Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1103/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Franjo Ribić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1073/2022-40 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1073/2022-40 od 8. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužiteljici HĐ plati iznos od 640,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2020. do isplate, te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.181,18 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2024. do isplate (stavak I. izreke), dok je tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 687,36 EUR-a sa zateznim kamatama (stavak II. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se navedena odluka u žalbom pobijanom dijelu preinači, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti-prava na tjelesno zdravlje koju je 17. siječnja 2019. u Zagrebu pretrpjela kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] na koje je naletio osiguranik tuženika upravljajući nepropisno vozilom reg. oznake [registarska oznaka].

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, pa se kao takva može ispitati.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Među strankama tijekom postupka nije bio sporan nastanak štetnog događa, pasivna legitimacija kao niti odgovornost tuženika za nastanak istoga, dok je bilo sporno pitanje da li težina povrede tužiteljice opravdava dosuđivanje pravične naknade.

8. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tuženika u tome dijelu ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je temeljem provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Božidaru Šebečiću utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede u vidu natučenja leđa, da je pretrpjela fizičke boli jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, slabijeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna te je pretrpjela primarni strah koji je bio kratkotrajan i jačeg intenziteta te sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od 10 dana.

10. Takva činjenična utvrđenja suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

11. Naime, suprotno žalbenim navodima i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda tužiteljica je pretrpjela povredu prava osobnosti-prava na tjelesno zdravlje koja po svojem intenzitetu i svojoj manifestaciji ne može biti ocijenjena kao neznatna.

12. Imajući u vidu navedeno, pravilno je sud prvoga stupnja primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 640,00 EUR-a pa se suprotni žalbeni navodi tuženika ukazuju neosnovanim.

13. Također, odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista u tome dijelu može ispitati.

14. Prije svega valja istaći da je odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja u konkretnom slučaju pravilno postupio kada je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa).

15. Naime, prema odredbi Tbr. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa je stoga prvostupanjski sud odlučujući o trošku pravilno primijenio vrijednost boda propisanu navedenom Tarifom koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude.

16. U odnosu na žalbeni navod tuženika da sud prvoga stupnja tuženiku nije priznao trošak za povučeni dio tužbe, valja istaći da je tužiteljica podneskom od 1. veljače 2021. snizila tužbeni zahtjev za iznos od 663,48 EUR-a (list 30 spisa), a koji se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za koje je potreban pristanak tuženika i da se tuženik nije protivio tom smanjenju niti je zatražio trošak postupka uzrokovan povlačenjem tužbe u roku od 15 dana od dana dostave toga podneska (čl. 164. st. 8. ZPP), stoga tuženik nema pravo na trošak postupka uzrokovan povlačenjem tužbe.

17. Nadalje, suprotno žalbenim navodima sud prvoga stupnja pravilno je tužiteljici priznao trošak pristupa na ročište 18. siječnja 2021. u visini od 75 bodova (Tbr.7/1 Tarife) jer isto nije odgođeno već je, kako to proizlazi iz zapisnika s ročišta (list 20 spisa) navedeno da tužiteljica ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik da ostaje kod odgovora na tužbu. Prema shvaćanju ovog suda, ako je u zapisniku s održanog ročišta navedeno da tužitelj ostaje kod tužbe, a tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, tada se smatra da se radi o ročištu na kojem se raspravlja o glavnoj stvari pa punomoćnik ima pravo na trošak za to ročište primjenom Tbr. 9/1 Tarife (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1121/2022-2 od 12. rujna 2023.).

18. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da je sud prvoga stupnja pogrešno postupio kada je tužiteljici priznao trošak zastupanja za ročište od 6. rujna 2023. koje je odgođeno zbog nedolaska tužiteljice (list 69 spisa), sud prvoga stupnja pravilno je tužiteljici za to ročište priznao trošak u visini od 25 bodova (Tbr. 9/5).

19. Sud prvoga stupnja također je suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno tužiteljici priznao trošak sastava žalbe od 17. svibnja 2021. izjavljene protiv rješenja od 26. travnja 2021. u visini od 50 bodova (Tbr. 10/4 Tarife), jer je s tom žalbom tužiteljica uspjela u cijelosti.

20. Također, sud prvoga stupnja pravilno je priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 1. veljače 2022. kojim je ispravila tužbu (list 27-31 spisa) u visini od 75 bodova, jer joj je sud prvoga stupnja rješenjem od 18. siječnja 2021. naložio dopuniti tužbu (s kojom je u konačnici djelomično uspjela) pa je isti bio nužan za vođenje postupka (čl. 155. ZPP).

21. Pravilno je sud prvoga stupnja tužiteljici dosudio troškove vještačenja u cijelosti. Naime, kako se radi o troškovima potrebnim za vođenje parnice između stranaka, nadoknada kojih ne ovisi o omjeru uspjeha stranaka u parnici, navedeni trošak valjalo je priznati tužiteljici i obvezati tuženika da joj ga nadoknadi u cijelosti (čl. 155. st. 1. ZPP).

22. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke.

23. U nepobijanom dijelu (stavak II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka