Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-68/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INA- Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, kojeg zastupaju punomoćnici Tomislav Orehovec, Irena Vinter Gregorić, Krešimir Kiš, Martina Šimunović Lepoša i Ksenija Grejić Dolenec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14396/2021-33 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14396/2021-33 od 12. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu izrečen Odlukom tuženika o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Broj: 50001177/13-05- 19/001/1302; od 12.04.2021.god. i da radni odnos tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika INA – Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad, na radno mjesto „Voditelj procesa na DSC-u 1“ ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. stavku 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 12. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova tužitelju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. U tijeku prvostupanjskog postupka je pravilno utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima radnog mjesta "Voditelj procesa na DCS-u 1", i koji ugovor o radu je tuženik otkazao navodeći da tužitelj zbog svoje nesposobnosti za rad i trajno promijenjenog zdravstvenog stanja ne može i ne smije obavljati poslove tog radnog mjesta,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio dugogodišnji radnik tuženika, oko 30 godina, s time da je bio i stipendist; da su se izmjenjivala radna mjesta, no sva su bila u okviru njegove struke, kemijsko-tehnološkog profila; da mu je otkazan Ugovor o radu za radno mjesto Voditelja procesa na DCS-u 1, grupa postrojenja B, sve u Rafineriji nafte Rijeka; da se radi o poslovima tehničkog profila, na način da se u odgovarajućoj prostoriji tj. sali prati odvijanje tehnološkog procesa; da je tijekom vremena njemu zbog zdravstvenih razloga bio kontraindiciran rad na tom radnom mjestu, i to s obzirom na postojanje noćnog rada, što nije u mogućnosti obavljati zbog uzimanja lijekova u večernjem razdoblju, a što dovodi do pojave pospanosti, što onda onemogućava obavljanje poslova tog radnog mjesta, jer se ti poslovi obavljaju kontinuirano tj. ne prestaju, dok je s time u vezi organiziran smjenski rad zaposlenih, u ritmu 12-24-12-48, a predmetne srčane smetnje su inače ustanovljene prilikom periodičkog obaveznog liječničkog pregleda te je s njima bio upoznat i poslodavac,

- da je prije ovog postupka u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-2001/2019 pravomoćno nadomještena suglasnost Radničkog vijeća kod tuženika, koje je uskratilo na davanje otkaza tužitelju,

- da je iz Odluke o otkazu od 12. travnja 2021. vidljivo je da je tužitelju otkazan ugovor o radu iz osobno uvjetovanih razloga, pri čemu je navedeno da je temeljem mišljenja Specijalističke ordinacije medicine rada i Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdanih dana 17. svibnja 2019. pod brojem 1193 utvrđena trajna zdravstvena nesposobnost tužitelja za obavljanje poslova Voditelja procesa DCS-u 1, koji poslovi su određeni Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, čl. 3. t. 3., 7., 19., 41. i 47.; da je zdravstvena nesposobnost tužitelja trajnog karaktera te stoga nije u mogućnosti izvršavati poslove temeljem dotadašnjeg ugovora o radu: da s obzirom na sve kontraindikacije, tuženik kao poslodavac nije bio u mogućnosti prilagoditi poslove predmetnog radnog mjesta tužitelju, izmijeniti raspored radnog vremena ili poduzeti druge mjere da se tužitelju osigura odgovarajuće radno mjesto unutar Rafinerije nafte Rijeka, gdje je inače radio,

- da su svjedoci SL (rukovoditelj proizvodnje Rafinerije Rijeka), BL (rukovoditelj Grupe postrojenja B) te DL (HR partner), u bitnome iznosili da je tužitelju uslijed zdravstvenog stanja bilo onemogućeno raditi na poslovima tj. radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, a što su npr. u Grupi postrojenja B sva radna mjesta, te da stoga na području Rijeke (gdje tužitelj inače i živi) nije bilo mogućnosti rasporediti ga na drugo odgovarajuće radno mjesto, a sukladno njegovoj stručnoj spremi (SSS), kod čega je ukazano da tužitelj spada u tzv. smjensko osoblje, dok u nesmjensko osoblje u pravilu spadaju inženjeri i drugi djelatnici sa VSS.

6. Imajući u vidu naprijed opisana utvrđenja, prvostupanjski sud je prihvatio tvrdnje tuženika iznesene u Odluci o otkazu te tijekom ovog postupka, tj. da tužitelj uslijed nastalog zdravstvenog stanja nije u mogućosti više raditi na dotadašnjem radnom mjestu, dok nije bilo mogućnosti rasporediti ga na neko drugo radno mjesto, koje bi istovremeno odgovaralo njegovom zdravstvenom stanju (ne smije biti s posebnim uvjetima rada) te njegovoj stručnoj spremi (tužitelj spominje npr. radno mjesto Punjač cisterne na HGU-HCU postrojenju, koje radno mjesto zaključno nije niti sistematizirano), kod čega se ukazuje na iskaz svjedokinje DL koja je ukazivala da su pojedina radna mjesta s uvjetom SSS bila popunjena (npr. radno mjesto planiranja proizvodnje, što je uredski posao), što je onemogućavalo raspored tužitelja na predmetno radno mjesto.

7. Također prvostupanjski sud zaključuje kako ni eventualno daljnja zapošljavanja od strane tuženika (podaci pribavljeni od tuženika te HZMO-a) ne dokazuju da je postojalo raspoloživo radno mjesto za tužitelja, kod čega se ukazuje da se radi o podacima za područje cjelovite Republike Hrvatske, dok tužitelj, kako je već rečeno, prebiva na području Rijeke te se navodi tuženika vezani za nemogućnost rasporeda i odnose na to područje, prvenstveno Rafineriju Rijeka, što valja prihvatiti budući da je tužitelj tek u iskazu danom tijekom ovog postupka iznosio spremnost da prihvati radno mjesto i izvan Rijeke te čak da se zbog toga i preseli, no navedeno ne proizlazi iz priložene dokumentacije iz vremena otkazivanja.

8. Tužitelj osporava pravilnost utvrđenja, zaključaka i ocjena prvostupanjskog suda, ističući u bitnome da je tuženik bio dužan ponuditi tužitelju drugo radno mjesto i to za poslove koje je sposoban obavljati.

9. Prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 12/17 i 98/19 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju da radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

10. U konkretnom slučaju tužitelj u vrijeme otkazivanja nedvojbeno nije bio u mogućnosti obavljati poslove radnog mjesta "Voditelj procesa na DCS-u 1", za obavljanje kojeg posla je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor od radu broj 210- 546763/16-H, s primjenom od 1. travnja 2016.

11. U situaciji kada je znao da trajno ne može ispunjavati Ugovor o radu i obavljati poslove radnog mjesta za koje je taj ugovor sklopio (one poslove koje se obvezao obavljati) kao i za razlog otkazivanja s njime sklopljenog ugovora te kada je u donesenoj Odluci o otkazu toga Ugovora navedeno da se pri otkazu vodilo računa da "poslodavac nije u mogućnosti prilagoditi poslove radnog mjesta prema sposobnostima Radnika, izmijeniti raspored radnog vremena ili poduzeti druge mjere da Radniku osigura druge odgovarajuće poslove unutar Rafinerije nafte Rijeka" niti "poslodavac ima mogućnost zaposliti Radnika na poslovima drugog radnog mjesta", na tužitelju je (a ne tuženiku) bilo da dokazuje nešto suprotno tome: da kod tuženika može prema preostaloj sposobnosti obavljati i poslove drugog radnog mjesta - te da ga je poslodavac imao na to radno mjesto rasporediti (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Revr 1967/14-2 od 29. kolovoza 2017.).

11.1. Odredbom čl. 41. ZR-a je propisano ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio, dok je u stavak 2. istog članka propisano da je radi osiguranja takvih poslova poslodavac dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti sve što je u njegovoj moći da radniku iz stavka 1. ovoga članka osigura odgovarajuće poslove.

11.2. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je tužitelj u svom iskazu naveo kako smatra da bi mogao raditi na radnom mjestu Administrator 1, Tehničar analitičar 2 i Kemijski tehničar 1, pri čemu ne zna da li poslovi tih radnih mjesta uključuju noćni rad. No, iz dokumentacije u spisu je vidljivo da se ta radna mjesta Tehničar analitičar 2 i Kemijski tehničar 1 (list 54-61 spisa) nalaze na Popisu poslova s posebnim uvjetima rada, koji obuhvaćaju čl. 3. t. 7. i 47. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada za koju točku je, između ostalog, tužitelju utvrđena trajna nesposobnost za rad (Uvjerenje od 17. svibnja 2019., list 14 spisa), a što je navedeno i u pobijanoj Odluci o otkazu, tako da tužitelj ne bi mogao raditi na tim radnim mjestima. Pored toga, tužitelj nije ni tvrdio niti dokazivao da su na poslovima Administrator 1, Tehničar analitičar 2 i Kemijski tehničar 1 postojala slobodna radna mjesta pa da bi na neko od tih mjesta mogao biti raspoređen.

Što se tiče radnog mjesta Administrator 1, tuženik je u podnesku od 14. lipnja 2022 (list 150-151 spisa) obrazložio da je, u vrijeme kada je donesena sporna Odluka o otkazu tužitelju, na tom radnom mjestu radio ŠL, tako da to radno mjesto nije bilo slobodno.

11.3. S obzirom da tužitelj nije naveo i dokazao u čemu se sastoji njegova preostala radna sposobnost i što je (koje poslove) sposoban raditi te nije ukazao na jedno određeno slobodno radno mjesto na koje ga je tuženik mogao rasporediti za rad s punim radnim vremenom prema (toj određenoj) preostaloj sposobnosti za rad u trenutku kada mu je otkazao ugovor, tuženik nije niti mogao dokazivati negativnu činjenicu: da tužitelja nije mogao zaposliti na drugim poslovima, odnosno da ga nije mogao obrazovati ili osposobiti za rad na drugim poslovima.

11.4. Takvo shvaćanje revizijski sud izrazio je u više svojih odluka, primjerice u odlukama Revr 1967/14-2 od 29. kolovoza 2017., broj: Revr 919/14-2 od 27. svibnja 2015., broj: Revr 1809/12-2 od 29. travnja 2014., broj: Revr 809/12-2 od 2. srpnja 2013., broj: Revr 781/12-2 od 5. prosinca 2012., broj: Revr 480/14-2 od 21. siječnja 2015., broj: Revr 609/13-2 od 2. rujna 2014., broj: Revr 1240/11-2 od 9. studenoga 2011., broj: Revr 413/11-2 od 16. listopada 2012., i postupanje po takvome shvaćanju predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom (dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

12. Ovdje treba dodati da je odredbom čl. 41. st. 3. ZR-a propisano ako je poslodavac poduzeo sve mjere iz stavka 2. ovoga članka, a ne može radniku osigurati odgovarajuće poslove, odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća. U stavku 4. je propisano da u sporu između poslodavca i radnika, samo je doktor specijalist medicine rada nadležan ocijeniti jesu li ponuđeni poslovi iz stavka 1. ovoga članka odgovarajući.

13. Dakle, intencija zakonodavca je bila da je mišljenje specijalista rada mjerodavno za ocjenu radne sposobnosti tužitelja kao i ocjenu je li neko radno mjesto odgovarajuće za tužitelja, a takvo vještačenje tužitelj nije predložio kada je iznio tvrdnju da radna mjesta Administrator 1, Tehničar analitičar 2 i Kemijski tehničar 1, odgovaraju njegovoj preostalog radnoj sposobnosti, dok iz razloga koji su obrazloženi pod točkom 10.2. proizlazi da tužitelj na tim radnim mjestima ne bi mogao raditi.

14. S obzirom da iz svega naprijed iznesenoga proizlazi da tuženik u konkretnom slučaju nije postupio protivno navedenim zakonskim odredbama čl. 41. i 115. st. 1. t. 2. ZR-a te nije tužitelju nezakonito otkazao ugovor o radu, to je žalba tužitelja neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

15. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

16. Slijedom navedenoga i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

17. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je na osnovi odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac.