Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj 14 Gž-3753/2023-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 14 Gž-3753/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur., u pravnoj stvari tužiteljice D. B., OIB:.. iz Š., zastupane po punomoćnicima B. B. i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog društva B. u Š., protiv tuženika O. b. d.d. iz S., OIB:…, zastupane po punomoćnicima D. M. i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i partneri j.t.d. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-1433/19 od 2. svibnja 2023., dana 14. studenog 2023.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-1433/19 od 2. svibnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-1433/19 od 2. svibnja 2023. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku.
2. Protiv istog rješenja žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga sa prijedlogom da ovaj sud osporeno rješenje preinači i odredi nadležnost Općinskog suda u Splitu, odnosno samo podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. U navedenom rješenju suda prvog stupnja i u postupku koji mu je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Iz sadržaja tužbe od 7. lipnja 2019. razvidno je da se tužiteljica pozvala na status potrošača pri zaključenju Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava br. … kojeg je u svojstvu korisnice kredita zaključila sa prednikom tuženika S. b. d.d. dana 10. siječnja 2005. u S. Time što je u žalbi naveo nedovršenu rečenicu "Isto uopće nije utvrđeno u ovoj pravnoj stvari da bi tužitelj bio potrošač jer to" tuženik nije doveo u dvojbu navedeni status tužiteljica kao potrošača.
6.1. Kada je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku kao neosnovan, isti prvostupanjski sud se pozvao na primjenu odredba čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP/03) zaključujući da je ništetna odredba čl. 18. st. 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava br. 87606/04 kojom odredbom je ugovorena nadležnost suda najbližeg mjestu zaključenja ugovora.
6.2. Temeljem zakonske odredbe čl. 81. st. 2 ZPP smatra da se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj. Sud prvog stupnja zaključio je da, s obzirom na udaljenost između S. i Š. kao mjesta prebivališta tužiteljice, suđenje pred sudom u S. tužiteljici značajno otežava dolazak na sudska ročišta uz dodatne troškove i potrebno vrijeme, za razliku od tuženika i stoga, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ista odredba uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.
7. Sud prvog stupnja utvrdio je ništetnost odredbe čl. 18. st. 2. predmetnog ugovora pazeći na ništetnost po službenoj dužnosti u skladu s čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) bez da su se stranke o tome prethodno izjasnile. Naime, u predmetnom se slučaju tužiteljica u sadržaju svoje tužbe i navoda tijekom postupka nije pozivala na ništetnost odredbe čl. 18. st. 2. predmetnog ugovora tako da se ni tuženik nije mogao očitovati o tome niti ga je sud pozvao da se u podnescima ili na ročištu očituje u pogledu ništetnosti te odredbe ugovora. U tom se smislu tuženik u žalbi osnovano pozvao na to da sud prvog stupnja nije poštivao kontradiktornost postupka kako na to upućuje odluka Suda Europske Unije poslovni broj C-472/11 od 21. veljače 2013.
8. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.
9. U ponovnom će postupku sud prvog stupnja u smislu naprijed navedenoga omogućiti strankama da se očituju o sporazumu o nadležnosti koji je sadržan u čl. 18. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu i potom će donijeti novu odluku.
U Zagrebu 14. studenog 2023.
S u d a c:
Sandra Artuković Kunšt univ. spec. iur., v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.