Poslovni broj: P-718/2022-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Nedi Mihaljević, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženice BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Enveru Vučetiću, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje u posjed, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.) Nalaže se I. tuženici BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], da tužitelju ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predaju u posjed dio nekretnine označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica] LIVADA JALŠINA U PEŠĆENKI, površine 450 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 335673, Bistra Donja, a koja je na Situaciji br. 2. - Skici mjesta prijepora, koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka Vladivoja Relića od 19. siječnja 2025. godine, označen točkama A- B-C-D-E-F-A, površine 534 m2, i koji dio je ispunjen crvenim rasterom u roku od 15 dana.

II.) Nalaže se I. tuženici BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], ukloniti ogradu postavljenu na nekretnini označenoj kao z. k. č. br. [katastarska čestica] LIVADA JALŠINA U PEŠĆENKI, površine 450 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 335673, Bistra Donja (dalje: Nekretnina), koja ograda je na Situaciji br. 2. - Skici mjesta prijepora, koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka Vladivoja Relića od 19. siječnja 2025. godine, označena točkama A-B-C-D-E u roku od 15 dana.

III.) Nalaže se I. i II. tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.791,67 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 18. kolovoza 2022. protiv tuženika tvrdi da je vlasnik nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 335673 Bistra Donja označena kao zk.č.br. 3148 LIVADA JALIŠINA U PEŠĆENKI površine 450 čhv. I. tuženica je vlasnica susjedne nekretnine zk.č.br. 3147 k. o. [katastarska općina], DIJAKOVICA, ORANICA, površine 1594 m2 koju nekretninu koristi i suposjeduje sa svojim suprugom, ovdje II. tuženikom. Tuženici su bez ikakve valjane pravne osnove i bez dopuštenja tužitelja samovlasno postavili ogradu na zk.č.br. 3148 k. o. [katastarska općina] i time pripojili južni dio parcele u površini 550 m2 svojoj zk.č.br. 3147 k. o. [katastarska općina].

1.1. Podneskom od 4. veljače 2025. (usklađenim s provedenim vještačenjem) predlažu donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženicima da predaju tužitelju u posjed predmetnu nekretninu i da uklone ogradu koja je postavljena na tužiteljevoj nekretnini i u nalazu i mišljenju vještaka označena točkama A,B,C,D i E.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Ističu da se nalaze u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu dijela zk.č.br. 3148 k. o. [katastarska općina] koji posjed izvršavaju osobno i po svojim prednicima dulje od 50 godina. Stoga su stekli vlasništvo dosjelošću. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao izvatke iz zemljišne knjige (list 5-6), Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 18-21), Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 22-23), saslušanjem stranaka i svjedoka JF, MF, ZF, SF, CF i PF (list 38-44), očevidom na licu mjesta (list 50-54), geodetskim vještačenjem po vještaku Vladivoju Reliću (list 58-64) i usmenim očitovanjem vještaka na ročištu (list 79-80), podatke Područnog ureda za katastar (list 81).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22 – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predajom u posjed dijela zk.č.br. 3148 k. o. [katastarska općina] površine 534 m2 koja je u vlasništvu tužitelja i za uklanjanjem ograde postavljene na predmetnoj čestici.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u zemljišnim knjigama ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić upisan kao vlasnik zk.č.br. 3148 k. o. [katastarska općina], a I. tuženica kao vlasnica zk.č.br. 3147 k. o. [katastarska općina] koje nekretnine graniče.

7. Sporno je tko je vlasnik spornog dijela zk.č.br. 3148 k. o. [katastarska općina] površine 534 m2 koji dio se nalazi unutar ograde postavljene na navedenoj čestici, a kojom se ograđuje posjed tuženika.

8. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza, sud je utvrdio:

- da su zk.č.br. 3147 i 3148 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljale obradivu površinu između kojih nije bilo ograda, a međa između istih je nastala obrađivanjem površina od strane njihovih vlasnika,

- da je vlasnik zk.č.br. 3148 k. o. [katastarska općina] bio tužiteljev otac koji je obrađivao navedenu parcelu na način da ju je orao i na njoj sadio kukuruz do unazad 10 godina,

- da je vlasnik zk.č.br. 3147 k. o. [katastarska općina] bio ZF (prije toga njegov punac) koji je predmetnu nekretninu prodao tuženicima 2005.,

- da tuženici obrađuju navedenu parcelu od 2001. (kao najamni radnici za vlasnika), a od 2005. kao vlasnici,

- da je tuženik navedenu parcelu kupio u površini koja se navodi u kupoprodajnom ugovoru, a koja u bitnom odgovara površini upisanoj u zemljišnim knjigama (u osnovnom Kupoprodajnom ugovoru se navodi 19 m2 više),

- da je u podacima katastra kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan tužitelj,

- da su tuženici unazad nekoliko godina na zk.č.br. 3148 k. o. [katastarska općina] postavili ogradu koja je na skici vještaka Vladivoja Relića označena točkama A-B-C- D-E čime je ograđena površina navedene čestice od 534 m2 i pripojena z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je prostor unutar ograde predstavlja potravnatu površinu sa zasađenim mladim stablima te je isti dio jedinstvenog zemljišta sa z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem tuženik ima zasađene voćke, plastenike s povrćem, domaće životinje te parkira vozila,

- da je tužitelj unazad nekoliko godina započeo s građevinskim radovima te je dio zk.č.br. 3148 k. o. [katastarska općina] (do predmetne ograde) iskopao i poravnao pa je sada razina tla cca 2 metra niža od parcele tuženika i dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] ograđenog ogradom.

9. Sud je ocijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu imajući u vidu da istu stranke nisu posebno osporavale. Također, sud je prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje sudskog vještaka Vladivoja Relića budući da je isti napravljen u skladu sa pravilima struke, obrazložen je jasnim razlozima i utemeljen na podacima sa očevida i dokumentaciji u spisu. Prigovorima tuženika isti nije doveden u sumnju. Vještak je na ročištu 14. travnja 2025. objasnio da je koristio podatke iz katastra koji datiraju prije izrade nalaza i mišljenja te da prikaz situacije broj 1. (prilog 1 nalaza i mišljenja) odgovara podacima iz katastarskog plana čime je odgovorio na pitanje tuženika.

10. Sud je prihvatio iskaz tužitelja da između predmetnih parcela nije postojala neka posebna međa u kontekstu ograde ili puta koja bi ih razgraničavala na neki drugi način različit od onog kako je to prikazano u zemljišnim knjigama i katastru. Naime, u nalazu i mišljenju vještaka Vladivoja Relića prikazan je izgled predmetnih parcela prema podacima katastra iz 2022. prema kojim međa između nekretnina odgovara podacima zemljišnih knjiga. Da je doista postojala neka posebna među između parcela kako to pokušavaju prikazati tuženici isto bi bilo vidljivo na ortofoto snimci. Pritom je kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] u posjedovnom listu upisan tužitelj u cijeloj površini navedenog zemljišta. Konačno, podatke iz katastra i zemljišnih knjiga prate i podaci u Kupoprodajnom ugovoru iz 2016. kojim su tuženici formalizirali raniju kupoprodaju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz 2005. . U istom se ne spominje z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno njen južni dio, time da iz podataka o površini kupljene parcele (navodi se 19 m2 više nego što je upisano u zemljišnim knjigama) ne proizlazi da su tuženici kupili 550 nm2 neke druge parcele. Kad se to poveže s iskazom svjedoka ZF da je površina prepisana iz ranijih ugovora kojim su njegovi preci stekli navedenu parcelu tad nema osnova za zaključak da su tuženici imali razloga vjerovati da njima pripada dodatnih 550 m2 tuđe parcele. Sud vjeruje tuženicima i svjedoku ZF da se preko tužiteljeve parcele protezao put/jarak do ledina na sjevernoj strani, no ne i da je isti predstavljao među između zemljišta jer za to nema logičkog uporišta. Naime, radi se o više od 500 m2 zemljišta koje bi prema tvrdnjama tuženika ušle u njihov posjed samo temeljem činjenice da preko zemljišta tužitelja prelazi put. Čak i da je taj dio zemljišta bio neobrađivan od strane tužitelja (jer se nalazio s druge strane jarka) sud ne nalazi osnovu po kojoj bi tuženici (ili njihovi prednici) zaključili da njima pripada taj dio zemljišta kad su nesporno kupili površinu zemljišta bez tog južnog dijela tužiteljeve parcele. Sud ne vjeruje tuženicima i svjedocima ZF, PF i SF da su tuženici i njihovi pravni prednici obrađivali površinu zemljišta do navedenog puta budući da je isto proturječno iskazu tužitelja i svjedocima Š i JF, a i nelogično obzirom da se radi o velikoj površini koja pripada drugoj čestici Stoga sud smatra da su tuženici postavljanjem ograde u razdoblju unazad par godina počeli obrađivati sporno područje dok je prije toga isto bilo jedna površina s tužiteljevom, te je svaki vlasnik posjedovao svoj dio zemljišta. To je i logično jer sam tužitelj navodi da je njegova obitelj obrađivala spornu parcelu do unazad 10 godina pa je očito tuženik u tom razdoblju pripojio dio zemljišta svome. Pritom valja reći da su iskazi tuženika i svjedoka koji iskazuju o postavljanju predmetne ograde proturječni glede vremenskog konteksta čime su njihovi iskazi u tom dijelu nevjerodostojni Osim toga, svjedoci ZF i CF su navedenu parcelu prodali tuženicima pa se izlažu i odgovornosti ukoliko su im pokazali granice koje ne odgovaraju zemljišnoknjižnom stanju. U tome sud vidi motiv za svjedočenje u njihovu korist Također, i svjedok RF ima u obiteljskoj anamnezi od ranije spor s tužiteljem pa ista ima interes pomoći tuženicima da uspiju u sporu. Svjedoci koji su iskazivali suglasno s tužiteljem nemaju nikakav poznati interes za uspjeh u sporu slijedom čega sud njihove iskaze cijeni vjerodostojnim.

11. Čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01.; dalje ZVDSP) je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

11.1. Čl. 162. st. 1. ZVDSP propisuje da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo u da se nalazi u tuđem posjedu, a kako bi ostvario svoje pravo pred sudom da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari.

11.2. Članak 163. stavak 1. ZVDSP propisuje da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

12. Sukus tuženikovih prigovora je da isti imaju pravo na posjed predmetne nekretnine što izvode iz svog prava vlasništva koje su stekli dosjelošću.

13. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je da proteknu rokovi iz čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP) koji za posjedovanje nekretnina iznose 10 godina, a u slučaju da posjed nije kvalificiran (samo istinit i pošten) iznose 20 godina.

14. Iz utvrđenog činjeničnog stanja sud je zaključio da tuženici nisu vlasnici predmetne nekretnine budući da isti nemaju posjed nekretnine koji zadovoljava sve propisane kriterije i traje zakonom propisano vrijeme. Prvenstveno, tuženici nisu dokazala posjed svojih prednika (219. stavak 1. ZPP-a) budući da iz dokaza u spisu proizlazi da se predmetna nekretnina posjedovala u granicama kako su iste određene katastrom i zemljišnim knjigama. Tuženici su posjed uspostavili tek postavljanjem ograde, a za što nisu imali nikakav valjani temelj, niti poštenje. Stoga posjed tužitelja nije zakonit, niti poišten. No, sve i da je posjed pošten (da su tuženici imali razloga vjerovati da im pripada taj dio zemljišta) oni su eventualno mogli steći vlasništvo izvanrednom dosjelošću. Vrijeme dosjelosti je moglo početi teći tek prije par godina kad su postavili ogradu i počeli obrađivati parcelu kao svoju.

15. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijeva se da proteknu rokovi iz čl. 159. st. 2. i 3. ZV, pa se tako u slučaju kad posjed nije kvalificiran (samo istinit i pošten) traži da je proteklo vrijeme posjedovanja od najmanje dvadeset godina.

16. Vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću treba proteći prije podnošenja tužbe, dakle u vrijeme podnošenja tužbe moraju biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019).

17. Budući da je tužba podnesena 2022., a dosjelost je počela teći nekoliko godina prije tužbe (ili najranije 2010/2011 prema navodima CF) to nisu protekli rokovi za izvanrednu dosjelost.

18. Slijedom navedenog, tuženici nemaju valjani osnov za držanjem nekretnine u posjedu pa su isti dužni vratiti tužitelju posjed iste i to slobodnu od osoba i stvari. U okviru toga su tuženici dužni ukloniti ogradu kojom su ogradili svoj posjed, a koja je postavljena na nekretnini tužitelja.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

20. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.791,67 EUR, a isti se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), zastupanja na ročištu 10. studenog 2022., 5. veljače 2024. i 14. travnja 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/1), na očevidu 4. srpnja 2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/7), sastav podneska od 14. veljače 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), uvećano za PDV i troškove vještačenja u iznosu od 182,20 EUR i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 36,49 EUR i presudu u iznosu od 72,98 EUR.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. travnja 2025.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika