REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-3339/2024-2
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća , te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Servisni centar Trogir doo, Trogir , [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda Lovrić, Novokmet i partneri doo , Zagreb , Selska cesta 90A , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Građevinske inspekcije , Područnog ureda u Splitu , Split , Mike Tripala 6 , radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanog po istom opunomoćeniku , protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I- 109/2024-6 od 27. svibnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i Upravno rješenje suda u Splitu , poslovni broj: Us I-109/2024-6 od 27. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom odlukom odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/23-02/718 , URBROJ: 443-02-03-12-02-23-05 od 1. prosinca 2023. , te se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika tužitelja se naređuje uklanjanje poslovne građevine, maksimalnih dimenzija 18,80 x 11,50 m, visine do strehe krova 7,20 m, katnosti P+1, zbog utvrđenih neotklonjivih oštećenja i nepravilnosti tijekom građenja zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine i ugrožen ljudski život, izgrađene na lokaciji [obrt], [adresa], [adresa], na kč. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina], sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude i rješenja (odluke o trošku) izjavio žalbu zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe kako je središnje pitanje ovog upravnog spora u tome što se ovdje i pobijano rješenje i pobijana presuda temelje na pogrešno utvrđenoj činjenici da je za izvođenje radova sanacije i adaptacije građevine od početka bilo potrebno ishoditi glavni projekt. Navedeno utvrđenje nije točno jer su radovi od početka ugovarani i izvođeni u skladu s člankom 3. (a ne člankom 5.) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20. i 74/22. – dalje u tekstu: Pravilnik), s tim da čak i da je točno da je za radove odnosno neke od njih bilo potrebno ishoditi glavni projekt, to nema nikakve veze s pobijanim rješenjem i zakonom utvrđenim pretpostavkama za naređivanje uklanjanja građevine iz članka 113. stavka 1. točke 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23. -dalje u tekstu: ZDI). Nastavno tužitelj citira navedenu zakonsku odredbu, prema kojoj su pretpostavke za uklanjanje građevine da se tijekom građenja utvrde neotklonjive nepravilnosti, te da je zbog takvih nepravilnosti ugrožena stabilnost građevine ili stabilnost okolnih građevina ili stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, nakon čega zaključuje da se na utvrđivanju navedenih činjenica trebao zadržati i tuženik i prvostupanjski sud. Tužitelj u postupku pred prvostupanjskim sudom nije osporavao da su na zgradi nastale neotklonjive nepravilnosti te da je ugrožena njezina stabilnost i da je zato treba ukloniti, zbog čega je već i pokrenuo postupak uklanjanja, međutim, to ne opravdava ni tuženika ni prvostupanjski sud da utvrđuje činjenice i donose zaključke iz kojih se može zaključiti da nije poštivao zakone i ostale propise o gradnji i da je zbog toga došlo do potrebe za uklanjanjem građevine, a što je upravo rezultat i prvostupanjskog postupka pred tuženikom i ovog upravnog spora. Vezano na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, tužitelj drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i materijalno pravo, odnosno odredbu članka 5. Pravilnika, kojom nigdje nije propisano da je za radove održavanja, sanacije i adaptacije pročelja i krovišta potrebno ishoditi glavni projekt. Bitnu povredu pravila sudskog postupka tužitelj nalazi u tomu što, sukladno članku 12. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.-dalje u tekstu: ZUS), upravni sud nije ovlašten odlučivati o prekršajnoj odgovornosti tužitelja, a što je prvostupanjski sud učinio zaključkom da je tužitelj od početka izvođenja radova trebao imati glavni projekt, čime je tužitelja proglasio krivim za prekršaj iz članka 162. stavka 2. točke 8. Zakona o gradnji. Slijedom izloženog, tužitelj predlaže ovom Sudu ukinuti osporenu presudu i rješenje te prihvatiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje tuženika, uz obvezu nadoknade troškova upravnog spora i ove žalbe, u iskazanom iznosu.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ovdje mjerodavnog ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje u predmetnoj upravnoj stvari, koja se odnosi na uklanjanje opisane poslovne građevine zbog utvrđenih neotklonjivih oštećenja i nepravilnosti tijekom građenja radi kojih je ugrožena stabilnost građevine i ljudski životi, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 3. ZDI-a, temeljem koje je građevinski inspektor ovlašten narediti uklanjanje građevine ili njezinog dijela ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi.
7. Dakle, iz tako utvrđenog činjeničnog stanja, kojeg tužitelj niti ne osporava, razvidno je da naredba o uklanjanju prijeporne građevine nije utemeljena na utvrđenju da se predmetna gradnja izvodi bez zakonom propisanog odobrenja (građevinske dozvole, glavnog projekta), jer ta činjenica nije ni relevantna za primjenu ovdje mjerodavnog članka 113. stavka 1. točke 3. ZDI-a, zbog čega nije bilo mjesta u pobijanom rješenju i presudi navoditi razloge s tim u vezi, na koju okolnost osnovano upire tužitelj u žalbi.
8. Time, međutim, što je u obrazloženju osporene presude nepotrebno (dodatno) raspravljano io činjenici da nije predmet ovog inspekcijskog postupka (građenje bez propisanog odobrenja), nije počela takva povreda zakona uslijed koje bi presuda valjalo poništiti, jer se ovdje ne radi o takvoj povredi zbog koje bi, samo po sebi a pri inače pravilnoj primjeni zakona, tužitelju nastala bila kakva šteta.
9. Neosnovano tužitelj upire i na povredu pravila o nadležnosti upravnog suda, pri čemu pogrešno smatra da ga je, zaključkom o potrebi pribavljanja glavnog projekta od početka izvođenja radova, prvostupanjski sud proglasio krivim za prekršaj s tim u vezi, jer to ne proizlazi iz obrazloženja osporene presude, niti upravni sud može utvrditi postojanje takvog prekršaja, već je isto u nadležnosti prekršajnog suda ako građevinski inspektor uopće podnese prijavu po toj osnovi.
10. Slijedom izloženog, kako iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava u odnosu na predmet ovog postupka (postojanje neotklonjivih nepravilnosti na građevini), a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja , to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a , ne pripada pravo na naknadu tog troška radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a , a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) , odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu , 22. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
