Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-202/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednik vijeća Josip Grubišić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amanda Snoj te člana vijeća Sabine Dugonjić, u pravnoj stvari tužiteljice GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Dinku Matijaševiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Slatinske banke d.d., OIB: 42252496579, Vladimira Nazora 2, Slatina, zastupanog po Siniši Babiću, odvjetniku iz Zagreba, radi pravične novčane naknade za duševne boli, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni Pn-102/2022-13 od 30. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pn-102/2022-13 od 30. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime pravične novčane naknade za duševne boli iznos od 6.636,14 eura[1] / 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama, kao i da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 361,63 eura. Pod točkom II. nalaženo je tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.514,48 eura / 11.410,85 kuna sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 50.000,00 kuna s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti, odnosno zbog pretrpljenih duševnih boli zbog toga što je tuženik "podatke o osobnom kreditu tužiteljice proslijedio i otkrio trećim osobama, između ostalog i gradonačelniku [adresa], RČ, na način da je u komunikaciji s istim, tužiteljica omalovažavana kao neodgovorna osoba", zbog čega joj je "narušeno zdravlje".

5. Ispitujući pobijanu presudu nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire žalba jer izreka presude ne proturječi sama sebi niti iznesenim razlozima, a sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka proizlazi nespornim da je tužiteljica sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu dana 12. prosinca 2018., te da je dala Izjavu o zapljeni kojom je dala suglasnost da se radi naplate tražbine, zapljeni njezina plaća, odnosno njezin dio, da je tuženik dopisom označenim kao "administrativna zabrana na plaću vašeg djelatnika", dana 28. prosinca 2018. dostavio turističkoj zajednici grada [adresa] (dalje u tekstu TZ), gdje je tužiteljica bila zaposlena kao direktor, da je tuženik tijekom 2021. gradonačelniku grada [adresa] RČ dopisom obavijestio da tužiteljica kao direktor TZ ne vrši obustavu plaće, sukladno administrativnoj zabrani na njenoj plaći, o čemu je RČ dopisom od 30. srpnja 2021. (list 39 spisa) obavijestio tužiteljicu. Nadalje je utvrđeno da tuženik osporava protupravnost svog postupanja jer da je gradonačelnik RČ o navedenom obaviješten kao poslodavac TZ (obzirom da je isti predsjednik TZ), sukladno čl. 201. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20 - u daljnjem tekstu: OZ), osporava svoju odgovornost za štetu kao i nastanak štete, dok prvostupanjski sud nije izvodio personalne dokaze jer ih tužiteljica nije predlagala već je izvršen uvid u priležeću dokumentaciju, kako je to i tužiteljica predložila na ročištu od 17. studenog 2023. (list 60 do 62 spisa), pa kako tužiteljica nije dokazala niti jednu od pretpostavki za odgovornost za štetu, protupravnu štetnu radnju, kao ni nastanak štete, prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

7. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na osnovu sveobuhvatne ocjene svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP, svoje stajalište obrazložio jasnim i neproturječnim razlozima koji svoje uporište imaju u sadržaju provedenih dokaza, te je i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

8. Naime, tužiteljica nije dokazala da bi tuženik dostavio podatke o njenom osobnom kreditu gradonačelniku grada [adresa], RČ, i da je "u komunikaciji s istim tužiteljica omalovažavana kao neodgovorna osoba" te da bi ti podaci bili "otkriveni trećim osobama", kako to tvrdi u tužbi a niti obavijest tuženika upućena gradonačelniku, a na kojoj se temelji tužba ne postoji u spisu. Također iz sadržaja dopisa gradonačelnika upućenog tužiteljici (list 39 spisa) ne proizlazi da bi tuženik dostavio podatke o osobnom kreditu tužiteljice, te da bi tuženik "u komunikaciji" s gradonačelnikom, istu omalovažavao kao neodgovornu osobu, već proizlazi da je tuženik istog upozorio da tužiteljica kao direktor TZ, ne vrši zapljene svoje plaće unatoč svojoj izjavi o suglasnosti zapljene plaće, dok sama tužiteljica niti ne spori da unatoč postojanju administrativne zabrane na njenoj plaći, nisu vršene obustave plaće radi naplate kredita koji je tuženik isplatio tužiteljici.

9. Činjenica obavještavanja gradonačelnika [adresa] koji je prema sadržaju navedenog dopisa na listu 39 spisa, nadležan za zakonitost rada TZ, o neprovođenju obustave plaće tužiteljice u konkretnim okolnostima, po ocjeni ovog suda nema značaj omalovažavanja tužiteljice, a tužiteljica nije niti dokazala da je došlo do povrede prava osobnosti u smislu čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. u daljnjem tekstu: ZOO), te da bi u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO imala pravo na pravičnu novčanu naknadu.

10. Budući slijedom iznesenom žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude. Kako tužitelj odluku o troškovima parničnog postupka određeno ne osporava, a sud na povrede materijalnog prava ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to ta odluka ostaje neizmijenjena.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić