REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-6098/2019-53
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antun Zanetti, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 4. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 236- 241/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, potvrđen od strane javnog bilježnika Alkica Kolega Zubčić 27. rujna 2004. pod brojem OU-788/04-1, kojeg su parnične stranke sklopile 20. rujna 2004., u dijelu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to udijelu članka 2. koji glasi „prema srednjem tečaju zadevizeHypo Alpe-Adria- Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita“, u dijelu članka 3. koji glasi „Kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria Bank d.d. na dan plaćanja“,“obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno plaćanja”, “po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan dospijeća” te u dijelu članka 6. koji glasi: „Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća pismenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune”.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.439,75 eura sa zateznim kamatama:
-na iznos od 5,51 € od 02.11.2004. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 21,46 € od 03.12.2004. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 15,96 € od 05.01.2005. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 4,00 € od 09.02.2005. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 2,80 € od 04.03.2005. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 5,50 € od 13.10.2007. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 5,50 € od 15.11.2007. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 5,50 € od 10.12.2007. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 5,50 € od 16.01.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 5,50 € od 19.02.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 5,50 € od 14.03.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 20,01 € od 15.04.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 20,01 € od 15.05.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 20,01 € od 23.06.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 20,01 € od 10.07.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 20,01 € od 21.08.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 20,01 € od 17.09.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 20,01 € od 15.10.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 30,64 € od 12.11.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 30,61 € od 17.12.2008. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 40,00 € od 14.01.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 45,75 € od 18.02.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 48,80 € od 25.03.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 41,39 € od 10.04.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 43,00 € od 27.05.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 30,61 € od 17.06.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 30,61 € od 27.07.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 30,61 € od 25.08.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 30,61 € od 16.09.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 30,61 € od 23.10.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 30,61 € od 18.11.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 32,17 € od 21.12.2009. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 39,76 € od 18.01.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 50,56 € od 15.02.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 48,08 € od 11.03.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 62,73 € od 15.04.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 59,95 € od 19.05.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 63,37 € od 21.06.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 112,25 € od 14.07.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 102,60 € od 18.08.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 132,09 € od 22.09.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 121,90 € od 14.10.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 105,51 € od 24.11.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 140,09 € od 16.12.2010. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 180,16 € od 19.01.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 149,16 € od 22.02.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 161,09 € od 21.03.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 147,24 € od 20.04.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 149,76 € od 18.05.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 208,35 € od 17.06.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od214,06 € od 14.07.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 263,00 € od 24.08.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 237,86 € od 15.09.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 210,34 € od 26.10.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 204,83 € od 11.11.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 202,72 € od 06.12.2011. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 215,80 € od 11.01.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 227,22 € od 14.02.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 228,75 € od 14.03.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 220,85 € od 13.04.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 226,18 € od 11.05.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 229,83 € od 12.06.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 223,69 € od 10.07.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 225,31 € od 01.08.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 220,71 € od 13.09.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 210,90 € od 15.10.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 221,54 € od 14.11.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 226,59 € od 11.12.2012. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 222,88 € od 08.01.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 202,90 € od 07.02.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 219,88 € od 12.03.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 221,36 € od 11.04.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 214,70 € od 09.05.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 194,00 € od 11.06.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 193,48 € od 11.07.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 198,56 € od 20.08.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 206,71 € od 13.09.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 210,00 € od 14.10.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 212,18 € od 20.11.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 216,30 € od 13.12.2013. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 220,98 € od 15.01.2014. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 212,79 € od 17.02.2014. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 224,22 € od 14.03.2014. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 216,87 € od 15.04.2014. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 210,16 € od 14.05.2014. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 208,00 € od 13.06.2014. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 208,98 € od 17.07.2014. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 216,60 € od 16.08.2014. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 223,02 € od 17.09.2014. godine pa do konačne isplate;
-na iznos od 221,53 € od 15.10.2014. godine pa do konačne isplate
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.492,54 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 7. lipnja 2019. (poštom preporučeno, list 9 spisa) navodi da je s tuženikom ( raniji naziv: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) sklopio ugovor o kreditu broj 236-241/2004 na iznos od 94.700,00 CHF. Ističe da su odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak i odredba o promjenjivosti kamatne stope nepoštene te se poziva na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
1.2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi dostave dokumentacije koja mu je potrebna radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, što tuženik nije učinio. Stoga tužbenim zahtjevom iz tužbe, osim utvrđenja ništetnosti spornih ugovornih odredaba pobliže određenih u izreci glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplatiti mu više plaćene iznose anuiteta obračunatih na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to u visini koja će se odrediti nakon što tuženik dostavi traženu dokumentaciju i izvede knjigovodstveno-financijsko vještačenje, u skladu s čl.186. b. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19).
1.3. Tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku od 3. studenog 2021. (list 148-153 spisa) i to prije zaključenja prethodnog postupka, tužitelj određuje zahtjev za isplatu na način da po obje osnove (promjena valute i promjena kamatne stope) traži isplatu ukupnog iznosa od 86.112,14 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže određenim u tom podnesku.
1.4. Nakon što je izvedeno financijsko vještačenje, tužitelj podneskom od 4. svibnja 2022. (list 250-256 spisa) uređuje zahtjev za isplatu na način da po obje osnove (promjena valute i promjena kamatne stope) traži isplatu ukupnog iznosa od 86.243,47 kn s kamatama na pojedine iznose pobliže opisanim u izreci ove odluke.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se od 1. siječnja 2014. na ovaj ugovor primjenjuje kamatna stopa u visini od 3,23% pa da je tužbeni zahtjev konzumiran. Ističe da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive pa da nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Ističe da se bez sagledavanja svih okolnosti konkretnog slučaja ne može tvrditi da su sporne odredbe ništetne samo zato zbog toga što su u kolektivnom sporu iste proglašene ništetnima. Također navodi da se tužitelj neosnovano poziva na presude iz kolektivnog spora. Nadalje navodi da je tuženik u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima - čl. 172. st. 2., čl. 173. i čl. 175. st. 2. Zakona o bankama, da je potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene kamatne stope, da se pridržavao Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Ističe da se o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, da su te odredbe jasno naznačene, razumljive i da su tužitelju bile pojašnjene. Također navodi da je javni bilježnik objasnio ugovornim stranama pravne posljedice koje iz ugovora o kreditu proizlaze te je utvrdio da su iste jasne i razumljive. Ističe prigovor zastare. Kasnije tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz obrazloženje da nije samo tužitelj obavljao uplate. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od donošenja presude do isplate.
3. Tuženik se u podnesku od 23. svibnja 2022. usprotivio preinaci tužbe iz podneska od 4. svibnja 2022. U postupku je istaknuo i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio.
4. S obzirom da tužitelj prije izvođenja dokaza financijskim vještačenjem nije mogao imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, a tužbeni zahtjev uredio je odmah nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje, zaključak je ovog suda da se radi o situaciji iz odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP). Stoga je sud, smatrajući da je to svrsishodno za konačno uređenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP), na ročištu održanom 23. svibnja 2024. dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 4. svibnja 2022.
5. Tužitelj je u podnesku od 6. veljače 2023. uredio tužbeni zahtjev u valuti euro na način da traži isplatu iznosa od 11.439,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u izreci.
6. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem svjedokinje AZ i svjedoka DZ te dokaz financijskim vještačenjem.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Čitanjem ugovora o kreditu (list 172-182 spisa) utvrđeno je da su stranke 20. rujna 2004. sklopile ugovor o kreditu u svrhu dovršenja kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.700,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (čl. 2.) te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća odnosno na dan isplate (čl. 3.). Nadalje, ugovorena je kamatna stopa od 5,25% (čl. 3.) koja je promjenjiva te je tuženik ovlašten izvršiti u slučaju promjene situacije na tržištu promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama, dok je tužitelj izjavio da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama i sve njene kasnije izmjene i dopune (čl. 6.).
9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu kojom je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) te Zakona o obveznim odnosima. U opisanom dijelu ta je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.
10. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
11. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.
12. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.
13. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
14. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
15. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.
16.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu. Teret dokaza takve činjenice leži na tuženiku.
16.2. Iz iskaza svjedoka DZ (list 278 spisa) proizlazi da nije sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, da se ne sjeća tužitelja i da nema nikakvih saznanja o spornom ugovoru.
16.3. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ĐZJ (u podnesku od **.**.2025.), TZ (u podnesku od **.**.2021.), VZ (na ročištu 7. rujna 2021.).
16.4. Nadalje, sud nije cijenio pisanu izjavu ĐZJ kao izjavu svjedoka (list 324-328 spisa) jer takva mogućnost nije propisana odredbama ZPP-a.
15.5. Vezano uz prijedlog tuženika da se sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao ugovor o kreditu treba reći da nije odlučno je li on tužitelju protumačio značenje svih ugovornih odredbi te pravne posljedice istih. Odlučno je je li tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Čitanjem ugovora utvrđeno je da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna istih. Po prirodi stvari, javni bilježnik koji solemnizira ugovor o kreditu može imati saznanja samo o onome što piše u ugovoru, a ne i o tome o čemu je tuženik informirao tužitelja, a da to ne piše u ugovoru. Stoga sud kao neodlučan nije izveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu.
16.6. Napominje se da tuženik nije predlagao izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja.
16.7. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da tuženik nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelja o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
17. Kao što je to naprijed već navedeno, iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba i to za dovršenje kuće. Po ocjeni ovog suda tužitelj je dostavljanjem ugovora o kreditu dokazao svoje svojstvo potrošača.
18. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.
19. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetne sporne odredbe ugovora o kreditu u dijelovima koji se odnose na ugovaranje redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u slučaju promjene situacije na tržištu na temelju jednostrane odluke o kamatnim stopama banke, i u dijelovima u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke presude.
20. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, te se odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita te razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu.
21. Što se pak tiče tvrdnje tuženika da nije samo tužitelj obavljao uplate po ugovoru o kreditu treba reći da iz specifikacije uplata (list 139-142 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tuženik uplatama koje je vršila ŽZ zatvarao obveze tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu. Tužitelj je ugovorna strana tog ugovora. Prema tome, to što je netko treći naveden kao platitelj pojedinih uplata, nedvojbeno je da se radi o uplatama u ime i za račun tužitelja koje je tuženik primao i evidentirao po kreditu tužitelja. Posve je neodlučno je li tužitelj osobno izvršio uplate obveza iz tog kredita ili je to učinila treća osoba u njegovo ime i za njegov račun. Stoga je upravo tužitelj aktivno legitimiran u odnosu na sve preplaćene iznose. Dodatno treba reći da iz iskaza svjedokinje IZ (ilst 277 spisa), supruge tužitelja, proizlazi da je ona anuitete plaćala u ime svog supruga. Sud je njezin iskaz prihvatio kao istinit jer je životan, logičan i uvjerljiv.
22.1. U odnosu na prigovor zastare treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredaba utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - u odnosu na valutu 14. lipnja 2018., a u odnosu na kamatnu stopu 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. lipnja 2019., petogodišnji zastarni rok nije protekao u odnosu na zahtjev za isplatu iz tužbe u kojoj je stavljen zahtjev za isplatu i po osnovi rasta tečaja i po osnovi rasta kamatne stope.
22.2. Nije osnovan prigovor zastare ni u odnosu na zahtjev iz preinačene tužbe iz podneska od 4. svibnja 2022. Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024.
23. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 18. ožujka 2022. (list 238-244 spisa) sud nalazi utvrđenim da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog rasta tečaja i zbog rasta kamatne stope ukupno iznosi 86.243,47 kn, pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni u stupcima n, p i s Tabele 1 (list 241-244 spisa).
1 0
24. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik u podnesku od 2. kolovoza 2024. navodi nema financijskih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te da nije potrebno saslušavati vještaka.
25. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo. Prigovor tuženika da metodologija na kojoj se nalaz temelji nije prihvatljiv jer učinci ništetnih odredbi ne bi bili takvi da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i tečaj predstavlja prigovor pravne naravi. O tome je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda.
26. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate do isplate. Shodno navedenom, o tijeku zateznih kamata odlučeno je kao u izreci.
27. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04), a za razdoblje nakon toga na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.
28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku.
29. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava četiri obrazložena podneska (21.10.2019., 23.08.2021., 03.11.2021. i 04.05.2022.) za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 07.09.2021., 11.11.2021., 06.02.2023., 30.11.2023., 23.05.2024., 02.12.2024. i 13.03.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 1200 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 3.000,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 160,74 eura. Priznat mu je i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,80 eura. Dakle, sveukupni troškovi parničnog postupka tužiteljice iznose 3.492,54 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.
30. Preko troška sastava naprijed navedena četiri obrazložena podneska, tužitelju nije priznat trošak preostalih podnesaka (Tbr. 8/1). Nije mu priznat niti trošak pristojbe na presudu jer je prema noveliranoj odredbi članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, 118/18, 51/23) tužitelj kao potrošač oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
1 1
31. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,5345 kuna) kunske iznose preračunao u eure.
U Zagrebu 22. travnja 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
