Poslovni broj: Us I-1060/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Anti Kačiću, odvjetniku u Dubrovniku, Kralja Tomislava 7, protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik ČS, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata-borbeni sektor, nakon javne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/74, URBROJ: 512-25-24-2 od dana 15. ožujka 2024. II Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I-560-01/24- 01/29, URBROJ: 512M2-6510-24-3 od dana 30. siječnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 52634238587, da tužitelju ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/74, URBROJ: 512-25-24-2 od dana 15. ožujka 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da je nesporno da je u bazi hrvatskih branitelja tužitelj upisan da je sudjelovao u Domovinskom ratu u vremenu od 1. svibnja 1991. do 25. svibnja 1993. godine u sastavu MORH-a (ex. Sekretarijat za narodnu obranu) i od 26. svibnja 1993. godine do 21. svibnja 1995. godine u radnom odnosu kod MORH-a (Uprava za obranu Dubrovnik). Naime, dana 24. kolovoza 1991. da je tužitelj formirao zaštitni vod čiji je bio i zapovjednik kao v.d. Načelnika Centra za obavješćivanje sa zadaćom osiguranja Centra, Sekretarijata za narodnu obranu. S početkom ratnih događanja da su svi članovi navedene jedinice bili na prvoj crti bojišnice od Župe Dubrovačke do Trstenog te da je svim pripadnicima navedene postrojbe priznat status sudjelovanja u Domovinskom ratu temeljem borbene pripadnosti. S obzirom da je svim članovima navedene postrojbe priznat status pripadnika 163. br. HV-a, temeljem pripadnosti borbenom sektoru te sukladno članku 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ( NN, broj 121/17, 98/19 i 84/21 ) da se sudu predlaže donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjskog upravnog rješenja te mu se priznaje status pripadnika 163. bojne borbeni status u periodu od 24. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992., a ujedno se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 21. ožujka 2025. opunomoćenik tuženika naveo je kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Ujedno da prima na znanje primljeni podnesak tužitelja, no da ustraje u zahtjevu da ovaj Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/74, URBROJ: 512-25-24-2 od dana 15. ožujka 2024. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I- 560-01/24-01/29, URBROJ: 512M2-6510-24-3 od dana 30. siječnja 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev ĆS, ovdje tužitelja, za evidentiranjem sudjelovanja u Domovinskom ratu temeljem pripadnosti borbenom sektoru.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlozi tužitelja da se saslušaju svjedoci KS, AS i HS, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

6. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (u konkretnom slučaju borbenom sektoru).

12. Pregledom spisa tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/24-01/74 utvrđeno je: da je Područni odsjek za poslove obrane Dubrovnik, dopisom KLASA: 034-02/21-01/96, URBROJ: 512M2-6802-22-4 od dana 11. veljače 2022., dostavio tužiteljev zahtjev za evidentiranje sudjelovanja u Domovinskom ratu temeljem pripadnosti borbenom sektoru za razdoblje od 24. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992.; da iz tužiteljeve požurnice proizlazi da je dana 24. kolovoza 1991. formirao zaštitni vod pri Centru obavješćivanja Dubrovnik sa zadaćom osiguranja Centra i Sekretarijata za narodnu obranu, a ujedno da je bio jedan od organizatora Odreda; da je iz očitovanja Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske KLASA: 561-01/21-01/1045, URBROJ: 3468-G1-01-22-2 od dana 26. siječnja 2022. razvidno da tužitelj nije evidentiran na popisu vojnih osoba VP 3102 Duborvnik (163. brigada HV) u razdoblju od 24. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992.; da je tužitelj evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. svibnja 1991. do 21. svibnja 1995.; da je sudjelovanje u Domovinskom ratu evidentirano kroz Ministarstvo obrane Republike Hrvatske utvrđeno kao pripadnost neborbenom sektoru.

13. Uvidom u sadržaj tužiteljeve žalbe, uložene na prvostupanjsko upravno rješenje i obrazloženje osporavanog rješenja tuženika jasno proizlazi da je tuženik povrijedio odredbu čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110, dalje: ZUP-a) jer nije ocijenio sve navode tužiteljeve žalbe, što se posebno odnosi na navode koji se tiču činjenice da nisu ocijenjeni spisu priloženi materijalni dokazi niti su saslušani predloženi svjedoci.

14. Dakle, iz onog što proizlazi iz spisa upravnog tijela ovaj Sud je utvrdio da upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili odredbe čl. 5., čl. 8., čl. 9. i čl. 47. ZUP-a. Naime, predloženi svjedoci nisu uopće saslušani, a materijalni dokazi koji prileže spisu nisu uopće ocijenjeni, radi čega prvostupanjsko upravno tijelo pa tako niti tuženik nisu na točan, jasan i nedvojben način utvrdili odlučne činjenice u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu.

15. Prema pravnom shvaćanju ovog Suda, okolnost tužiteljeve pripadnosti borbenom sektoru u periodu od 24. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. može se utvrđivati svim dokazima koje predviđa ZUP u člancima 58. do 70., a kojim odredbama je regulirano dokazivanje u upravnom postupku, a ne samo citiranjem onog što proizlazi iz službenih evidencija čiju nepotpunost i netočnost tužitelj upravo i pokušava dokazati i koja mogućnost mu je u upravnom postupku u cijelosti uskraćena.

16. Stoga, a budući da osporeno rješenje nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijeluna ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude pod točkama I i II.

17. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na način da sasluša predložene svjedoke, a po potrebi da sasluša i druge svjedoke kao i da ocijeni relevantnost svih spisu priloženih materijalnih dokaza te da nakon toga, pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odluči o tužiteljevom zahtjevu, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

18. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe od 500 bodova, odnosno 1.000,00€ što uvećano za PDV (250,00€) iznosi 1.250,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 22. travnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Anti Kačiću, odvjetniku u Dubrovniku, Kralja Tomislava 7

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-

01/24-01/74

- u spis