REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1320/2024-6
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Branimir Ždravac, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, 22. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom Sudu 29. studenog 2024., protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. točke 3. i članka 38. stavka 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS).
1.1. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/22-01/100, URBROJ: 513-07-14-0202/020-22-9 od 24. listopada 2022. podnio žalbu 19. rujna 2024. te tvrdi da tuženik nije u roku od 60 dana u skladu s člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narode novine, broj 47/09. i 110/21.) donio i dostavio tužitelju odluku o žalbi. Predlaže Sudu održati usmenu raspravu te u skladu s člankom 117. stavkom 3. ZUS-a, naložiti tuženiku donošenje rješenja o njegovoj žalbi, uz naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe.
2. Tuženik je odgovorom na tužbu od 17. siječnja 2025. obavijestio Sud da je 23. listopada 2024. donio odluku o žalbi tužitelja, rješenje KLASA: UP/II-471-02/24- 01/319, URBROJ: 514-04-24-04 te ga dostavio u spisu upravnog postupka.
3. Odgovor na tužbu i rješenje od 23. listopada 2024. su dostavljeni tužitelju 14. veljače 2025. na očitovanje u skladu s propisanim člankom 6. stavkom 1., a u vezi s člankom 100. stavkom 1. ZUS-a, koji se na isto nije očitovao.
4. Budući da je tužitelj izričito u tužbi tražio održavanje rasprave u ovom sporu, a da nije predložio obustavu spora niti je proširio tužbeni zahtjev na poništavanje donesenog rješenja tuženika, Sud je postupio po traženju tužitelja i održao raspravu 26. ožujka 2025. Ista je održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika prema članku 91. stavku 3. ZUS-a, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja izjavio da je pokrenuo upravni spor protiv donesenog rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/24-01/319, URBROJ: 514-04-24-04 od 23. listopada 2023. koji se vodi pred ovim Sudom pod poslovnim brojem: Us I-5/2025.
4.1. U vezi navoda iz odgovora na tužbu je istaknuo da rješenje tuženika iako je doneseno unutar roka od 60 dana, nije u tom roku i dostavljeno, već 2. prosinca 2024., odnosno nakon podnošenja tužbe. Stoga tužbu smatra osnovanom, a s obzirom da je tijekom spora tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, smatra da su ispunjeni uvjeti za obustavu spora.
4.2. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi zatražio trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a te 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a za zastupanje na ročištu, a koji zatraženi trošak je pojasnio na način da je ročište bilo potrebno kako bi se raspravile sporne okolnosti jer se tuženik nije izjasnio o tome je li i kada tužitelju dostavio predmetni drugostupanjski upravni akt niti je dostavio cjelokupni spis upravnog postupka što navodi da je dužan učiniti u skladu s izričitom odredbom ZUS-a, a niti su dostavnice dostavljene tužitelju pa se isti nije mogao prikladno očitovati. Stoga je predložio obustaviti upravni spor uz naknadu troška u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.
5. Budući da je po tužbenom zahtjevu postupljeno jer je o žalbi tužitelja tuženik odlučio i donio pojedinačnu odluku na koju tužitelj u ovom sporu nije proširio tužbeni zahtjev već je podnio zasebnu tužbu, ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a.
5.1. Slijedom iznesenoga, a na temelju članka 103. stavka 1. i članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a spor je obustavljen i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Ali, u vezi sa zatraženim troškom upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj tužbu podnio 29. studenog 2024., a osporavano rješenje tuženika je doneseno 23. listopada 2024., odnosno unutar roka od 60 dana prema obvezi iz članka 121. ZUP-a. Nadalje, iz podataka dostavljenog spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelju po opunomoćeniku pokušana dostava rješenja od 23. listopada 2024. dana 29. studenoga 2024., ali da isti nije zatečen pa mu nije uručeno, već je rješenje primio 2. prosinca 2024. što je razvidno iz povratnice u spisu.
6.1. Dakle, žalbu je tužitelj podnio 19. rujna 2024. te rok od 60 dana za donošenje i dostavu drugostupanjskog rješenja je istekao 20. studenoga 2024., a rješenje je doneseno unutar roka, 23. listopada 2024., iako ne i dostavljeno. Nadalje, tužitelj radi “šutnje uprave” može podnijeti tužbu u skladu s člankom 40. stavkom 2. ZUS-a, najranije osam dana nakon isteka propisanog roka, što je u konkretnom slučaju nakon 28. studenoga 2024. Opunomoćenik tužitelja primio drugostupanjsko rješenje 29. studenoga 2024., već tek 2. prosinca 2024., ali je zato upravo istoga dana, 29. studenoga 2024. kada je dostava bila “bezuspješna”, podnio tužbu ovom Sudu radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke, i to prvi dan isteklog roka iz članka 40. stavka 2. ZUS-a.
6.2. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a sud će upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
6.3. Odredbom članka 147. stavka 8. ZUS-a stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.
6.4. Iz navedenog postupanja punomoćnika tužitelja, koji pred ovim Sudom vodi više od 30 sporova istog tužitelja i tuženika, pri čemu koristi institut “šutnje uprave” na način da u okviru istog predmeta spora odbija proširiti tužbeni zahtjev već podnosi novu tužbu radi ocjene zakonitosti donesenog rješenja, a spor okončava potraživanjem troška spora, proizlazi da isti zlorabi procesna ovlaštenja predviđena ZUS-om i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.). Smisao instituta “šutnje uprave” i alati predviđeni ZUP-om i ZUS-om su omogućiti stranci da u razumnom roku dobije odluku o svom zahtjevu, odnosno žalbi te ostvariti svoja prava, a ne zlouporabiti taj institut radi višestruke naplate troška u tim postupcima.
6.5. Pogotovo to proizlazi iz konkretne situacije kada opunomoćenik tužitelja istoga dana kada ne zaprima poštansku pošiljku, drugostupanjsko rješenje, već podnosi tužbu, zatim odbija očitovati se po pozivu suda na odgovor na tužbu i doneseno rješenje tuženika, te ne proširuje tužbeni zahtjev na isto već podnosi zasebnu tužbu, izričito u tužbi traži raspravu u situaciji kada je ona nepotrebna te na istoj tvrdi kako “ne zna” kada je primio drugostupanjsko rješenja i traži dostavu dostavnice, pa iz svog prethodno citiranog postupanja proizlazi da je svrha i cilj prethodno opisanog postupanja isključivo naplata troška. Navedeno ponašanje ukazuje na prikrivenu namjeru iskorištavanja upravnog spora kao sredstva za neopravdano stjecanje financijske koristi.
6.6. Imajući u vidu propisano člankom 8. stavkom 1. ZUS-a i dužnost Suda da onemogući zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika te posljedično i predviđeno člankom 147. stavkom 8. ZUS-a da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova, Sud je odbio priznati tužitelju zatraženi trošak jer je isti ocijenio zlouporabom prava i neopravdanim u ovom sporu. Zloupotreba prava postoji kada se pravno ovlaštenje koristi protivno svrsi zbog koje je dano, a prethodno izneseno postupanje opunomoćenika tužitelja je korištenje ovlaštenja koje mu je dopustila pravna norma, ali je protivno njenom cilju, već je svrha različita od one zbog koje postoji pravo na pravni lijek, iz čega proizlazi da se ovdje radi o zloupotrebi prava.
6.7. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 147. stavka 8. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao izreci rješenja pod točkom II.
U Osijeku 22. travnja 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 100. stavak 2. i članak 128. stavak 3. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku
