REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-3190/2024-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PE iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nevio Sanader, odvjetnik iz Splita, Ulica slobode 39, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, Split, Mike Tripala 6, radi izvršenja rješenja o uklanjanjaju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1380/23-8 od 15. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se usvaja. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1380/23-8 od 15. svibnja 2024.
II. Tužbeni zahtjev tužitelja se usvaja. Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/22-02/172, UR.BROJ: 443-02-03-12-02-23-19 od 5. travnja 2023.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/172, UR.BROJ: 443-02-03-12-02-23-19 od 5. travnja 2023., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troškova spora. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelj nije postupio po izvršnom inspekcijskom rješenju od 1. ožujka 2022., jer u ostavljenom roku nije uklonio opisane bespravno izvedene građevine (nadstrešnicu, pomoćnu prizemnu građevinu, pomoćnu građevinu i ogradno-potporne zidove), izgrađene bez glavnog projekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se pristupa prisilnom izvršenju rješenja izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 6.636,14 €/ 50.000,00 kn.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba sudskog postupka. U žalbenim razlozima, ističe kako prvostupanjski sud ničim ne obrazlaže svoj stav da u upravnom postupku koji je prethodio pobijanom rješenju nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, te da nije pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, niti da su se ostvarili razlozi ništavosti, već se neosnovano poziva na utvrđenja tuženika prilikom donošenja osporenog rješenja. Naime, prvostupanjski sud neosnovano, bez upuštanja u ispitivanje zakonitosti pobijanog rješenja o izvršenju, prihvaća zaključak tuženika da je u konkretnom slučaju riječ o građevini koja spada u 2.b skupinu sukladno Zakonu o gradnji, ničim ne obrazlažući navedenu tvrdnju, čime neosnovano opravdava prvu novčanu kaznu u iznosu od 6.636,14€, kao pravilno odmjerenu. Ističe kako je u više navrata ukazivao na okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o građevini koja spada u 2.b skupinu u smislu Zakona o gradnji, odnosno da je takvo utvrđenje tuženika neutemeljeno, a koju okolnost nitko, ni u jednoj fazi postupka, nije ispitivao. S obzirom da je tužitelj dograđivao nekretninu sukladno glavnom projektu i rješenju o izvedenom stanju, ukazuje se nespornim da uvjet određen odredbom članka 113. Zakona o Državnom inspektoratu (uklanjanje građevine) nedvojbeno nije ispunjen. Smatra da je tuženik bio dužan zatražiti potvrdu da projekt nije u skladu s prostornim planom kako bi na toj činjenici mogao temeljiti svoja utvrđenja, a sve sukladno odredbi članka 113. stavka 1. točke 2. Zakona o Državnom inspektoratu. Nastavno, drži da pobijana presuda nije valjano obrazložena, čime je počinjena bitna povreda odredaba sudskog postupka na koje se izrijekom poziva te, zbog svega navedenog, predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i otkloniti nedostatke u postupanju prvostupanjskog suda.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je, time što je odbio tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud povrijedio zakon na štetu tužitelja.
6. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je rješenjem o uklanjanju od 1. ožujka 2022., ovdje izvršnim naslovom, tužitelju naređeno ukloniti opisane građevine (nadstrešnicu, pomoćne građevine i ogradno-potporne zidove), izvedene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez propisanog glavnog projekta, te da tužitelj nije postupio po naredbi iz tog rješenja jer predmetne bespravne građevine nije uklonio, što navodima žalbe niti ne osporava.
7. Nadalje, iz navedenog rješenja o uklanjanju, zakonitost kojeg se u postupku izvršenja više ne može preispitivati, proizlazi da je za izvedene građevine investitor bio dužan ishoditi glavni projekt sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20. i 74/22.), a što je ovdje izostalo, zbog čega je naređeno uklanjanje istih, primjenom članka 113. stavka 1. točke 2. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.), prema kojem je građenje bez glavnog projekta odnosno drugog akta sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izvedene građevine.
8. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, koja, međutim, nije izrečena u propisanoj visini, čemu tužitelj osnovano prigovora.
9. Naime, u konkretnom slučaju novčana kazna je određena primjenom članka 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 46/20. i 80/20.), u visini propisanoj za građevine 2.b skupine, a koju skupinu, s obzirom na zahtjevnost gradnje u smislu članka 4. stavka 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), čine građevine za koje se, pored ostalog, utvrđuju posebni uvjeti.
9.1. Građevine koje su predmet ovog postupka, međutim, mogu se graditi temeljem glavnog projekta, dakle, radi se o jednostavnim građevinama za koje ne proizlazi da bi bilo potrebno ishoditi posebne uvjete, što bi ukazivalo da takve građevine spadaju u 3.a skupinu, u odnosu na koju je za fizičke osobe prva novčana kazna propisana u iznosu od 3.981,68 € (30.000,00 kn).
10. Kako tuženik, osim konstatacije da se radi o građevinama 2.b skupine, nije uopće dao razloge koji bi opravdavali takvo utvrđenje, a niti je to učinio prvostupanjski sud u osporenoj presudi, iako se radi o jednostavnim građevinama (nadstrešnica, pomoćne građevine i ogradno-potporni zidovi), to ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore tužitelja, zbog čega je žalbu i tužbeni zahtjev usvojio te je poništio osporenu presudu i rješenje tuženika, jer nisu utemeljeni na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
11. Na kraju, a u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi za naknadu parničnih troškova, ističe se da se ovdje radi o troškovima upravnog spora koji su regulirani odredbom članka 79. ZUS-a pa, s obzirom da tužitelj nije zatražio trošak upravnog spora, a niti je isti uopće specificiran, to strukturu, visinu i opravdanost nije moguće odrediti, zbog čega je zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 22. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
