Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Braće Radića 2, Varaždin

Poslovni broj: Pr-83/2024-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, Ulica Ivana Dežmana 6, Zagreb, OIB: 52966791065, zastupanog po punomoćnici TĆ, univ. spec. iur, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 22. travnja 2025. kao dana donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za socijalni rad, Ulica Ivana Dežmana 6, Zagreb, OIB: 52966791065, da tužiteljici UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike neisplaćene plaće isplati bruto iznos od 166,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

- za ožujak 2023. na iznos od 41,73 EUR počev od 16. travnja 2023. do isplate,

- za travanj 2023. na iznos od 61,52 EUR počev od 16. svibnja 2023. do isplate,

- za svibanj 2023. na iznos od 63,20 EUR počev od 16. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana,

II. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za socijalni rad, Ulica Ivana Dežmana 6, Zagreb, OIB: 52966791065, da tužiteljici UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura), sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 22. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se preostali iznos zatraženog troška od 62,50 EUR odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je bila zaposlenica Centra za socijalnu skrb Čakovec od 1. listopada 2006. Ugovorom o radu od 16. studenog 2015., raspoređena je na radno mjesto administrativnog referenta. Odredbom članka 317. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi, određeno je da Centri za socijalnu skrb osnovani prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 33/12. i 46/13.) ili Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) prestaju s radom istekom 31. prosinca 2022. Stavkom 5. istog članka propisano je kako 1. siječnja 2023. Zavod preuzima taksativno navedene poslove Centra za socijalnu skrb, dok je stavkom 6. istog članka propisano kako razmjerno preuzetim poslovima 1. siječnja 2023. Zavod preuzima imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu. Slijedom navedenog, od 1. siječnja 2023. ovdje tuženik je poslodavac tužiteljice te je istoj isplaćivao plaću iako je Ugovor o radu između tužiteljice i tuženika zaključen tek naknadno, s danom 1. lipnja 2023., i to za radno mjesto Stručni referent I. U utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023., na radno pravni status tužiteljice primjenjivao se Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (»Narodne novine«, br. 61/18., 3/19., 60/22.), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, br. 56/22., 127/22.), Zakon o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17., 98/19.,151/22., 46/23.), Zakon o plaćama u državnim službama (»Narodne novine«, br. 27/01. i 39/09.) te drugi opći propisi. Sukladno odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o radu, ukoliko su pojedina prava iz radnog odnosa različito uređena ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. U utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023., plaća tužiteljice bila je regulirana Zakonom o plaćama u državnim službama (»Narodne novine«, br. 27/01. i 39/09.), s obzirom da je tuženik javna ustanova koja u smislu odredbe čl. 2. istog Zakona kao poslodavac predstavlja javnu službu. Člankom 6. st. 2. navedeni Zakon propisivao je da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, dok je čl. 7. st. 1. isti Zakon propisivao da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada. Na temelju navedenog čl. 6. st. 2. i čl. 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 2. ožujka 2023. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine« br. 26/2023; dalje u tekstu: Uredba). Predmetna uredba je objavljena u Narodnim novinama 3. ožujka 2023., a stupila je na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama, odnosno 11. ožujka 2023. Člankom 8.a Radna mjesta III. vrste Uredbe definirani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova kod tuženika. Ranije tužiteljičino radno mjesto kod prednika tuženika „administrativni referent“ nije predviđeno člankom 8.a Uredbe. Kako je tužiteljičino radno mjesto kod tuženika trebalo procjenjivati sukladno navedenom članku 8.a Uredbe, a po kojem tužiteljičino radno mjesto nosi naziv „Stručni referent I.“ te mu pripada koeficijent 0,920, tuženik je pogrešno obračunavao plaću tužiteljice. Naime, u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. tuženik je tužiteljici isplaćivao plaću po koeficijentu 0,865, dakle, tuženik tužiteljici nije isplaćivao plaću koju je bio dužan isplatiti sukladno Uredbi za pripadajuće radno mjesto „ Stručni referent I.“ s pripadajućim koeficijentom 0,920 koji je propisan Uredbom. Navedenim postupanjem tuženik je tužiteljici isplaćivao manju plaću od one koju je trebala primati, i to za mjesec ožujak 2023., travanj 2023. i svibanj 2023. Slijedom navedenog, predlaže se sudu da nakon zakazane i provedene rasprave usvoji tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporno kako su temeljem odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br.: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.) dosadašnji centri za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj prestali s radom 31. prosinca 2022. godine i njihove je poslove, imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu od 01. siječnja 2023. godine preuzeo Tuženik kao pravni sljednik. Slijedom toga, nesporno je i da je tužiteljica od 1. siječnja 2023. zaposlenica tuženika. Nesporno je i kako je u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. plaća tužiteljice bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09.), te da je u međuvremenu donesena i Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023. – dalje u tekstu: Uredba). Međutim, u utuženom razdoblju kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“, a obzirom da nije bio donesen opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika. Posljedično, tako nije niti bilo moguće tužiteljici isplaćivati plaću u utuženom razdoblju temeljem Uredbe, kao neprimjenjive. Donošenjem općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta tuženik je rasporedio službenike i namještenike sukladno Uredbi te je tako i tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu u skladu s njezinim odredbama, s početkom primjene od 1.6.2023. Tužiteljica je navedeno prihvatila i s tuženikom sklopila novi Ugovor o radu sukladno Uredbi, s početkom primjene od dana 1.6.2023. Dakle, evidentno je da tuženik ni na koji način nije uskraćivao tužiteljicu u ostvarivanju njezinih materijalnih prava, obzirom da je do sklapanja novog ugovora o radu primala plaću sukladno svom postojećem radnom mjestu „administrativni referent“, a svoja prava je potom nastavila ostvarivati i sukladno novom ugovoru o radu po donošenju općeg aktu o sistematizaciji radnih mjesta tuženika donesenim sukladno Uredbi, a kojim je predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“ na kojem je tužiteljica trenutno zaposlena. Tuženik je po donošenju Uredbe bez odgode poduzeo sve radnje nužne za donošenje općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta upravo iz razloga što dosadašnjim aktom ista nisu bila predviđena, a sve kako bi svi radnici mogli ostvarivati neometano svoja prava sukladno važećim propisima. Evidentno je i da tužiteljica u utuženom razdoblju nije smatrala da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je potpisala ugovor o radu bez primjedbi s početkom primjene od 1.6.2023. Slijedom svega navedenog Tuženik predlaže da Sud odbije tužbu bez održavanja ročišta, uz obvezu naknade parničnih troškova tuženiku.

3. U podnesku od 26. studenoga 2024. tužitelj navodi da u odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je tužiteljica njegova zaposlenica od 1. siječnja 2023., niti da je u utuženom razdoblju tužiteljeva plaća bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama i Uredbom o izmjenama i dopunama uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Međutim, tuženik navodi kako u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I.“, a obzirom da nije bio donesen opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika, pa da zbog toga nije bilo moguće tužiteljici isplaćivati plaću u utuženom razdoblju temeljem Uredbe kao neprimjenjive. U odnosu na navedeno, tužitelj ističe kako se u konkretnom slučaju radi o očiglednom propustu tuženika kao poslodavca, a koji propust ne može ići na štetu tužitelja kao radnika. Naime, Zakonom o socijalnoj skrbi (18/22) koji je stupio na snagu 17. veljače 2022., u odredbi čl. 317. st. 9. propisano je da stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda odnosno Obiteljskog centra, dok je odredbom čl. 325. istog Zakona propisano da Ustanove socijalne skrbi dužne su uskladiti statute i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog Zakona. Slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi uskladiti statut i druge opće akte najkasnije do 17. veljače 2023. Statut Hrvatskog zavoda za socijalni rad (NN 134/2022) objavljen je 16. studenog 2022., a stupio je na snagu 17. studenog 2022. Člankom 102. Statuta propisano je da opći akti određeni ovim Statutom, a čije je donošenje u nadležnosti Upravnog vijeća Zavoda, donijet će se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Statuta. Člankom 37. Statuta propisano je da Upravno vijeće Zavoda donosi opći akt o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova, pravilnik o radu, opće akte kojim se utvrđuju radna mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja te postupak i način provedbe javnog natječaja. Slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika najkasnije do 15. veljače 2023., koji rok je i sam tuženik odredio Statutom, a što je isti očigledno propustio učiniti. U svakom slučaju, tužiteljica nije odgovorna za propuste tuženika kao poslodavca koji nije pravovremeno donio opći akt kojim bi uredio unutarnje ustrojstvo i sistematizaciju poslova. Člankom 6. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade; dok je čl. 7. st. 1. istog Zakona propisano da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada. Stoga, kako na temelju zakona donesena Uredba, kao opći akt po pravnoj snazi iznad akata tuženika, sadrži poseban članak Članak 8.a - Posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a kojim su propisani nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijenti složenosti poslova, ista se morala primijeniti prilikom isplate plaće tužitelju i to od dana stupanja na snagu Uredbe 11. ožujka 2023. Uzgred, ukazuje se i na odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu, kojom se propisuje primjena najpovoljnijeg prava za radnika. U odnosu na navode tuženika kako smatra da tužiteljica u utuženom razdoblju nije smatrala da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je potpisala ugovor o radu s početkom primjene od 1. lipnja 2023., tužiteljica ističe kako se potpisom navedenog ugovora nije odrekla potraživanja koje je predmet ove pravne stvari. Stoga, s obzirom na sve dosadašnje tužiteljeve navode, kao i navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj smatra kako je evidentno da u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. tuženik nije tužitelju isplaćivao plaću koju je bio dužan isplatiti sukladno ranije navedenoj Uredbi; a sve isključivo zbog propusta tuženika. Slijedom navedenog, predlaže se sudu nakon provedenog postupka u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik se na ročištu održanom 26. ožujka 2025. očitovao da je sporna samo osnova, a ne i visina tužbenog zahtjeva, slijedom čega nije potrebno provoditi predloženi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

5. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: ugovori o radu sklopljeni između tužiteljice i tuženika na str. 5-9 spisa, obračunske isprave za isplatu plaće na str. 10-15 spisa, Statut Hrvatskog zavoda za socijalni rad na str. 24- 81 spisa i dokumentacija dostavljena po tuženiku uz podnesak od 2. prosinca 2024. u omotnici na str. 82-320 spisa. Nije proveden i predloženi dokaz saslušanjem tužiteljice jer je sud taj dokazni prijedlog ocijenio nepotrebnim, budući da se odluka u ovom sporu može donijeti na temelju nesporne dokumentacije dostavljene u spis predmeta.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju u iznosu od 166,45 EUR. Tužiteljica u tužbi tvrdi da joj je u tom razdoblju na ime plaće isplaćeno manje nego joj je trebalo biti isplaćeno za taj iznos, jer joj je plaća obračunata primjenom koeficijenta 0,865, a ne koeficijenta 0,920 utvrđenog za njezinom radno mjesto Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama.

7. Među strankama nije sporno :

- da su na temelju odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br.: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.) dosadašnji centri za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj prestali s radom 31. prosinca 2022. te da je njihove je poslove, imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu od 1. siječnja 2023. preuzeo tuženik kao pravni sljednik.

- da je tužiteljica od 1. listopada 2006. bila zaposlenica pravnog prednika tuženika, Centra za socijalnu skrb Čakovec, da je Ugovorom o radu od 16. studenog 2015., raspoređena je na radno mjesto administrativnog referenta te da je od 1. siječnja 2023. zaposlenica tuženika na radnom mjestu "stručni referent I",

- da je u utuženom razdoblju plaća tužiteljice bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09.), te da je u međuvremenu donesena i Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023.)

- da u utuženom razdoblju kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“ za koje se prema Uredbi plaća obračunava primjenom koeficijenta 0,920 budući da nije bio donesen novi opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika usklađen s novim propisima,

- visina tužbenog zahtjeva

8. Sporno je između stranaka da li je plaću tužiteljice u utuženom razdoblju trebalo obračunati primjenom koeficijenta 0,865 u skladu s postojećim aktom o sistematizaciji radnih mjesta u kojem nije bilo određeno radno mjesto "stručni referent I", već radno mjesto "administrativni referent" te u skladu s njim sklopljenim Ugovorom o radu ili ju je trebalo obračunati primjenom koeficijenta 0,920 utvrđenog za radno mjesto "stručni referent I" u skladu s Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 70/19, 80/22. i 114/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

10. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem Ugovora o radu od 16. studenoga 2015. sklopljenim između tužiteljice i tuženika da je u članku 3. ugovoreno kako će tužiteljica obavljati poslove radnog mjesta administrativnog referent, a u članku 9. da ima pravo na osnovnu plaću u iznosu utvrđenom Zakonom o plaćama službenika i namještenika u javnim službama, Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi i drugim općim aktima kojima je utvrđena i visina naknade plaće koja će joj se isplatiti za vrijeme godišnjeg odmora,

- čitanjem Ugovora o radu od 1. lipnja 2023. sklopljenim između tužiteljice i tuženika da je u članku 3. ugovoreno kako će tužiteljica obavljati poslove radnog mjesta stručni referent I, a u članku 8. da će poslodavac u redovitom radnom vremenu na obračun plaće primjenjivati Zakon o plaćama u javnim službama, Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, kolektivni ugovor u djelatnosti socijalne skrbi, temeljem kojih se primjenjuje koeficijent 0,920 uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža +10% uvećanja plaće s osnova uvjeta rada,

- čitanjem obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade plaće za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2024. da je radno mjesto tužiteljice označeno kao "stručni referent I" te da joj je plaća za te mjesece obračunata primjenom koeficijenta utuženo razdoblje koliko je prekovremenih sati tužitelj ostvario u utuženom razdoblju te da je tuženik tužitelju isplatio plaću za navedene mjesece i to u iznosima koji su naznačeni u obračunskim ispravama.

- čitanjem dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu da je novim aktom o sistematizaciji radnih mjesta, Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 24. svibnja 2023. tuženik rasporedio službenike i namještenike u skladu s Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023., na temelju kojeg je tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu u skladu s njezinim odredbama, Ugovor o radu za radno mjesto stručni referent I za koje je Uredbom određen koeficijent 0,920, s početkom primjene od 1.6.2023.

11. Za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, br. 27/01. i 39/09.) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i Zakona u javnim službama (»Narodne novine«, br. 56/22., 127/22.), Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine« br. 26/2023) i Zakon o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17., 98/19.,151/22., 46/23.) Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09.), na pitanje plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Člankom 6. st. 2. navedeni Zakon propisivao je da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, dok je čl. 7. st. 1. isti Zakon propisivao da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada. Na temelju navedenog čl. 6. st. 2. i čl. 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 2. ožujka 2023. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Predmetna uredba je objavljena u Narodnim novinama 3. ožujka 2023., a stupila je na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama, odnosno 11. ožujka 2023. Člankom 8. a Radna mjesta III. vrste Uredbe definirani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova kod tuženika. Ranije tužiteljičino radno mjesto kod prednika tuženika „administrativni referent“ nije predviđeno člankom 8.a Uredbe, već je određeno radno mjesto „Stručni referent I.“ za koje je određen koeficijent 0,920 Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu propisano jeda će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

12. Na temelju među strankama nespornih činjenica i provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica kao zaposlenica tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Čakovec od 1. siječnja 2023. nastavila raditi kod tuženika kao pravnog slijednika te ustanove, da je prema općim aktima tuženika do 1. lipnja 2023. bila raspoređena na radno mjesto "administrativni referent" za koje je prema propisima koji su bili na snazi do 11. ožujka 2023. kad je stupila na snagu Uredba o izmjeni i dopuni uredbe nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama za obračun plaće bio određen koeficijent 0,865 te da je tužiteljici i nakon što je 11. ožujka 2023. stupila na snagu izmijenjena Uredba u utuženom razdoblju od mjeseca ožujka do svibnja 2023. plaća obračunata primjenom koeficijenta 0,865 određenog za radno mjesto administrativni referent, budući da je to radno mjesto kao takvo još uvijek bilo određeno aktom tuženika o sistematizaciji radnih mjesta, koji u to vrijeme još nije bio usklađen s novim propisima. Po stavu suda plaću tužiteljice je u utuženom razdoblju trebalo obračunati prema Odredbi čl. 8. a Uredbe o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama koja je stupila na snagu 11. ožujka 2023. kojom je za radno mjesto "stručni referent I" za koje je prethodno navedenom Uredbom određen koeficijent 0,920, pod koje je novom sistematizacijom radnih mjesta tuženika i Ugovorom o radu sklopljenim s tužiteljicom od 1. lipnja 2023. svrstano dotadašnje radno mjesto administrativni referent, iako to radno mjesto kod tuženika u to vrijeme još nije bilo sistematizirano niti je tužiteljica Ugovorom o radu iz 2015. godine bila raspoređena na to radno mjesto. To iz razloga Člankom 6. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, dok je čl. 7. st. 1. istog Zakona propisano da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada, a tuženik je bio u obvezi svoje opće akte, pa tako i akta o sistematizaciji pravovremeno u propisanim rokovima uskladiti s Odredbama tog Zakona. Naime, Zakonom o socijalnoj skrbi (18/22) koji je stupio na snagu 17. veljače 2022., u odredbi čl. 317. st. 9. propisano je da stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda odnosno Obiteljskog centra, dok je odredbom čl. 325. istog Zakona propisano da Ustanove socijalne skrbi dužne su uskladiti statute i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog Zakona. Slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi uskladiti statut i druge opće akte najkasnije do 17. veljače 2023. Statut Hrvatskog zavoda za socijalni rad (NN 134/2022) objavljen je 16. studenog 2022., a stupio je na snagu 17. studenog 2022. Člankom 102. Statuta propisano je da opći akti određeni ovim Statutom, a čije je donošenje u nadležnosti Upravnog vijeća Zavoda, donijet će se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Statuta. Člankom 37. Statuta propisano je da Upravno vijeće Zavoda donosi opći akt o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova, pravilnik o radu, opće akte kojim se utvrđuju radna mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja te postupak i način provedbe javnog natječaja. Slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika najkasnije do 15. veljače 2023., koji rok je i sam tuženik odredio Statutom, što je isti propustio učiniti, budući da je prema navodima iz odgovora na tužbu, a i iz dostavljenog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad razvidno da je donesen 24. svibnja 2023. Stoga, kako na temelju zakona donesena Uredba, kao opći akt po pravnoj snazi iznad akata tuženika, sadrži poseban članak 8.a - Posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a kojim su propisani nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijenti složenosti poslova, ista se morala primijeniti prilikom isplate plaće tužiteljici i to od dana stupanja na snagu Uredbe 11. ožujka 2023. Takav stav je u skladu i s odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu, kojom se propisuje primjena najpovoljnijeg prava za radnika. U odnosu na navode tuženika kako smatra da tužiteljica u utuženom razdoblju nije smatrala da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je potpisala ugovor o radu s početkom primjene od 1. lipnja 2023. kojim je prihvatila novo radno mjesto i novi koeficijent od 0,920 za to radno mjesto se napominje da se tužiteljica potpisom navedenog ugovora nije odrekla potraživanja koje je predmet ovog postupka.

13. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao tužiteljici plaću manju od one koju joj je trebao isplatiti da je pravilno obračunata prema odredbi čl. 8 a Uredbe o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine« br. 26/2023), osnovano tužiteljica traži da joj se isplati iznos koji joj nije plaćen zbog takvog pogrešnog obračuna, pa je sud tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

14. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

15. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je tužiteljici koja je uspjela u parnici, priznao i dosudio trošak postupka, a u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio joj je samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice i to: za sastav tužbe iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023 - dalje OT), za sastav obrazloženih podneska od 26.11.2024. i 24.12.2024., za svaki po 50,00 EUR prema tbr. 8. toč. 1. u vezi s tbr. 7/1. OT, za zastupanje na ročištu održanom 26.3.2025. 50,00 EUR prema tbr. 9. toč. 1. OT te za zastupanje na ročištu za objavu presude 25,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3. sve to uvećano za 25% PDV-a od 56,25 EUR prema Tbr. 46. OT, odnosno sveukupno 250,00 EUR. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, budući da njezina punomoćnica na to ročište nije pristupila. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

U Varaždinu 22. travnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužiteljici po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb,

2/ Tuženiku Opća bolnica Varaždin, Varaždin, Ivana Meštrovića 1

3/ Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Varaždin, Ispostava Varaždin, Graberje 1 – nakon pravomoćnosti

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte