Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1192/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužiteljice FCD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi postupanja, nakon usmene i javne rasprave, 22. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/3118, URBROJ: 251-02-01/001-24-2 od 8. siječnja 2024. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/3118, URBROJ: 251-02-01/001-24-2 od 8. siječnja 2024. odbačen je prigovor tužiteljice izjavljen radi zaštite od drugog oblika postupanja Grada Zagreba kao nedopušten, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da se radi o nezakonitom postupanju tuženika, jer na temelju članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09 i 110/21) nije dopušteno odbaciti prigovor čelniku tijela, a naročito ne prigovor radi šutnje, jer nije riješeno o prigovoru.
3. Čelnik tijela je dužan svaki prigovor po članku 122. navedenog Zakona meritorno razmotriti i o njemu odlučiti te prigovor temeljem članka 122. nije nedopušten, pa samim time niti temeljem članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku nije dopušteno donijeti rješenje o odbačaju prigovora kao nedopuštenog.
4. Tužiteljica se poziva na obvezujuće pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske sadržano u točki 12. 4. Odluke broj U-III-4066/2021 od 3. ožujka 2022. da rješenje koje u povodu prigovora donosi čelnik javnopravnog tijela prema članku 122. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku ne podrazumijeva odbacivanje prigovora zbog nedopuštenosti, budući da prigovor nije nedopušten, već podrazumijeva meritorno razmatranje i odlučivanje o predmetu prigovora.
5. Posljedično tome, tuženik je nezakonito odbio i zahtjev za naknadu troškova postupka, te je u ovom trenutku i preuranjeno odbiti zahtjev za naknadu troška radi nezakonite odluke o odbacivanju prigovora.
6. Opreza radi, tužiteljica ističe da je rješenje nezakonito i iz razloga jer ne sadrži vlastoručni potpis naznačenog donositelja akta, već se radi o nečitljivom i neprepoznatljivom rukopisu koji se ne može povezati s naznačenim donositeljem, a obzirom da je deponirani vlastoručni potpis tuženika kod javnih bilježnika različit.
7. Slijedom iznesenog, osporavano rješenje je potrebno poništiti u cijelosti i vratiti postupak na ponovno odlučivanje, s uputom da je u ponovnom postupku nužno meritorno odlučiti o prigovoru radi šutnje uprave, a sve sukladno obvezujućem pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske.
8. Tužiteljica potražuje da joj se na teret tuženika dosude troškovi upravnog spora u roku od petnaest dana od dana donošenja sudske odluke, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj Usž-2753/22-2 od 26. listopada 2022.
9. U slučaju da tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev i da bude potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza, predlaže da sud provede usmenu raspravu.
10. Predlaže sudu da nakon održane rasprave poništi osporavano rješenje te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
11. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
12. Opreza radi tuženik ističe prigovor prekluzije podnošenja predmetne tužbe.
13. Nadalje ističe da je tužba potpuno promašena i neosnovana, te je rezultat neimanja ikakve pravne argumentacije na strani tužiteljice.
14. Smatra da je prigovor osnovano odbačen kao nedopušten jer članak 156. Zakona o općem upravnom postupku određuje da se radi o podnošenju prigovora u slučaju drugog postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava odnosno u slučaju postupanja izvan upravnog postupka, a kod kojeg postupanja se ne donosi rješenje, a nesporno je kako je u predmetnoj upravnoj stvari nakon provođenja upravnog postupka po službenoj dužnosti doneseno rješenje te je pravna zaštita protiv pojedinačnih upravnih akata osigurana izjavljivanjem redovnog pravnog lijeka i potom tužbe upravnom sudu.
15. Prigovor izjavljen gradonačelniku pozivom na članak 156. navedenog Zakona zbog nepravovremenog odlučivanja o prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja je nedopušten pravni lijek koji je trebalo odbaciti, a u slučaju šutnje uprave drugostupanjskog tijela, odnosno nedonošenja odluke u Zakonom o općem upravnom postupku propisanom roku propisana je mogućnost podnošenja tužbe radi šutnje uprave nadležnom upravnom sudu.
16. U slučaju postupanja po prigovoru sada tužiteljice koji je odbačen zapravo bi se za istu pravnu stvar pružala paralelna pravna zaštita odnosno radilo bi se o tzv. dvostrukoj litispendenciji, jer pravna zaštita sukladno odredbi 156. Zakona o općem upravnom postupku u stvari predstavlja opću supsidijarnu zaštitu koja se može koristiti kada na raspolaganju ne stoji niti jedno drugo pravno sredstvo.
17. Predmetna pravna stvar predstavlja jednostavno pravno pitanje o kojem je Visoki upravni sud Republike Hrvatske zauzeo nedvojbeno stajalište u mnogobrojnim odlukama, primjerice presude Usž-1208/2019-2 od 3. listopada 2019., Usž- 4663/2019 od 3. srpnja 2020., Usž-4868/2019-2 od 15. svibnja 2020. itd., a koje po prirodi stvari ne može biti drugačije obzirom na jasnu, konciznu i nedvosmislenu odredbu članka 156. navedenog Zakona.
18. Osnovna pretpostavka po bilo kojem redovnom pravnom lijeku je da se najprije razmotre formalne pretpostavke odnosno dopuštenost i pravodobnost pravnog lijeka, te je li isti izjavljen od strane ovlaštene osobe, pa je posljedica neispunjavanja i jedne od formalnih pretpostavki odbacivanje tog pravnog lijeka.
19. Tužiteljica krajnje neuspješno pokušava prikazati odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4066/2021 od 3. ožujka 2022. kao onu koja istoj ide u prilog, iako navedena odluka u cijelosti govori u korist tuženika, jer ista eklatantno ističe mogućnosti izjavljivanja prigovora u slučajevima u kojima nije osigurana druga pravna zaštita, a što argumentum a contrario znači kao u slučajevima u kojima je ista osigurana nema mogućnosti izjavljivanja prigovora, a što je slučaj u predmetnoj pravnoj stvari.
20. U navedenoj odluci radi se o stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske koje se odnosi na konkretan prigovor izjavljen protiv zapisnika stručnog povjerenstva, a ne na situaciju u kojoj je doneseno rješenje o pravu stranke.
21. Ističe kako ne postoji propis koji određuje točne elemente izgleda vlastoručnog potpisa pojedinca odnosno od čega se isti mora sastojati, te način na koji se pojedinac potpisuje ne mora uvijek izgledati identično, niti se potpis može unaprijed ograničavati, a i sam potpis tužiteljice na punomoći koja je priložena uz predmetnu tužbu je nečitak i neprepoznatljiv, te se ne može povezati sa tužiteljicom, pa tuženik upire na pitanje valjanosti punomoći kojom se punomoćnik tužiteljice legitimira za zastupanje u predmetnoj stvari, a obzirom da je punomoć datirana više od dva mjeseca prije pokretanja predmetnog spora, a pravilnost punomoći je procesna pretpostavka za pokretanje ovog upravnog spora.
22. Tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka pod uvjetom uspjeha u sporu, a nije sporno da tužiteljica nije uspjela u sporu.
23. Protivi se održavanju rasprave jer se radi o pravnom pitanju te tužiteljica niti ne navodi koje su to činjenice i okolnosti koje bi kao relevantne trebalo utvrditi, a sukladno pravnom shvaćanju iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1897/2021-2 od 8. rujna 2022. i u presudama broj Usž-114/2021-3 od 24. veljače 2021., Usž-3735/2020-2 od 1. srpnja 2021., Usž-111/2021-2 od 27. siječnja 2021. itd.
24. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
25. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
26. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
27. Na raspravi opunomoćenik tužiteljice je ponovio ranije iznesene navode i istakao da Zakon o općem upravnom postupku ne predviđa mogućnosti apriori odbacivanja pravnog lijeka koji je propisan navedenim Zakonom kao da je nedopušten, jer ga je sam zakonodavac dopustio i pri tome nije definirao nikakve uvjete koji bi bili dostupni i predvidljivi, pa je samim time suprotno načelu zakonitosti takav pravni lijek odbaciti kao nedopušten, a u najgorem slučaju radi s o pravnom praznini čije postojanje ne može pasti na teret tužiteljice koja ima legitimni cilj svoje pravo zaštiti propisanim pravnim lijekom.
28. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 8. siječnja 2024. pod točkom 1. izreke odbačen je prigovor tužiteljice izjavljen radi zaštite od drugog oblika postupanja Grada Zagreba kao nedopušten i pod točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
29. U obrazloženju tuženik se poziva na odredbu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku i ističe kako je predmetni prigovor izjavljen radi nedonošenja rješenje koje je upravni akt i koje se donosi u upravnom postupku, pa se na radi o postupanju javnopravnog tijela predviđenog odredom članka 156. Zakona o općem upravnom postupku, a koji pravni stav je izrazio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj Usž-1208/2019 od 3. listopada 2019., iz kojeg razloga je riješeno kao u točci 1. izreke.
30. U odnosu na točku 2. izreke, tuženik se poziva na članak 161. Zakona o općem upravnom postupku, jer se radi o postupku pokrenutom na zahtjev stranke u kojem stranka nije uspjela, a nagrada za rad odvjetnika niti ne predstavlja redovite troškove upravnog postupka u smislu članka 162. navedenog Zakona.
31. Odredbom članka 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
32. Odredbom članka 161. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje.
33. Odredbom članka 162. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.
34. Prema ocjeni suda, tužiteljičini tužbeni prigovori nisu osnovani, te sud u cijelosti prihvaća kao pravilno i utemeljeno na odredbi članka 156. Zakona o općem upravnom postupku, obrazloženje tuženika da je u konkretnom slučaju u odnosu na podneseni prigovor tužiteljice bilo moguće u slučaju šutnje tuženika u odnosu na rješavanje podnesenog prigovora protiv prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2023. podnijeti tužbu zbog šutnje nakon proteka rokova iz Zakona o općem upravnom postupku za rješavanje o žalbi, a obzirom da je kao pravni lijek sam tuženik propisao da stranke mogu podnijeti prigovor u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, te navedeni pravni lijek samo nosi naziv prigovor, a u stvari se radi o pravu tužiteljice na žalbu, koje je tužiteljica u konkretnom slučaju i iskoristila.
35. Time što je člankom 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22), propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
36. Tuženik pravilno ističe da je u konkretnom slučaju doneseno rješenje s uputom o pravnom lijeku, te stoga kod takve situacije nije moguće koristiti prigovor iz članka 156. Zakona o općem upravnom postupku, jer se ne radi o drugom postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje, pa je tuženik imao osnove pozivom na navedeni članak Zakona prigovor tužiteljice odbaciti kao nedopušten.
37. Naime, u konkretnom slučaju, kao što je to već ocijenio Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, i prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave, pa onda i rješavanje o prigovoru.
38. Nije sporno da je konkretni upravni postupak podnošenja nedopuštenog prigovora pokrenut na inicijativu tužiteljice koja u navedenom upravnom postupku nije uspjela, pa je tuženik pravilno odlučio da nema osnove za nadoknadu troškova upravnog postupka.
39. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka, jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj sud.
40. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a obzirom da je tužiteljica upravni spor izgubila.
41. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 22. travnja 2025.
Sutkinja
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Martin Sherri, putem e-kom.
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, putem e-kom
3. U spis
