REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-3646/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Eter, uz sudjelovanje Jasminke Češković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljene pravne osobe Toplice Lipik – specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, II okrivljene odgovorne osobe ŠĐ i III okrivljene odgovorne osobe PĐ, zbog prekršaja kažnjivog po čl. 229. st. 1. t. 16. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19.), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Požegi, Klasa: 116- 02/24-01/5216, Urbroj: 443-02-01-17-24-7 od 29. studenoga 2024., nakon glavne rasprave završene 16. travnja 2025., javno je objavio presudu 22. travnja 2025. i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

I okrivljena pravna osoba: Toplice Lipik – specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, ravnatelj ŠĐ, sa sjedištem u [adresa], s predmetom poslovanja: zdravstvena djelatnost, MBS: [matični broj subjekta], OIB [osobni identifikacijski broj], ustanova posluje pozitivno, sa 220 zaposlenika, zastupana po opunomoćenoj predstavnici ŠĐČ, prekršajno neosuđivana

II okrivljena odgovorna osoba: ŠĐ, sin Š i P, djev. A, rođen **.**.1984. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac troje djece, pismen, VSS, ravnatelj I okrivljene pravne osobe, zaposlen, po zanimanju dipl. ekonomist, s mjesečnim primanjima od oko 3.200,00 eura, s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi prekršajni postupak za ista djela prekršaja

III okrivljena odgovorna osoba: PĐ, sin R i B, djev. U, rođen **.**.1961. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac troje djece, pismen, VSS, zaposlen, po zanimanju dipl. pravnik, s mjesečnim primanjima od oko 3.000,00 eura, s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi prekršajni postupak za ista djela prekršaja

oslobađaju se optužbe

da ne bi I okrivljenik kao poslodavac pravna osoba te II i III okrivljenici kao odgovorne osobe u pravnoj osobi u Lipiku organizirali radno vrijeme radnika u skladu s čl. 65. st. 4. Zakona o radu budući su radnici PĐČ, AĐČ, RĐČ, AĐ, RĐ, BĐ, UĐ, ŽĐ i JĐ u razdoblju od 1. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. odnosno u kalendarskoj godini radili više od 180 sati po pojedinom radniku prekovremeno i to kako slijedi:

- radnica AĐČ – 440 sati prekovremenog rada

- radnica RĐČ – 496 sati prekovremenog rada

- radnik PĐČ – 480 sati prekovremenog rada

- radnica AĐ – 520 sati prekovremenog rada

- radnica RĐ – 384 sati prekovremenog rada

- radnica BĐ – 440 sati prekovremenog rada

- radnik UĐ – 248 sati prekovremenog rada

- radnica ŽĐ – 296 sati prekovremenog rada

- radnica JĐ – 365 sati prekovremenog rada

dakle, da bi kao pravna i odgovorna osoba pravne osobe zahtijevali da prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od sto osamdeset sati godišnje,

čime bi postupili suprotno odredbi čl. 65. st. 4. Zakona o radu, kažnjivo za I, II i III okrivljenike po čl. 229. st. 1. t. 16. i st. 2. Zakona o radu.

II) Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat RH, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi pod Klasom gornjom podnijela je optužni prijedlog protiv I, II i III okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. I i II okrivljenici su u spis dostavili zajedničku pisanu obranu u kojoj u bitnome navode da ne osporavaju činjenično utvrđenje za prekršaj koji im se stavlja na teret. Nesporno je da su kod I okrivljenika kao poslodavca u vremenskom periodu na koji se odnosi optužba pojedini radnici ostvarili utvrđeni broj prekovremenih sati ali smatraju kako time nije počinjen prekršaj i ne smatraju se odgovornima za isti. Ističu da je Zakonom o radu propisano da prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 180 sati godišnje, a kolektivnim ugovorom nije predviđena drugačija mogućnost. Međutim, na I okrivljenika kao zdravstvenu ustanovu primjenjuju se i odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji predstavlja lex specialis. Odredbom čl. 193. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da su zdravstvene ustanove obvezne neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu, st. 8. istog članka je određeno da najduže ukupno trajanje radnog vremena u tjednu ne može iznositi više od prosječno 48 sati, a st. 9. istog članka da iznimno ukupno trajanje radnog vremena u tjednu zbog potrebe posla može iznositi i više od prosječnih 48 sati ali samo ako je radnik dao prethodni pisani pristanak na takav rad. Prekovremeni rad liječnika ostvaren u 2022. u opsegu većem od 180 sati u cijelosti je posljedica prekovremenih sati nastalih u dežurstvu. Svi liječnici koji su radili više od 180 prekovremenih sati godišnje dali su pisane pristanke na takav prekovremeni rad te su prijedloge ustanove za drugačiju organizaciju rada (povećanje slobodnih dana i dr.) odbili. Stručno vijeće jednoglasno je odbilo sve predložene opcije i zaključilo da je opcija organizacije dežurstva jedino moguća opcija koja pacijentima pruža sigurnu, kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu. Kao dokaz priložili su pisane pristanke radnika navedenih u optužnom aktu na prekovremeni rad, dopis I okrivljenika stručnom vijeću od 12. veljače 2021. i zapisnik sa sastanka stručnog vijeća od 16. veljače 2021. Dalje ističu da je problem prekovremenog rada stvorenog kroz dežurstva posljedica nedostatka liječnika u velikom broju bolnica u RH i da definiranje dežurstva kao prekovremenog rada nije riješilo problem nedostatka liječnika s jedne strane i potrebe za kontinuiranim pružanjem zdravstvene zaštite bolesnicima u bolnicama s druge strane. Isto potvrđuju presude Prekršajnog suda u Zagrebu i Virovitici. Također ističu da je u vrijeme počinjenja prekršaja bila na snazi Odluka Vlade RH o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama zbog čega okrivljenici nisu mogli utjecati na organizaciju rada na način da povećanjem izvršitelja smanje broj prekovremenih sati. Radnici navedeni u optužnom prijedlogu radili su više od vremena propisanog u Zakonu o radu samo radi pružanja neodgodive i krajnje nužne zdravstvene zaštite te radi osiguranja neprekidnog pružanja te zaštite. U protivnom imalo bi posljedice za život i zdravlje građana. Smatraju da takav prekovremeni rad predstavlja postupanje u krajnjoj nuždi jer se time otklanja izravno predstojeća neskrivljena opasnost (smrt pacijenta, ugrožavanje zdravlja i dr.), a učinjeno zlo (prekovremeni rad) je nedvojbeno manje od onoga koje je prijetilo. Stoga smatraju da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 19. st. 1. Prekršajnog zakona. Na kraju ističu da su svi zaposlenici radili prekovremeno uz svoju suglasnost, da su im svi odrađeni sati bili uredno plaćeni pa stoga im nije nastala nikakva šeta te predlažu oslobađajuću presudu.

3. III okrivljenik je u svojoj pisanoj obrani u bitnome naveo da se ne smatra krivim, da je dužnost ravnatelja, a time i odgovorne osobe za terećeni prekršaj obnašao do 5. lipnja 2022. i u tom vremenskom razdoblju prekovremeni rad iznad 180 sati ostvarili su radnici RĐČ, PĐČ i ZĐ. Prekovremeni rad liječnika u 2022. godini u opsegu većem od 180 sati posljedica je prekovremenih sati nastalih u dežurstvu koji se nisu mogli umanjiti korištenjem slobodnih dana jer bi po izričitom stavu stručnog vijeća bolnice bilo ugroženo zdravlje i sigurnost pacijenta. Toplice Lipik su specijalna bolnica u kojoj se liječe bolesnici nakon moždanog udara, visoke životne dobi, s više teških dijagnoza te se liječe teško pokretni i nepokretni pacijenti uz povremene liječničke intervencije tijekom noći. Dežurstvo je oblik rada u kojem liječnik mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi, a što je propisano Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Sukladno Pravilniku o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe svakoj zdravstvenoj ustanovi prepušteno je da procijeni potrebu za dežurstvom te vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća se kao prekovremeni rad. Problem prekovremenog rada ima veliki broj bolnica u RH i posljedica je nedostatka liječnika te problem prekovremenog rada stvorenog kroz dežurstva posljedica je nedostatka liječnika s jedne strane i potrebe za kontinuiranim pružanjem zdravstvene zaštite bolesnicima u bolnicama s druge strane. Kao ravnatelj u više je navrata donosio odluke o radnom vremenu u kojima je naglašena potreba izbjegavanja prekovremenog rada te je tražio mišljenje stručnog vijeća o organizaciji dežurstva te predložio i više opcija kao što je povećanje slobodnih dana, međutim, stručno vijeće uz nazočnost svih liječnika specijalista, jednoglasno je odbilo predložene opcije i zaključilo da sadašnja opcija organizacije dežurstva je jedina moguća opcija. Napominje da su svi liječnici dali pisane pristanke na rad duži od 48 sati tjedno. Ukoliko je potrebno predlaže ispitivanje radnika PĐČ, RĐ i ĐĐ. Na kraju je dodao da unatoč svim njegovim pokušajima da se smanji prekovremeni rad struka to nije prihvatila i nije mogao donijeti drugačije odluke, a da se ne izloži odgovornosti za neželjene ishode liječenja i moguću smrt pacijenata u bolnici. 5. lipnja 2022. na njegov zahtjev razriješen je dužnosti ravnatelja. Uz pisanu obranu priložio je Odluku o radnom vremenu u specijalnoj bolnici [adresa] od 31. siječnja 2019., Odluku o prekovremenom radu u Toplicama [adresa] u 2021., Odluke o organizaciji dežurstava u specijalnoj bolnici Lipik od 19. veljače 2024., 11. studenoga 2020., 22. veljače 2021., 24. veljače 2021., 26. veljače 2021., organizaciju dežurstva, mišljenje stručnog vijeća od 12. veljače 2021. te zapisnik sa sastanka stručnog vijeća od 16. veljače 2021. kojima potvrđuje svoju obranu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obračunske liste plaće za radnike navedene u optužnom prijedlogu (list 7-107 spisa) iz kojih je razvidno da je poslodavac radnicima isplaćivao dodatak za prekovremeni rad, evidenciju o radnom vremenu radnika navedenih u optužnom prijedlogu (list 108-211 spisa) prema kojoj je razvidno da su radnici u inkriminiranom razdoblju obavljali prekovremeni rad, povijesni izvadak iz sudskog registra za okrivljenu pravnu osobu iz kojeg je razvidno da je II okrivljenik obnašao dužnost ravnatelja ustanove od 6. lipnja 2022. do kraja godine, a III okrivljenik do 5. lipnja 2022. pa su stoga i odgovorne osobe za terećeni prekršaj i to svaki za svoje vremensko razdoblje optužnog prijedloga te u izvadak iz prekršajne evidencije za I, II i III okrivljenike iz kojih je razvidno da okrivljenici nisu prekršajno osuđivani te razgledao i priloge pisanoj obrani I, II i III okrivljenika.

5. U završnoj riječi I, II i III okrivljenici suglasno su predložili da se u predmetu donese oslobađajuća presuda jer se ne smatraju krivima za terećeni prekršaj.

6. Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći i analizirajući obranu I, II i III okrivljenika te analizom provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnoj povezanosti, sud u postupanju okrivljenih nije utvrdio elemente prekršaja koji im se stavlja na teret. Naime, I, II i III okrivljenici nisu osporavali činjenične navode iz optužnog prijedloga kao niti materijalne dokaze u koje je sud izvršio uvid već su se pozivali na prioritetno poštivanje Zakona o zdravstvenoj zaštiti čija primjena osigurava kontinuitet zdravstvene zaštite, a što je u koliziji s odredbama Zakona o radu u dijelu prekovremenog rada dužeg od 180 sati godišnje koji ne osigurava kontinuirano pružanje zdravstvene zaštite i stalnu medicinsku pomoć pacijentima bez rizika za njihovo ugrožavanje. Izjasnili su se da se ne osjećaju prekršajno odgovornima.

7. U postupku je nesporno da su radnici navedeni u optužnom prijedlogu radili prekovremeno kako je to navedeno u optužnom aktu i da su dali pristanak za takav rad. Sporno da li su okrivljenici odgovorni za terećen prekršaj.

8. Odredba čl. 65. st. 4. Zakona o radu propisuje da prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje. Odredba čl. 229. st. 1. t. 16. i st. 2. Zakona o radu propisuje da će se poslodavac i odgovorna osoba poslodavca kazniti novčanom kaznom ako rad radnika koji radi prekovremeno traje ukupno duže od pedeset sati tjedno ili ako prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od sto osamdeset sati godišnje ili ako traje duže od dvjesto pedeset sati godišnje kada je prekovremeni rad duži od sto osamdeset sati godišnje ugovoren kolektivnim ugovorom.

9. Međutim, odredbom čl. 193. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine br. 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022, 156/2022), propisano je da su zdravstvene ustanove koje obavljaju zdravstvenu djelatnost obvezne neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu. Odredbom čl. 193. st. 8. propisano je da najduže ukupno trajanje radnog vremena u tjednu, uključujući prekovremeni rad, ne može iznositi više od prosječno 48 sati u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca, a st. 9. istog članka propisano je da ukupno trajanje radnog vremena u tjednu zbog potrebe posla može iznositi i više od prosječnih 48 sati, ali samo ako je radnik dao prethodni pisani pristanak na takav rad.

10. Budući iz citiranih propisa nesporno proizlazi da je odredba članka 193. st. 1. i 9. Zakona o zdravstvenoj zaštiti lex specialis u odnosu na odredbu čl. 65. st. 4. Zakona o radu, u konkretnom slučaju za navedeni prekršaj valjalo je primijeniti Zakon o zdravstvenoj zaštiti po kojem u ponašanju okrivljenika nema elemenata prekršaja budući je prekovremeni rad duži od sto osamdeset sati godišnje koji se okrivljenicima stavlja na teret optužnim prijedlogom naložen zbog potreba posla uz prethodni pisani pristanak radnika na takav rad. Također odredbom čl. 15. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisana je kontinuiranost zdravstvene zaštite koja se postiže ukupnom organizacijom zdravstvene djelatnosti, osobito na razini primarne zdravstvene djelatnosti koja pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu stanovništvu kroz sve životne dobi. Člankom 193. st. 13. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da zdravstveni radnik ne smije napustiti mjesto rada dok ga ne zamjeni drugi radnik, iako je njegovo radno vrijeme proteklo, ako bi time bila dovedena u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite. Budući iz citiranih propisa nesporno proizlazi da je odredba članka 193. st. 1. i 9. Zakona o zdravstvenoj zaštiti lex specialis u odnosu na odredbu čl. 65. st. 4. Zakona o radu, u konkretnom slučaju za navedeni prekršaj valjalo je primijeniti Zakon o zdravstvenoj zaštiti po kojem u ponašanju okrivljenika nema elemenata prekršaja.

11. Slijedom navedenoga, sud na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, a iz gore navedenih razloga nije našao elemente prekršaja u ponašanju okrivljenika pa je valjalo I, II i III okrivljenike temeljem čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona osloboditi optužbe te njihovu obranu prihvatiti kao osnovanu.

12. S obzirom da su I, II i III okrivljenici oslobođeni optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Jasminka Češković

Sanja Eter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez naplate takse, na adresu: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj, a o istoj odlučuje nadležni sud.

Dostavna naredba:

1. I okrivljenik Toplice Lipik – specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, [adresa]

2. II okrivljenik ŠĐ, [adresa]

3. III okrivljenik PĐ, [adresa]

4. tužitelj Državni inspektorat RH, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi

5. spis