REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10061/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČV, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 2. listopada 2024., broj: Pp-15020/2023-13, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ČV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ČV je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 2. listopada 2024., broj: Pp-15020/2023-13, okr. ČV je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 400,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, u odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 50,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati i predmet vrati na ponovno suđenje ili da ga se oslobodi krivnje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi, ne naznačujući o kojoj žalbenoj osnovi bi se radilo, navodi: „Izreka prvostupanjske presude je stoga u znatnoj mjeri nerazumljiva, a razlozi o odlučnim činjenicama proturječni jer prvostupanjski sud je presudio samo na temelju iskaza svjedoka i ošt. ĐV“. Iz takvih žalbenih navoda proizlazi da počinjenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona (nerazumljivost izreke presude i proturječnost razloga o odlučnim činjenicama) okrivljenik temelji na žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U nastavku citirane žalbene tvrdnje, okrivljenik navodi što se sve smatra nasiljem u obitelji, iznosi tvrdnju da u svakom pojedinom slučaju nasilje predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava te ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio ni jednu okolnost koja bi se odnosila na kršenje temeljnih ljudskih prava.
6. Suprotno gore navedenim žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica. Nije točna žalbena tvrdnja da je odluka donesena samo na temelju iskaza žrtve nasilja jer okrivljenik uopće nije osporavao da je bivšoj supruzi u inkriminiranom razdoblju, putem elektroničke pošte, uputio poruke sadržaja za koji je optužen. Dakle, okrivljenik nije poricao objektivni učin djela, ali smatra da ga opravdava činjenica da je žrtva nasilja prethodno njemu slala elektroničku poštu uvredljivog sadržaja. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud, analizirajući sadržaj poruka koje je žrtva nasilja uputila okrivljeniku elektroničkom poštom, a koju korespondenciju je dostavio sam okrivljenik, zaključio da predmetne poruke ne sadrže grube, uvredljive i vulgarne izraze. No, čak i da sadrže, okrivljeniku se napominje da ta činjenica nikako ne bi opravdavala njegov postupak činjenja bilo koje vrste nasilja, niti bi ga ta činjenica ekskulpirala od prekršajne odgovornosti, jer, osim u slučaju stanja nužne obrane i krajnje nužde, a to okrivljenik ne ističe, niti proizlazi iz dokaznog postupka, nema opravdanja da bi se na nasilje odgovorilo nasiljem.
7. U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava okrivljenik tvrdi da činjenični opis djela za koji je optužen ne ispunjava biće inkriminiranog prekršaja nego odgovara zakonskom opisu kaznenog djela uvrede, što je tvrdio i u obrani. Suprotno tim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda i glede primjene materijalnog prava. I po ocjeni ovog suda, inkriminirano ponašanje okrivljenika, po svom sadržaju, nedvojbeno predstavlja radnje kojima je jedina svrha, smisao i cilj da uvrijedi, ponizi i omalovaži osobu kojoj su upućene i ne može se smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom komuniciranja uopće pa tako ni između članova obitelji. Iz navedenih razloga, jer se radi o radnjama „napada“ na psihički integritet žrtve, ponašanjem okr. ČV u potpunosti su ostvarena sva bitna obilježja prekršaja za koji je i proglašen krivim. Ima li u takvom njegovom ponašanju i elemenata nekog drugog kažnjivog djela potpuno je irelevantno za primjenu odredaba materijalnog prekršajnog prava, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud.
8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje blaže kazne. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana. Cijeneći činjenicu da je okr. ČV specijalni povratnik te okolnosti počinjenja prekršaja (višekratno postupanje, količina grubih, uvredljivih i vulgarnih izraza) i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena iznad zakonom propisanog posebnog minimuma primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
10. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanjem žalbe okrivljenika.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
12. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.
