Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-679/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽF iz [adresa], zastupane po punomoćniku Leu Perušku, odvjetniku u Puli protiv tuženice Javna ustanova "Natura Histrica" iz Pule, Riva 8, zastupane po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Pr – 228/19-36 od 28. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda Puli – Pola, poslovni broj: Pr – 228/19-36 od 28. veljače 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice da joj tužiteljice naknadi parnični trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.462,50 kuna (sada 194,11 eura).[1]

Obrazloženje:

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

„ Nalaže se tuženiku Javnoj ustanovi "Natura Histrica" iz Pule, Riva 8, OIB: 45370781471, da poduzme sve da zaštiti dostojanstvo tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i da tužiteljicu zaštiti od povreda prava osobnosti, da prestane vrijeđati tužiteljičino tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast. dostojanstvo, odnosno da prestane izolirati, omalovažavati i ponižavati tužiteljicu, kao i da prestane poduzimati ostale slične radnje kojima se vrijeđa dostojanstvo tužiteljice, te da spriječi buduće radnje kojima se vrijeđa dostojanstvo i pravo osobnosti tužiteljice.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.

Nalaže se tuženiku Javnoj ustanovi "Natura Histrica" iz Pule, Riva 8, OIB: 45370781471, da tužiteljici ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi nematerijalnu štetu zbog povrede prava dostojanstva u iznosu od 50.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22.07. 2019. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tužiteljici da s ovog osnova isplati tuženici iznos od 7.861,00 kuna (sada 1.019,44 eura) sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 28. veljače 2022. do isplate. U točki III. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

3. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Glavno pitanje u ovoj žalbenoj fazi postupka jest, je li tuženica (odnosno ravnateljica tuženice) uznemiravala tužiteljicu na način da bi se takvo njezino postupanje moglo podvesti pod pojam mobinga u svezi sa odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje ZR). Ovo nedvojbeno proizlazi iz činjeničnog osnova tužbe za koju je sud vezan. Mobing se definira kao fizičko ili psihičko zlostavljanje na radnom mjestu bez obzira na diskriminacijsku osnovu. Mobing (koji nije definiran odredbama ZR-a ili kojeg drugog zakona) je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta , s tim da se te aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale i dugotrajne. Takav oblik zlostavljanja odnosno uznemiravanja i šikaniranja na radnom mjestu ne uživa sudsku zaštitu prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08. i 112/12., dalje ZSD). Radnik bi u tom slučaju (kod mobinga) imao pravo na naknadu štete zbog povrede prava iz radnog odnosa u suglasju sa odredbom članka 111. ZR-a, u kojem se slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 33/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), kao općeg propisa. Naime, zlostavljanjem i/ili ponižavanjem (mobingom), čini se povreda prava osobnosti koji je institut definiran odredbama članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a. S obzirom na okolnosti slučaja i težinu povrede (članak 1100. st. 1. i 2. ZOO-a), žrtva mobinga može imati pravo na naknadu imovinske i/ili neimovinske štete.

7. S tim u svezi posebno je za napomenuti da sama tužiteljica u žalbi navodi kako se prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju pobijane presude poziva na odredbe ZSD-a, a da tužiteljica ne temelji svoju tužbu na ovom Zakonu, već na odredbama navedenim u točki VII. historijata tužbe, dakle na temelju odredbi članaka 7., 111. i 134. ZR-a, kao i na odredbi članka 1048. ZOO-a kao općeg propisa kojom je odredbom propisano kako svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. Zaista sud može utemeljiti svoju odluku samo na činjeničnoj osnovi na koju se pozvala tužiteljica. No, s druge pak strane nije odlučno kako je tužiteljica pravno ocijenila spor jer ga je sud sam dužan pravno kvalificirati, a ovo u suglasju sa odredbom članka 186. stavak 3. ZPP-a. U svakom slučaju u konkretnom slučaju predmetna tužba po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja posebnu (individualnu) antidiskriminacijsku tužbu, a koja je predviđena odredbama članka 17. ZSD-a, niti se uostalom tužiteljica poziva bar na jednu od sedamnaest diskriminacijskih osnova (kriterija razlikovanja) predviđenih u članku 1. stavku 1. ZSD-a.

No, za primijetiti je i to kako je neovisno o navedenom prvostupanjski sud valjano razmotrio predmet spora kroz institut mobinga odnosno odgovarajućih odredbi ZR-a i ZOO, što će biti razvidno iz daljnjeg teksta obrazloženja.

8. Prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Konkretno i u bitnome, tužiteljica ističe kako je zakonska zastupnica tuženice (ravnateljica) ĆF (u razdoblju od 2017. do 2019.) protupravnim postupanjem povrijedila dostojanstvo, ugled i čast tužiteljice i to baš na način da je, prema tvrdnjama same tužiteljice: "ciljano isključivala tužiteljicu u obavljanju poslova koji spadaju u poslove radnog mjesta, ciljano isključila tužiteljicu sa sjednica upravnog vijeća, zatim je ciljano isključivo tužiteljicu htjela premjestiti u drugo mjesto rada, te ciljano izrekla opomenu samo tužiteljici te ciljano istaknula ime tužiteljice na oglasnoj ploči i da bi to činila s namjerom u odnosu na tužiteljicu."

10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženice kao poslodavca i to baš na radnom mjestu stručnog voditelja (ugovor o radu od 1. veljače 2016.),

- da je radno mjesto tužiteljice "hijerarhijski niže rangirano" u odnosu na radno mjesto ravnatelja tuženice,

- da pod pretpostavkom kako tužiteljica nije uvijek bila informirana o okolnostima važnim za obavljanje poslova njezinog radnog mjesta, to da ne bi bilo učinjeno s ciljem njezinog psihičkog zlostavljanja tj ugrožavanja njezinog dostojanstva, već zbog nedovoljne organiziranosti tuženice, koja se odnosila i na druge djelatnike, a ne samo na tužiteljicu,

- da tužiteljica u bitnome nije dobivala poslove (manje složenosti i knjigovodstvene poslove), koji ne bi bili u opisu njezinog radnog mjesta,

- da je u nekoliko navrata u spornom razdoblju tužiteljica bila "isključena" iz rada na sjednicama Upravnog vijeća tuženice (1. ožujka 2018., 27. travnja 2018., 23. srpnja 2018. i 18. listopada 2018.), no da u takvom postupanju tuženice nije bilo protupravnosti,

- da u odluci tuženice da premjesti tužiteljicu u drugo mjesto rada (iz Pule u Bale, cestovna udaljenost oko 25 km) nije bilo protupravnosti već da je odluka utemeljena na opravdanim organizacijskim razlozima,

- da u odluci tuženice o imenovanju osobe koja je ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva djelatnika tuženice, a koja je odluka stavljena na oglasnu ploču u prostoru tuženice, a u kojoj se odluci spominje i tužiteljica koja je podnijela pritužbu, ni na koji način nije povrijeđena privatnost tužiteljice, a time posredno ni njezino dostojanstvo.

11. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Prvostupanjski je sud valjano ocijenio izvedene dokaze, a njegovo obrazloženje pobijane presude je uvjerljivo, logično, opsežno i životno. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud izveo brojne dokaze i to saslušanjem većeg broja svjedoka, tužiteljice i ravnateljice - zakonske zastupnice tuženice, kao i čitanjem različitih, za predmetni postupak relevantnih isprava. Zaključke do kojih je došao na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski je sud opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, a njegovi zaključci – uvjerenja imaju pravnu i činjeničnu osnovu. Za svoje zaključke prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi iznio valjane argumente koji opravdavaju pravilnost njegovih zaključaka.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud, a budući nije našao da u postupcima i odlukama zakonske zastupnice tuženice, odnosno same tuženice, u odnosu na tužiteljicu, ima elemenata protupravnosti, odnosno mobinga na radnom mjestu, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te presudio kao u točki I. izreke pobijane presude.

13. Tuženica u žalbi u bitnome na drugačiji način od prvostupanjskog suda interpretira iskaze pojedinih svjedoka iz čijih iskaza, da proizlazi kako je nad tužiteljicom izvršen mobing, odnosno da je postupcima ravnateljice tuženice, povrijeđeno dostojanstvo tužiteljice. S tim u svezi je za reći da to što tužiteljica u žalbi drugačije ocjenjuju izvedene dokaze, ne dovodi u konkretnom slučaju u pitanje pravilnost ocjene , odnosno zaključaka prvostupanjskog suda. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja bila moguća eventualna i drugačija utvrđenja od onih koje utvrđuje prvostupanjski sud, ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji bi govorili u prilog žaliteljici nije dovoljna da bi ukazala na nepravilnu i dvojbenu ocjenu dokaza prvostupanjskog suda. Naprotiv, bit je slobodne ocjene dokaza, načela koje vrijedi u hrvatskom procesnom pravu, da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih izvedenih dokaza i da im se u svakom pojedinom slučaju ocijeni pripadajuća dokazna snaga (vrijednost). Prvostupanjski je sud to na valjan način i učinio.

14.1. Pored toga posebno se osvrnuti na slijedeće žalbene navode tužiteljice i to kako slijedi.

14.2. Prvostupanjski je sud dostatno obrazložio kako pod pretpostavkom da tužiteljica nije bila informirana o svemu što se tiče njezinog posla ne predstavlja mobing niti povredu njezinog dostojanstva, jer da bi takvo postupanje tuženice bilo rezultata njezine nedovoljne organizacije posla (što bi se odnosilo ne samo na tužiteljicu već i na druge djelatnike tuženice). Zbog nepotrebnog ponavljanja žaliteljica se upućuje na dvanaesti odlomak obrazloženje prvostupanjske presude.

14.3. Pored toga prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje na nekoliko sjednica Upravnog vijeća tuženice, uz napomenu kako iz dokaznog postupka proizlazi da su to bile opravdane iznimke, a ne pravilo. O razlozima nesudjelovanja tužiteljice na sjednicama Upravnog vijeća prvostupanjski je sud dao dostatno obrazloženje u odlomku 14. pobijane presude.

14.4. U svezi odluke tuženice od 29. travnja 2019., da se tužiteljica premjesti na drugo mjesto rada (iz Pule u Bale, cestovna udaljenost oko 25 km) za reći je kako ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takva odluka imala karakter mobinga i povrede prava dostojanstva tužiteljice. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je odluka donesena zbog organizacijskih razloga, a da je mjesto u Balama na kojem bi tužiteljica sukladno odluci obavljala poslove svog radnog mjesta u potpunosti primjereno radnom prostoru, štoviše i luksuzno uređen prostor. No, u svezi s time za naglasiti je kako po navodima tužiteljice dostava ove odluke nije bila zakonito izvršena, te da prema rezultatima dokaznog postupka proizlazi kako tužiteljica nikada nije ni počela raditi u drugom mjestu (Bale).

14.5. Konačno je za reći i to kako ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi elemenata mobinga, povrede dostojanstva, ugleda ili časti tužiteljice stoga što se njeno ime spominje u ispravi koja je od strane tuženice postavljena na oglasnu ploču tuženice. Konkretno riječ je o odluci tuženice od 12. srpnja 2019. (str. 25. spisa). U ovoj se ispravi ime tužiteljice nalazi u članku 1. koji glasi: "Za potrebe rješavanja Zahtjeva za zaštitu dostojanstva – Pritužba po prijavitelju ŽF, podnesene putem odvjetnika Leo Peruško, zaprimljene dana 08. srpnja 2019.g., imenovat će se vanjski suradnik pravne struke."

15. Za razliku od uznemiravanja u smislu ZSD-a, po pitanju tereta dokazivanja mobinga posebnih procesnih odredbi nema. To znači da vrijede opća postupovna pravila, odnosno da svaka stranka mora dokazati svoje tvrdnje. U predmetnom slučaju tužiteljica nije dokazala, posebno ne na nedvojben način, izvan svake realne sumnje, a što je bila dužna na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZR-a, da ju je ravnateljica tuženice, odnosno bilo tko od djelatnika tuženice, sustavno psihički zlostavljao i ponižavao, s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta. Eventualno manji propusti tuženice u odnosu na tužiteljicu u svezi njezinog radnopravnog statusa, ne bi značili da je u spornom razdoblju nad tužiteljicom provođen mobing.

16. Odluka o parničnom trošku iz točki II. i III. izreke prvostupanjske presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP- a.

17. Slijedom navedenog, a kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tužiteljica, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalbu tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška sastava ovog podneska trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki

II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić