Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-474/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, protiv I ovršenika ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i II ovršenika DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Jukiću, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2676/2024-18 od 6. studenoga 2024., dana 22. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2676/2024-18 od 6. studenoga 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak pred drugim sucem pojedincem, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom obustavlja se ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2676/2024-18 od 6. studenoga 2024.

2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022-dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) dalje OZ sa prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrđuje kako je predmetnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4670/2015 od 28. travnja 2015. ista određene temeljem ovršne isprave – presude P-11126/09 od 28. rujna 2012. radi predaje u posjed ovrhovoditelju, FRŠ, KR i ŽR, Autosetu d.o.o., Tehnogipsu d.o.o., CR, ČR, ĐR, ER, ZR i LR dio dvorišta nekretnine z.k. č. [katastarska čestica], kuća i dvorište, [adresa], površine 276,4 hvati, odnosno 994 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u zapadnom i sjeverozapadnom dijelu u površini od 650 m2, na skici mjerenja sudskog vještaka dipl. ing. Brknjač F od **.**.2011. označen točkama 12,11,10,9, 8,23,32,34,35,37, A, B, C, 29,27 i D, slobodnog od osoba i stvari te uklanjanjem postavljene ograde, zapreke i objekta iz dvorišta tužitelja i to betonskog zida/ograde označene točkama 8 i 9, ograde označene točkama 9 i 10, objekta označenog točkama 18,20,21,24,22,25 i 26, koji se objekt u naravi sastoji od garaže i na njoj terase, označene točkama 18 i 20, stambenog dijela objekta označeno točkama 20,22,25 i 26 te stepenica označeno točkama 20,21,24 i 22.

5. Sporazumom o reguliranju međusobnih prava i obveza ovjerenim kod javnog bilježnika Željke Maroslavac pod brojem OV-33298/16 dana 28. listopada 2016. te ugovorom o Zakupu od **.**.2016. stranke su prema utvrđenju suda prvog stupnja na drugačiji način uredile svoje međusobne odnose od načina kako su uređeni ovršnom ispravom jer iz Sporazuma je vidljivo da ovršenik suvlasnicima na račun zajedničke pričuve plaća zakupninu u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno za korištenje dijela zemljišta koje je predmet ovog postupka. Sklapanje navedenog ugovora o zakupu dijela zemljišta je posao redovite uprave u smislu čl. 40. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZVDSP) o kojem suvlasnici odlučuju većinom glasova pa činjenica da ovrhovoditelj kao suvlasnik nije bio suglasan sa sklapanjem istog ne dovodi do ništetnosti navedenog ugovora te takav ugovor proizvodi svoje pravne učinke. Ovrhovoditelj je suvlasnik u ukupno 14,89/100 dijela predmetne nekretnine, jer ima 11. Suvlasnički dio: 13,27/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) stan u II (drugom) katu oznake S-4 površine 74,97 čm u nacrtu označeno zelenom bojom, te 3. Suvlasnički dio: 1,62/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) garaža u podrumu oznake 3 površine 9,18 čm u elaboratu označeno plavom bojom. Stoga ostali suvlasnici predstavljaju većinu suvlasnika u smislu odredbe iz čl. 40. st. 2. ZVDSP a Sporazum od dana **.**.2016. odnosi se na posjed dijela predmetne nekretnine, pa se radi o poslovima redovite uprave, u smislu izvršavanja posjeda i vlasničkih ovlasti, temeljem čl. 42. ZVDSP, za što je po utvrđenju suda prvog stupnja dovoljna odluka većine, a ne svih suvlasnika.

6. Sud stoga u pobijanoj odluci primjenjuje čl. 72. st. 1. OZ prema kojoj odredbi će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta. Ovršenik i ovlaštenici iz ovršne isprave sklopili su dakle sporazum kojim na drugačiji način uređuju svoje odnose od načina kako je određeno ovršnom ispravom i to nakon donošenja ovršne isprave, čime je ovršna isprava ostala bez učinka, pa je sukladno odredbi iz čl. 72. st. 1. OZ-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

7. U žalbi se međutim navodi kako je sud počinio bitne povrede ZPP-a, i to iz članka 354., a napose povrede iz članka 354. st. 1. i članka 354. st. 2. točke 6. i 11. ZPP-a, odredbe članka 72. OZ pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a sve iz razloga što je odlučne činjenice pogrešno utvrdio, odnosno propustio je utvrditi odlučne činjenice. Sud je morao radi odluke o valjanosti raspolaganja usporediti ovršnu ispravu, zemljišnoknjižni izvadak i predmetni sporazum te razmotriti i identificirati radi li se ovdje uopće o zakupu dijela stvari, a ne čitave stvari ili je korištenjem stvari i dogovorom većine suvlasnika ta stvar već faktično podijeljena tako da predstavlja više stvari. No, pri tome valja utvrditi i to koji se dio stvari daje u zakup, te kakav pravni tretman on ima u odnosu na suvlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova zgrade. K tome, nije jasno niti to radi li se o davanju u zakup trećoj osobi ili jednome od suvlasnika, jer ukoliko se daje u zakup jednome od suvlasnika tada nije moguće da sam suvlasnik (zastupan putem predstavnika) sebi dade dio stvari ili čitavu stvar u zakup, na kojoj ima vlasničko ovlaštenje a moguće je da Sporazum predstavlja sporazum većine suvlasnika o načinu izvršavanja vlasničkih ovlasti no za takav zaključak potrebno je utvrditi narav tog pravnog posla. Obzirom na očigledno flagrantno kršenje procesnih prava ovrhovoditelja pobijanim rješenjem, a kojim su počinjene iste povrede kao i prilikom donošenja ranijih odluka, jer da je iz stanja spisa vidljivo da se ne daje u zakup samo zemljište već i neki dijelovi nekog objekta te ovakvim navodima sud ne obrazlaže, a što je traženo ukidnom odlukom, niti je izveden dokaz zašto bi ti dijelovi zemljišta kako ih paušalno stipulira sud u citiranom dijelu obrazloženja pobijane odluke bio upravo onaj prostor odnosno ona stvar koja je predmet ovršne isprave temeljem koje je pokrenut ovosudni postupak je posao redovne uprave, a što je izravno protivno gore citiranim žalbenim navodima ovrhovoditelja, a neslužbeni internetski izvadak ne predstavlja dokaz o zemljišno- knjižnom stanju i to obzirom da nije javna isprava niti vjerodostojni dokument.

8. Osim toga, tvrdi žalitelj, kao ugovorne strane predmetnih poslova nisu naznačeni suvlasnici nekretnine, a to obzirom da ugovorna strana u ugovorima koje sklapaju suvlasnici nekretnine ne može biti predstavnik suvlasnika, jer on samo predstavlja, već onaj pravni subjekt koji to svojstvo može imati fizička i pravna osoba nositelj knjižnog prava. Sud u postupku nije izveo niti jedan dokaz na okolnost što to točno u prostoru predstavlja obvezu ovršenika temeljem ovršne isprave, a što je to točno u prostoru predmet obvezno-pravne obveze, te da li je ona izvršena.

9. Doista, donoseći svoju ovdje pobijanu odluku sud prvog stupnja u biti je iznoseći posve iste razloge donio istovjetnu odluku kojom je na isti način, ne provodeći u međuvremenu bilo kakve dokaze niti utvrđujući išta novoga na što je bilo upućeno u ranijoj odluci ovog suda - obrazložio svoje postupanje u navedenom smislu.

10. Pri tome valja reći kako se predmetna žalba ovrhovoditelja u suštini tiče razloga koji se odnose na okolnosti što se utvrđuju u ovršnom postupku a pobliže su navedene u čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ (da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada više nije mogla biti istaknuta u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave) i tiču se žalbenih razloga u vezi žalbe ovršenika nakon proteka roka, pa je sud prvog stupnja u tom pravcu bio dužan razmotriti prije svega pitanje postoje li uvjeti za postupanje u smislu citiranih zakonskih odredbi iz čl. 52. i 53. OZ u vezi procesnih radnji koje su poduzeli ovršenici, te u tom smislu i shodno postupiti te eventualno odlučiti o upućivanju istih u parnicu u vezi utvrđenja spornih činjenica koje se tiču naprijed navedenih okolnosti.

11. Stoga je valjalo uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu odluku u smislu čl. 380. toč. 3. ZPP sve u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ, te obzirom na postupanje suda prvog stupnja odrediti da se postupak provede pred drugim sucem. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja imat će u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će po utvrđenju istih moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom postupku.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Sudac:

Josip Grubišić