REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2122/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja HDŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženice HD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] str. 50, SR Njemačka, koju zastupaju punomoćnici Ninoslav Jagar i Krešimir Grebenar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar, Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženice ĐD, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovog suda od 2. siječnja 2020. poslovni broj P-12747/2019 te se odbija tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženice potražuje isplatu iznosa od 778,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2018. do isplate

II Nalaže se tužitelju ĐDŠ naknaditi tuženici HD troškove ovoga postupka u iznosu od 933,19 eur u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prigovor tuženice o apsolutnoj nenadležnosti ovoga suda.

II Ne prihvaća se prigovor tuženice o nepostojanju zakonskih pretpostavki za izdavanje platnog naloga.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 13.11.2019. podnio ovom sudu tužbu radi izdavanja platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 778,09 EUR (tadašnjih 5.862,50 kn) čemu je sud udovoljio te je izdan platni nalog sadržan u ovosudnom rješenju poslovnog broja P-12747/2019 od 2. 1. 2020. u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od tadašnjih 5.862,50 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. 11.2018. do isplate.

2. Tuženica u prigovoru prvenstveno ističe kako je izdavanjem platnog naloga došlo do povrede načela sudskog postupka i također da ne postoje zakonske pretpostavke za izdavanje platnog naloga. Nadalje, osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini.

3. Nakon što je tuženici dostavljena tužba sa prilozima, ista je ostala kod navoda iz prigovora, posebno kod navoda kako nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje platnog naloga jer tuženica kao državljanka SR Njemačke ne može biti smatrana osobom u inozemstvu u kontekstu prava Europske unije. Ističe i prigovor apsolutne nenadležnosti hrvatskog suda. Opreza radi, spori da bi tužitelj ikad bio njezin punomoćnik, a ne spori da je on bio punomoćnik prednice tuženice pok. ZD. U odnosu na potraživanje tužitelja koje se temelji na računu broj 031/1/1/2018 i specifikaciji istog, ističe da takav račun predstavlja jednostranu izjavu volje te ističe prigovor zastare potraživanja budući da su utužene radnje nastale još prije 2013. Spori da je tužitelj poduzeo radnje navedene u specifikaciji računa. Navodi da je tužitelj obračunao radnje koje nisu predviđene odvjetničkom tarifom te je nejasno kako je tužitelj odredio vrijednost predmeta spora u računu.

4. Odredbom čl. 452. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/0.7, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) u st. 1. propisano je da ako tuženik prigovori da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga (čl. 446. i 447.) ili da postoje smetnje za daljnji tijek postupka, sud će najprije odlučiti o tom prigovoru. Ako ustanovi da je takav prigovor osnovan, ukinut će rješenjem platni nalog i nakon pravomoćnosti rješenja otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari, kad takvu raspravljanju ima mjesta, dok je st. 2. propisano da ako sud ne prihvati taj prigovor, prijeći će na raspravljanje o glavnoj stvari, a rješenje suda unijet će se u odluku o glavnoj stvari.

5. Budući da sud nije prihvatio taj prigovor tuženice iz razloga kako niže slijedi, to je odlučeno kao u izreci pod toč. II. rješenja na temelju odredbe čl. 452.st. 2. ZPP-a.

6. Odredbom čl. 446. st. 3. i 4. ZPP-a određeno je da će se smatrati da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi i da će platni nalog izdati sud iako tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga, a udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga.

7. Budući da je utvrđeno da se radi o tuženici koja ima prijavljeno prebivalište u inozemstvu, odnosno tužitelj je uz tužbu dostavio i dopis tuženice od 9.11.2018. kojim je osporila potraživanje iz računa-vjerodostojne isprave, to sud nije posebno utvrđivao pravni interes tužitelja za izdavanje platnog naloga odgovarajuće cijeneći gore citiranu odredbu čl. 446. st. 3. ZPP-a.

8. Nadalje, 29.1.2019. na snagu je stupio Zakon o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", br.101/17.), kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima. Člankom 46. st. 1. navedenog Zakona propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe br. 1215/2012. Navedenom Uredbom, između ostalog, uređena je nadležnost sudova (Poglavlje II., čl. 5.) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. toga poglavlja.U ovom postupku tužitelj traži naplatu novčane tražbine u iznosu od 778,09 EUR, koja se odnosi na plaćanje dospjelih, a nepodmirenih računa za pruženu uslugu odvjetničkog zastupanja. Člankom 7. st. 1. navedene Uredbe određeno je da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici (a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze; (b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je: u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru,u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru; (c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a). S obzirom na navedeno, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave koju je podnio tužitelj, kao domaća osoba i isporučitelj usluge u Republici Hrvatskoj, protiv tuženice, nasljednice korisnice pruženih usluga prednici tuženice pa je slijedom navedenoga odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

9. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u spis Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Odjel za imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-942-05/97-01/622, račun sa specifikacijom br. 031/1/1/2018 od 7.11.2018., dopis tuženice od 9.11.2018., saslušan je tužitelj.

10. Činjenice i dokazi cijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je sud na ta način utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja prema tuženici u iznosu od 778,09 eur s osnova pruženih odvjetničkih usluga prednici tuženice SD na temelju računa broj 031/1/1/2018 od 7.11.2018. Nije sporno da se naznačeno potraživanje odnosi na zastupanje u postupku povrata pred Uredom državne uprave u Karlovačkoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Odjel za imovinsko- pravne poslove klasa: UP/I-942-05/97-01/622, koji postupak je pravomoćno dovršen 25.11.2016. Nesporno je i da je spomenuta prednica tuženice umrla **.**.2015. te je tuženica proglašena njezinom nasljednicom.

11. Između stranaka svakako je sporno da li je tužitelj pravilno obračunao odvjetničke usluge izvršene prednici tuženice na temelju punomoći o zastupanju te je li tuženica u obvezi isplatiti utuženi iznos tužitelju, sporna je i visina potraživanja te je li utuženo potraživanje u zastari.

12. Uvidom u predmetni račun od 7.11.2018. br. 031/1/1/2018 sa specifikacijom usluga utvrđeno je da tužitelj tereti tuženicu za radnju od 13.4.2007. (sastanak u uredu, uzimanje upute, formiranje i obrada predmeta) u iznosu od tadašnjih 1.000,00 kn, zatim za radnju od 29.4.2009. (zahtjev za katastar –posjedovni list i izvadak iz katastarskog plana) u iznosu od tadašnjih 500,00 kn kao i od istoga dana troškove biljega za taj zahtjev u iznosu od tadašnjih 105,00 kn, potom radnju od 10.12.2013. (putni troškovi pristupa ročištu Zagreb-Karlovac) u iznosu od tadašnjih 2.085,00 kn te radnju od 7.11.2018. (obrada predmeta radi preuzimanja spisa) u iznosu od tadašnjih 1.000,00 kn, sve prema tamo naznačenoj vrijednosti predmeta spora od tadašnjih 3.750.000,00 kn i naznačenom dospijeću plaćanja 15.11.2018., što je ukupno iznosilo tadašnjih 4.690,00 kn uvećano za PDV od tadašnjih 1.172,50 kn, dakle sveukupno utuženih 5.862,50 kn sada 778,09 EUR.

13. Tužitelj u svom iskazu navodi da je s prednicom tuženice imao sklopljen ugovor o odvjetničkoj nagradi prema kojem je ona bila njemu dužna naknaditi stvarne troškove koje bi imao u zastupanju, dok je njegovo pravo na odvjetnički nagradu ovisilo o uspjehu u postupcima. Taj ugovor uglavnom se odnosio na predmete koji su vođeni pred upravnim tijelom u Zagrebu, ali ga je tužitelj faktično primjenjivao i na spomenuti postupak u Karlovcu.

.

14. U odnosu na prigovor zastare za istaknuti je da kada između odvjetnika i njegove stranke ne postoji posebni ugovor o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, onda zastara tražbine počinje teći za svaku pojedinu obavljenu radnju prvog dana poslije dana kada je ova obavljena, te nastupa protekom pet godina. Tužitelj u ovom postupku ne dokazuje, a što bi proizlazilo i iz njegovog iskaza, da je s prednicom tuženice imao sklopljen ugovor o načinu plaćanja odvjetničkih usluga za predmetni postupak na koji se odnosi utužen račun pa se na konkretan odnos između opunomoćenika i opunomoćitelja primjenjuju odredbe o ugovoru o nalogu iz članka 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) te odredbe članka 765. st. 1., članka 775. i članka 776. st. 1. ZOO-a, a koje propisuju uzajamne obveze nalogoprimca i nalogodavca vezano uz poduzimanje ugovorenih poslova. Tako utuženo potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sve u smislu odredbe članka 225. ZOO-a i to od dana nakon što je radnja obavljena.

15. Iz specifikacije spornog računa razvidno je da su potraživanja za gotovo sve obavljene radnje (osim radnje iz 2018.) najkasnije dospjela na naplatu 11.12.2013., dok je postupak radi ostvarenja predmetne tražbine tužitelj pokrenuo 13.11.2019. podnošenjem tužbe, dakle nakon isteka propisanog zastarnog roka. Budući da nastupom zastare prestaje pravo zahtijevati ispunjene obveze (čl. 214. st. 1. ZOO-a), to je tužbeni zahtjev u tom dijelu potraživanja tužitelja već samim time neosnovan.

16. U odnosu na potraživanje tužitelja za radnju obavljenu 7.11.2018. (obrada predmeta radi preuzimanja spisa), za napomenuti je da to predstavlja radnju obavljenu nakon smrti nalogodavca za čiju smrt tužitelj tvrdi da je saznao tek naknadno tijekom 2018. čemu sud nije povjerovao jer i sam tužitelj dalje navodi da je već u to vrijeme imao kontakta sa ovdje tuženicom, nasljednicom nalogodavca, a i nije životno niti logično da bi tužitelj kao profesionalna osoba zastupao svoju stranku tri godine nakon smrti bez ijednog pokušaja kontakta s istom. Budući da nije sporno da tuženica s tužiteljem nije imala sklopljen ugovor o nalogu niti pak bilo kakav drugi ugovor, to je nejasno na temelju kojeg pravnog posla, pa čak i odredaba tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) je tužitelj ispostavio račun i zaračunao takvu uslugu tuženici.

17. Slijedom svega gore izloženoga, sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke, a radi ekonomičnosti postupka ostale prigovore tuženice nije obrazlagao.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženici je na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138./23. - dalje: Tarifa) priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o platnom nalogu sukladno Tbr.8. toč. 1. u svezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife, podnesak od 16.9.2021. sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife i trošak zastupanja na ročištima 7.3.2022., 10.10.2023. i 5.3.2025. sukladno sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife, u zatraženom iznosu od 149,31 EUR za svaku od navedenih parničnih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46.) iznosi ukupno 933,19 EUR. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na prigovor buduća da ista nije dostavila dokaz da je takvu pristojbu platila, kao niti trošak sastava očitovanja za prijedlog za određivanje privremene mjere s obzirom da je takav zahtjev ista trebala postaviti u postupku osiguranja po toj mjeri koji je pravomoćno dovršen još 7.3.2022.

19. Kako je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, to joj je tužitelj dužan troškove postupka naknaditi u cijelosti. Iz razloga neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

tužitelju

pun. tuženice