Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3216/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari IM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Zvjezdani Barić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćniku Jakovu Delipetru odvjetniku u odvj. društvu Leko & partneri, odvj. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 06. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika odvj. Tomislava Vujčića kod odvj,.Ratka Vlašića, odvj. u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 22. travnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe ugovora sadržane u članku 7.1 te članku 7.2. Ugovora o kreditu br.9011329829 koji su tužiteljica kao korisnik kredita i banka kao tuženica zaključili dana 15.05.2006.g. te solemnizirali dana 16.05.2006.g., pod posl.br. OU-382/06 kod javnog bilježnika Jagode Makelje Šuljić , javnog bilježnika u Splitu, pa stoga isti članci ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u I. Dodatku ugovora o kreditu broj 9011329829 od 27.11.2009.g. i to Članku 1., st.3., Članku 2 i članku 4., pa stoga isti članci ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane,

III. Nalaže se tuženici PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, OIB: 02535697732, Ulica Franje Račkoga 6, Podružnica Split isplatiti tužiteljici IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.637,48 EUR s osnova valutne klauzule i izlazne naknade za razdoblje od 30.06.2006.g. -10.10.2014.g. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa na

- iznos od 83,22 € od 01.06.2011. pa do isplate

- iznos od 138,14 € od 01.07.2011. pa do isplate

- iznos od 176,10 € od 01.08.2011. pa do isplate

- iznos od 459,94 € od 01.09.2011. pa do isplate

- iznos od 98,62 € od 01.10.2011. pa do isplate

- iznos od 76,51 € od 01.11.2011. pa do isplate

- iznos od 73,16 € od 01.12.2011. pa do isplate

- iznos od 80,09 € od 01.01.2012. pa do isplate

- iznos od 84,59 € od 01.02.2012. pa do isplate

- iznos od 79,46 € od 01.03.2012. pa do isplate

- iznos od 81,78 € od 01.04.2012. pa do isplate

- iznos od 80,66 € od 01.05.2012. pa do isplate

- iznos od 189,40 € od 01.06.2012. pa do isplate

- iznos od 79,82 € od 01.07.2012. pa do isplate

- iznos od 83,26 € od 01.08.2012. pa do isplate

- iznos od 162,20 € od 01.09.2012. pa do isplate

- iznos od 155,26 € od 01.10.2012. pa do isplate

- iznos od 162,94 € od 01.11.2012. pa do isplate

- iznos od 167,26 € od 01.12.2012. pa do isplate

- iznos od 166,00 € od 01.01.2013. pa do isplate

- iznos od 150,11 € od 01.02.2013. pa do isplate

- iznos od 163,98 € od 01.03.2013. pa do isplate

- iznos od 164,84 € od 01.04.2013. pa do isplate

- iznos od 159,26 € od 01.05.2013. pa do isplate

- iznos od 248,89 € od 01.06.2013. pa do isplate

- iznos od 143,88 € od 01.07.2013. pa do isplate

- iznos od 147,82 € od 01.08.2013. pa do isplate

- iznos od 154,44 € od 01.09.2013. pa do isplate

- iznos od 163,18 € od 01.10.2013. pa do isplate

- iznos od 159,78 € od 01.11.2013. pa do isplate

- iznos od 164,54 € od 01.12.2013. pa do isplate

- iznos od 161,01 € od 01.01.2014. pa do isplate

- iznos od 138,34 € od 01.02.2014. pa do isplate

- iznos od 140,58 € od 01.03.2014. pa do isplate

- iznos od 139,51 € od 01.04.2014. pa do isplate

- iznos od 135,06 € od 01.05.2014. pa do isplate

- iznos od 238,01 € od 01.06.2014. pa do isplate

- iznos od 133,90 € od 01.07.2014. pa do isplate

- iznos od 139,61 € od 01.08.2014. pa do isplate

- iznos od 157,38 € od 01.09.2014. pa do isplate

- iznos od 143,09 € od 01.10.2014. pa do isplate

- iznos od 19.611,86 € od 01.11.2014. pa do isplate

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.902,50 Eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke 15. svibnja 2006. god. zaključile Ugovor o kreditu broj 9011329829 za koji ugovor tužiteljica ističe da je ništetan u dijelu koji se odnosi na odredbe valutnoj klauzuli, pa da joj je tuženik dužan isplatiti novčani iznos na ime razlike više plaćenog. Navodi se da je kredit zaključen u svrhu kupnje stana tužiteljice, a da je taj isti stan morala prodati kako bi mogla prijevremeno otplatiti kredit i to 16. rujna 2014. god. . Dana 27.11.2009.g., zbog nemogućnosti plaćanja dospjelih rata, tužiteljica i tuženica su zaključile I. Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011329829. Iz istog razloga dana 19.08.2011.g. zaključen je II Dodatak Ugovora o kreditu br.9011329829.

Podneskom tužiteljice od 28. siječnja 2025. tužiteljica je zatražila isplatu iznosa od 25.637,48 EURA kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose od dana plaćanja pojedinih iznosa, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli, te da je tužiteljica izričito pristala na valutnu klauzulu, te ističe prigovor zastare.

3. U provedenom dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje, te saslušana tužiteljica.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Za naglasiti je da se među istim strankama vodio spor za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i isplatu iz te osnove, a koji je usvojen pod Posl. br. P- 4281/16, a koju je odluku potvrdio Županijski sud u Zagrebu, pod Gž-3328/24 od 10. listopada 2024. god.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi prethodno navedenog Ugovora o kreditu i I. Dodataka istom, u dijelu koji se odnosi na promjenu valutu obveze i u vezi s tim zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi

7. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i I. dodatka ugovoru o kreditu.

8. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan .

8.1. Zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost.

9. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. slijedi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno shvaćanje doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev-2245/2017). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnom istovjetnim ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

9.2. Dakle, zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, dok restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Dakle, kako zastara počinje teći od dana donošenja navedene presude, a tužba je podnesena 13.06.2023. to nije zastupila zastara, a prigovor tuženika je neosnovan.

10. Utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013. u sporu koji se vodio povodom kolektivne tužbe korisnika kredita protiv banaka, koja se odnose na pitanja vezano uz ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, primjenjuju u ovom predmetu. Navedena presuda potvrđena je u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13.6.2014., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9.4.2015., te u dijelu takve povrede za ugovorenu valutu presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., koje odluke se protežu i na sporove individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama.

11. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Naprijed navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13.Članak 138.a. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku u kojem potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i iz odredbe članka 502.c. ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na utvrđenje iz kolektivnog spora, te u tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se mogao pozvati na navedena utvrđenja bez obzira što se ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, pa u tom smislu nije osnovan istaknuti prigovor tuženika.

14. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

15. Slijedom navedenog, temeljem citiranih zakonskih odredbi i kako pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženik proizlazila bi osnovanost tužbenog zahtjeva iz točke I. za utvrđenjem ništetnosti navedene 080212319656.

16. Ipak, na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o spornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, je li tuženik informirao tužiteljicu na prikladni način o ugovornim odredbama i njihovom značenju, provedeno i saslušanje tužiteljice.

17. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. zauzeo je pravni stav da tuženiku treba omogućiti dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obaviješten, prije zaključenja ugovora, o značenju promjenljive kamatne stope, i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja. Dakle, ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u ovom postupku dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, odnosno na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.

18. U svom iskazu tužiteljica je navela da se u banci se informirala vezano za kredit jer je htjela kupiti stan, te da su joj službenice u banci rekle da je najpovoljniji kredit u švicarskim francima i da su tu najbolje kamate. Rata kredita je iznosila 3 400 kn međutim da se vrlo brzo nakon početka otplate kredita suprug razbolio, zbog bolesti je ostao bez noge te je 2 godine bolovao i zatim umro. Kroz te 2 godine da se snalazila, otplaćivala kredit od svoje plaće, a radila je u hotelu Split, sada Radisson i od muževe mirovine. Kada je suprug preminuo da joj je postalo teže, jer je u međuvremenu rata kredita, koja je stalno rasla došla do nekih 7 000 kn te da je radila 2-3 posla istovremeno da bi je mogla otplatiti. Zbog cijele ove situacije da je zaključila i dva dodatka ugovoru kojim da je dobila tzv. poček od 1 godine a u kojem vremenu joj je zamrznuta kamata i kada je otplaćivala samo glavnicu. Na kraju daje prodala stan, i to za da bi od tog iznosa podmirila kredit. To je bilo 2014. god. Priej zaključenja ugovora o kreditu da joj u banci nisu ništa objasnili, da joj nisu rekli koliko se kamata može povisiti, niti što je primjenjiva kamatna stopa, već samo da je to trenutno najbolji kredit. Navela je da kada je došla potpisati ugovor on ju je već dočekao napisan i sve je bilo spremno da samo potpiše, a je li ga tada pročitala se sada ne sječa, Dodaje da je tada već bila preopterećena situacijom kupnjom stana, dizanjem kredita a najviše od svega što joj je mužev brat dao svoj stan za hipoteku. U banci s joj nisu govorili ništa o tome koliko će iznositi kamata, niti objasnili što je to promjenjiva kamata, što je valutna klauzula i sl., rekli su samo da je najpovoljnija kamata. Upitana zna li što je valutna klauzula odgovorila je da tada nije to znala. Tek kada je došla kući nakon što je zaključila ugovor i sve to prenijela sinu koji je tada bio u Zagrebu, on ju je pitao zna li što znači valutna klauzula i kako ja nije znala da joj je on objasnio.

19. Iskaz tužiteljice logičan je i uvjerljiv. Neupitno je da kao laik po pitanju financijskih i bankarskih poslova ne zna i ne mora znati značenje pojedinih bankarskih izraza i odredbi, da ne mora biti upoznata sa formulacijom izraza "valutna klauzula", dok formualcija "isplata protuvrijednosti u kunama" jasna je i običnom laiku, da valutna klauzula se vezuje uz tečaj valute, ali je na djelatnicima banke koji sudjeluju u sklapanju ugovora o kreditu obveza da klijentu pojasne sve odredbe, značenje svih odredbi, izraza, upoznaju ga detaljno sa sadržajem ugovora na način koji laik može shvatiti, da razjasne na koji način se vrši preračunavanje, odnosno kako se valute kreću i upozori na mogućnosti da će isplate vezane za tečaj valutu biti nekada više, nekada niže, te o čemu će to ovisivi.

19.1 Iz iskaza tužiteljice, kao i priložene dokumentacija u spisu proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, da se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužiteljica osporava u ovom postupku, te posebno da tužiteljici u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu nije pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja valutne klauzule. Svakako iz iskaza tužitelja proizlazi da je nastupao kao potrošač prilikom zaključenja spornog ugovora, da je kredit podigao radi kupnje osobnog automobila, za vlastite potrebe.

19.2. .U smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

19.3. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za EUR) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju valutne klauzule u CHF, sve na štetu porošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača

19.3. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev iz točke I. i II, (ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli) je osnovan, što dovodi i do osnovanosti zahtjeva za povratom više plaćenog iz te osnove.

20. U pogledu preplate po osnovi promjenljive kamatne stope vještak za računovodstvo i financije dipl. oec. Ivan Buljan izradio je nalaz i mišljenje te je iskazao ukupan iznos preplata.

20.1. Vještak se držao zadatke vještačenja, a to je prema nalogu suda bilo utvrditi utjecaj promjene valute na otplatu kredita, te eventualne preplate po toj osnovi, tako da primjedbe tuženika na vještvo u kojem se prigovara vještačenju vezanom za promjenljivu kamatnu stopu (to vještak nije ni vještačio) su irelevantne.

20.2. Obzirom na navedeno sud prihvaća vještvo kao stručno i pravilno.

21. Slijedom svega navedenog, te sukladno vještvu sud tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan, pa je odlučeno kao u izreci presude.

22. Tužiteljica je podneskom od 28.01.2025. god. preinačila tužbu u točki IV. tužbenog zahtjeva, povišenjem tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 25.637,48 Eura, sukladno vještvu, a umjesto ranije traženih 5.308,00 eura, koju je sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, sve sukladno odredbama čl. 190. st. 2. i 3. ZPP. Tužiteljica je tek po primitku nalaza i mišljenja financijskog vještaka bila u mogućnosti postaviti zahtjev a u okolnostima istih činjeničnih i pravnih osnova zahtjeva. Glede preinake tužbenog zahtijeva potrebno je svakako navesti da je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF Nakon provedenog dokaza financijskog vještačenja, a sve prema Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 26. studenoga 2021. godine.

23. Slijedom svega navedenog, te sukladno vještvu sud tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan u pogledu dijela za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora, te restitucijskog zahtjeva u odnosu na više plaćeno zbog valutne klauzule, pa je odlučeno kao u izreci presude.

23.1. Pri tome, tužiteljica osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Ovo stoga što je tuženik profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika.

22. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku -odvjetniku i to: za sastav tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištima od 12.02.2024. i 11.04.2024. po 100 bodova, za sastav podneska od 19.04.2024. (25%) -. 25 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 29.01.2025. i 06.02.2025. po 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 29.01.21025. i 06.03.2025. po 250 bodova, ukupno 1325 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda daje 2.650,00 Eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 662,50, te uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 465,00 Eura, daje ukupno 3.777,5 Eura. Tužitelju su još priznati troškovi zastupanja na ročištu za objavu odluke i to 50 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura i uvećano za 25% na ime PDV-a daje 125,00 Eura, tako da ukupni trošak iznosi 3.902,50 Eura, pa je odlučeno kao u izreci.

Split, 22. travnja 2025 godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika