Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1427/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužiteljice MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon usmene i javne rasprave, 22. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/90, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 5. veljače 2024. i zahtjev za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/24-014/90, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 5. veljače 2024. pod točkom I. poništena je točka 1. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/4694, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-4 od 13. studenog 2023., pod točkom II. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4694, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-02 od 22. ožujka 2023. kao neosnovan, te pod točkom III. je odbijen zahtjev za naknadu troška.
2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika, te ističe da su pravomoćnim aktom utvrđena prava tužitelja te da izmjena pravnog propisa nije jedan od razloga za izvanredni pravni lijek, te da je sukladno Odluci tuženik bio dužan donijeti novi pravomoćni akt.
3. Ističe da je tužiteljica pored prigovora kao pravnog lijeka propisanog odlukom podnijela i prigovor čelniku tijela temeljem odredbe članak 122. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je pročelnik čelnik ureda koji je donio prvostupanjsko rješenje, jer to isključuje definiciju javnopravnog tijela koja bi se smatrala ujednačenom sa definicijom upravnog tijela, a za slučaj da bi se tumačilo drugačije tužiteljica prigovor iz članka 122. Zakona o općem upravnom postupku ima podnositi istoj osobi koja je izvršila upravno postupanje kojem se prigovara čelniku tijela, te bi zakonski propis bio doveden do apsurda.
4. Navodi da je člankom 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisana hijerarhija javnopravnih tijela i to na način da bi prvostupanjska tijela u samoupravnom postupanju tijela jedinice lokalne samouprave bila upravna tijela jedinice lokalne samouprave, dok bi drugostupanjska tijela bila tijela jedinice područne (regionalne) samouprave, a kada u prvom stupnju postupaju tijela jedinice područne (regionalne) samouprave drugostupanjsko tijelo bi bilo nadležno ministarstvo.
5. Iz navedenog proizlazi da bi rješenje čelnika tuženika sukladno institutu prigovora iz članka 122. Zakona o općem upravnom postupku bilo rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela kako to propisuje Zakon o općem upravnom postupku da je stavkom 3. članka 122. Zakona o općem upravnom postupku, kao procesnim lex specialis u odnosu na odredbu članka 77.a, ali i sukladno istoj odredbi koja propisuje takvu mogućnost drugačijeg uređenja, propisano da se protiv rješenja čelnika prvostupanjskog tijela može izjaviti žalba, pa je protiv odluke o prigovoru trebala biti dopuštena žalba nadležnom Ministarstvu, a koja uputa izostaje u osporavanom rješenju.
6. Predlaže sudu da održi raspravu i poništi osporavano rješenje, te naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora zajedno s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.
8. Ističe da je osporavano rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba: 10/18, 20/21 i 25/22), te da su prvostupanjskim rješenjem od 22. ožujka 2023. usklađeni iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno članku 6. navedene Odluke, te tužiteljica neosnovano smatra da je novu pojedinačnu odluku bilo moguće donijeti samo do 31. prosinca 2022., a što do tog roka nije učinjeno.
9. Tuženik naglašava da je navedena Odluka bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom.
10. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.
11. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć, a odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023. u cijelosti potvrđuje prethodno iznesene stavove.
12. Vezano uz obvezu nadležnog gradskog upravnog tijela iz članka 6. Odluke iz 2022 da do 31. prosinca 2022 donese pojedinačnu odluku tuženik ističe da se radi o instruktivnom roku, čije propuštanje poduzimanja neke radnje ne proizvodi štetne posljedice, pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno.
13. U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.
14. U odnosu na navod da je tužiteljica podnijela i prigovor temeljem Odluke i prigovor temeljem članka 122. Zakona o općem upravnom postupku naglašava se da ta odredba regulira postupovnu materiju vezanu uz prigovore iz područja drugih postupanja javnopravnih tijela i pružatelja javnih usluga o kojima se ne donosi rješenje i koje su uređene drugim odredbama navedenog Zakona i to članka 142., članka 154. do 158.
15. Tuženik ističe da se odredba članka 122. Zakona o općem upravnom postupku ne može primijeniti u konkretnom slučaju, jer tužiteljica prigovorom propisanim Odlukom iz 2022. pobija konkretni upravni akt, a koji prigovor ima snagu žalbe na koju se primjenjuju odredbe članaka 105. do 121. Zakona o općem upravnom postupku.
16. Predlaže sudu odbiti tuženi zahtjev.
17. U podnesku tužiteljica se na odgovor tuženika očituje da se radi o konfuznim navodima te ističe da nije sporno ovlaštenje tuženika da modificira novčanu pomoć već je li to učinjeno u proceduri na propisom propisani način.
18. Ponavlja tužbene navode, prigovara da tužiteljici uz odgovor tuženika nisu dostavljeni spisi predmeta, te predlaže da se uz održavanje rasprave tužiteljici omogući uvid u spis predmeta, da se provede grafološko vještačenje potpisa gradonačelnika, te da se spor prekine do donošenja odluke pred Europskim sudom za ljudska prava u predmetu broj 8985/24 i 8792/24, do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj U-III-654/24 u kojem se odlučuje po ustavnoj tužbi protiv presude i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz- 254/23 surj. Usoz-328/23 od 19. prosinca 2023., te do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod broj Usoz-15/24 u predmetu podnositeljice MPR.
19. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
20. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenice tuženika, a čime je strankama omogućeno da se izjasne o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
21. Na raspravi sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice te naveo da će obrazloženje biti dano u presudi.
22. Sud je odbio provesti dokaz grafološkog vještačenje potpisa gradonačelnika kao nesvrsishodan, jer sud prihvaća kao valjanu činjenicu da se radi o potpisu osobe ovlaštene za potpisivanje, sud nije opunomoćenici tužiteljice dopustio uvid u spis na raspravi, jer člankom 48. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima nije propisana dostava cjelokupnog spisa tuženika tužiteljici, već je tužiteljici od strane suda dostavljen odgovor tuženika, a na koji se tužiteljica u svom podnesku i očitovala, tužba je ovom sudu podnesena 28. veljače 2024. i cijelo to vrijeme opunomoćenik tužiteljice je bio u e-komunikaciji i imao uvid u sudski spis, te su tužiteljica i njen opunomoćenik istovremeno bili ovlašteni od suda zatražiti i fizički uvid u spis, a nakon podnesenog zahtjeva za fizički uvid u spis, tužiteljica i njen opunomoćenik su bili dužni provjeriti u pisarnici suda je li takav zahtjev odobren od strane suca, te nakon odobrenja i fizički pristupiti u pisarnicu suda, a što stranka i njezin opunomoćenik mogu još uvijek učiniti sve dok se spis nalazi na ovom sudu, a sukladno članku 113. Zakona o upravnim sporovima.
23. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.
24. Prema podacima spisa predmeta osporavanim rješenjem od 5. veljače 2024. pod točkom I. poništena je točka 1. izreke prvostupanjskog rješenja od 13. studenog 2023., pod točkom II. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2023. kao neosnovan, te je pod točkom III. odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog postupka.
25. Prvostupanjskim rješenjem od 13. studenoga 2023. u točki 1. izreke odbačen je prigovor podnesen protiv prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2023. kao nepravodoban, u točki 2. izreke odbačen je prijedlog za obnovu postupka, u točki 3. izreke odbijen je zahtjev za oglašavanje ništavim prvostupanjskog rješenja, dok je u točki 4. izreke odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog postupka.
26. U obrazloženju tuženik ističe da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene odredbe Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22), te tuženik ističe da je navedena Odluka bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom, s obrazloženjem da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.
27. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć, a navedena pravna stajališta potvrđena su Odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.
28. Vezano za točku 2. izreke tuženik navodi da je prijedlog za obnovu postupka izvanredni pravni lijek koji se ne može podnijeti protiv prvostupanjskog rješenja sve dok postoji mogućnost da se protiv istog rješenja podnese redovni pravni lijek pa je u konkretnom slučaju prijedlog za obnovu postupka odbačen kao preuranjen.
29. U dijelu točke 3. izreke tuženik navodi da su člankom 128. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) taksativno navedeni razlozi za oglašavanje rješenja ništavim te u konkretnom slučaju ne egzistira niti jedan od zakonom navedenih razloga za oglašavanje rješenja ništavim.
30. Tuženik ističe da je odluka o trošku sukladna odredbi članka 161. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.
31. Prema ocjeni suda, osporavano rješenje tuženika doneseno je u skladu sa zakonskim ovlaštenjima tuženika i činjeničnom stanju potpuno i pravilno utvrđenom u upravnom postupku, te sud u cijelosti kao pravilno prihvaća prethodno izneseno obrazloženje tuženika da se radi o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, te se radi o deklaratornom aktu o prestanku prava sukladno uvjetima iz Odluke sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, u odnosu na koje rješenje tužiteljica nije dokazala da bi bilo pravno i stvarno nemoguće izvršiti, pa nema razloga za oglašavanje rješenja ništavim iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku.
32. Nadalje, tuženik pravilno ističe da u konkretnom slučaju nije bilo pravomoćnog prvostupanjskog rješenja u odnosu na koje bi mogao biti pokrenut prijedlog za obnovu postupka kao izvanredni pravni lijek, te da upravni postupak nije okončan povoljno za stranku, pa tužiteljica ne ostvaruje pravo na trošak postupka sukladno članku 161. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku.
33. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporavanom rješenju je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka, jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj sud.
34. Tužiteljici se napominje da spisu prileži prigovor tužiteljice čelniku tijela od 11. prosinca 2023. u odnosu na prvostupanjsko rješenje od 13. studenog 2023.
35. Sud nije cijenio opravdanim prijedlog tužiteljice za prekidom ovog upravnog spora do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava broj zahtjeva 8985/24 i 8972/24, odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske, jer razlozi na kojima tužiteljica temelji prijedlog za prekid upravnog spora nisu razlozi iz članka 105. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima zbog kojih bi sud bio obvezan prekinuti spor.
36. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a obzirom da je tužiteljica upravni spor izgubila.
37. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 22. travnja 2025.
Sutkinja
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Karlo Novosel, putem e-kom
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, putem e-kom
3. U spis
