REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-3831/2024-2

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća , te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ĐC, [adresa], [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Meničanin , odvjetnik iz Pule , Flanatička 11/II , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda Rijeka , Službe inspekcije Ispostave u Pazinu , Pazin , Prolaz Frana Matejčića 8 , OIB: 33706439962 , radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanog po istom opunomoćeniku , protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I- 385/2024-13 od 19. srpnja 2024. , građe na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-385/2024-13 od 19. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/23-02/1110 , UR.BROJ: 443-02-05-12-24-3 od 7. veljače 2024. , te se odbija tužbeni zahtjev za naknadom troškova spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju, kao investitoru, uklanjanje izgrađene zidane građevine stambene namjene, maksimalnih tlo. dim. 9,95x7,55 m, visine podrum, prizemlje i potkrovlje, s dvostrešnim krovištem, drvene nadstrešnice tlo. dim. 5,55x3,20 m, visine prizemlja s jednostrešnim krovištem, pomoćne građevine maksimalnih tlo. dim. 5,50x4,95 m, visine prizemlja s ravnim krovištem i drvene nadstrešnice tlo. dim. 6,25x4,80 m s jednostrešnim krovištem, zajedno s ispod nje izgrađenim betonskim otvorenim ognjištem, sve izgrađeno u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja [adresa], pod prijetnjom prisilnog izvršenja na način detaljno opisan tim rješenjem ako se ne postupi po naloženoj mjeri.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, osvrće se na dijelove osporene presude te smatra kako sud pogrešno zaključuje da njegov zahtjev za prekid ovog spora nije osnovan. Upire na članak 105. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) te smatra da su ispunjene pretpostavke iz citirane zakonske odredbe za prekid ovog postupka jer je pred nadležnim upravnim odjelom Istarske županije u tijeku postupak ozakonjenja građevine koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji postupak nastavno u žalbi detaljnije opisuje. Dodaje da je u postupku ozakonjenja potrebno utvrditi predstavlja li prijeporna građevina jednostavnu ili drugu građevinu, ali i brojne druge činjenice koje nisu utvrđene u tom upravnom postupku, te navodi da bi u slučaju ozakonjenja predmetne građevine u za to odgovarajućem upravnom postupku, ako tuženik u međuvremenu izvrši rješenje i ukloni građevinu, tužitelj bio doveden u izuzetno tešku materijalnu i financijsku situaciju te bi mu se na taj način nanijela nenadoknadiva šteta, a sve uzevši u obzir da boravi u predmetnoj nekretnini sa svojom obitelji. Mišljenja je da tuženik nije u skladu s člankom 8. Konvencije, valjano proveo test razmjernosti, odnosno utvrdio činjenice na temelju kojih je moguće odgovoriti na pitanje je li miješanje u pravo tužitelja na dom utemeljeno na zakonu, je li ono usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li bilo nužno u demokratskom društvu. Tuženik je pogrešno ocijenio, odnosno nije niti ocijenio u pobijanom rješenju, a što je ponovio i upravni sud, da li je narušena pravična ravnoteža između interesa tužitelja i interesa tuženika, osobito služi li predmetna nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba tužitelja i ima li tužitelj drugih nekretnina za stanovanje ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, kao i ima li tuženik osobito opravdan interes za uklanjanjem građevine, a sve uzevši u obzir da je u tijeku postupak legalizacije nekretnine tužitelja. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika te naložiti tuženiku da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski upravni sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj, u svojstvu investitora, na predmetnoj lokaciji (izvan građevinskog područja naselja) izveo stambenu i pomoćne građevine, detaljno opisane zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 25. listopada 2023. (sa skicom i fotografijama prijeporne gradnje), za koje nije ishodio građevinsku dozvolu, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.), kojom je građenje građevine bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine.

7. Tužitelj ni žalbenim navodima ne osporava činjenicu gradnje bez građevinske dozvole, već i u žalbi upire na postupak ozakonjenja predmetne građevine, koji se vodi temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.) i još nije okončan. Navedeni prigovor, međutim, nije od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja, koje je u cijelosti utemeljeno na odredbama Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) i Zakona o Državnom inspektoratu, a iz kojih propisa ne proizlazi da bi postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada predstavljao zapreku za donošenje rješenja o uklanjanju protupravnih građevina.

8. Takav zaključak ne proizlazi niti iz odredaba Zakona o postupanja s nezakonito izgrađenim zgradama, kojim je u članku 42. reguliran prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, a koji postupak je dužan pokrenuti tužitelj.

9. Stoga, ukoliko tužitelj zatraži prekid postupka izvršenja na način propisan odredbom članka 42. stavka 1. i stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će se prekinuti, i to do donošenja pravomoćne odluke po njegovom zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nakon čega će se, ovisno o donesenoj odluci, postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nastaviti ili obustaviti (članak 42. stavak 4. i stavak 5.). Navedeno ima za posljedicu da u tom slučaju, suprotno navodima žalbe, ne može ni doći do uklanjanja građevine koja je naknadno (nakon izdavanja rješenja o uklanjanju) ozakonjena u skladu s citiranim Zakonom, a time ne može doći niti do nastanka bilo kakve štete za tužitelja po toj osnovi.

10. S obzirom na navedeno, Sud ne nalazi osnovanim prigovore tužitelja usmjerene na postupovne povrede ZUS-a zbog neprovođenja predloženog dokaza (uvid u predmet ozakonjenja prijepornih građevina), jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući nesvrsishodnim izvođenje predloženog dokaza, jer, i po ocjeni ovoga Suda, isto ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari u kojoj su relevantne činjenice vezane za utvrđenje bespravne gradnje potpuno i pravilno utvrđene već u postupku koji je prethodio donošenju rješenja tuženika.

11. Nadalje, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari ni žalbeni prigovor kojim se osporava pravilnost odluke o odbijanju zahtjeva za prekid upravnog spora, pri čemu tužitelj upire na članak 105. ZUS-a. Ovo iz razloga jer u inspekcijskom postupku, u kojem se ocjenjuje zakonitost gradnje određene građevine, ishođenje propisanog akta za gradnju (građevinska dozvola, glavni projekt i dr.) ne predstavlja prethodno pitanje u smislu članka 104. stavka 1. ZUS-a, već uvjet koji mora biti ispunjen prije početka izvođenja radova. Naime, investitor pravo građenja građevine stječe tek po ishođenju valjanog akta za gradnju, koji mora sadržavati sve zakonom propisane elemente pa tako i potvrde javnopravnih tijela propisane posebnim propisima, a što je ovdje izostalo. Ukoliko, međutim, tužitelj u međuvremenu ishodi rješenje o izvedenom stanju kojim se ozakonjuju predmetne protupravno izgrađene građevine, ta činjenica može utjecati samo na izvršenje inspekcijskog rješenja, koje će građevinski inspektor, po službenoj dužnosti, obustaviti sukladno članku 104. Zakona o Državnom inspektoratu.

12. Sud nalazi neosnovanim i žalbeni prigovor usmjeren na povredu načela razmjernosti, jer se primjenom tog načela ocjenjuje zakonitost mjera javnopravnih tijela kojima se zadire u neko pravo stranke, ali u okviru pravilne primjene materijalnog prava. Načelo razmjernosti, naime, ne dopušta nepravilnu primjenu materijalnog prava, jer bi to bilo protivno legitimnom cilju koji se ograničenjem prava stranke postiže, što je nužan preduvjet za primjenu navedenog načela. Ovdje se radi o mjeri uklanjanja građevine zbog gradnje protivne zakonu, a na izvršenje koje mjere se izvršenik (tužitelj) prisiljava temeljem prinudnog pravnog pravila, u okviru kojeg je građevinski inspektor jedino i ovlašten postupati, pa ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi.

13. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjenog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a , ne pripada pravo na naknadu tog troška, ​​radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović