REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Poslovni broj: P-207/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja ĆO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Zagreb, 10000 Zagreb zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 07. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice općinskog državnog odvjetnika Snježane Juroš, 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužitelj NO vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] dio z.k. tijela Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 252 m2 označena na skici izmjere stalnog sudskog vještaka Ante Kukavica od 15. ožujka 2022. kao južna unutar točaka H-C-D-E-F-G- H i obojana oker bojom, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je slijedom toga ovlašten tužitelj temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz brisanje zemljišnoknjižnih prava tuženice Republike Hrvatske, a što je ova dužna trpjeti.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja ĆO u dijelu u kojem isti traži da ga se utvrdi vlasnikom nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] dio z.k. tijela Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 89 m2, označene na skici izmjere stalnog sudskog vještaka Ante Kukavice od 15. ožujka 2022. kao sjeverna i točkama A-B-C-H-I-A opisana crvenom linijom i osjenčena rozom bojom, kao i u dijelu u kojem traži da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva na tom dijelu uz istovremeno brisanje tuženice Republike Hrvatske, a što bi navedena tuženica bila dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasništvo nekretnine citirane u izreci presude stekao nasljedstvom iza svog oca Ć i materijalnim diobama s sunasljednicima, a da je u odnosu na tuženicu nekretninu stekao dosjelošću s obzirom na tvrdnju da je predmetna nekretnina u njegovoj obitelji od pamtivijeka. Slijedom navedenog, u pogledu nekretnine citirane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik te nekretnine te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ukazuje da tužitelj nije dokazao posjed predmetnih nekretnina niti sve potrebne kvalitete istog, da bi se moglo smatrati da su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Pri tome ukazuje i na vođenje postupka pod poslovnim brojem P- 568/07 ukazujući da je eventualno u pitanju i preklapanje zemljišta, odnosno da je dio zemljišta koji je predmet ovog spora bio i predmet spora pod navedenim poslovnim brojem, a koji spor je pokrenuto tužitelj ĐO i koji je pravomoćno okončan na način da je prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tog tužitelja.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine (list 4-9 i 13-18 spisa), presliku odgovora tuženice na zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja (list 10 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju od 25. ožujka 1987. (list 11-12 spisa), presliku kopije katastarskog plana za predmetnu nekretninu (list 19-20 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Anti Kukavici (list 37-45, te 48-59 spisa), kao i dokaz saslušanjem svjedoka RO (list 38 spisa), SO (list 67-68 spisa), ZO (list 68-69 spisa), GO,(list 69-70 spisa), TO (list 70-71 spisa), UO (list 71 spisa), te tužitelja (list 74 spisa).

4. Ovaj sud je presudom pod poslovnim brojem P-298/2021 od 19. listopada 2022. odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, ali je po žalbi tužitelja Županijski sud u Splitu rješenjem pod poslovnim brojem Gž-182/2023 od 02. veljače 2023. u cijelosti ukinuo predmetnu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Naime, u bitnome iz odluke drugostupanjskog suda proizlazi da je potrebno utvrditi i razjasniti činjenice posjedovanja predmetnih nekretnina s obzirom na njihovu specifičnost posebno u odnosu na "sjeverni posjed", tako posebno u odnosu na "južni posjed".

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine kako to isti traži tužbom.

7. Iz iskaza svjedoka RO, SO, ZO, GO, TO, UO, ĆO, kao i iz iskaza tužitelja a što se tiče južno položene nekretnine, označene točkama H-C-D-E-F-G-H, u površini od 252 m2, utvrđeno je da su na tom dijelu prednici tužitelja više od 150 godina istu koristili i to tako što je tu postojao gnojar i orasi, koje su koristili upravo prednici tužitelja i to nesmetano i neprekidno, a nadalje je iz iskaza navedenih svjedoka utvrđeno da za nikoga od navedenih nije sporno da bi predmetna nekretnina koja se odnosi na navedeni južni dio, pripadala tužiteljevim prednicima odnosno danas tužitelju.

7.1. Za naglasiti je također da je jedan od saslušanih svjedoka i brat tužitelja (RO) koji je potvrdio da je dogovor između sunasljednika bio takav da predmetna nekretnina pripadne njegovom bratu, ovdje tužitelju. Kako su navedeni svjedoci osobe s neposrednim saznanjima budući da se radi o osobama koji su vlasnici i posjednici susjednih nekretnina ili nekretnina na tom lokalitetu, kao i da se radi u većini o osobama starosne dobi da mogu dati sudu obavijesti o činjenicama bitnim za donošenje odluke, a u pogledu upravo ovog južnog dijela nekretnine, iskazi su im suglasni, sud je prihvatio njihove iskaze kao vjerodostojne.

7.2. Sama činjenica da se eventualno predmetna nekretnina ne spominje izrijekom u rješenju o nasljeđivanju, ne utječe na naprijed navedeni zaključak ovog suda, jer unatoč navodima tužitelja o više pravnih osnova stjecanja prava vlasništva, među kojima navodi i nasljeđivanje, u konkretnom slučaju se radi o zakonskoj osnovi na temelju dosjelosti što je faktična kategorija (a ne formalna) koja proizvodi formalne pravne učinke.

8. S druge strane, iako sud prihvaća iskaze svjedoka i tužitelja u dijelu u kojem pojedini od njih tvrde da je prednik tužitelja odnosno tužitelj znao parkirati svoj automobil na sjevernom dijelu nekretnine, ovaj sud je zaključka da se ne radi o potrebnom kontinuitetu vršenja faktične vlasti na tom dijelu nekretnine (označene točkama A-B-C-H- I-A u površini od 89 m2) da bi se isti mogao smatrati posjedovanjem u smislu ispunjavanja uvjeta za stjecanje vlasništva dosjelošću iz odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV).

8.1. Naime, iz smisla navedene odredbe jasno proizlazi da vršenje faktične vlasti podrazumijeva kontinuiranost kroz određeni vremenski period, a iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi povremenost u većim vremenskim razmacima, posebno uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je upravo sada pokojni ĐO (a ne prednik tužitelja) na toj lokaciji deponirao pijesak u smislu da ga je rasuo, kao i da saslušana svjedokinja GO ([adresa] kćer) osporava da bi se radilo o nekretnini koja je vlasništvo tužiteljevih prednika.

8.2. U tom kontekstu, sud je svakako uzeo u obzir da je i iz iskaza tužitelja utvrđeno i da su i druge osobe parkirale svoja vozila na predmetnoj lokaciji s obzirom da se nije dalje do te lokacije moglo ići u selo, pa stoga niti tužitelj niti njegovi prednici nisu jedini koji su posjedovali predmetnu lokaciju za parking, time da je iz iskaza samog tužitelja utvrđeno da isti niti ne osporava da je pijesak rasuo upravo ĐO (njegov „stričević“) 2006. ili 2007.

8.3. U pogledu rupe za klaku koju je navodno njegov otac iskopao na tom sjevernom dijelu, za ukazati je da u tom dijelu nema dokaza o tome da bi prednik tužitelja koristio predmetni dio nekretnine u dovoljnom kontinuitetu, neprekidno i samostalno da bi mogli nastupiti pravni učinci posjeda u vidu stjecanja vlasništva dosjelošću.

8.4. Naime, i ako se uzme u obzir kao utvrđena činjenica da je prednik tužitelja iskopao rupu za klaku, nije dokazano u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a a u kontekstu spomenute odredbe čl. 159. ZV-a, da je isti samostalno, neprekidno i neometano posjedovao taj predmetni sjeverni dio nekretnine, a kada se uzme u obzir nesporna činjenica da ju je koristio i sada pokojni ĐO.

9. Iz dokaza uviđajem na licu i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Ante Kukavice su identificirane i označene predmetne nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka niti nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.

9.1. U tom smislu, uvidom u priklopljeni spis P-568/07, a kada se predmet spora usporedi s nekretninom koja je predmet spora u ovom postupku, razvidno je da se ne radi o preklapanju nekretnine što je tijekom postupka postalo i razvidno saslušavajući svjedoke posebno nasljednike tužitelja (ĐO) iz postupka P-568/07(kćer GO i supruga UO).

10. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je tužitelj dokazao sukladno odredbi čl. 159. a u vezi s odredbom članka 160. ZV-a da je kako dvadesetogodišnji, tako i četrdesetogodišnji rok neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991 u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, a vezano za spomenuti južni dio nekretnine, pa je sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZV-a odlučeno kao u izreci pod točkom I.

11. Kako iz navedenih razloga jednako nije utvrđeno i za sjeverni dio nekretnine (označen točkama A-B-C-H-I-A, površine 89 m2), u tom dijelu je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Imotskom, 22. travnja 2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. ODO u Splitu – Stalna služba u Makarskoj

3. privremenom zastupniku tuženika