Poslovni broj: Us I-2584/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, OIB: 18683136487, Zagreb, I. Lučića 6, PP 116, zastupanog po opunomoćeniku ŽA, diplomiranom pravniku i zaposleniku tužitelja, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Grada Ploča, OIB: 15429488788, Ploče, Trg kralja Tomislava 23, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Ivan Kotromanović i PA, sa sjedištem u [adresa], Ž [adresa], te pisarnicom u Pločama, Neretvanskih gusara 14, pod 2) CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Ivani Sedlar, odvjetnici u Zagrebu, Tratinska ulica 62, pod 3) BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 4) DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 5) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Ulica Ante Starčevića 23, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te opunomoćenika zainteresirane osobe pod 1), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika te zainteresiranih osoba od pod 2) do pod 5), objavljene 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/300, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-04 od 2. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi pod 1) iznos od 2.000,00 (dvije tisuće) eura te zainteresiranoj osobi pod 2) iznos od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 8. studenog 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/300, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-04 od 2. listopada 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako smatra da je u pobijanom rješenju nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje te povrijeđeno materijalno pravo. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je vještak za ostatak čestice 4050/1 k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) koji dio odgovara katastarski dijelu kat. čest. [katastarska čestica], dijelu kat. čest. [katastarska čestica], dijelu kat. čest. [katastarska čestica] i dijelu kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], utvrdio da postoje zapreke za povrat u vlasništvo prijašnjim vlasnicima iz razloga što su čestice privedene namjeni, te bi se povratom okrnjila prostorna cjelovitost građevinskog zemljišta (čl. 55. st. 1. toč. 3. Zakona o naknadi). Nadalje, navodi se da samim time za dio stare čest. zem. [katastarska čestica] koji odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 185 m2, na kojoj čestici za zgradu je izdana uporabna dozvola za građenje na temelju akta za građenje izdanog 1. listopada 2007. godine, a koju je prema nalazu vještaka investitor HT d.d. izgradio 2002. i 2021. godine, nakon donošenja Zakona o naknadi, tj. nakon 11. listopada 1996. godine, da je bitno za istaknuti da ista ne može biti predmet naturalnog povrata jer je vještak utvrdio da bi se povratom te nekretnine okrnjila prostorna cjelovitost građevinskog zemljišta (čl. 55. st. 1. toč. 3. Zakona o naknadi), a što predstavlja iznimku od vraćanja u vlasništvo u naturalnom obliku. Međutim, tužitelj smatra da za mogućnost naturalnog povrata predmetnog zemljišta nije relevantno stanje na dan očevida odnosno izrade vještačkog nalaza predmetne nekretnine odnosno dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) u kojem ista odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 185 m2, odnosno postojanje činjenice da bi se povratom tog dijela oduzete nekretnine okrnjila prostorna cjelovitost građevinskog zemljišta, već je bitno utvrditi je li taj dio predmetnog zemljišta do donošenja Zakona o naknadi, odnosno do 11. listopada 1996. godine bio priveden namjeni ili ne te ukoliko isto nije privedeno namjeni potrebno ga je naturalno vratiti prijašnjim vlasnicima sukladno odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi. Nadalje, o privedenosti namjeni zemljišta radi se kada je korisnik čestice izradio bivše i sadašnje dokumente prostornog uređenja, izvršio prijašnja i naknadna geodetska snimanja, riješio imovinsko-pravne odnose s ranijim vlasnicima, realizirao javnu rasvjetu, izgradio objekte i uređaje za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, postavio opremu za odlaganje komunalnog otpada, pribavio lokacijsku dozvolu ili odgovarajuće urbanističko rješenje o izgradnji i dr. Također, smatra da se članak 55. Zakona o naknadi kojim se mogućnost naturalnog povrata isključuje zbog okrnjenosti prostorne cjelovitosti i namjene uporabe prostora također treba primjenjivati u odnosu na stanje kakvo je bilo na dan 11. listopada 1996. godine, a ne na stanje kakvo je danas. Slijedom navedenog ističe da tužitelj ne može biti obveznik naknade za dio oduzetog zemljišta odnosno nekretnine na kojoj je nakon donošenja Zakona o naknadi, nakon 11. listopada 1996. godine, tj. protivno odredbama Zakona o naknadi, 2002. i 2021. godine investitor HT d.d. izgradio zgradu za koju je izdana uporabna dozvola za građenje temeljem akta za građenje izdanog 1. listopada 2007. godine, kao i da okolnost da bi se vraćanjem navedenog zemljišta danas okrnjila prostorna cjelovitost odnosno namjena uporabe prostora i imovine nije relevantna za ocjenu može li se predmetno zemljište naturalno vratiti prijašnjim vlasnicima s obzirom da grad Ploče nije ni smio mijenjati zatečeno stanje na taj dan. Naime, Zakon o naknadi jamči povrat vlasništva ako zemljištem općina odnosno grad nije dalje raspolagala odnosno koje nije privedeno namjeni do donošenja Zakona o naknadi ili za njega nije izvršena priprema za izgradnju sve sukladno odredbama članka 17. stavak 1. i 5. Zakona o naknadi. Napominje da je Europski sud za ljudska prava u predmetima Gashi protiv Hrvatske, presuda od 13. prosinca 2007. godine, zahtjev br. 32457/05, iznio stav da pogreške ili propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana, a koje shvaćanje je izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4673/2008 od 20. svibnja 2009. godine i dr. Stoga smatra da citirane odredbe Zakona o naknadi i pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava treba tumačiti komplementarno na način da je za oblik naknade odlučno je li predmetno zemljište bilo privedeno namjeni odnosno je li za njega bila izvršena priprema za izgradnju do donošenja Zakona o naknadi tj. na dan 11. listopada 1996. godine odnosno je li na taj dan postojala zapreka za naturalni povrat predmetnog zemljišta zbog okrnjenosti prostorne cjelovitosti i namjene uporabe prostora. Slijedom navedenog, s obzirom da je u provedenom upravnom postupku činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. 3.Zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbene navode tužbe i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Smatra da je u odnosu na predmet upravnog spora, Upravni odjel za opću upravu i imovinsko pravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije pod toč. 4. izreke rješenja Klasa: UP/I-942-01/22- 01/50, Urbroj: 2117-11/13-22-22 donio zakonitu odluku odredivši da BA i ĆA pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, te da je takvu odluku valjano, opširno i jasno obrazložio, a da je svemu prethodio očevid na licu mjesta i vještačenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i vještaka za geodeziju, koji su o provedenom vještvu sačinili nalaze i mišljenja. Između ostalog, navedeno je da predmetno zemljište u naravi predstavlja izgrađeni dio, priveden namjeni sukladno odredbi čl. 11. Zakona o prostornom uređenju, a kojim bi s eventualnim vraćanjem okrnjila prostorna cjelovitost, te da stoga ne postoji mogućnost za povrat prijašnjim vlasnicima. U odnosu na žalbene navode Ministarstva financija drugostupanjsko tijelo potvrdilo je odluku prvostupanjskog tijela uz obrazloženje da u odnosu na predmetne nekretnine postoje zapreke za povrat u vlasništvo prijašnjim vlasnicima iz razloga što su čestice privedene namjeni te bi se povratom okrnjila cjelovitost građevinskog zemljišta (čl. 55. st. 1. toč. 3. Zakona o naknadi), te da su u člancima 52.-56. ovog Zakona propisane iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo. Naime, pregledom nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina vidljivo je da u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 500 m2 (dio 447, 448, 446, 461/1, 442/2 i 443 k. o. [katastarska općina]) nesporno proizlazi da dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja zgradu katnosti prizemlja za koju je izdana i uporabna dozvola za građene izgrađene prije 15. veljače 1968., da dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja betonski pristupni plato, da dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja zgradu katnosti prizemlje i kat s uporabnom dozvolom izdanom za građevine izgrađene prije 15. veljače 1968., da dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja betonsko dvorište s pristupnim asfaltiranim putem, da dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja dio vatrogasnog doma s pristupnim putem i dvorištem, te da dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja građevinu izgrađenu prije15. veljače 1968.godine. Dakle, riječ je o imovini koja se odredbom čl. 57. Zakona o naknadi ne vraća u vlasništvo, a prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, kako je to odlučilo prvostupanjsko tijelo, a takvu odluku prihvatio i tuženik u ovom upravnom sporu. S obzirom na naprijed navedeno, Grad Ploče smatra da nisu osnovani navodi koje tužitelj iznosi u tužbi, kao ni njegovo pozivanje na konkretnu odluku Europskog suda za ljudska prava i navedenu odluku Ustavnog suda RH, pa predlaže tužbu odbiti, a tužitelju naložiti plaćanje troškova upravnog spora.

4. Zainteresirana osoba pod 2) u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj sumarno u tužbi ponavlja navode iznesene u žalbi, kako smatra da nema mjesta da se odredi predlagateljima naknada za povrat oduzete imovine u obveznicama i to zato što tužitelj smatra da: a) dijelovi nekretnine za koje se određuje naknada u obveznicama nisu bili privedeni namjeni na dan 11. listopada 1996. i b) da nema mjesta primjeni čl. 55. Zakona o naknadi. Vezano uz tvrdnju da na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi odnosno 11. listopada1996. zemljišta za koje se određuje naknada u obveznicama nisu privedena namjeni, odnosno da su objekti sagrađeni nakon 11. listopada 1996. ističe se kako je predmetni navod u odnosu na kčbr. [katastarska čestica], a koje su u vlasništvu CA u cijelosti neosnovan. Naime, tužitelj samo navodi da kat.čest 461/1 k. o. [katastarska općina] nije bila privedena namjeni jer je HT d.d. objekte na čestici sagradio 2002. godine. Iako tužitelj traži da se poništi rješenje u cijelosti ne obrazlaže uopće svoje tužbeni zahtjev u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], a koje također odgovaraju dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i za koje se ima isplatiti naknada u obveznicama i kojih je MA vlasnik. Objekti sagrađeni na navedenim česticama (na kč. br. [katastarska čestica]), a po novoj izmjeri zkčbr. [katastarska čestica] površine 292 m2 i zkčbr. [katastarska čestica] površine 351 m2, sve k. o. [katastarska općina] ukupno površine 643 m2, sagrađeni su prije 15. veljače 1968., dakle daleko prije stupanja na snagu Zakona o naknadi dana 11. listopada 1996., a o čemu u spisu postoji dokumentacija. Dakle nema govora o tome da zemljište ne bi bilo privedeno namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi, te su tužbeni navodi u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] svakako neosnovani. Tužbeni navodi u odnosu na nemogućnost primjene čl. 55. Zakona o naknadi su također neosnovani. Tuženik se u drugostupanjskom rješenju jasno pozvao na članak 55. Zakona o naknadi i na nalaz i mišljenje vještaka koje prileže spisu, a kojim je utvrđeno da naturalni povrat nije moguć jer bi se okrnjila prostorna cjelovitost građevinskog zemljišta. Suprotno tvrdnjama tužitelja čl. 55. Zakona o naknadi primjenjuje se neovisno o datumu stupanja na snagu samog zakona i stanja nekretnine na taj dan. Drugostupanjskim rješenjem vraćeno je na ponovni postupak prvostupanjsko rješenje u točki 1., 2. i 3. izreke, odnosno u dijelu u kojem se dopušta naturalni povrat, isključivo iz tehničkog razloga. Naime, dopušten je povrat u suvlasničkom omjeru na čitavoj čestici i nije se geodetskim elaboratom niti u izreci rješenja odredilo koji dio zemljišta se vraća u naravi tj. gdje se konkretno taj dio zemljišta nalazi/leži. Predmetno je razvidno iz obrazloženja rješenja, ali ne i iz izreke istog. Tuženik je samo u tom nazovimo ga „tehničkom dijelu“ prihvatilo žalbu CA i naložilo ponovni postupak. U ponovnom postupku je samo potrebno geodetskim elaboratom formirati česticu koja se predlagateljima vraća u naravi i razlučiti je od dijela koji za koji nije moguć naturalni povrat. Dakle, bilo je potrebno predmet povrata u naturalnom obliku kao i predmet povrata za koji se isplaćuje naknada odrediti elaboratom koji je sastavni dio rješenja i koji si onda kako podnositelji zahtjeva mogu provesti u zemljišnim knjigama. Na navedeni način ne stvara se neodređena suvlasnička zajednica na cijeloj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim rješenjima, kako prvostupanjskim tako i drugostupanjskim, je pravilno odlučeno da se za određene dijelove kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (između ostalog i za kč. br. [katastarska čestica], a koje su po novoj izmjeri zkčbr. [katastarska čestica] površine 292 m2 i zkčbr. [katastarska čestica] površine 351 m2, sve k. o. [katastarska općina] ukupno površine 643 m2) ima isplatiti naknada jer su iste privedene namjeni i jer se ima primijeniti čl. 55. Zakona o naknadi uzimajući u obzir nalaz vještaka koji prileže spisu. Slijedom navedenog predlaže se tužbu odbiti u cijelosti uz naknadu troškova spora zainteresiranoj osobi.

5.Zainteresirana osoba pod 3) na navode tužbe očitovala se podneskom zaprimljenim kod ovog suda 3. travnja 2025., u kojem je u bitnom navela kako je suglasna sa tužbenim navodima tužitelja. Naime, što se tiče naturalnog povrata isti nije sporan jer navedena nekretnina nije bila privedena namjeni za do predviđenog zakonskog roka. U Uporabnoj dozvoli navodi se k. č. [katastarska čestica] za koju je 9. svibnja 2002. izdana građevinska dozvola, a zemljište je trebalo biti privedeno namjeni do 1997. godine. Navedeni dio koji je sporan koristio je njezin pokojni otac, a kasnije i ona osobno jer su vlasnici i korisnici nekretnine iza prednika SA pok. P pok. P. Njezin brat i ona da su ovlaštenici prava na naknadu izvorne k. č. [katastarska čestica] koja je bila parcelirana u katastru između ostalih na 441 k. o. [katastarska općina] (njen dio je bila 461/1), a u zemljišniku ostala do prije mjesec dana kao cjelovita 4050/1. U novoj izmjeri za formiranje nove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] sporna k.č dobila je nove oznake i to 980 i 982 k. o. [katastarska općina], a u posjed se upisao grad Ploče, dok je u vlastovnicu upisana Republiku Hrvatsku, te s obzirom da teče žalbeni rok prigovori da su počeli pristizati. Navedenu nekretninu da je posjedovao njezin pokojni otac, a kasnije ona i njezin brat. Stoga da je u potpunosti suglasna s Ministarstvom financija da se obavi naturalni povrat i da joj se vrati nekretnina.

6.Zainteresirane osobe pod 4) i 5) iako su rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI-2584/2024-7 od 17. siječnja 2025. pozvane da sudjeluju u sporu te da u roku od 30 dana dostave odgovor na tužbu, koje rješenje su uredno zaprimile, međutim nisu se uključile u spor niti su do zaključenja rasprave u ovom sporu dostavile odgovor na tužbu.

7.U sporu je održana rasprava 3. travnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili opunomoćenici tužitelja i zainteresirane osobe pod 1), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik te zainteresirane osobe od pod 2) do pod 5), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

8.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

9.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

12.Naime, prvostupanjskim djelomičnim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Izdvojenog mjesto rada u Pločama, KLASA: UP/I-942-01/22-01/50, URBROJ: 2117-11/13-22-22 od 9. rujna 2022. točkom 1. BA i DA daje se u vlasništvo svakom 494/6760 (40/320 od 494/845) dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 845 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što čini 1/16 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 461 m2 i 1/16 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 33 m2, svakome, točkom 2. kao obveznik povrata neizgrađenog građevinskog zemljišta je određen Grad Ploče, točkom 3. je određeno da će Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama po pravomoćnosti ovog rješenja provesti po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnog stanja sukladno točci 1. ovog rješenja, točkom 4. je određeno da BA i DA pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za oduzeto građevinsko zemljište u k. o. [katastarska općina] označeno kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 500 m2 u ukupnom iznosu od 7.802,46 kuna/1.035,56 EUR, odnosno svakom iznos od 3.901,23 kuna/517,78 EUR, točkom 5. je određeno da je Ministarstvo financija dužno kao obveznik naknade, ovlaštenicima naknade iz točke 4. izreke isplatiti pripadajući iznos naknade odjednom u gotovini u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije potrebne za isplatu naknade i pravomoćnog rješenja o naknadi, točkom 6. je određeno da će se o preostalom dijelu zahtjeva koji se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odlučiti u nastavku postupka, dok je točkom 7. određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

13.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/300, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-04 od 2. listopada 2024. postupajući po žalbama tužitelja i zainteresiranih osoba pod 1) i 2) iz ovog spora, točkom 1. poništeno je naprijed citirano prvostupanjsko rješenje pod točkama 1., 2. i 3. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a točkom 2. riješeno je da u ostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

14.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje pod točkama 1., 2. i 3. te u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak tijelu prvog stupnja uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i zaključuje da je prvostupanjsko rješenje u navedenom dijelu nezakonito, te jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbama tužitelja i zainteresiranih osoba pod 1) i 2) iz ovog spora točkom 1. poništio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke pod točkama 1., 2. i 3. te predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te točkom 2. riješio da u ostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom poništio citirano prvostupanjsko rješenje u navedenim točkama, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je iz podataka spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, razvidno da je prvostupanjsko djelomično rješenje doneseno u ponovnom postupku s obzirom da je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/13-01/568, URBROJ: 514-04/01-16-02 od 27. lipnja 2016. poništeno prethodno prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-942-01/97-01/250, URBROJ: 2117-04/11-13-78 od 21. svibnja 2013. u dijelu pod točkom 5. izreke kojom je odbijen zahtjev za naknadu za preostali dio zk.č.br. 4050/1 u površini od 994 m2 i za zk.č.br. 4127/1,12,13,14, sve k. o. [katastarska općina], te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu da će prvostupanjsko tijelo, u ponovnom postupku provesti odgovarajući dokazni postupak i nakon toga utvrditi naknadu i za preostali dio zk.č.br. 4050/1 u površini od 994 m2, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o naknadi, te utvrditi i druge relevantne činjenice koje se tiču oblika, vrste te obveznika naknade (članak 17, 52. i 53. Zakona o naknadi), odnosno je li sukladno odredbi članka 17. Zakona o naknadi riječ o zemljištu koje je privedeno namjeni u cijelosti ili dijelom, odnosno koji dio je ušao u temeljni kapital poduzeća u pretvorbi jer u tom slučaju naknada treba odrediti sukladno odredbama članka 53. Zakona o naknadi. Tuženik u obrazloženju svog rješenja ističe da je zakonom određeno vraćanje u vlasništvo neizgrađenog građevinskog zemljišta koje nije privedeno namjeni (članka 17. Zakona o naknadi), ali je propisao i iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo (članci 52.-56. Zakona o naknadi).

17.Naime, odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno temeljem propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzetog iz posjeda prijašnjega vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina ili grad do stupanja na snagu toga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja toga Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Prema stavku 5. istog članka Zakona pod zemljištem privedenim namjeri smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju. Tuženik zaključuje kako je prema tome, u postupku trebalo utvrditi je li predmetno zemljište do dana donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) privedeno namjeni sukladno dokumentima prostornog uređenja odnosno je li zemljište izgrađeno u cijelosti ili djelomično ili je barem, u odnosu na potencijalnu gradnju izvršena priprema zemljišta dio navedenog datuma.

18.Iz upravnog spisa nadalje proizlazi da je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nedžada Lugića, dipl.ing.građ. i stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića br. 01/2022 od 13. travnja 2022. iz kojeg proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] na skicama označena A-B-C-D-E-F-G-H-A položena istočnije uz [adresa] i da je obuhvaća dio [adresa], veći dio zgrade dobrovoljnog vatrogasnog društva i zemljišta oko zgrade, dio ruševnog objekta sjeverno uz vatrogasni dom, dio stambene zgrade na adresi [adresa] i zemljišta oko zgrade, dio objekta sjevernije od stambene zgrade i dio zemljišta uz zgradu. Površina čestice na dan oduzimanja evidentirana je sa površinom od 1965 m2. Izvorna čestica 4050/1, kao i čestice 4052/2, 4050/3 i 4049/1 cijepane su parcelacijskim elaboratom iz 1974. (broj elaborata: 05- 12/74) za potrebe formiranja čestice za vatrogasno društvo u Pločama. Novonastala čestica za ovu potrebu 4050/6 upisana je kao vlasništvo Dobrovoljnog vatrogasnog društva Ploče. Novonastala čestica 4050/4 nastala je od čestice 4050/1 u zemljišnim knjigama evidentirana je u ZU 647 k. o. [katastarska općina] sa površinom 149 m2 i dio je [adresa]. Preostali dio predmetne čestice 4050/1 zadržao je broj izvorne čestice 4050/1 sa prijavljenom površinom od 845 m2 u zemljišnim knjigama u ZU 647 k. o. [katastarska općina]. Čestica zemlje [katastarska čestica] nastala je od čestice 4050/2, nalazi se jugoistočnije od vatrogasnog doma u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] evidentirana je u ZU 647 sa površinom od 947 m2. Na sjevernom dijelu predmetne čestice sagrađena je stambena zgrada (anagrafske oznake [adresa]) i sjevernije od nje prizemna građevina koja je koristi kao priručno skladište u koju na dan očevida nije bilo moguće ući, ali su bile vidljive boce za ronjenje i razni materijal. Sjevernije od ove zgrade zemljište nije izgrađeno nego je to kamenjar obrastao crnogoricom i korovom. Do ovog dijela zemljišta moguće je doći isključivo pješice i to preko nekretnina trećih osoba. U trenutku oduzimanja na predmetnoj nekretnini nije bilo građevina, te nije poznato tko je sagradio građevine niti točan datum izgradnje građevina. Građevine su postojale i na dan donošenja Zakona o naknadi. Vještak nije uspio utvrditi jesu li sve građevine sagrađene na predmetnoj čestici privedene svrsi u smislu Zakona o prostornom uređenju, osim za izgradnju vatrogasnog doma za koju je izdana dozvola za upotrebu (broj 02-649/1-1975 od 10. studenoga 1975.). Stambena zgrada sagrađena na dijelu predmetne nekretnine je useljena, funkcionalno je privedena svrsi i opskrbljena komunalnom infrastrukturom. Prema katastarskim oznakama predmetna nekretnina je identificirana kao dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 185 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 952 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 55 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 135 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 123 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 33 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 21 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 461 m2. Prema trenutnom upisu u zemljišnim knjigama čestica 4050/1 nakon provedene parcelacije za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prijavljena je s površinom od 845 m2, a to je površina koja je preostala nakon provedene parcelacije za česticu 4050/6. Na terenu je predmetna čestica dodatno umanjena izgradnjom građevina sjevernije od vatrogasnog doma, ali nijedna od tih građevina nije evidentirana u zemljišnim knjigama niti su za iste formirane građevinske čestice. Prema važećem prostornom planu grada Ploče nekretnina se nalazi izvan građevinskog područja. Vještak je mišljenja da s obzirom na stanje zatečeno na terenu glede izgrađenosti te funkcionalnosti izgrađenih građevina da je moguće bivšim vlasnicima u vlasništvo vratiti preostali neizgrađeni dio predmetne nekretnine 4050/1 površine 461 m2 (na skici označena C-D-E-F-C), a što je prema katastarskoj evidenciji identično čest. zem. [katastarska čestica]. Iz navedenog vještva proizlazi da je dio predmetne nekretnine 4050/1 površine 461 m2 (na skici označena C-D-E-F-C) moguće vratiti bivšim vlasnicima u vlasništvo.

19.Potom, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Nedžada Lugića, dipl.ing.građ. i stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića br. 01/2022 od 13. travnja 2022. proizlazi da je dio predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) odnosno dio 447, dio 448, dio 446, dio 461/1, dio 442/2, dio 443 k. o. [katastarska općina] priveden namjeni, tj. zemljište je izgrađeno. Vještak Nedžad Lugić, dipl.ing.građ. mišljenja je da ne postoje zapreke za povrat dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno cijele čestice 441 i dijela čestice 442/1 k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), u sveukupnoj površini od 494 m2 u vlasništvo prijašnjim vlasnicima, vezano za eventualnu okrnjenost prostorne cjelovitosti građevinskog zemljišta. U odnosu na žalbene navode tužitelja, a koje tužitelj opetovano ističe i u ovom sporu, tuženik u obrazloženju osporenog rješenja ističe kako je potrebno istaknuti da je vještak utvrdio da za ostatak čestice 4050/1 k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) tj. dio 447, dio 446, dio 461/1, dio 442/2, te dio 443 k. o. [katastarska općina] u sveukupnoj površini od 1.471 m2 postoje zapreke za povrat u vlasništvo prijašnjim vlasnicima iz razloga što su čestice privedene namjeni, te bi se povratom okrnjila prostorna cjelovitost građevinskog zemljišta (čl. 55. st. 1. toč. 3. Zakona o naknadi), kao i da su u člancima 52. do 56. Zakona o naknadi propisane iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo, a s kojim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

20.Naime, prema članku 55. Zakona o naknadi ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed: 1. koja je nedjeljivi sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva, 2. koja je izuzeta iz pravnog prometa odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva, 3. čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine, 4. čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).

21.Stoga, za dio stare čest. zem. [katastarska čestica] koja odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 185 m2, na kojoj čestici za zgradu je izdana uporabna dozvola za građenje na temelju akta za građenje izdanog 1. listopada 2007., a koju je prema nalazu vještaka investitor HT d.d. izgradio 2002. i 2021., nakon donošenja Zakona o naknadi, tj. nakon 11. listopada 1996. i po stajalištu ovog suda ista ne može biti predmet naturalnog povrata jer je vještak utvrdio da bi se povratom te nekretnine okrnjila prostorna cjelovitost građevinskog zemljišta (čl. 55. st. 1. toč. 3. Zakona o naknadi), a što predstavlja iznimku od vraćanja u vlasništvo u naturalnom obliku, slijedom čega su navodi tužitelja u kojima tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani.

22.S prethodnim u vezi, glede temeljnih, a zapravo i jedinih prigovora koje tužitelj ističe u ovom sporu i to da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 55. Zakona o naknadi za kazati je kako su takvi navodi neutemeljeni, to pak iz razloga što se tuženik u osporenom rješenju pravilno pozvao na odredbu članka 55. Zakona o naknadi, kao i na nalaz i mišljenje vještaka koje prileže spisu, a kojim je neprijeporno utvrđeno da naturalni povrat u konkretnom slučaju nije moguć jer bi se okrnjila prostorna cjelovitost građevinskog zemljišta, s čim u vezi je za nadodati kako suprotno tvrdnjama tužitelja čl. 55. Zakona o naknadi primjenjuje se neovisno o datumu stupanja na snagu samog zakona i stanja nekretnine na taj dan, s tim da su osporenim rješenjem tuženika poništene isključivo točke 1., 2. i 3. prvostupanjskog rješenja te se u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak tijelu prvog stupnja, dakle u dijelu u kojem se dopušta naturalni povrat, ali iz razloga koji su jasno i nedvojbeno obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja, s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

23.Također, za nadodati je i kako je prema shvaćanju ovog suda nerazumljiva i proturječna formulacija iz točke 1. izreke prvostupanjskog djelomičnog rješenja, i to upravo u dijelu u kojem prvostupanjsko tijelo BA i DA daje u vlasništvo svakom 494/6760 (40/320 od 494/845) dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 845 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što čini 1/16 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 461 m2 i 1/16 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 33 m2, svakome. Naime, odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se odlukom suda ili drugoga tijela stječe vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom, a stavkom 2. tog članka propisano je da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi. Odredbom pak članka 127. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugoga tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. U smislu odredbe članka 2. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno. Odredbom članka 9. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Stoga je i odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine", broj 63/19) propisano da je zemljište u smislu ovoga Zakona dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da se u zemljišnoknjižni uložak upisuje samo jedno zemljišnoknjižno tijelo, a stavkom 2. je propisano da se zemljišnoknjižno tijelo može sastojati od jedne ili više katastarskih čestica koje se nalaze u istoj katastarskoj općini, dok je stavkom 4. propisano da je zemljišnoknjižno tijelo pravna cjelina čiji se sastav može promijeniti samo zemljišnoknjižnim otpisom ili pripisom katastarskih čestica.

24.Nadalje, da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi članka 19. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama članaka 164. i 181. Zakona o zemljišnim knjigama. Dakle, katastarske čestice za koje se uspostavlja drugačiji pravni status se izdvajaju u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuju u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ako se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

25.Stoga je u pravu tuženik kada navodi da je u konkretnom slučaju potrebno imati u vidu mjerodavne odredbe Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) i to odredbu članka 161. stavka 1. točke 2. tog Zakona, kojom je propisano da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta, osim u skladu s aktima i planovima iz članka 160. stavka 1. tog Zakona, može provoditi u skladu s rješenjem o povratu zemljišta donesenog na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kao i odredbu članka 162. stavka 2. istog Zakona, kojom je propisano da se akt o parcelaciji građevinskog zemljišta izrađen u skladu s rješenjem odnosno presudom iz članka 161. tog Zakona, provodi u katastru prema posebnom propisu nakon provedbe u zemljišnoj knjizi, ako je izrađen u skladu s tim rješenjem odnosno presudom, a što utvrđuje katastarski ured. Isto tako, tuženik s pravom naglašava da je odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Dakle, ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve one su suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Odredbom pak članka 37. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je idealni dio stvari neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje, s time da svaki suvlasnik temeljem odredbe članka 38. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva i to bez suglasnosti ostalih suvlasnika ukoliko time ne vrijeđa prava ostalih.

26.S prethodnim u vezi, za kazati je i da ako je neka osoba vlasnik točno određenog dijela neke nekretnine, tada ona ne može biti ujedno suvlasnik idealnog dijela čitave nepodijeljene nekretnine, jer je u tom slučaju suvlasniku na ime idealnog dijela te nekretnine pripao određeni geometrijski odijeljen dio te suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji, kod kojeg stanja stvari tuženiku je pravilno osporenim rješenjem poništio točke 1., 2. i 3. djelomičnog prvostupanjskog rješenja i u tom dijelu predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, uz uputu da se u ponovnom postupku pribavi skica u svrhu povrata zemljišta koju će se dostaviti svim strankama u postupku na očitovanje, s kojom uputom je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

27.Konačno, sud nalazi potrebnim istaknuti kako je pravilan tuženikov zaključak da je djelomično prvostupanjsko rješenje u točkama od 4. do 7. u cijelosti pravilno i zakonito i to upravo iz razloga koje je tuženik obrazložio u svom rješenju koji su prihvatljivi i ovom sudu, slijedom čega sud nalazi zakonitom odluku tuženika da u tom dijelu (točke od 4. do 7.) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno, slijedom čega je zakonita točka 2. osporenog rješenje tuženika kojom je odlučeno da u ostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno, dok u odnosu na točku 1. izreke osporenog rješenja kojom se poništavaju točke 1., 2. i 3. djelomičnog prvostupanjskog rješenja i u tom dijelu predmet vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, za istaknuti je kako je istim isključivo poništeno to rješenje u naznačenim točkama i predmet se samo u tom dijelu vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, s tim da sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je tuženik postupio na takav način pri čemu je za to dao jasne i argumentirane razloge, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi bilo povrijeđeno bilo koje od načela upravnog postupka, te osporenim rješenjem u poništenom dijelu uopće nije meritorno riješena konkretna upravna stvar jer je tek potrebno u ponovljenom postupku donijeti novo zakonito rješenje i meritorno riješiti konkretnu upravnu stvar uz prethodno zakonito provođenje upravnog postupka u kojem je tijelo prvog stupnja dužno postupiti upravo na način na koji mu je tuženik dao uputu u osporenom rješenju, s kojom uputom je suglasan i ovaj sud.

28.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

29.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

30.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresiranih osoba pod 1) i 2) u ovom sporu, trebalo im je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to zainteresiranoj osobi pod 1) za sastav odgovora na tužbu od 18. veljače 2025. te za pristup na raspravu 3. travnja 2025. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, te zainteresiranoj osobi pod 2) za sastav odgovora na tužbu od 10. ožujka 2025. u iznosu od 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 1.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 1.250,00 eura, koji iznosi su zainteresiranim osobama pod 1) i 2) obistinjeni, uslijed čega je riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 22. travnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Sektoru za naknadu oduzete imovine, Zagreb, I. Lučića 6, PP 116, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 3. travnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenicima zainteresirane osobe pod 1) odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Ivan Kotromanović i Damir Kotromanović, sa sjedištem u Zagreb, Ž [adresa], te pisarnicom u Pločama, Neretvanskih gusara 14, uz zapisnik o objavi,

- opunomoćenici zainteresirane osobe pod 2) Ivani Sedlar, odvjetnici u Zagrebu, Tratinska ulica 62, uz zapisnik od 3. travnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 3) BA, iz [adresa], uz zapisnik od 3. travnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 4) DA, iz [adresa], uz zapisnik od 3. travnja 2025. i zapisnik o objavi, putem e-oglasne ploče,

- zainteresiranoj osobi pod 5) po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Ulica Ante Starčevića 23, uz zapisnik od 3. travnja 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.