Psp-101/2021-40
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Stalna Služba u Supetru
21400 Supetar
Ulica Hrvatskih velikana 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužiteljice MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Mladen Oštro, odvjetnik u Splitu protiv tuženice SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužiteljice, KV, odvjetničkog vježbenika kod Mladena Oštre, odvjetnika u Splitu te tuženice i punomoćnika tuženice, Zorana Zovića, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave presude 22. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužena dana 11. lipnja 2021. smetala tužiteljicu u posjedu prava stvarne služnosti puta na kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koja je poslužna nekretnina u odnosu na njezinu povlasnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], tako što je na kat. čest 558. k. o. [katastarska općina] postavila metalna vrata i time joj onemogućila prolazak do javnog puta, pa joj se nalaže da uspostavi posljednje mirno posjedovno stanje prije predmetnog smetanja posjeda te ukloni metalna vrata kojima onemogućava prolaz tužiteljici, ujedno joj se nalaže zabrana takvog ili sličnog smetanje ubuduće.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda je 7. srpnja 2021. zaprimljena tužba tužiteljice protiv tuženice radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao povlasnu nekretninu.
2. U tužbi tužiteljica navodi da je suvlasnica i suposjednica kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja stambenu zgradu, nadstrešnicu i dvorište, a koja čestica da se prije sastojala od tri čestice 548, 550 i 2389 koje su spojene u jednu. Tuženica da živi u kući izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] te nije upisana u zemljišne knjige kao suvlasnica te nekretnine, ali je njezina posjednica. S jedne strane kat. čest. [katastarska čestica] da se nalazi javni put tzv. [adresa] koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja da je u vlasništvu Republike Hrvatske, a s druge strane da se nalazi navedena čestica 2389 na kojoj tužiteljica ima kuću i gdje boravi. Da je tu od pamtivijeka bio prolaz koji su mještani koristili da potvrđuje i izvod iz Državnog arhiva:
Inventar arhiva mapa za istru i Dalmaciju katastar Dalmacije 1823-1975.Tužiteljica da se već desetljećima koristi prolazom – kalom koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] kako bi od svoje kuće došla do javnog puta te joj je to najprikladniji način dolaska na taj put, a tuženica da je znala da „kala“ postoji desetljećima i da tužiteljica i treće osobe tu već godinama prolaze i nikada da ju nije ometala u tome do nedavno kada je 11. lipnja 2021. u potpunosti ogradila predmetni prolaz metalnim vratima te onemogućila tužiteljici i trećim osobama prolaz do [adresa]. Osim navedenog, tužiteljici i trećim osoba da je na takav način onemogućen pristup jednom od rijetkih bunara u starom [adresa] što da bi trebalo biti javno dobro u općoj uporabi. Konačno navodi da je opisanim ponašanjem, neometanim višegodišnjim prolaskom kroz prolaz na čest. 558, što da je obavljala uz znanje tuženice kao posjednice i drugih suvlasnika te čestice, izvorno stekla posjed prava stvarne služnosti puta na toj nekretnini kao poslužnoj u korist svoje nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] kao povlasne, a sve sukladno čl. 16.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zbog čega zahtijeva sudsku zaštitu posjeda prava stvarne služnosti na način kako je to specificirano u izreci rješenja.
3. Tužba je dostavljena tuženici na odgovor te se ista u svom odgovoru zaprimljenom kod ovog suda 11. studenog 2021. u cijelosti usprotivila navodima iz tužbe. Navodi da je neprijeporno tužiteljica suvlasnica i suposjednica kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi da predstavlja stambenu zgradu, nadstrešnicu i dvorište, da se ista prije sastojala od tri čestice 548, 550 i 2389 koje su spojene u jednu, kao i da tuženica živi u kući izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], te nije upisana u zemljišne knjige kao suvlasnica te nekretnine, ali je njezina posjednica. Ostale navode tužiteljice tuženica u cijelosti osporava, te posebno ističe da bi tužiteljica koristila predmetnu nekretninu samo iznimno i samo na zamolbu koju bi joj tuženica uvažila u sasvim dobrosusjedskoj maniri, pa da se tužiteljica neosnovano poziva na odredbu čl. 16.st. 1. „Zakona o vlasništvu“. Konačno tuženica navodi da sud ne može pružiti posjedovnu zaštitu tužiteljici jer ona posjed nekretnine nikada nije imala niti kao posjed prava stvarne služnosti budući da je riječ o iznimnoj posluzi radi prolaza, ali na zamolbu do opoziva tako da tuženica ništa samovlasno nije učinila budući da postavljanje ograde na svojoj nekretnini nikako ne može biti čin samovlasja.
4. U svom podnesku od 27. prosinca 2021. tužiteljica je dodatno navela da su bivši vlasnici njezine nekretnine slobodno prolazili predmetnim prolazom te oni, kao ni ona, nikad nikoga nisu morali pitati za dopuštenje, a taj prolaz do kuće tužiteljice da je uvijek bio slobodan i u biti predstavljao odvojak glavne [adresa]. To da potvrđuju i priložene fotografije iz kojih da je razvidno da starosjedioci graditelji ne bi gradili impozantna ulazna vrata na objekt u koji nemaju pristup, a takva vrata da imaju i svi objekti oko sporne kalete. Također navodi da tu ne bi bio niti HEP ormarić za struju, dostupan radnicima HEP-a izvana, ako uopće ne bi mogli prići.
5. U tijeku postupka parnične stranke su predlagale, a sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], rješenja o komunalnoj naknadi Županije Splitsko-dalmatinske, Općina Bol, Jedinstveni upravni odjel od 1. ožujka 2021. i poreznog rješenja Županije Splitsko- dalmatinske, općine [adresa], Jedinstveni upravni odjel, od 13. srpnja 2021., Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinska, policijska postaja Brač, broj 511-12-25-02-40/49-2021 od 6. srpnja 2021., spisa ovog suda pod poslovnim brojem Z- 35361/21, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Petra Garmaza, čitanjem vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju od 23. svibnja 2024., saslušanjem svjedoka IV, ŠV, MVP, VV UV i ČV, i parničnih stranaka.
6. Sud je odustao od izvođenje dokaza saslušanejm svjedoka ŽV i CV, JV SVP, TV, NV, KVP i LV budući je na temelju već izvedenih dokaza bilo moguće donijeti odluku o tužbenom zahtjevu.
7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na pružanje sudske zaštite posjeda prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
9. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da je tužiteljica posjednica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a tuženica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
10. Također, među strankama nije bilo ni sporno da je tuženica na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] postavila metalna vrata kojim je zatvorila prolaz kojim se sa nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pristupa do nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja javni put.
11. Sporno se u postupku ukazalo je li tužiteljica bila posljednja mirna posjednica posjed prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s obzirom na tvrdnju tuženice da se tužiteljica koristila predmetnu nekretninu samo iznimno i samo na zamolbu do opoziva, te ima li ovisno o tome ista pravo na sudsku zaštitu tog svog posjeda prava služnosti.
12. Ovdje je za navesti da je odredbom čl. 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, - dalje u tekstu: ZPP-a), propisano da je raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjed ograničeno na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja . Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti, ili nesavjesnosti posjeda, ili o zahtjevima za naknadu štete. Cilj posjedovne parnice je uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. Pri tome posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava, a u konkretnom slučaju posjeda prava stvarne služnosti puta u smislu prolaza po dijelu predmetne nekretnine.
13. Iz iskaza svjedoka PV, starog 73 godine, inače rodom iz [adresa], proizlazi da je isti još dok je išao u osnovnu školu često prolazio predmetnim prolazom koji vodi do kuće u kojoj danas živi tužiteljica. Svjedok bi tim putem prolazio kada bi išao kod svoje školske kolegice ĆV koja je živjela u susjednoj kući. Prema navodima svjedoka tužiteljica je svoju kuću kupila prije otprilike 10-15 godina, međutim ne zna je li i ona prolazila tim putem. Nikada da na tom mjestu nisu postojala nikakva vrata koja bi priječila prolaz već se moglo slobodno prolaziti. Poznato mu je da tuženica ima kuću na tom dijelu, međutim ne zna o kojoj se kući radi, dok mu nije poznato da bi tuženica zabranila tužiteljici da prolazi tim putem, kao ni ima li tužiteljica ulazna vrata u svoju kuću na predjelu tog prolaza. Svjedok poznaje tužiteljicu od kad se doselila u [adresa] prije otprilike 15-20 godina.
14. Iz iskaza svjedokinje ŠV proizlazi da je ista živjela u [adresa] od 1993. do 2002. godine, a u to vrijeme da joj je pokojna majka tuženice čuvala dvoje djece zbog čega da je vrlo često boravila u njihovoj kući. U to vrijeme dvorište kuće tuženice za koje se u ovom postupku govori da je prolaz koristilo se na način da bi tužiteljica znala koji put proći tim putem do svoje kuće, međutim da bi tada upitala majku tuženice može li proći što bi joj ona dozvolila. Svjedokinji nije poznato na koji se način sporni prolaz koristio prije nego li je tu došla tužiteljica, a niti na koji se način koristio nakon 2002. godine jer nakon toga tu više nije često dolazila. Također, istoj nije poznato da bi tuženica ili majka tuženice zabranile tužiteljici prolaz preko njihovog dvorišta do svoje kuće. Zna da postoje vrata na kući tužiteljice s te strane, kao i vrata na susjednoj kući. Svjedokinji nije poznato da da bi na tom prostoru gdje je boravila sa tuženicom postojao nekakav bunar.
15. Iz iskaza svjedokinje RV proizlazi da bi ista boravila u [adresa] ljeti od 1980. godine, a posljednjih 5-6 godina tamo i trajno živi. U periodu kada je u [adresa] boravila ljeti svakodnevno bi se družila s tuženicom u njezinom dvorištu, a upravo na spornom prolazu da se nalaze stol i stolice tuženice gdje bi uvijek sjedile. Tih godina rijetko kada bi vidjela da tamo netko prolazi, a kako nije o tome vodila računa, ne zna o kojim osobama bi se radilo. Tužiteljicu poznaje, međutim nije ju vidjela da tim putem prolazi. Nije joj poznato da bi tuženica zabranila tužiteljici da prolazi ovim putem, međutim navodi da je uobičajeno da svatko tko želi proći prethodno pita tuženicu za dopuštenje. Nije joj poznato da bi na tom dijelu postojao bunar.
16. Iz iskaza svjedoka BV, inače iz [adresa], proizlazi da da je isti od 1985. godine vrlo često dolazio u kuću tužiteljice, a tada da je obnašao dužnost tajnika Mjesne zajednice Bol. Tužiteljica da je tada imala problema s vlagom u svojoj kući, zbog čega je imala namjeru stavljati krov na istočnom dijelu svoje kuće, za što joj je bila potrebna suglasnost Mjesne zajednice, zbog čega je nekoliko puta došao kod nje, te je svaki put kada bi dolazio prolazio upravo ovim spornim putem, ispred kuće tuženice i tada da tu nije bilo nikakvih zapreka, a pretpostavlja da su i svi drugi ljudi normalno prolazili tim putem. Međutim, kada je prije petnaest godina jednom tu prošao da je susreo tuženicu te mu je ona rekla da ne smije tu prolaziti jer da je to privatno vlasništvo, na što da je on ostao zatečen, ali je prihvatio takvo upozorenje. Tužiteljica da je neometano koristila ovaj prolaz na jednak način kao i on, a ne zna je li i njoj tuženica izrekla zabranu. On da unazad 15 godina ne prolazi tim putem pa ne zna na koji način se koristio taj prolaz, kao ni je li tužiteljica nastavila prolaziti tim putem, pretpostavlja da jest. Na spornom prolazu da postoji bunar, a da bi se do istoga došlo mora se proći ovim prolazom, međutim bunar da se danas više ne koristi, a misli da se nije koristio ni prije 15 godina.
17. Iz iskaza svjedoka VV proizlazi da isti cijeli život živi u [adresa], te da je od 1980. ih godina zajedno sa svojim školskim prijateljem EV povremeno prolazio ovim spornim prolazom. Naime, EV da ima kuću do koje se dolazi upravo spornim putem, i svaki put kada bi s njim išao kući oni da bi prošli ovim putem nesmetano. Poznato mu je da tužiteljica ima kuću nasuprot EV, ali ne zna je li i ona ovim putem prolazila, on da ju osobno nije vidio. Prolaz da je bio slobodan sve do prije godinu, dvije, te je tim putem svatko tko je želio, mogao proći, a sada da su tu stavljena metalna vrata tako da tim prolazom više nitko ne može proći, pa ni EV, koji do postavljanja ovih metalnih vrata nikoga nije nikada pitao za dopuštenje, a nije ni on. Naveo je da je točno da je postojao bunar ispred kuće EV koji se koristio dok nije bilo vode u [adresa], koja da je došla 70-ih godina, dok se danas bunar ne koristi.
18. Iz iskaza svjedokinje UV, inače iz Splita, proizlazi da je u prijateljskim odnosima s tuženicom te dva do tri puta godišnje dolazi u njezinu kuću, stoji po nekoliko dana, najčešće ljeti, ali i u ostatku godine. Koliko joj je poznato unazad 20 godina koliko dolazi kod nje prostor ispred kuće tuženice da se koristio kao ljetna terasa te se ljeti tu redovito objeduje, i nikada nije svjedočila da bi netko tim putem prolazio. Nije joj poznato postoji li na tom mjestu bunar, a zna da postoje susjedne kuće, ali ne i imaju li te kuće ulaze s te strane. Nikoga nije vidjela da tim putem prolazi, osim što bi vidjela gospođu iz susjedne kuće koja bi zalijevala svoje cvijeće, ali ispred svoje kuće. Prvi put kod tuženice da je došla 2001. godine.
19. Iz iskaza svjedoka ČV proizlazi da isti živi u [adresa] te se još kao dijete u osnovnoj školi igrao upravo na tom dijelu odnosno prolazu koji se nalazi ispred kuće tuženice. On i njegovih nekoliko prijatelja uvijek bi se tu igrali i nikada im nitko nije rekao da tu ne smiju prolaziti niti igrati se, a osim njih tu su slobodno prolazili i drugi ljudi. Također, on i njegov otac da su prije otprilike dvadeset godina radili na renovaciji kuće tužiteljice te su prilikom donošenja građevinskog materijala upravo prolazili ovim putem te ih nitko nikada nije u tome zasmetao ili im rekao da ne smiju tu prolaziti. Ta renovacija da je trajala otprilike mjesec dana u zimskom periodu. Sada mu je poznato da je tuženica stavila metalna vrata te zatvorila taj prolaz tako da nitko više tim putem ne može prolaziti. Svjedoku je poznato da na tom dijelu postoji bunar za kojeg ne zna je li se danas koristi.
20. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je svoju kuću kupila 1983. godine, te da ista ima dva ulaza, jedan je sa [adresa], koja je predmet ovog spora, a drugi ulaz je s [adresa]. Od kad je kupila ovu nekretninu njezina obitelj i ona da su neometano i redovito prolazili ovim putem do njihovog ulaza, u tome da ih nitko, pa ni tužena niti njezina obitelj, nikada nisu sprječavali. Dapače, oni su jako dugo bili u vrlo dobrim odnosima, te su se družili, tako da nikada nisu imali potrebu pitati tuženicu za dopuštenje da prolaze ovim putem jer se njihov prolazak podrazumijevao. Osim toga ulaz u njihovu kuću da sa strane [adresa] da je dugo bio glavni ulaz u kuću, a računi za predmetnu kuću da su dolazili na adresu [adresa]. Njezina kuća da je nekoć bila vlasništvo obitelji EV, tako da i nasuprot iste postoji kuća sa ulazom na strani [adresa] u kojoj i danas živi GV koja je također koristila ovaj put, kao i njen pok. muž. Dodatno je navela da se ormarić za struju za njezinu kuću nalazi pored ulaza u kuću, sa strane [adresa], i do tog ormarića da se može pristupiti samo sa strane [adresa]. Što se tiče načina na koji tužena koristi predmetni dio nekretnine navela je da je on oduvijek bio prolaz, međutim s godinama da su ga tužena i njezina obitelj počeli koristiti kao svoj dnevni boravak. Bunar koji se tu nalazi da se koristio sve do prije dvije godine, naime, jednoj susjedi da je vlažilo pa je zahtijevala da se taj bunar iscrpi, zbog čega se više ne koristi.
21. Iz iskaza tuženice proizlazi da je predmetna nekretnina dio imanja njezine obitelji i u njihovom vlasništvu preko 500 godina, koju oni koriste kao ljetnu kuću od 1958. godine, a od ratnih godina 1992. tu su se za stalno naselili. Predmetni dio nekretnine da predstavlja dvorište ispred njihove kuće i taj dio se oduvijek koristio kao dvorište, tu da su uvijek bile postavljene njihove stolice, stolovi te se redovito tu i objedovalo. Tim dijelom da bi tu i tamo netko prošao, najčešće da su to bili vlasnici susjednih kuća, pa i ZV koja je bila krojačica, te je za to imala svoj prostor u svojoj kući. I tužiteljica i njena obitelj da su prolazili ovim putem i oni se tome nisu protivili, nisu im zabranili. Tim putem da su prolazili bez da se ona tome protivila od kada su kupili predmetnu kuću pa do Domovinskog rata. Međutim, prije 7 – 8 godina tužiteljica da je postala bezobrazna te su joj oni odlučili zabraniti prolaziti tim putem, usmeno su to rekli i njoj i njezinom mužu, a godinu dana nakon stavili su metalna vrata. Također, navela je da su prije 15-ak godina vlasnicima susjedne kuće nasuprot tužiteljice, FV, zabranili da prolazi ovim putem. Tužena se ne može sjetiti je li ju netko od obitelji tužiteljice ili ona pitali mogu li proći ovim putem. Što se tiče bunara navela da je da tu postoji bunar kojeg je koristila HV, majka DV od kojeg je tužiteljica kupila kuću, da se isti nije koristio od 1992., osim što bi tužiteljica uzela dvije tri kante vode iz njega i zalila "pitare" cvijeća koje se nalazilo ispred njezine kuće, ali da je do tog bunara tužiteljica mogla pristupiti iz svoje kuće, kroz svoja vrata, bez da prolazi preko njezinog dvorišta.
22. U cilju identifikacije predmetne nekretnine na kojoj tužiteljica tvrdi da izvršava sadržaj prava stvarne služnosti proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Petra Garamaza te su na licu mjesta zatečena željezna metalna vrata crne boje usmjerena u liniji sjever-jug, učvršćena na sjevernom kraju u kamenu fasadu stambenog objekta na južnom kraju u betonski stup-nosač terase koja se nalazi na razini prvog kata, a kako to proizlazi iz zapisnika s održanog očevida. Također, na očevidu je utvrđeno da se stambeni objekt tužiteljice nalazi istočnije od tih vrata, da je prepoznatljiv po vratima zelene boje na južnom licu objekta, do kojih vrata je mogući pristup sa zapadno položene ulice, prolaskom kroz prije spomenuta metalna željezna vrata crne boje te dalje dvorištem do kuće tužiteljice. Sve navedeno vještak je prikazao u svom vještvu koje je dostavljeno u spis predmeta 23. svibnja 2024. u kojem vještvu je konstatirano da se predmetna željezna metalna crna vrata nalaze unutar čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te su ista u skici mjesta spora koja prileži predmetnom vještvu označena debelom linijom plave boje. Također, stambeni objekt tužiteljice prepoznatljiv po vratima zelene boje na južnom licu objekta prikazan je na fotografiji br. 4. koja prileži predmetnom vještvu. Navedeno vještvo vejštaka Petra Garmaza sud je u cijelosti prihvatio budući je isto sastavljeno objektivno i u skladu s pravilima struke pri čemu ni stranke nisu imale primjedbe na isto.
23. U konkretnom slučaju je radi razrješenja spornog odnosa među strankama valjalo poći od odredbe članka 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP-a) kojom je propisano da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je odredbom stavka 5. istog članka propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Također, odredbom 16. st. 1. ZVDSP-a propisano je da kada posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj ipak to otpri posjednik prve nekretnine je u korist te nekretnine, kao povlasne nekretnine izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.
24. Nadalje, odredbom članka 21. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je stavkom 3. istog članka propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja. Odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
25. Prethodno je sud utvrdio je li predmetna tužba podnesena pravovremeno u roku propisanom odredbom čl. 21. stavak 3. ZVDSP-, budući se u parnici radi smetanja posjeda na pravovremenost tužbe pazi po službenoj dužnosti. Naime, a kao što je već navedeno, prema odredbi iz čl. 21. st. 3. ZVDSP-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Tužiteljica se u tužbi poziva na činjenicu da je tuženica 11. lipnja 2021. postavila predmetna metalna vrata, pri čemu tuženica u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka posebno ne osporava takve tvrdnje tužiteljice. Uvidom u Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, policijska postaja Brač, broj: 511-12-25-02-40/49-2021, od 6. srpnja 2021. utvrđeno je da je AV **.**.2021. toj policijskoj postaji prijavio da u mjestu [adresa] na adresi [adresa] njegova susjeda SV ometa posjed, na način da je na glavnom ulazu postavila kapiju te time onemogućila ulaz u dvorište, nakon čega su policijski službenici obavili razgovore s prijaviteljem AV i SV koja je izjavila da je ona dala da se kapija ugradi iz razloga jer se radi o čest.zem. koja je u njezinom vlasništvu i ne želi da joj svakojake nepozvane osobe dolaze i prolaze ispred kućnih vrata. Pri tome je za navesti da iz iskaza svjedokinje RV proizlazi da su metalna vrata postavljena prije četiri godine, dok svjedok VV tvrdi da su postavljena prije godinu dvije, a svjedok ČV naveo je u svom iskazu da su vrata postavljan prije dvije-tri godine. Uzimajući u obzir iskaze svjedoka, kao i činjenicu da zbog proteka vremena od podnošenja tužbe 2021. godine do njihovog iskazivanja u ovom postupku 2024. godine niti stranke, pa tako ni svjedoci ne mogu precizno iskazivati o trenutku počinjenja opisanog smetanja, ovaj sud, cijeneći sadržaj spomenute Potvrde iz koje proizlazi da se opisano smetanje dogodilo 21. lipnja 2021., kako to navodi tužiteljica u svojoj tužbi, a koju činjenicu ni sama tuženica ne spori te cijeneći činjenicu da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 7. srpnja 2021., to je zaključak ovog suda da je tužba podnesena u rokovima propisanim odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP-a.
26. Nadalje, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženica u trenutku postavljanja predmetne željezne metalne ograde, a koju je nesporno među strankama postavila tuženica, bila posljednja mirna posjednica prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao i da je postavljanjem takve ograde na dijelu te nekretnine tuženici onemogućen prolaz preko predmetne nekretnine. Naime, tužiteljica je predmetni prolaz dugi niz godina koristila na način da bi tim putem prolazila kako bi sa javnog puta došla do ulaznih vrata svoje kuće koja su u vještvu vještaka geodeta Petra Garmaza prikazana na fotografiji br. 4., i obrnuto, te je pri tome nitko nije ometao u tome, pa čak ni tuženica. Naime, sama tuženica je u svom iskazu potvrdila da su tužiteljica i njezina obitelj prolazili tim putem od kada su kupili svoju kuću pa sve do Domovinskog rata, a da im pri tome ona to nije branila. Osim toga, iz rješenja o komunalnoj naknadi Županije Splitsko-dalmatinske, Općina Bol, Jedinstveni upravni odjel od 1. ožujka 2021. i poreznog rješenja Županije Splitsko-dalmatinske, općine [adresa], Jedinstveni upravni odjel, od 13. srpnja 2021., oba rješenja izdana na ime tužiteljice, proizlazi da su ista izdana za stambeni objekt tužiteljice koji nosi adresu [adresa], što je nesporno adresa predmetnog spornog prolaza, pa i adresa prebivališta same tuženice, iz čega je za prihvatiti navode tužiteljice da je predmetni ulaz sa strane [adresa] bio glavni ulaz u njezinu kuću te ga je tužiteljica kao takvog i koristila. Nadalje, iako tuženica u svom iskazu navodi da je godinu dana prije postavljanja predmetnih metalnih vrata usmenim putem izrekla zabranu tužiteljici za prolazak ovim putem, kao i da je tužiteljica ovim putem mogla prolaziti jer joj je ona to prethodno dopustila, sud za takve tvrdnje tužiteljice nije našao uporište u rezultatima dokaznog postupka, jer svjedoci koje je sud saslušao u tijeku postupka, osim za činjenicu da su na predmetnoj nekretnini postavljena metalna vrata, nisu imali saznanja da bi tuženica tužiteljici prije toga zabranila prolaz ovim dijelom nekretnine koju posjeduje. Također, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je do postavljanja navedenih metalnih vrata od strane tuženice predmetni prolaz bio dostupan i slobodan za prolaz ne samo tužiteljici, već i ostalim ljudima, prvenstveno vlasnicama susjednih kuća, pa su tim prolazom prolazili, osim tužiteljice i njezine obitelji koja tu ima kuću, i ZV, vlasnica kuće koja se nalazi nasuprot tužiteljičine, kako to uostalom navodi i tuženica u svom iskazu. Ovakav utvrđenja suda proizlaze i iz iskaza svjedoka PV, VV i OV, koji su suglasno u svojim iskazima naveli da se predmetni dio nekretnine oduvijek koristio kao prolaz kojeg su slobodno mogli koristiti svi, sve dok tuženica nije postavila predmetna metalna vrata. Naime, imenovani svjedoci su i sami kao djeca te u mladosti prolazili ovim putem, i to PV na način da je tim putem prolazio kad bi išao kod svoje školske prijateljice ĆV koja je živjela u susjednoj kući, VV koji bi tim putem prolazio sa svojim prijateljem EV koji je živio u kući nasuprot tužiteljičine, dok se svjedok ČV igrao sa svojim prijateljima na tom dijelu nekretnine, a osim toga je i prije dvadeset godina sudjelovao u renovaciji kuće tužiteljice te se prilikom donošenja građevinskog materijala u kuću tužiteljice koristio upravo predmetnim putem. Navedena utvrđenja do kojih je sud došao ocjenom iskaza navedenih svjedoka jasno ukazuju na zaključak da je predmetni dio nekretnine tuženice dugi niz godina, sve do postavljanja metalnih vrata od strane tuženice, bio slobodan za prolaz svim ljudima, pa tako i tužiteljici koja bi tim putem prolazila kako bi ušla u svoju kuću. Pri tome se navodi da je iskaze navedenih svjedoka sud u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne jer su svjedoci iskazivali dosljedno, životno, u skladu sa svojim saznanjima, inače se radi o svjedocima koji su svi redom mještani i rodom iz [adresa], a saslušavajući iste sud nije utvrdio bilo kakvu njihovu zainteresiranost za uspjeh tužiteljice u ovom sporu. S druge strane sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje UV budući iz njezinog iskaza proizlazi da je dolazila svega nekoliko puta godišnje u kuću tuženice, pa na takav način ni ne može imati detaljnih saznanja o načinu korištenja ovog dijela nekretnine te eventualnom prolaženju tužiteljice tim putem. Što se tiče iskaza svjedokinje ŠV sudu se njezin iskaz ukazuje nevjerodostojnim u dijelu u kojem ista navodi da bi tužiteljica znala proći predmetnim dijelom nekretnine, ali da bi u tom slučaju pitala majku tuženice za dopuštenje, budući je njezin iskaz u tom dijelu u suprotnosti s iskazom same tuženice koja je navela da je tužiteljica slobodno mogla prolaziti ovim putem sve do postavljanja navedenih metalnih vrata, a navedena činjenica ne bi proizlazila niti iz iskaza preostalih svjedoka saslušanih u tijeku postupka. Konačno, iskaze svjedokinja RV i UV sud nije posebno cijenio budući iste nisu imale detaljna saznanja predmetu spora, odnosno o osobama koje bi prolazile predmetnim dijelom nekretnine.
27. Dakle, na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a prethodnom ocjenom svih izvedenih dokaza, zaključak je suda da je tužiteljica izvršavala sadržaj prava stvarne služnosti na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na način da je nesmetano prolazila tim putem kako bi od javnog puta došla do svoje kuće i obrnuto, a da pri tome tuženicu za takvo postupanje nije tražila dopuštenje niti ju je tuženica u tome na bilo koji način sprječavala, na kojih način je tužiteljica stekla posjed prava stvarne služnosti prolaza preko predmetne nekretnine sve u smislu odredbe čl. 10. st. 5. ZVDSP-a, te je kao takva do nastalog smetanja od strane tuženice odnosno postavljanja metalnih vrata, bila u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a da je tuženica time što je postavila željezna metalna vrata neovlašteno onemogućila tužiteljici prolazak od njezine kuće do javnog puta i obrnuto, na koji način je neovlašteno zasmetala tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti predmetnim dijelom nekretnine na način kako je to navedeno u izreci rješenja.
28. Pri tome je za navesti, da iako tužiteljica svoj tužbeni zahtjev nije uskladila prema vještvu vještaka Petra Garmaza koje prileži spisu, tužbeni zahtjev kako je postavljen u tužbi je dovoljno određen te ovršiv, posebno kad se uzme u obzir činjenica da među strankama u tijeku postupka nije bilo sporna identifikacija predmetne nekretnine, kao ni položaj predmetnih metalnih vrata.
29. Što se tiče navoda tuženice da tužiteljica ima prikladan drugi put do svoje nekretnine za navesti je da navedena okolnost nije mjerodavna prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi zaštite od smetanja posjeda.
30. Zbog navedenog, a kako su se u konkretnom slučaju ispunile sve pretpostavke za sudsku zaštitu posjeda prava stvarne služnosti iz čl. 22. ZVDSP-a, to je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
31. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka budući su punomoćnici stranka popisali parnični trošak na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava.
32. Budući je tuženica u cijelosti izgubila parnicu ista je polazeći od odredbi čl. 154. stavka 1. ZPP-a dužna naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka. Tužiteljici je zastupanoj po odvjetniku valjalo dosuditi troškove parničnog postupka sukladno Tbr. 7. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa) i to jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, a kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 50. Tarife istoj je valjalo priznati iznos od ukupno 400,00 eura, koji iznos uvećan za 25 % PDV-a iznosi 500,00 eura.
33. Stoga je o trošku ovog postupka odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Supetru, 22. travnja 2025.
Sutkinja
Anđelina Kliškić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
Dostaviti:
- tužiteljici po punomoćniku, Mladen Oštro, odvjetnik u Splitu
- tuženici po punomoćniku, Zoran Zović, odvjetnik u Splitu
- u spis
