode kojima okrivljenik ističe da je pogrešna konstatacija suda da nije postupio po nalogu inspektora te da je na navedenom ročištu 17. siječnja 2022. namjeravao dostaviti dimnjačarski nalaz dimnjačara ovaj sud ocjenjuje proturječnim, jer ako je okrivljenik predmetni nalaz dimnjačara imao namjeru dostaviti na glavnoj raspravi onda je evidentno da, u vezi tog nalaza, nije postupio u roku 30 dana od 7. rujna 2021., kada mu je izdana naredba inspektora. Osim toga, neistinit je žalbeni navod okrivljenika da uz žalbu dostavlja dimnjačarski stručni nalaz, jer je uz žalbu dostavio samo dva kontrolna lista - radna naloga, od kojih je jedan već 4. listopada 2021. bio dostavljen inspekciji. Ni jedan od ta dva dokumenta koji su dostavljeni uz žalbu nisu dokumenti na koje se odnosila naredba inspektora. Prema podacima u spisu, nedvojbeno proizlazi da okrivljenik ni jedan od četiri dokumenta, koja su mu bila naložena da ih dostavi, nije dostavio u zadanom roku, pa niti naknadno, čime su se u njegovom ponašanju ispunila sva bitna obilježja prekršaja za koji je i proglašen krivim, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud. Žalbeni navodi koji se odnose na rješenje i projekt o izvedenom stanju ovaj sud nije razmatrao jer navedeni dokumenti nisu bili obuhvaćeni naredbom inspektora. U odnosu na žalbenu tvrdnju da dokumentaciju o ispitivanju plinskog trošila s bocom u suterenu okrivljenik nije bio dužan dostaviti uz iznošenje razloga za takvu tvrdnju, treba navesti da takvi žalbeni navodi, sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ne nogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku. Navedenom zakonskom odredbom je propisano da se nove činjenice i dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.
10. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da okrivljenik, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenik uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Međutim, s obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojeg je i proglašen krivim, to žalba okrivljenika ni u tom dijelu nije osnovana.
12. Međutim, ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa se radi o blažem propisu.
13. U vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 92/10.) po kojem je okr. ĆS proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 62. st. 1. podst. 3. tog Zakona propisivao novčanu kaznu od 1.000,00 do 15.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 62. st. 1. podst. 3. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 92/10. i 114/22.) propisana je novčana kazna od 130,00 do 1.990,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 92/10. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.
14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.
15. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 8. listopada 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o zaštiti od požara te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o zaštiti od požara, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.
16. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed žalbenih navoda okrivljenika i tužitelja. Okrivljenik, u odnosu na ovu žalbenu osnovu, ističe da je prvostupanjski sud, iako su ispunjene sve zakonske osnove, propustio primijeniti odredbe o ublažavanju kazne, uvjetnoj osudi, opomeni ili drugoj blažoj mjeri, ističe da on do sada nikada nije bio prekršajno kažnjavan, da navedenim prekršajem nisu nastale nikakve štetne posljedice te da nije utvrđena ni jedna otegotna okolnost. Tužitelj, žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nema otegotnih okolnosti, u vezi čega ponavlja navode iznesene u obrazloženju optužnog prijedloga na temelju kojih je tražio, a to ističe i u žalbi, izricanje maksimalne novčane kazne.
17. Neosnovano okrivljenik ističe da su ispunjene zakonske osnove za primjenu opomene i uvjetne osude, jer je za inkriminirani prekršaj propisana samo novčana kazna (a uvjetna osuda se sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka provjeravanja) i to u visini iznad granice propisane čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona kojom su propisani uvjeti za primjenu opomene (5.000,00 kuna odnosno 663,61 euro). Također, s obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio ni jednu naročito izraženu olakotnu okolnost, što je zakonski preduvjet za primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, a niti takvu okolnost okrivljenik ističe u žalbi, neosnovana je žalbena tvrdnja da je bilo mjesta primjeni odredbe o ublažavanju kazne. U odnosu na okolnost dosadašnje okrivljenikove neosuđivanosti, koja se također ističe u žalbi, ovaj sud smatra da joj okrivljenik daje prevelik značaj s obzirom da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne.
18. U pravu je tužitelj kada smatra da je okrivljeniku, s obzirom na protupravnu količinu u njegovom ponašanju, izrečena preniska novčana kazna. Ovo stoga što je očevidom inspektora utvrđeno da okrivljenik ne posjeduje čak četiri dokumenta u vezi sigurnosnog sustava zaštite od požara, koje dokumente okrivljenik nije dostavio u ostavljenom roku 30 dana, a radi se o objektu obiteljske kuće u kojem se nalazi dom za starije i nemoćne osobe u kojem objektu su korisnici smješteni u suterenu, prizemlju i na katu. No, unatoč tome, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije u pravu kada ističe da okrivljeniku treba izreći novčanu kaznu u visini posebnog maksimuma, jer se, unatoč velikoj protupravnoj količini koju tužitelj ističe kao otegotnu okolnost, radi o primarnom počinitelju. Pritom se mora napomenuti da dio navoda tužitelja u vezi postojanja otegotne okolnosti predstavlja općenitu težinu inkriminiranog prekršaja, koju zakonodavac verificira kroz propisivanje vrste i visine kazne, a ne o okolnostima koje bi bile individualizirane u odnosu na okr. ĆS.
19. S obzirom na prethodno navedeno, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud premalo cijenio protupravnu količinu i u skladu s tim stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da je novčana kazna koju je izrekao prvostupanjski sud preblaga i nije primjerena pogibeljnosti djela, stupnju krivnje okrivljenika te svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu tužitelja u tom dijelu, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu 1.000,00 eura, smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
20. S obzirom da je iz sadržaja žalbe okrivljenika vidljivo da se pobijanje odluke o troškovima uopće ne obrazlaže, osim posredno kao posljedica prethodno istaknutih žalbenih osnova, ova žalbena osnova nije ni razmatrana.
21. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljene pravne osobe. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, niti to tvrdi u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti narušeno njeno poslovanje.
22. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
