REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1167/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ljiljani Tomić, u pravnoj stvari tužitelja PĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mateja Kolovrat, odvjetnica iz Zagreba, Boškovićeva 18/II, protiv tuženika AGROKOR PROJEKTI d.o.o. u stečaju, OIB 89707684154, Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik iz Zagreba, Jurja Žerjavića 19, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se osnovanom tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda stečajnog vjerovnika PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prema stečajnom dužniku AGROKOR PROJEKTI d.o.o. u stečaju, Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3, OIB 89707684154, prijavljena pod rednim brojem 2. u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem St-104/20, u iznosu od 554.781.339,17 EUR (petsto pedeset i četiri milijuna sedamsto osamdeset i jedna tisuća tristo trideset i devet eura i sedamnaest centi) / 4.180.000.000,00 Kn (četiri milijarde sto osamdeset milijuna kuna) po osnovi prijeboja potraživanja iz financijskog zajma.

2. Nalaže se tuženiku AGROKOR PROJEKTI d.o.o. u stečaju, Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3, OIB 89707684154, nadoknaditi tužitelju PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 (osam) dana."

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 178.413,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude 22. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa dijelom parničnog troška u iznosu od 125,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi:

- da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-104/20 od 28. travnja 2021., stečajni vjerovnik PĆ upućen na pokretanje parnice radi utvrđivanja osporene tražbine u roku od 8 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja (točka I.rješenja), dok je u točki II. rješenja određeno da osporavatelj - ovdje stečajni vjerovnik FORTENOVA GRUPA d.d., u takvoj parnici nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika,

- da je tužitelj u zakonskom roku pokrenuo ovu parnicu radi utvrđenja osporene tražbine u II. višem isplatnom redu u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 Kn, sukladno članku 266. st. 2. i 267. Stečajnog zakona (NN 71/15, 104/17, u daljnjem tekstu: SZ),

- da je stečajni vjerovnik PĆ dana 30. studenog 2020. prijavio u stečaj nad dužnikom AGROKOR PROJEKTI d.o.o., svoju tražbinu u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 Kn, koju je stečajni upravitelj priznao, ali je na ispitnom ročištu, održanom dana 9. veljače 2021., stečajni vjerovnik FORTENOVA GRUPA d.d. osporio tražbinu vjerovnika PĆ, s obrazloženjem da je potraživanje PĆ u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 Kn, proizašlo iz Ugovora o prodaji udjela u društvu ADRIA GROUP BV od 20. studenog 2015., prestalo prijebojem provedenim temeljem Izjave o prijeboju od dana 23. prosinca 2015.,

- da tužitelj (suprotno navodima stečajnog vjerovnika FORTENOVA GRUPA d.d.), osnovanost svoje tražbine temelji na sljedećoj dokumentaciji: 1. Ugovor o prodaji udjela ADRIA GROUP B.V. od 20. studenog 2015. , sklopljen između tužitelja PĆ i stečajnog dužnika AGROKOR PROJEKTI d.o.o., kojim tužitelj prenosi poslovne udjele u trgovačkom društvu ADRIA GROUP B.V. na društvo AGROKOR PROJEKTI d.o.o. uz novčanu naknadu od 1.260.866.679,94 eur / 9.500.000.000,00 Kn

2. Ugovor o ulaganju prava u društvo od 23. studenog 2015., sklopljen između tužitelja PĆ i stečajnog dužnika AGROKOR PROJEKTI d.o.o., a nastavno na odluku skupštine društva AGROKOR PROJEKTI d.o.o. od 23. studenog 2015. o povećanju temeljenog kapitala društva za iznos od 706.085.340,77 eur / 5.320.000.000,00 Kn, kojim su ugovorne strane utvrdile da će PĆ, kao član društva, na ime povećanja temeljnog kapitala uložiti u društvo AGROKOR PROJEKTI d.o.o. potraživanje u iznosu od 706.085.340,77 eur / 5.320.000.000,00 Kn, koje ima prema istom tom društvu po osnovi prethodno navedenog Ugovora o prodaji udjela društva ADRIA GROUP B.V.

3. Ugovor o zajmu od 15.12.2015., sklopljen između tužitelja PĆ i stečajnog dužnika AGROKOR PROJEKTI d.o.o., kojim se tužitelj kao zajmodavac obvezao dati u zajam društvu AGROKOR PROJEKTI d.o.o. kao zajmoprimcu novčani iznos od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 Kn

4. Izjava o prijeboju od 23. prosinca 2015., sklopljena i potpisana od strane tužitelja PĆ i stečajnog dužnika AGROKOR PROJEKTI d.o.o., kojom su stranke izvršile prije međusobnih potraživanja, i to potraživanja tužitelja PĆ po osnovi Ugovora o prodaji udjela ADRIA GROUP B.V. u iznosu od 554.781.339,17 eur /4.180.000.000,00 Kn i potraživanja tuženika AGROKOR PROJEKTI d.o.o. po osnovi Ugovora o zajmu u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 Kn, slijedom čega je, nakon provedenog prijeboja, ostala tražbina PĆ prema društvu AGROKOR PROJEKTI d.o.o. u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.00,00 Kn,,

- da se iz javno dostupnih financijskih izvješća za tuženika vidi slijed transakcije stjecanja poslovnih udjela trgovačkog društva ADRIA GROUP B.V., provođenja dokapitalizacije tuženika te primljeni zajam tužitelja u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 Kn, stoga vjerovnik FORTENOVA GRUPA d.o.o. neosnovano i bezrazložno osporava postojanje predmetne tražbine tužitelja,

- da slijedom svega navedenog, tužitelj smatra osnovanom svoju tražbinu u II. višem isplatnom redu pod rednim brojem 2., u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 Kn, te predlaže sudu da temeljem članka 266., 270. i 271. SZ-a usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

2. Odgovor na tužbu dala je FORTENOVA GRUPA d.d. u ime i za račun tuženika te navela:

- da ne postoji identitet između prijavljene tražbine i tražbine koja je predmet tužbenog zahtjeva, odnosno, radi se o tražbini koja nije bila predmetom ispitivanja u stečajnom postupku koji se vodi pod posl.br. St-104/2020,

- da iz članka 270. Stečajnog zakona jasno proizlazi da se u parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu,

- da je vjerovnik obvezan dokazati osnovanost točno određene tražbine koju je prijavio u stečajnom postupku i to temeljem dokumentacije dostavljene uz prijavu tražbine,

- da je tužitelj u stečajnom postupku St-104/2020 prijavio protiv dužnika svoju tražbinu dana 30. studenog 2020. u kojoj je kao pravnu osnovu svoje tražbine naveo:

1. Ugovor o prodaji udjela ADRIA GROUP B.V. od 20.11.2015.

2. Ugovor o ulaganju prava u društvo od 23.11.2015.,

- da je na ispitnom ročištu 9. veljače .2021. godine Fortenova grupa d.d. u svojstvu stečajnog vjerovnika, osporila tražbinu tužitelja u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 kn, a koja se nalazi u tablici prijavljenih tražbina vjerovnika drugog višeg isplatnog reda pod rednim brojem 2,

- da je tužitelj pravomoćnim rješenjem St-104/20-51 od 28. travnja 2021. godine, upućen na parnicu radi utvrđenja osporene tražbine s obzirom da niti jedna od isprava, za koje je tužitelj naveo da čine pravnu osnovu njegovog potraživanja (Ugovor o prodaji udjela ADRIA GROUP B.V. od 20. studenog 2015. i Ugovor o ulaganju prava u društvo od 23. studenog 2015.) - ne predstavlja ovršnu ispravu,

- da tužitelj ovdje prvi puta kao pravnu osnovu svoje tražbine navodi i Ugovor o zajmu od 15. prosinca 2015. godine i u petitu svog zahtjeva navodi kao temelj svojeg potraživanja (cit.): „po osnovi prijeboja potraživanja iz financijskog zajma“, a što je protivno odredbi čl. 270. Stečajnog zakona jer se radi o drugoj pravnoj osnovi, odnosno o potpuno novoj tražbini koja je različita od tražbine prijavljene u stečajnom postupku,

- da stoga tužitelj nema pravni interes voditi predmetnu parnicu na koju je upućen radi utvrđivanja osporene tražbine, odnosno tužitelj nije u stečajnom postupku prijavio utuženu tražbinu koja bi se temeljila na Ugovoru o zajmu od 15. prosinca 2015. godine, odnosno po osnovi prijeboja potraživanja iz financijskog zajma, tj. nema pravni interes u ovom postupku utvrđivati osnovanost tražbine koja nije prijavljena, a time niti osporena pa predlaže sudu odbaciti tužbu,

Nadalje, navodi da je tražbina tužitelja prestala, i to Izjavom o prijeboju (kompenzaciji) od 23. prosinca 2015. iz koje se vidi da je u cijelosti podmirena tražbina tužitelja prema tuženiku s osnova kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji udjela Adria group B.V od 20. studenog 2015., a što predstavlja pravnu osnovu temeljem koje je tužitelj prijavio svoje potraživanje u stečajnom postupku. Iz navedenog proizlazi da je prijavljena tražbina u potpunosti namirena, tj. da je prestala prijebojem.

Nadalje, tuženik ističe da ukoliko sud utvrdi da bi tražbina tužitelja proizlazila iz Ugovora o zajmu, ako navedeni Ugovor uopće i postoji, tužbeni zahtjev bi također bio nedopušten jer bi se u tom slučaju radilo o zajmu kojim se nadomješta kapital. Sukladno odredbi čl. 408. Zakona o trgovačkim društvima, a u svezi s odredbom čl. 139. Stečajnog Zakona, član koji društvu u vrijeme kad je ono u krizi umjesto da mu pribavi vlastiti kapital, kada bi mu ga inače uredni gospodarstvenici trebali pribaviti, dade zajam, može u stečajnom postupku ostvarivati zahtjev za povrat zajma samo kao stečajni vjerovnik nižeg isplatnog reda. Iz Financijskih izvještaja tuženika, računa dobiti i gubitka za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine i računa dobiti i gubitka za razdoblje od 1. siječnja 2015. godine do 31. prosinca 2015. razvidno je da se tuženik kontinuirano nalazio u krizi, stoga je tužitelj, kao član društva, bio dužan postupati kao uredni gospodarstvenik i pribaviti društvu vlastiti kapital, ali kako to nije učinio ima se smatrati vjerovnikom nižeg isplatnog reda. Stoga, tužitelj može u stečajnom postupku ostvarivati zahtjev za povrat zajma samo kao stečajni vjerovnik nižeg isplatnog reda, te tražbina tužitelja ne predstavlja tražbinu 2. višeg isplatnog reda, već tražbinu nižeg isplatnog reda na čije prijavljivanje sud nije pozvao vjerovnike. Naime, tražbine nižih isplatnih redova prijavljuju se samo na poseban poziv suda za posebno ispitno ročište i to isključivo u slučaju prethodnog cjelokupnog namirenja tražbina viših isplatnih redova.

Dakle, u takvim uvjetima kada posluje sa sve većim gubitkom i nije sposobno opstati na tržištu bez zaduženja, društvo je u krizi te bi mu članovi društva kao uredni gospodarstvenici trebali pribaviti vlastiti kapital umjesto davanja zajmova i dodatnog zaduženja društva koje nije sposobno podmirivati svoje obveze.

S obzirom da tužitelj u petitu svoje tužbe traži utvrđenje osnovanosti njegove tražbine kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, a ista (ako uopće postoji) eventualno može predstavljati tražbinu nižeg isplatnog reda s obzirom na pravila o nadomještanju vlastitog kapitala društva (premda se postojanje tražbine u cijelosti osporava), a nesporno je da vjerovnici nižih isplatnih redova nisu, posebnim pozivom suda, bili pozvani na prijavu tražbina, to je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i iz navedenog razloga.

3. U nastavku postupka tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu i osporio sve navode tuženika te posebno istaknuo da je tužitelj podigao tužbu na temelju iste prave osnove kao i u prijavi tražbine od 30. studenog 2020. koju ima prema stečajnom dužniku u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 Kn temeljem financijskog zajma koji je proizašao iz navedenih Ugovora o prodaji udjela u društvu ADRIA GROUP B.V. od 20. studenog 2015., a utvrđeno i Izjavom o prijeboju od 23. prosinca 2015. te tamo navedenim Ugovorom o zajmu od 15. prosinca 2015.

Tužitelj ističe kako je temeljem navedenog Ugovora o prodaji udjela od 20. studenog 2015., nastala obveza stečajnog dužnika prema PĆ u ukupnom iznosu od 1.260.866.679,94 eur / 9.500.000.000,00 Kn, a koja je podmirena na način da je jedan dio (od 706.085.340,77 eur / 5.320.000.000,00 Kn) PĆ unio u temeljni kapital društva AGROKOR PROJEKTI d.o.o., kao unos prava, a drugi dio (od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 Kn) dao kao pozajmicu društvu AGROKOR PROJEKTI d.o.o., temeljem Ugovora o zajmu od 15. prosinca 2015., i to na način da je obveza nastala po Ugovoru o prodaji udjela prebijena s obvezom koja je nastala po Ugovoru o zajmu, slijedom čega je evidentno ostala obveza povrata zajma PĆ u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 Kn, sve kako proizlazi iz Izjave o prijeboju od 23. prosinca 2015., u kojoj se jasno navodi da (cit.): „Nakon provedene kompenzacije ostaje tražbina PĆ prema društvu AGROKOR PROJEKTI d.o.o. zahtijevati povrat pozajmljenog iznosa od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 HRK s osnova Ugovora o zajmu.“, a isto proizlazi i iz poslovnih knjiga i financijskih izvješća društva AGROKOR PROJEKTI d.o.o.

Nadalje, tužitelj navodi kako je stečajni upravitelj osnovano utvrdio postojanje tražbine vjerovnika PĆ prema stečajnom dužniku AGROKOR PROJEKTI d.o.o., jer predmetna tražbina proizlazi iz više izvora i pravnih osnova, a ne samo jednog Ugovora.

Nadalje, u odnosu na navode tuženika, da bi tužbeni zahtjev bio nedopušten jer bi se u ovom slučaju radilo o zajmu kojim se nadomješta kapital, pa da bi tužitelj mogao ostvarivati svoju tražbinu samo kao stečajni vjerovnik nižeg isplatnog reda, tužitelj ističe da stečajni dužnik nije bio u krizi u trenutku davanja zajma od strane člana društva PĆ niti je postojala potkapitaliziranost društva tako da vlastiti kapital nije bio dostatan za poslovanje, već upravo suprotno. Naime, neposredno prije davanja zajma društvu (15. prosinca 2015.), član društva PĆ je izvršio dokapitalizaciju istog u iznosu od 706.085.340,77 eur / 5.320.000.000,00 Kn, što je viši iznos od iznosa zajma. Tužitelj zaključuje da u trenutku predmetnog Ugovora o zajmu od 15. prosinca 2015., stečajni dužnik nije bio u krizi likvidnosti niti u blokadi niti u bilo kakvim problemima s redovitim poslovanjem, stoga je razvidno da se ovdje ne radi o zajmu vlasnika kojim se nadomješta kapital kada je društvo u krizi i kada se ne bi moglo samo zadužiti na tržištu, a kako to propisuje članak 408. Zakona o trgovačkim društvima.

4. U nastavku postupka tuženik je u podnesku od 2. lipnja 2022. ponovno istaknuo kako tužitelj nije prijavio tražbinu s osnova Ugovora o financijskom zajmu od 15. prosinca 2015. u stečajnom postupku pod poslovnim brojem St-104/2020, već je u svojoj Prijavi tražbine u stečajnom postupku od 30. studenog 2020. kao pravnu osnovu svoje tražbine naveo (cit.): Ugovor o prodaji udjela ADRIA GROUP B.V. od 20. studenog 2015. i Ugovor o ulaganju prava u društvo od 23. studenog 2015. Također, niti na ispitnom ročištu od 9. veljače 2021. godine tužitelj nije prijavio tražbinu s osnova Ugovora o financijskom zajmu od 15. prosinca 2015. godine (koji Ugovor tužitelj prvi puta u spis dostavlja uz podnesak od 23. svibnja 2022.). Dakle, iz navedenog proizlazi da tražbina koju je tužitelj prijavio u stečajnom postupku (s osnova isplate kupoprodajne cijene iz Ugovora o prodaji udjela od 20. studenog 2015.) ne odgovara utuženoj tražbini u ovom postupku (s osnova Ugovora o financijskom zajmu od 15. prosinca 2015.), odnosno ne postoji identitet između navedenih tražbina s obzirom da se radi o potpuno različitim tražbinama.

Tuženik ponavlja da ukoliko sud ne odbaci tužbu tužitelja zbog prethodno navedenih razloga, tuženik smatra da tražbina tužitelja s osnova Ugovora o financijskom zajmu od 15. prosinca 2015. godine eventualno može predstavljati tražbinu nižeg isplatnog reda. Tuženik također navodi kako je iz Financijskih izvještaja tuženika razvidno da se tuženik kontinuirano nalazio u krizi pa je stoga tužitelj, kao član društva, bio dužan postupati kao uredni gospodarstvenik i pribaviti društvu vlastiti kapital, a što nije učinio, pa se ima smatrati vjerovnik nižeg isplatnog reda, uz napomenu da tuženik nije isplatio tužitelju niti jednu kunu s osnove zajma po dospjelosti što dodatno ukazuje da je društvo bilo u krizi.

Tuženik ističe da je vrijednost udjela u društvu Adria Group BV (indirektno i u Agrokor d.d.) na 31. prosinca 2015. godine bila nula te dodatno ističe kako u revidiranom Konsolidiranom godišnjem izvješću Grupe Agrokor za 2016. godinu, revidiranom od strane PricewaterhouseCoopers d.o.o. izvršena su brojna prepravljanja financijskih izvještaja Agrokor Grupe za prethodne godine upravo uslijed pogrešnog, netransparentnog i zakonski upitnog vođenja poslovnih knjiga društava Agrokor Grupe bivše uprave na čelu s tužiteljem.

Da je neto dug Agrokor Grupe bio točno iskazan (a nije), čak i pod pretpostavkom korištenja iste evaluacije koju je koristio tužitelj prilikom određivanja kupoprodajne cijene, vrijednost udjela u društvu Adria Group BV na 31. prosinca 2015. trebala je biti umanjena za iznos neto duga od 1.433.207.113,94 eur / 10.798.499.000 HRK, dakle 1.260.866.679,94 eur / 9.500.000.000 (kupoprodajna cijena) minus 1.433.207.113,94 eur / 10.798.499.000 (neiskazani neto dug na 31. prosinca 2015.) daje vrijednost jednaku nuli.

Navedeno dodatno ukazuje na činjenicu da je tužiteljeva navodna tražbina nepostojeća jer nije bilo nikakve vrijednosti koju bi steklo društvo Agrokor Projekti d.o.o., pa time nije niti moralo platiti nepostojeću vrijednost, a kamo li vratiti zajam iskreiran na način i s ciljem da se umjetno pokaže vrijednost udjela u društvu Adria Group BV (indirektno i u Agrokor d.d.).

Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja s osnove Ugovora o financijskom zajmu od 15. prosinca 2015. godine.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to:

- Ugovor o prodaji udjela Adria Group B.V. od 20. studenog 2015. (list 6-9 spisa),

- Ugovor o ulaganju prava u društvo od 23. studenog 2015. (list 10-13 spisa),

- Izjava o prijeboju (kompenzaciji) na iznos od 4.180.000.000,00 kn od 23. prosinca 2015. (list 14 spisa),

- Financijski izvještaj za 2016. (list 15-19 spisa),

- Zapisnik sa ispitnog ročišta St-104/20 od 9. veljače 2021. (list 38-44 spisa),

- Rješenje o upućivanju u parnicu St-104/20 od 28. travnja 2021. (list 45-47 spisa),

- Pž-2794/21 od 31. svibnja 2021. (list 48-51 spisa),

- Financijski izvještaj za 2015.-2016. (list 52-54 spisa),

- Ugovor o financijskom zajmu od 15. prosinca 2015. (list 60-61 spisa),

- Dopis od 15. prosinca 2020. uz dokazni materijal za DORH, e-mail komunikacija, temeljnice itd. (list 63-94 spisa),

- Konsolidirano godišnje izvješće grupe Agrokor za 2016. (list 113-231 spisa),

- Dopis – Prijava sukoba interesa PwC-a u Agrokoru (list 237-238 spisa),

- Preslika teksta iz Nacionala (list 249-251 spisa),

- Nalaz i mišljenje vještaka od 14. kolovoza 2024. (list 268-273 spisa),

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je utvrđivanje da li je osnovana tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda stečajnog vjerovnika PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema stečajnom dužniku Agrokor projekt d.o.o. u stečaju, Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3, OIB: 89707684154, prijavljena pod rednim brojem II. u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj St-104/2020 u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 kn po osnovi prijeboja potraživanja iz financijskog zajma.

8. Među strankama je sporna pravna osnova, odnosno identitet prijavljene tražbine i tražbine koja je predmet tužbenog zahtjeva, postojanje same tražbine, odnosno je li ista u cijelosti podmirena izjavom o prijeboju. Sporno je da li je stečajni vjerovnik II. višeg isplatnog reda ili nižeg isplatnog reda.

9. Nesporno je:

- da je rješenjem od 6. listopada 2020. broj St-104/2020 otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Agrokor projekt d.o.o. u stečaju, Zagreb, Trg Dražena Perovića 3,

- da je tužitelj PĆ kao stečajni vjerovnik prijavio dana 30. studenog 2020. svoju tražbinu u stečajni postupak (prijava- list 99-100 spisa),

- da je stečajni upravitelj priznao prijavljenu tražbinu vjerovnika PĆ kao vjerovnika II. višeg isplatnog reda u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 kuna, a temeljem pravne osnove: 1. Ugovora o prodaji udjela Adria Group B.V. od 20. studenog 2015. i 2. Ugovora o ulaganju prava u društvo od 23. studenog 2015.,

- da je u prijavi tražbine navedeno da pravni osnov priznate tražbine čine navedena dva Ugovora te Izjava o prijeboju od 23. prosinca 2015., kao i uvid u zadnja Financijska izvješća za 2016.

10. Nadalje, odredbom čl. 270. Stečajnog zakona propisano je da se u parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi i na ispitnom ročištu.

11. Uvidom u Prijavu tražbine (list 99 spisa) sud je utvrdio da je pravna osnova tražbine:

- Ugovor o prodaji udjela Adria Group B.V. od 20. studenog 2015.

- Ugovor o ulaganju prava u društvo od 23. studenog 2015.

12. Sud je izvršio uvid u Zapisnik sa ispitnog ročišta održanog 9. veljače 2021. iz kojeg je razvidno da je stečajni upravitelj priznao tražbinu ovdje tužitelja kao tražbinu vjerovnika II. višeg isplatnog reda (redni broj 2. tablice – list 39-40 spisa) u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 kn i to s pravne osnove navedena dva Ugovora.

13. Iz navedenog je razvidno da su dakle pravna osnova II. višeg isplatnog reda za prijavljenu tražbinu PĆ dva navedena Ugovora:

- Ugovor o prodaji udjela Adria Group B.V. od 20. studenog 2015.

- Ugovor o ulaganju prava u društvo od 23. studenog 2015.,

ali ne i Ugovor o financijskom zajmu od 15. prosinca 2015. na kojeg se poziva tužitelj.

14. Zbog navedenog, sud u ovoj parnici ne može u skladu s čl. 270. Stečajnog zakona ispitivati/utvrđivati postojanje eventualne tužiteljeve tražbine po osnovi Ugovora o financijskom zajmu, jer taj Ugovor nije naveden u prijavi tražbine niti je na ispitnom ročištu naveden kao pravna osnova prijavljene tražbine tužitelja.

15. Dakle, osnova prijavljene tražbine tužitelja – stečajnog vjerovnika su navedena dva Ugovora:

- Ugovor o prodaji udjela Adria Group B.V. od 20. studenog 2015.

- Ugovor o ulaganju prava u društvo od 23. studenog 2015.

16. Uvidom u Ugovor o prodaji udjela Adria Group B.V. od 20. studenog 2015. utvrđeno je da PĆ kao prodavatelj i Agrokor projekti d.o.o. kao kupac suglasno utvrđuju da je prodavatelj jedini isključivi vlasnik i imatelj 252 540 udjela, nominalne vrijednosti svakog pojedinog udjela od EUR 4.951,00 u društvu Adria group B.V. sa sjedištem u [adresa], Nizozemska, na adresi [adresa], 1097 JB [adresa], Nizozemska, registarski broj pri Trgovačkom registru Nizozemske gospodarske komore 60554584, osobni identifikacijski broj u Republici Hrvatskoj (OIB) [osobni identifikacijski broj].

17. U članku 3. Ugovora utvrđena je kupoprodajna cijena za sve udjele u iznosu od 1.260.866.679,94 eur / 9.500.000.000,00 kn, a ugovorne strane su utvrdile da će kupac kupoprodajnu cijenu platiti i to: iznos od 706.085.340,77 eur / 5.320.000.000,00 kn najkasnije do 23. studenog 2015., a iznos od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 kn najkasnije do 23. prosinca 2015.

18. Uvidom u Ugovor o ulaganju prava u društvo sud je utvrdio da su ugovorne strane PĆ kao ulagač kao i Agrokor projekti kao društvo donijeli odluku o povećanju temeljenog kapitala društva od 2.654,46 eur / 20.000,00 kn za iznos od 706.085.340,77 eur / 5.320.000.000,00 kn, na iznos od 706.085.340,77 eur / 5.320.020.000,00 kn i to ulaganjem prava – potraživanja za novi poslovni udio člana društva.

19. Uvidom u Izjavu o prijeboju/kompenzaciji sud je utvrdio da se radi o prijeboju međusobno dospjelih novčanih tražbina i to:

Ad 1./ Tražbina PĆ prema društvu Agrokor projekti s osnova isplate kupoprodajne cijene iz Ugovora o prodaji udjela Adria Group B.V. sklopljenog u Zagrebu dana 20. studenog 2015. između PĆ kao prodavatelja i društva Agrokor projekti d.o.o. kao kupca sa rokom dospijeća 23. prosinca 2015. u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 kn

Ad 2./ Tražbina društva Agrokor projekti d.o.o. prema PĆ s osnova isplate zajma iz Ugovora o zajmu u ukupnom iznos od 554.781.339,17 eur / kn 4.180.000.000,00 sklopljenog u Zagrebu dana 15. prosinca 2015. između PĆ kao zajmodavca i društva Agrokor projekti d.o.o. kao zajmoprimca sa rokom dospijeća isplate zajma 23. prosinca 2015. u iznosu od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 kn

Ad 3./ Provedbom kompenzacije u cijelosti je podmirena tražbina PĆ prema društvu Agrokor projekti d.o.o. s osnova isplate kupoprodajne cijene iz Ugovora o prodaji udjela te tražbina društva Agrokor projekti d.o.o. prema PĆ s osnova isplate zajma iz Ugovora o zajmu.

Ad 4./ Nakon provedene kompenzacije ostaje tražbina PĆ prema društvu Agrokor projekti d.o.o. zahtijevati povrat pozajmljenog iznosa od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 kn s osnova Ugovora o zajmu.

20. U odnosu na točku Ad 4. predmetne Izjave o prijeboju, valja ponovo reći da povrat pozajmljenog iznosa od 554.781.339,17 eur / 4.180.000.000,00 kn s osnova Ugovora o zajmu nije niti ne može biti predmet ispitivanja u parnici jer Ugovor o financijskom zajmu nije naveden u prijavi niti je naveden na ispitnom ročištu kao pravna osnova. Vezano za tražbinu iz Ugovora o financijskom zajmu valja reći da ta tražbina nije niti mogla biti prijavljena u II višem isplatnom redu jer se radi o nižim isplatnim redovima, na koje vjerovnici nisu niti pozvani da prijave svoje tražbine.

21. Odredbom čl. 139. Stečajnog zakona uređen je redoslijed namirenja tražbina stečajnih vjerovnika nižih isplatnih redova te su stavkom 1. istog članka tražbine za povrat zajma kojim se nadomješta kapital nekog člana društva ili odgovarajuće tražbine, na petom mjestu.

22. Nadalje, odredbom čl. 408. st. 1. ZTD-a propisano je da član koji društvu u vrijeme kad je ono u krizi umjesto da mu pribavi vlastiti kapital, kada bi mu ga inače uredni gospodarstvenici trebali pribaviti, dade zajam, može u stečajnom postupku ostvarivati zahtjev za povrat zajma samo kao stečajni vjerovnik nižeg isplatnog reda, pa tražbina tužitelja ne predstavlja tražbinu II. višeg isplatnog reda, već tražbinu nižeg

1 0

isplatnog reda na čije prijavljivanje sud nije pozvao vjerovnike. Tražbine nižih isplatnih redova prijavljuju se samo na poseban poziv suda na posebno ispitno ročište i to isključivo u slučaju prethodnog cjelokupnog namirenja tražbina viših isplatnih redova.

23. Budući da je u skladu s čl. 270. Stečajnog zakona sud u parničnom postupku vezan pravnom osnovom i isplatnim redom prijavljene tražbine, sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka. To iz razloga što, kad bi se kao što to proizlazi iz nalaza radilo o zajmu kojim se nadomješta kapital u smislu čl. 408. ZTD- a, tada bi se radilo o tražbini nižeg isplatnog reda u smislu odredbe čl. 139. st. 1. t. 5., dok je sporna tražbina prijavljena i osporena kao tražbina II.višeg isplatnog reda. Osim toga kao što je već obrazloženo pravna osnova prijavljene tražbine su dva Ugovora, ali ne i Ugovor o zajmu. Slijedom navedenog, kako je prijavljena tražbina tužitelja u potpunosti namirena, odnosno ista je prestala prijebojem, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan te je riješeno kao u točki I. izreke presude.

24. Tuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 178.413,61 eura, a odnosi se na:

1. odgovor na tužbu od 22. studenog 2021. u iznosu od 20.000,00 eura, 2. sastav podneska od 1. lipnja 2022. u iznosu od 20.000,00 eura, 3. ročište 2. lipnja 2022. u iznosu od 100,00 eura,

4. ročište 9. studenog 2022. u iznosu od 20.000,00 eura,

5. ročište 20. ožujka 2024. u iznosu od 20.000,00 eura,

6. sastav podneska od 10. rujna 2024. u iznosu od 20.000,00 eura, 7. sastav podneska od 4. veljače 2025. u iznosu od 20.000,00 eura, 8. ročište 6. ožujka 2025. u iznosu od 20.000,00 eura,

9. objava presude u iznosu od 100,00 eura,

10. PDV 25% u iznosu od 35.050,00 eura,

11. pristojba na odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 eura,

12. predujam za financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 2.500,00 eura,

sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude 22. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te je riješeno kao u točki II. izreke presude.

25. Odbija se tuženik sa dijelom parničnog troška u iznosu od 125,00 eura i to za podnesak – požurnicu od 5. travnja 2022. kao neosnovan te je riješeno kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu, 22. travnja 2025. godine

Sudac:

Ljiljana Tomić

1 1

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u dva primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

1. PĆ, [adresa]

2. AGROKOR PROJEKTI d.o.o. u stečaju, Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3