Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1878/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vuković, odvjetnica u Omišu, radi uznemiravanja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4662/2018 od 9. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4662/2018 od 9. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. "Nalaže se tuženiku GG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da prestane uznemiravati tužitelja ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao uknjiženog suvlasnika 245/28224 suvlasničkih dijelova i predmnijevanog suvlasnika za ukupno 8701/28224 suvlasničkih dijelova u izvršavanju (su) vlasničkih prava na nekretnini označenoj [katastarska čestica] upisanoj u [katastarska čestica] KO [katastarska općina], na način da o svom trošku ukloni nasutu crvenu pješčanu zemlju sa predmetne nekretnine, te da prestane sa korištenjem predmetne nekretnine kao parkinga za goste ugostiteljskog objekta u njegovom vlasništvu, te uspostavu prijašnjeg stanja, sve u roku od 15 dana od presuđenja, jer će u protivnom o njegovom trošku isto uklanjanje zemlje i vozila provesti tužitelj, te mu se ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje na navedenoj nekretnini.

2.Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnične troškove, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.213,17 EUR/9.140,63 kn."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku i predlaže "presudu u potpunosti odbaciti". Sadržajno, tužitelj se žali i zbog povrede prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za prestanak njegovog uznemiravanja od strane tuženika na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 432 k. o. [katastarska općina] na način da tuženik o svom trošku ukloni nasutu crvenu pješčanu zemlju s predmetne nekretnine te da prestane sa korištenjem predmetne nekretnine kao parkinga za goste svog ugostiteljskog objekta.

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno sadržajnim žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. U odnosu na žalbene navode tužitelja, u kojima žalitelj preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka, na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u ovom postupku.

7. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Žalitelju valja istaknuti, da je zakonodavac u zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom.

Teret dokaza je na tužitelju.

10. Pravna načela se ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.

11. Posebno valja istaknuti da načelo savjesnosti i poštenja u parničnom postupovnom pravu je vidljivo iz odredbe čl. 9. i 10. st. 1. ZPP (stranke su dužne savjesno se koristiti pravima koja su im zakonom priznata).

12. Također, valja imati na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

13. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da bi mu bilo onemogućeno raspravljanje, valja reći da je taj žalbeni navod neosnovan imajući na umu da je tužitelj tijekom postupka zatražio izuzeće uredujuće sutkinje i da je predsjednik Općinskog suda u Splitu rješenjem od 21. ožujka 2019. odbio zahtjev tužitelja za izuzeće sutkinje Vice Roščić u ovom predmetu; da je potom tužitelj zatražio delegaciju suda prvog stupnja i da je sud rješenjem od 7. prosinca 2020. odbio prijedlog tužitelja da se od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zahtijeva da odredi da u ovom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud te da je sud prvog stupnja rješenjem od 28. rujna 2021. odbacio zahtjev tužitelja za izuzećem uredujućeg suca u predmetnom postupku.

14. Zaključno, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja nije povrijedio posebno jamstvo „poštenog postupka“ (jednakost procesnih sredstava) u smislu odredbe čl. 5. st. 1. ZPP-a, a nije povrijedio niti odredbu čl. 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske.

15. Sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice koje su potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

16. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

18. Tužitelj za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 432 k. o. [katastarska općina] navodi da ga je tuženik na njegovom vlasništvu uznemiravao i predlaže naložiti tuženiku da prestane uznemiravati njegovo vlasničko pravo na toj nekretnini na način kako je to opisano u točki I. 1. izreke na način da trajno ukloni motorno vozilo iz dvorišta.

19. Sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio da se predmetna, ovdje prijeporna čestica i kat. čestica [katastarska čestica] koriste kao javna parkirna površina više od petnaest godina te da se ne radi o parkingu u isključivom posjedu tuženika, odnosno parkingu koji je namijenjen isključivo gostima tuženikovog ugostiteljskog objekta, kako je to opisano u točki 18. obrazloženja pobijane presude, koje ovaj viši sud nema potrebe ponavljati.

19.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio iz potvrde Općine Dugi Rat od 20. studenoga 2018. da tuženik nije nasuo crvenu pješčanu zemlju na predmetnu nekretninu, već upravo Općina Dugi Rat koja "već 40 godina skrbi o predmetnoj parceli i kat. čest. [katastarska čestica] (posipanjem zemljanog parkirnog prostora)".

20. Ovdje valja imati u vidu odredbu članka 7. stavka 1. ZPP-a. Naime, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje prijeporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako koja od stranaka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano). To znači da pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) obvezuju ovaj sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, ovdje tužitelj, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava budući do zaključenja glavne rasprave tužitelj nije dokazao da je isključivi vlasnik predmetne čestice.

21. Odredbom čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) je propisano:

„1. Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

2. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

3. Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

4. Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnjevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnjevanoga vlasnika.“

22. Prema odredbi čl. 10. st. 3. ZV-a kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojem je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik).

23. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je zaključiti da su tuženik i Općina Dugi Rat u odnosu posrednog i neposrednog posjednika utužene čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, sud je na temelju iskaza tuženika i svjedoka pravilno utvrdio da tuženik drži posjed dijela te čestice na temelju dopuštenja upisanih posjednika MG i UG, pa u ponašanju tuženika, suprotno žalbenim navodima, nije bilo protupravnosti kada on i moguće gosti njegovog ugostiteljskog objekta na utuženoj nekretnini parkiraju osobna vozila. Također, sud je pravilno utvrdio da Općina Dugi Rat koja "već 40 godina skrbi o predmetnoj parceli i kat. čest. [katastarska čestica] (posipanjem zemljanog parkirnog prostora)" a ne tuženik su nasuli crvenu zemlju na toj nekretnini te je sud pravilno odlučio kao u točki

I. 1. izreke pobijane presude.

24. Slijedom navedenog, žalitelju valja istaknuti kako, u konkretnom slučaju, nije došlo do povrede čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, budući je prvostupanjski sud zakonom ustanovljen, sudio kao neovisan i nepristran, te je isti sud pravično, javno i u razumnom roku ispitao tužiteljev slučaj.

25. Zaključno, ovaj drugostupanjski sud prihvaća da tužbeni zahtjev radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, suvlasništva, ulazi u doseg primjene čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji jamči pravo na mirno uživanje vlasništva. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da se tuženikovo pravo korištenja nekretnine u suvlasništvu tužitelja temelji na odredbama čl. 10. st. 3. ZV-a iz čega proizlazi da je primjereno razmotrio i utvrdio da postoji zakonska osnova za ograničenje tužiteljevog prava vlasništva a ovaj viši sud izneseno pravno shvaćanje potvrđuje kao pravilno (pravilno je primijenjeno materijalno pravo).

26. Sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tuženiku naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tuženiku za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 91/04., 37/05., 59/07., 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.,107/15.), iz kojeg razloga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja, koji su u suprotnosti sa navodima obrazloženja prvostupanjskog suda.

27. Iz razloga navedenih, a kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenio, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marije Miladin