REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Ref 5 : P-439/2021-18

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Jadranka Babić-Milberg u pravnoj stvari tužitelja ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Branku Glas, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi Stvarno – pravo utvrđenja vlasništva na nekretnini, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 20. ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Branka Glas, odvjetnika i za tuženika BH, zamjenice u ODO Slavonski Brod, Građansko-upravni odjel, 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. br. [katastarska čestica] Oranica Orah u Budincu sa 850 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tužena Republike Hrvatske dužna priznati i trpiti da se u zemljišnim knjigama tužitelj uknjiži vlasnikom navedene nekretnine.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 1.620,29 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom troška postupak u iznosu od 125,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je, računajući i svoje prednike, preko stotinu godina pošteni posjednik i stvarni, izvanknjižni, vlasnik čk. br. 90/1 Oranica Orah u Budincu sa 850 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (PL 146 k. o. [katastarska općina]) , a koja se isto toliko od strane članova njegove obitelji i obrađuje.

Poslovni broj: Ref 5 : P-124/2020-18

1.1. Navodi da je na čk. br. 90/1, nekada 90/1 A, upisanim vlasnikom u cijelosti tužena Republika Hrvatska. Nadalje da je predmetna nekretnina prešla iz privatnog vlasništva u vlasništvo - korištenje tadašnje Općine Slavonski Brod u predmetu naplate poreza u naravi dakle oduzimanjem poljoprivrednog zemljišta Rješenjem od 16. lipnja 1980. godine od UH tadašnje gruntovne vlasnice, koja nije nikada istu parcelu obrađivala niti posjedovala. Ističe da Republika Hrvatska kao vlasnik predmetne nekretnine dolazi sljedništvom od Općine Slavonski Brod a da je prije 1980. godine ista bila u privatnom vlasništvu.

1.2. Svoje navode tužitelj temelji na činjenici da za prijenos vlasništva na Općinu Sl. Brod, kasnije Republiku Hrvatsku prednik podnositelja, njegov otac MH koji je preminuo 2002. i koji je u to vrijeme obrađivao nekretninu, nije znao nego je istu nesmetano obrađivao kao svoju dugi niz godina kao i do tada njegovi prednici. Iza pokojnog RH nije nikada vođen ostavinski postupak. Tko je i kada od njegovih prednika stekao istu nekretninu podnositelju nije poznato obzirom da je njegov pokojni otac MH posjed na istoj nekretnini naslijedio na isti način od svoga oca SH, a prema kazivanju ljudi u selu, svjedoka, nekretninu je na isti način dakle od svoga oca stekao i pok HH - djed podnositelja. Slijedom, zaključuje se da je predmetna nekretnina u posjedu obitelji HH preko 100 godina.

1.3. Ukazuje na činjenicu da tužitelj navedenu česticu ima uredno upisanu u svome ARKOD upisniku od kada je ARKOD i formiran.

1.4. Zaključno predlaže da se tužitelj utvrdi vlasnikom na nekretnini koja je predmetom ovoga postupka.

2. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.1. Ne osporava da je tužena upisana kao vlasnik nekretnine iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Orah u Budincu sa 850 čhv, te da je upisana kao vlasnik i posjednik navedene nekretnine u posjedovnom listu broj 146 k. o. [katastarska općina].

2.2. Ističe da je stekla spornu nekretninu temeljem valjane pravne osnove, od suvlasnika nekretnine UH, KH i ŽH, a što je razvidno iz povijesnog z.k. izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], da su se tadašnji suvlasnici nekretnine UH i KH odrekli nekretnine za dužni porez, te je temeljem rješenja za dužni porez i uvjerenja Općine Slavonski Brod od 16. lipnja 1980. br. UP/I -02-535/80 (provedeno pod brojem Z- 2736/1980) navedena nekretnina upisana u društveno vlasništvo, korisnik Općina Slavonski Brod, prednika sadašnjeg vlasnika Republike Hrvatske. Isto tako uvidom u povijesni z.k. izvadak za spornu česticu utvrđeno je da se suvlasnik sporne nekretnine, ŽH iz [adresa], odrekao svojeg dijela nekretnine temeljem Izjave o odricanju od 1. veljače 1977. ( provedeno pod brojem Z-2026/1978) te je nekretnina upisana kao društveno vlasništvo, uz pravo korištenja Općine Slavonski Brod, prednika Republike Hrvatske.

Poslovni broj: Ref 5 : P-124/2020-18

2.3. Navodi da je uvidom u povijest Promjena na katastarskim česticama od 21. svibnja 2021. vidljivo da se u popisu katastarskih čestica [katastarska čestica]. godine k. č. br. [katastarska čestica]/1A oranica vodila u dva posjedovna lista 53 i 51 k. o. [katastarska općina]. U posjedovnom listu 53 kčbr. [katastarska čestica]/1A površine 566 čhv vodila se na imenu ŽH (Stipin), u posjedovnom listu 51 k. č. br. [katastarska čestica]/1A površine 284 čhv vodila se na imenu KH i UH, [adresa]. Spiskom promjena br. 4/1978 (UP/I-481/1978) temeljem rješenja o odricanju prava vlasništva u korist društvenog vlasništva broj 02-2327/1-78 kčbr. [katastarska čestica]/1A iz PL 53 nakon provedenog rješenja upisuje se u posjedovni list br. 35 na ime Skupštine općine, Slavonski Brod. Spiskom promjena br. 4/1978 (UP/I-481/1978) temeljem Predaje zemljišta za dužni porez broj 02-535/1980 (Z-2736/1980) za kčbr. [katastarska čestica]/1A koja je bila upisana u PL 51 nakon provedenog rješenja upisuju se u PL 34 na ime : Skupštine općine, Slavonski Brod. Nadalje, spiskom promjena br. 9999/1995 za katastarske čestice koje su se nalazile u posjedovnom listu 35 k. o. [katastarska općina] primjenom Zakona o poljoprivrednom zemljištu navedene katastarske čestice otpisuju se u posjedovni list 146 na ime DRŽAVNO VLASNIŠTVO – REPUBLIKA HRVATSKA. Popisom promjena broj 33/2015 (UP/I-393/2014) po službenoj dužnosti promijenjene su slovčane podznake, tako da je čestica upisana u popisu čestica k. č. br. [katastarska čestica]/1A promijenjena rješenjem u kčbr. [katastarska čestica] sa površinom od 3057 m2 k. o. [katastarska općina].

2.4. Iz gore navedenog proizlazi da su u trenutku odricanja od prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama kao vlasnici nekretnine bili upisani UH, KH i ŽH, a u katastru da su kao posjednici čestice bili upisni UH, KH i ŽH koji su bili stvarni vlasnici i posjednici nekretnine, te aktivno legitimirani dati izjavu o odricanju. Tuženik posebno ističe da je u Uvjerenju broj 02-535/1-1980. od 16. travnja 1980. utvrđeno da je UH iz [adresa] vlasnik nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica]/1a k. o. [katastarska općina] - pašnjak u površini od 850 čhv ( sada kčbr. [katastarska čestica]), a da je vlasništvo na nekretninama stekla nasljedstvom i da se nalazi u posjedu istih još od 1941. godine, kao i da se ne vodi sudski spor o vlasništvu na navedenoj nekretnini.

2.5 Ukazuje da tužitelj ne prilaže nikakav materijalni dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo na koji način, temeljem kojeg pravnog posla i od koga bi stekao spornu nekretninu, niti prilaže dokaz na koji način, temeljem kojeg pravnog posla i od koga su njegovi prednici (djed i otac) stekli nekretninu. Tužitelj navodi da je sporna nekretnina u posjedu obitelji HH putem njegovih prednika, oca i djeda, preko 100 godina, ali za isto ne prilaže niti jedan materijalni dokaz već predlaže na tu okolnost saslušati svjedoke. Iz tužbe proizlazi da tužitelj pravni osnov stjecanja prava vlasništva temelji na institutu dosjelosti ali uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi dokazao da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2.6 Posebno se ističe da prednicima tužitelja nije moglo biti nepoznato da su, kao posjednici sporne nekretnine prije upisa u društveno vlasništvo, bile upisane druge osobe, jer je opće poznato da se na temelju posjedovnog stanja plaćao porez na nekretninu. S obzirom da nitko od tužiteljevih prednika nije plaćao porez na spornu

Poslovni broj: Ref 5 : P-124/2020-18

nekretninu, jer su obveznici plaćanja poreza nesporno bili UH, KH i ŽH, koji su se i odrekli sporne nekretnine za dužni porez, nije životno logično da su isti dugi niz godina obrađivali spornu nekretninu, a da nisu znali da sporna nekretnina u službenim evidencijama nije upisana kao njihovo vlasništvo ili da nije upisana kao njihov posjed.

2.7. Zaključno, tužena ističe da predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu nastalih parničnih troškova tuženiku.

3. U daljnjem tijeku postupka parnične strane su ostale kod prvotnih navoda.

4. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl. 220.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u izvadak iz z.k. br. 164 k. o. [katastarska općina] (str. 4 spisa), u gruntovni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 5-6 spisa), u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 7 i 97-101 spisa), u smrtni list za RH (str. 8 spisa), u uvjerenje od 16.4.1980. (str. 9 spisa), u Zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta od 11.3.2021. (str. 10 spisa), u povijest promjena na katastarskim česticama ( str. 18-19 spisa), u rješenje od 8.1.2015. (str. 23-25 spisa), u izvod iz katastarskog plana (str. 26 spisa), u z.k. izvadak za uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 101-119 spisa), u z.k. izvadak za uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 123- 141 spisa), u izvode iz matičnih knjiga (str. 145-149 spisa), u zapisnik od 1.2.1977. (str. 151 spisa), u rješenje od 16.6.1980. (str. 153-155 spisa), u uvjerenje od 16.6.1980. (str. 157 spisa), te su saslušani tužitelj kao stranka i kao svjedoci GH i MH.

5. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8. ZPP-a ovaj sud je našao utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Tužitelj je u svome iskazu istakao da je navedeno zemljište skupa s ocem obrađivao i za njegovog života, a nakon što je on umro preuzeo je obrađivati zemlju u čemu mu pomaže i brat. Navedena parcela prema kazivanju njegovog oca bila je obrađivana i po njihovim precima, djedu i pradjedu. Međne linije sa susjednim parcelama su oduvijek bile nesporne te se uglavnom sadio kukuruz. Njemu nije poznato da bi status čestica i njihov posjed ikada bio sporan. Kada je pokretao ostavinski postupak tada je bio saznanja da se u gruntovnim knjigama zemljište vodi na RH. Otac je umro 2002. a nije se mogao sjetiti kada je pokretao ostavinski postupak. Inače, dio zemljišta koji je predstavljao ostavinsku imovinu bio je na mami i tati, a čestica koja je predmetom ovog postupka iz njemu nepoznatog razloga je upisana na RH. Istakao je da ta čestica nije vezana uz sve druge čestice. Ističe da ih nikada nitko nije smetao u posjedu te da njegov otac nikada nije spominjao da bi postojale isprave temeljem kojih polažu pravo vlasništva na čestice koje su upisane na obitelj, kao i na ovu česticu koja u gruntovnim knjigama nije upisana na obitelj. Posebno ističe da je korisnik poticaja od 2013. i da je sve vrijeme i navedena čestica bila obuhvaćena površinama za koje je

Poslovni broj: Ref 5 : P-124/2020-18

dobivao poticaj. Napominje da je savjetodavna služba poljoprivredne agencije dolazila u selo i tada bi neposredno s njima razgovarali i unosili čestice za koje smatraju da na iste polažu prava i koje ulaze u kvotu za ostvarivanje poticaja. Ovdje sporna čestica nikada nije bila upitna, ili da nešto nije štimalo, ili da bi mi bilo tko osporavao pravo obrađivanja iste, tako da je i po osnovu nje ostvarivao poticaje sve do unazad dvije godine kada mu je agencija za nju ukinula poticaj. Kada se išao raspitati, rečeno mu je da se vodi na RH i zbog toga je pokrenuo ovaj postupak. Inače, naglašava da svi u selu znaju da su i njegovi preci i on sada neometani posjednici navedene čestice. Misli da se čestica obrađuje u njegovoj obitelji i precima sigurno unazad 100 godina. Iskazao je da mu je LH od pradjeda brat. Nadalje, da je UH njegova susjeda iz sela čija obitelj obrađuje parcelu pokraj ovdje sporne parcele koju on obrađuje. Pretpostavlja da su KH i ŽH susjedi preko puta njega, a ne može sa sigurnošću reći gdje su oni imali svoje površine koje su obrađivali. Može samo reći da pokraj njega s druge strane MH ima parcelu. Ne može odgovoriti zbog čega nije odmah pokretao ostavinski postupak iza oca, ali zna da su i stric i baka bili živi, a i nisu bili materijalnih mogućnosti za vođenje postupka, a i ništa nije bilo tada sporno. Ostavinu iza oca pokrenuo je kada je radio sređivanje imovine iza smrti bake i strica, otprilike prije četiri godine. Ističe da mu je poznato da je njegov otac obrađivao prije njega to zemljište, a prije njega njegov otac, odnosno djed, a prije njega njegov otac, odnosno pradjed. Nije mu poznato zašto je zemlja bila na pradjedovom bratu. Nitko mu nikada nije rekao zašto je to bilo na pradjedovom bratu, niti je to bilo sporno. Nije mu poznato niti da je pradjedov brat LH imao svojih nasljednika koje bi on poznavao.

7. Svjedok GH je iskazala da joj je poznata situacija vezano uz zemljište koje je predmetom ovog postupka jer je rođena u [adresa]. i otišla 1976. Poznato joj je da se zemljište tužitelja nalazi pokraj njezinog zemljišta, a njezino neposredno uz šumu. Poznato joj je da je otac tužitelja obrađivao zemljište, a prije toga i njegov djed. Nije joj poznato da bi ih u njihovom mirnom posjedu bilo tko smetao ili uznemiravao ili osporavao vlasništvo. Ne znam na koji način se vlasništvo prenosilo između tužiteljevih predaka, ali je običaj bio da ide s roditelja na djecu. Od kako se odselila 1976. povremeno dolazi u selo, na groblje i kod poznatih. Istakla je da su UH i KH njezini majka i teta te da je ona jedino dijete svoje majke UH, a teta KH nije imala svoje djece tako da je njihova sva imovina išla na nju kao jedinu nasljednicu. Sjeća se i poznato joj je da su majka i teta za dužni porez dali državi parcelu na kojoj su bile suvlasnice, a koja se nalazi neposredno uz šumu u susjedstvu parcele tužitelja. O njoj je prethodno i govorila, jer se sjećam da su oni obrađivali parcelu kraj šume, a u isto vrijeme preci tužitelja su obrađivali parcelu pokraj njih za koju je rekla da su ju preci tužitelja nesmetano koristili. Kada joj se predočava izvod s Geoportala s pregledom katastarskih čestica, svjedok je iskazala da je k. č. br. [katastarska čestica] bila njezina čestica, odnosno čestica koju su njezina majka i teta dale za dug državi, a čestica označena kao kč. br. [katastarska čestica] da nikada nije bila njihova i da su ju uživali preci tužitelja. Posebno pojašnjava da čestica k. č. br. [katastarska čestica] je nekada davno bila na njezinom pradjedu, a da je mama tužiteljevog pradjeda od njezinog djeda tetka, tako da je ta čestica nekada davno podijeljena između predaka i unutar familije, ali sigurna je da nikada nije bila u njezinoj familiji, odnosno nekada davno je to prešlo iz njezine familije

Poslovni broj: Ref 5 : P-124/2020-18

u familiju tužitelja, tako da već njezina baka nije radila tu zemlju. Mama se sigurno nije odrekla navedene čestice, jer nikada na nju nije polagala nikakva prava, jednako tako i tetka. Ako nešto drugačije piše u bilo kojoj ispravi sigurno niti majka, niti teta nisu znale za to.

8. Svjedok MH je iskazao da u [adresa] živi od svog rođenja tako da mu je poznata situacija vezana uz predmet ovog postupka. Inače, da je njegovo poljoprivredno zemljište neposredno pokraj zemljišta tužitelja, te da je tako kako on pamti. Poznato mu je i zna da su navedeno zemljište obrađivali djed tužitelja, nakon toga otac i sada sam tužitelj. Nikada ih nitko nije u tome smetao, niti uznemiravao, niti je bilo što bilo sporno. Nije mu poznato da bi se UH i IH odricale svoje zemlje za koju zna da je bila neposredno uz šumu, ali da se sada radi o neobrađenom zemljištu zaraslo šikarom. Kada ga se pita da pokažem na mapi Geoportala sporne čestice navodi da nema naočale, ali da ih može nabrojati da se uz šumu nalazila čestica u vlasništvu prednika GH, nakon toga zemljište u vlasništvu prednika tužitelja i nakon toga njegovo zemljište.

9. U postupku je nesporno utvrđeno temeljem materijalne dokumentacije spisa i iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka da k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj nesmetano koristi, da se njegovi preci jednako tako uživali posjed koji je bio nesmetan a da su se vlasništvo i posjed prenosili s djeda na oca tužitelja, i kasnije s oca tužitelja na tužitelja.

10. Nesporno je utvrđeno i da navedena čestica nikada nije bila u vlasništvu i posjedu UH i KH koje su prema navodima tuženika i materijalnoj dokumentaciji spisa, i to Zapisnik od 1.2.1977. (str. 151 spisa), Rješenja od 16.6.1980. (str. 153-155 spisa) i Uvjerenja od 16.6.1980. (str. 157 spisa) prešla u vlasništvo ovdje tuženika temeljem odricanja bez naknade prava vlasništva zbog poreznog duga.

11. Iskazima saslušanih svjedoka utvrđeno je da se čestica na kojoj su bila vlasnice UH i KH nalazi neposredno pokraj čestice tužitelja, uz šumu, i da nije sporno da su se one odrekle upravo te susjedne čestice a nikako čestice na kojoj su posjed nesmetano ostvarivali preci tužitelja a sada i sam tužitelj. Svjedok GH kao jedina nasljednica iza UH i KH je pojasnila i zbog čega je došlo do ove situacije navodeći da je čestica kč. br. [katastarska čestica] nekada davno bila na njezinom pradjedu, a od tužiteljevog pradjeda mama je od njezinog djeda tetka, tako da je ta čestica nekada davno podijeljena između predaka i unutar familije, ali sigurna je da nikada nije bila u njezinoj familiji, odnosno nekada davno je to prešlo iz njezine familije u familiju tužitelja, tako da već njezina baka nije radila tu zemlju. Istakla je i da se njezina mama sigurno nije odrekla navedene čestice, jer nikada na nju nije polagala nikakva prava, jednako tako i tetka.

12. U postupku je nesporno utvrđeno, ne samo da se navedene čestice UH i KH nisu mogle odreći jer nikada nije bila u njihovom vlasništvu i posjedu, već je utvrđeno da u periodu od minimalno 100 godina preci tužitelja ostvaruju

Poslovni broj: Ref 5 : P-124/2020-18

i uživaju nesmetani i mirni posjed navedene čestice tako da su se stekle i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

13. Dosjelost kao institut koji pretvara faktičnu vlast u pravnu, djeluje stabilizirajuće na socijalne odnose koji već dulje vrijeme postoje. Posjedovanjem stvari kroz zakonom propisano razdoblje, dosjelost legalizira postojeće stanje. Institut dosjelosti u pravu vezan je uz potrebu da se određena faktična stanja, faktična vlast, nakon izvjesnog vremena uskladi s pravom, pretvori u subjektivno pravo. To nalaže kako načelo pravičnosti tako i načelo sigurnosti u pravnom prometu jer treba omogućiti onome tko je neku stvar ili pravo stekao u posjed na način koji zaslužuje zaštitu, da nakon proteka određenog vremena postane i pravno nositeljem stečenog prava.

14. Odredbom čl. 159. i čl. 160. st.1.i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 1539,143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZVDSP) zakonodavac izrijekom određuje pod kojim uvjetima i pretpostavkama određeno faktično stanje postoje i pravno.

15. U ocjeni činjeničnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored činjenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme, uz okolnosti i sposobnosti subjekta za stjecanje, te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja, od odlučnog značaja su i okolnosti da stjecatelj ima samostalni posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za dosjelost. Pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora.

16. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari nužno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičku vlast ne izvršava time ničiju tuđu, „višu“ posrednu vlast (vlasnički posjed). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava sa istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dužina vremena dosjedanja ovisi o kakvoći posjeda i osobi čija se stvar dosjeda.

17. Da bi se mogla uzeti u obzir dosjelost prava vlasništva nekretnina dugotrajnim posjedom, ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Ako za dosjelost nije već dovoljno vrijeme njegova vlasničkog posjeda, uračunat će se posjedniku i vrijeme takvog posjedovanja njegovog prednika (pri čemu treba utvrditi je li posjednik njegov slijednik).

Poslovni broj: Ref 5 : P-124/2020-18

18. Inače, pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Naime, dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost. Ako netko stekne nekretninu putem dospjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira što nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, a i bez obzira što je prijašnji vlasnik ostao upisan kao da je on i nadalje vlasnik nekretnine premda to više nije. Novi vlasnik, dakle onaj tko je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, ima pravo ishoditi upis svog prava u zemljišnoj knjizi, što implicira brisanje upisa dotadašnjeg prava vlasništva. Ako se on tim pravom ne posluži, nije zbog toga manji vlasnik.

19. Na okolnost da se na nekretninama u društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva dosjelošću izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. i poslovni broj Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. u kojima je navedeno: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

20. Pored toga, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“ broj 53/91 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenoga 1999. ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. „Narodne novine“ broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

21. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) na koje se na okolnost primjene propisa i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba, a to je: „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao

– s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, Poslovni broj: Ref 5 : P-124/2020-18

vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

22. Prema odredi čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

23. U ovom postupku nesporno je utvrđeno da su preci tužitelja, a slijedom i tužitelju u mirnom i nesmetanom, poštenom posjedu u periodu od minimalno 100 godina, da je čestica bila u privatnom vlasništvu a naknadno 1980., očito greškom prenesena u vlasništvo tuženika o čemu preci tužitelja nisu imali saznanja te da su i dalje nastavili uživati nesmetani posjed, te kako ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes treće osobe, tužitelj je na opisani način, dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod I. izreke presude.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1. u svezi čl. 154.a ZPP-a.

26. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 1.718,75 eura uvećan za sudske pristojbe. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (730,00 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava zahtjeva u mirnom postupku u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 32/1 Tarife), sastava tužbe 150,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 19.12.2024., 11.2.2025. i 20.3.2025., za svako u iznosu od zatraženih 150,00 eura ili ukupno 450,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 1.6.2022. u iznosu od 75,00 eura (Tbr.9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 75,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 6.9.2022. i 28.1.2025. za svako u iznosu od 150,00 eura ili ukupno 300,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 1.6.2022. u iznosu od zatraženih 75,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u ovom postupku od 1.275,00 eura, skupa s pridodanim PDV-om, ukupno 1.593,75 eura.

26.1. Tužitelju se dodjeljuje pravo i na troškove pristojbi na tužbu i presudu ukupno 26,54 eura.

26.2 Ukupni priznati troškovi postupka iznose 1.620,29 eura zbog čega je odlučeno kao pod II. izreke presude.

Poslovni broj: Ref 5 : P-124/2020-18

27. Tužitelju nije prizna zatraženi trošak konferencije sa strankom u iznosu od 100,00 eura i PDV, ukupno 125,00 eura jer isti trošak ne predstavlja trošak ovoga parničnog postupka i nije bio potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 22. travnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda za Županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

- Punomoćnik tužitelja Branko Glas, odvjetnik u Slavonskom Brodu

- za tuženika - Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko- upravni odjel