REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-3147/2024-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠN, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik iz Pule, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1793/2023-7 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1793/2023-7 od 12. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/540, URBROJ: 443-02-02-17-23-3 od 29. srpnja 2023., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova spora. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju uklanjanje kuće, razvijenih tlocrtnih dimenzija 6,13 x 6,13 m, površine 38 m2, privedene namjeni, oznake kućnog broja 255 D, Selo Varoš, te nadstrešnice drvene konstrukcije, razvijenih tlocrtnih dimenzija 6,13 x 4,00 m, prigrađene uz jugozapadno pročelje navedene kuće, sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom zakonitost iste pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je rješenje tuženika lišeno bilo kakve primjene materijalnog prava, uz paušalno navođenje brojnih odredaba zakona, a bez utvrđivanja potpunog i točnog činjeničnog stanja te dozvoljavanja tužitelju da na adekvatan način sudjeluje u prvostupanjskom upravnom postupku, tako da se ono nije ni moglo provjeriti. Naime, tuženik je u svom odgovoru na tužbu paušalno osporio sve tužbene navode bez predlaganja bilo kakvog dokaza. Također, tuženik se nije pojavio na raspravi pred sudom, te praktički nije sudjelovao u dokaznom postupku, za razliku od tužitelja, koji je u dokaznom postupku aktivno sudjelovao, predlagao dokaze, pozivao se na zajamčena prava te ukazivao na mjerodavno materijalno pravo. Nastavno se osvrće na odredbe Zakona o Državnom inspektoratu, temeljem kojih je ukinuto dvostupanjsko rješavanje u upravnom postupku, te iznosi primjedbe na postupak pred upravnim sudom, kojeg smatra formalnim, zaključujući da se radi o neučinkovitom sustavu, u kojemu nisu zajamčena prava na pravično suđenje strankama te sudovi postaju sami sebi svrha, jer ni na koji način ne utvrđuju činjenično stanje niti ih ono zanima. Smatra da strankama nije zajamčena učinkovita pravna zaštita koja bi, nakon ukidanja drugostupanjskog upravnog postupka, svakako trebala imati puno veći značaj i karakter. Poziva se na kriterij pravičnosti i jednakosti pred zakonom koji su zajamčeni odredbom članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, a kojim se pruža zaštita od arbitrarnog odlučivanja sudova, te se, između ostalog, temelji i na načelu da nadležna državna tijela trebaju u istovrsnim slučajevima jednako odlučivati tj. da primjena istog mjerodavnog prava na, u bitnome, istovjetan činjeničan i pravni supstrat ne može imati bitno različit pravni ishod u odnosu na prava i obveze subjekata u istom pravnom položaju. U odnosu na predmetnu materiju, to znači da se nekim osobama uklanjaju objekti, a nekima ne, nekima su se objektu legalizirali, a drugima nisu i sl., a što nastavno detaljnijim razlozima obrazlaže. Poziva se na odredbu članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Posebno se to odnosi na činjenicu što se tužitelj pravovremeno očitovao na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18. svibnja 2023., koji je sastavljen od strane tuženika, na način da je svoje očitovanje poslao e-mailom, stoga, nije jasno zašto u pobijanom rješenju tuženika stoji da tužitelj nije iskoristio svoju mogućnost očitovanja na navedeni zapisnik. Pritom ističe da su prilikom očevida službene osobe tuženika postupale nezakonito, jer su radnju očevida obavljali bez dozvole suda, na nekretnini koja je u privatnom vlasništvu, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Tužitelju nije dana mogućnost saslušanja, niti je pozvan na očevid na lice mjesta, koje je održano bez najave i bez prethodnog poziva. Dodaje, kao i u tužbi, da je pred Općinom Medulin u tijeku upravni postupak vezan za donošenje rješenja o izvedenom stanju predmetnog objekta, te da nije bilo uvjeta za donošenje pobijanog rješenja tuženika, već je taj upravni postupak trebao biti prekinut, sukladno odredbi članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Drži da se radi o prethodnom pitanju za ovaj upravni spor, jer se ne može pristupiti uklanjanju zgrada o kojima je u tijeku, sukladno posebnom zakonu, poseban upravni postupak u kojem se utvrđuje može li se objekt (kuća) ozakoniti ili ne. Stoga je mišljenja da je, prema članku 45. stavku 2. točki 1. Zakona o upravnim sporovima, predmetni upravni spor trebalo prekinuti dok se ne odluči o prethodnom pitanju. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika, te obvezati tuženika na naknadu prouzročenih troškova upravno-sudskog postupka, uvećanih za trošak sastava ove žalbe u iskazanom iznosu.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je na predmetnoj lokaciji, bez zakonom propisane građevinske dozvole, izgrađena stambena građevina s prigrađenom nadstrešnicom, sve detaljno opisano zapisnikom o inspekcijskom nadzoru obavljenom 18. svibnja 2023. (sa fotografijama prijeporne gradnje), slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.), kojom je građenje građevine bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine.

7. Tužitelj ni navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost tako utvrđenog činjeničnog stanja, već zakonitost osporene presude pobija iz procesnih razloga, ukazujući na povredu načela izjašnjavanja stranke, iako za takve tvrdnje nema podloge u dokazima koji prileže spisu. Naime, ovaj Sud ne nalazi da je u tijeku rješavanja ove upravne stvari došlo do povrede prava na sudjelovanje tužitelja u upravnom postupku i upravnom sporu, kao i prava na izjašnjavanje i svim okolnostima i činjenicama, odnosno do povrede prava na pravično suđenje, jer iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelju dostavljen na očitovanje zapisnik o inspekcijskom nadzoru, što potvrđuje i u žalbi, te da je u upravnom sporu provedena rasprava, čime je tužitelju omogućeno iznositi navode i predlagati dokaze, kao i izjasniti se o svim činjenicama relevantnim za zakonito rješavanje ove stvari.

7.1. U odnosu na prigovore kojima tužitelj ukazuje na nesudjelovanje tuženika u upravnom sporu, napominje se da je svakoj stranci na dispoziciji korištenje procesnih sredstava propisanih ZUS-om pa time što tuženik, kao stranka sa suprotnim interesima, nije iskoristio svoja prava na aktivno sudjelovanje u dokaznom postupku, niti na koji način nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

8. Nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari niti prigovor tužitelja usmjeren na postupak ozakonjenja predmetne građevine, koji se vodi temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. - dalje u tekstu: ZPNIZ), a koji još nije okončan. Navedeni prigovor, naime, nije od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja, koje je u cijelosti utemeljeno na odredbama Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) i Zakona o Državnom inspektoratu, a iz kojih propisa ne proizlazi da bi postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada predstavljao zapreku za donošenje rješenja o uklanjanju protupravnih građevina.

9. Takav zaključak ne proizlazi niti iz odredaba ZPNIZ-a, kojim je u članku 42. reguliran prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, na koju okolnost se osvrnuo i prvostupanjski sud, osnovano otklanjajući prigovore tužitelja s tim u vezi.

10. Stoga, ukoliko tužitelj zatraži prekid postupka izvršenja na način propisan člankom 42. stavkom 1. i stavkom 2. ZPNIZ-a, postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će se prekinuti, i to do donošenja pravomoćne odluke po zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nakon čega će se, ovisno o donesenoj odluci, postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nastaviti ili obustaviti (članak 42. stavak 4. i 5.). Navedeno ima za posljedicu da u tom slučaju ne može ni doći do uklanjanja građevine koja je naknadno (nakon izdavanja rješenja o uklanjanju) ozakonjena u skladu s citiranim Zakonom.

11. S obzirom na izloženo, postupak ozakonjenja objekta koji se vodi temeljem odredaba ZPNIZ-a, i po ocjeni ovoga Suda, ne predstavlja prethodno pitanje kakvo ima u vidu odredba članka 45. stavka 2. točka 1. ZUS-a, na koju se tužitelj poziva u žalbi, zbog čega nije bilo mjesta prekidu spora po toj osnovi.

12. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović