Poslovni broj: Usž-111/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠKOLSKA KNJIGA d.d., [adresa], OIB: 38967655335, kojeg zastupaju glavni izvršni direktor TZ i izvršna direktorica DZ, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 37836302645, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6058/2023-7 od 14. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6058/2023-7 od 14. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-612-08/21-01/0014, URBROJ: 532-02- 03-01/3-23-2 od 27. listopada 2023. godine. Tim rješenjem tuženik je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-373-04/2020-02/4923, URBROJ: 251-13-11/312-20-1 od 11. studenog 2020., kojim se tužitelju utvrđuje obveza plaćanja spomeničke rente u iznosu od 67.168,00 kuna, zbog korištenja poslovnog prostora, korisne površine 4.198 m², na adresi [adresa].
2. Tužitelj prvostupanjsku presudu osporava u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da se na adresi [adresa] u [adresa], nalazi njegovo sjedište te dva sistemska objekta pod brojevima 004430 i 004413, koja predstavljaju jedinstveni objekt za koji je već doneseno rješenje o određivanju spomeničke rente. Ističe da predmetni prostor ima površinu 1.637 m² te da se spomenička renta treba odrediti u skladu s tom površinom. Osporava navode tuženika da je više puta neuspješno pokušao izvršiti očevid te ističe da se upravo tuženik nije odazvao njegovim pozivima na uvid predmetnih prostorija. Predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje, a podredno usvoji žalbu i ukine osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu pojašnjava da se rješenje, KLASA: UP/I-373- 04/2020-02/4922 od 11. studenog 2020., na koje se poziva tužitelj, odnosi na drugi objekt na istoj adresi (sistemski broj objekta: 004430), a u kojem tužitelj također obavlja djelatnost, dok se osporeno rješenje odnosi na objekt sa sistemskim brojem: 004413. Ističe da je u konkretnom slučaju razmotren zapisnik Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 16. lipnja 2020. godine, prema kojem je očevidom na terenu na adresi [adresa] u [adresa] utvrđeno da tužitelj koristi poslovni prostor u površini od 4.198 m[2] . Ukazuje kako je u više navrata pokušao izvršiti očevid, koji je tužitelj stalno odgađao bez da je kao obveznik spomeničke rente dostavio podatke o korisnoj površini tog poslovnog prostora u skladu sa zakonskom obvezom propisanom člankom 114. stavkom 6. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 102/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., dalje Zakon o zaštiti). Kako je tužitelj u više navrata odgađao očevid, korisna površina utvrđena je u skladu s raspoloživim podacima. Predlaže da ovaj Sud žalbu odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud osporenom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. U konkretnom slučaju nije sporno da tužitelj obavlja djelatnost u poslovnom prostoru koji se nalazi na području kulturno-povijesne cjeline Grada Zagreba, zbog čega je obveznik spomeničke rente u skladu s člankom 114. stavkom 1. Zakona o zaštiti.
7. Tužitelj presudu prvostupanjskog suda kao i rješenja upravnih tijela smatra nezakonitim, jer nije uzet u obzir njegov prigovor da je površina predmetnog poslovnog prostora 1.637 m².
8. Međutim, taj žalbeni prigovor je već valjano otklonio prvostupanjski sud ocjenjujući da je pravilno tužitelju utvrđena obveza spomeničke rente na osnovu raspoloživih podataka iz evidencije poslovnih prostora Gradskog stambenog i komunalnog gospodarstva d.o.o. (dalje GSKG), prema kojima tužitelj na predmetnoj lokaciji plaća komunalnu naknadu za poslovni prostor u površini od 4.198 m², obzirom da u skladu s člankom114. stavkom 6. Zakona o zaštiti tužitelj svoje tvrdnje o površini tog poslovnog prostora nije dokazao niti je omogućio tužitelju provođenje očevida radi utvrđivanja njegove površine (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj Usž-1479/2022-4 od 14. veljače 2023.).
9. Naime, prema podacima iz evidencije GSKG-a, na predmetnoj lokaciji su dva poslovna prostora koja koristi tužitelj, jedan površine 4.198 m², u odnosu na koji se odnosi prvostupanjsko rješenje za spomeničku rentu, te drugi poslovni prostor od 1.614 m² na koji ukazuje tužitelj, a koji nije predmet ovog upravnog spora.
10. Budući da je iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Stoga je, sukladno odredbi članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 22. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
