Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-338/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica DJ, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6353/2024-7 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6353/2024-7 od 30. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. da isplati tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE iznos od 2.683,72 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče 24.10.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište

II Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE platiti tuženiku Adriatic osiguranje d.d. troškove ovog postupka u iznosu od 500,00 eur u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Predlaže sudu drugoga stupnja da prihvati žalbu tužitelja i pobijanu presudu preinači u korist tužitelja, odnosno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovna.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. studenog 2021. do 30. rujna 2024. u iznosu od 2.683,72 eur zajedno sa zateznim kamatama.

5. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2 ZPP.

6. Na valjano utvrđeno činjenično stanje, koje se žalbom niti ne pobija, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a to je u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP). Takvo stajalište izraženo je i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev 2538/2018-2 od 12. siječnja 2022., Rev- x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2002. i Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.

7. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavkom 2. propisano je da se između ostalih stvarnom štetom smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Stavak 4. čl. 27. ZOOP propisuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8. Stoga nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je na odnose stranaka valjalo primijeniti odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, dalje: ZMO) koji je bio na snazi u vrijeme predmetnih isplata, a koji navodi predstavljaju osnovu žalbe tužitelja.

9. Naime, pravilno je sud prvog stupnja primijenio upravo odredbe ZOOP iz čl. 27. st. 1. ZOOP po kojoj odredbi je tuženik kao društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP).

10. Vezano uz žalbene navode tužitelja koji se odnose na to koji materijalno pravni propis valja primijeniti u ovom slučaju, valja istaći da isti predstavljaju njegovo viđenje materijalnog prava te njegovo tumačenje odredbi ZOOP i ZMO. Pri tome valja istaći da sud nije vezan uz pravnu osnovu tužbe već je vezan uz činjenična utvrđenja u svakom predmetu te sud samostalno odlučuje koje materijalno pravo će primijeniti na činjenična utvrđenja u svakom predmetu.

11. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina