Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-405/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sutkinji Gordani Muža Andreić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ines Vukčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ĆŽ zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona ("zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja IŽ od 8. listopada 2020. nakon provedene javne rasprave u prisutnosti privatnog tužitelja IŽ i opunomoćenika privatnog tužitelja ŽŽ, odvjetnika iz [adresa], zaključene 16. travnja 2025., javno je dana 22. travnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08),

okrivljena ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer IŽ i Ć, djevojački I, rođena **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], SR Njemačka, državljanka Republike Hrvatske, završena srednja škola, frizerka, nezaposlena, prima socijalnu pomoć u iznosu od 500,00 eura mjesečno, neudana, bez djece, bez pokretnina i nekretnina, kazneno neosuđivana

k r i v a  j e

II. što je:

dana 23. srpnja 2020. pristupila u prostorije Centra za socijalnu skrb u Novskoj, Tina Ujevića 1A, te na zapisnik dala izjavu da privatni tužitelj, koji je inače njezin otac, da je posumnjala da je privatni tužitelj otuđio stvari iz kuće na adresi u [adresa], te je isto navodno prijavila i PP Novska. Također je istoga dana i na istom mjestu u zapisnik Centra navela da ja svog sina, a njezina mlađeg brata učim neprimjerenom ponašanju, odnosno krađi, u nazočnosti više osoba zaposlenika Centra za socijalnu skrb Novska, te je

III. dakle, za drugog iznijela više neistinitih činjeničnih tvrdnji koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu, davši izjavu na zapisnik pred više službenih osoba, radi čega je kazneno djelo postalo pristupačno većem broju osoba

čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta – opisano u članku 149. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11.

IV. pa se okrivljena ĆŽ na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11

o s u đ u j e

na novčanu kaznu od 35 (trideset pet) dnevnih iznosa od po 45,77 eura (četrdeset pet eura i sedamdeset sedam centi) što ukupno iznosi 1.601,95 eura (tisuću šesto jedan euro i devedeset pet centi)

V. te se okrivljenoj ĆŽ na temelju članka 56. KZ/11, i z r i č e

uvjetna osuda

tako da se prethodno izrečena novčana kazna u visini od 35 (trideset pet) dnevnih iznosa neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljena je izrečenu novčanu kaznu dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude. Na temelju članka 43. KZ/11, ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku ista će se naplatiti prisilno. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti, sud će je uz pristanak okrivljene zamijeniti radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 okrivljena ĆŽ dužna je u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.484,61 eura ( dvije tisuće četiristo osamdeset četiri eura i šezdeset jedan cent), a koji troškovi se odnose na zastupanje opunomoćenika privatnog tužitelja dok se na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenica oslobađa od plaćanja paušalne svote sudu.

Obrazloženje

1. Privatnom tužbom privatnog tužitelja IŽ od 8. listopada 2020. okrivljenoj ĆŽ stavlja se na teret kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta - opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11.

2. Privatni tužitelj IŽ u ovom postupku nije imovinskopravni zahtjev.

3. Očitujući se o optužbi okrivljena ĆŽ izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret privatnom tužbom.

4. U dokaznom postupku pročitan je iskaz svjedoka - privatnog tužitelja IŽ (str. 52-53 spisa), a od materijalnih dokaza uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik Centra za socijalnu skrb od 29. srpnja 2020., izjava NŽ od 24. ožujka 2023. te zapisnik CZSS Novska od 23. srpnja 2020. sa izjavom okrivljene ĆŽ, a na kraju dokaznog postupka pročitan je iskaz okrivljene ĆŽ sa zapisnika od 17. listopada 2024. (str. 51 spisa), obzirom da je ista po vlastitoj želji ispitana na početku dokaznog postupka te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenicu od 4. travnja 2025. (str. 64-65 spisa).

5. Sud je odustao od ispitivanja svjedoka ŠŽ obzirom da se isti nalazi u Njemačkoj, a i sudu je dostavio izjavu u kojoj je naveo da želi koristiti blagodat ne svjedočenja zbog srodstva sa strankama.

6. Iznoseći svoju obranu dana 17. listopada 2024. okrivljena ĆŽ iskazala je da je točno da je dana 23. srpnja 2020. pristupila u prostorije CZSS u [adresa], te je imala namjeru priopćiti djelatnici da nije u redu da njen mlt. brat NŽ krade, a po nagovoru njenog oca, ovdje privatnog tužitelja. Nadalje je pojasnila da je 2020. godine živjela u zajedničkom kućanstvu, u iznajmljenoj kući zajedno sa svojim mlt. bratom NŽ i majkom, koja je netom prije ovog događaja i to otprilike prije tjedan dana otišla u Njemačku, a prije tog događaja njen mlt. brat je otišao živjeti kod oca. Nadalje je navela da je njena tetka posudila bicikl njenoj majci, a taj bicikl je njen mlt. brat NŽ odvezao k njenom ocu. Ona je taj bicikl planirala vratiti tetki jer je bila u pripremana za odlazak majci u Njemačku. Bicikl je NŽ odvezao zajedno sa njenim ocem dok ona nije bila u kući, te joj je brat priznao da je zajedno s ocem to učinio i nije ju obavijestio sve dok ona svog brata nije zvala, te je zaključila da njen mlt. brat krade po nagovoru njenog oca. Te činjenice je izjavila i na zapisniku u CZSS pred djelatnicom. Nakon tog događaja otišla je u Njemačku početkom listopada 2020., a brat je ostao živjeti kod oca. S bratom je danas u dobrim odnosima i isti živi s njom i s majkom u Njemačkoj. Otprilike godinu, godinu i pol njen brat je s ocem živio u [adresa]. Također je navela da je njen brat NŽ nakon nekog vremena sam odvezao bicikl njihovoj tetki. Kada je NŽ pitala zašto je došao po taj bicikl u njihovo dvorište, isti joj je odgovorio da je to bila osveta, ali ne zna niti zbog čega niti od koga, a ne zna da li je djelatnica Centra za socijalnu skrb postupila po ovoj njenoj prijavi, odnosno da li je zvala njenog brata NŽ ili njenog oca na razgovor.

6.1. Odgovarajući na pitanja opunomoćenika privatnog tužitelja, okrivljenica je iskazala da je 23. srpnja 2020. živjela na adresi [adresa] u [adresa] u iznajmljenoj kući, a da je bila prijavljena na adresi [adresa]. Prilikom davanja izjave u CZSS bila je nazočna djelatnica Centra i ona, a izjavu je potpisala. Nadalje je iskazala da nisu točni navodi da je prijavila oca u Policijskoj postaji Novska, jer su joj policijski službenici rekli da ne može istoga prijaviti jer su u srodstvu, a išla je zajedno s tetkom da bi prijavila krađu bicikla. U tom razdoblju nije razgovarala općenito s ocem, a ni u vezi ovog bicikla.

7. Privatni tužitelj IŽ saslušan kao svjedok dana 17. listopada 2024. iskazao je da se razveo od svoje bivše supruge 2018., a djeca su ostala živjeti s njom, odnosno njegova kćer ĆŽ i sin NŽ. Mjesto Brestača u kojem živi udaljeno je od mjesta u kojem su živjela njegova djeca 2020. godine, oko 2 km, te je njegov sin dolazio k njemu, odnosno isti se k njemu trajno preselio prije ovog spornog događaja. Njegov sin je tada sa sobom donio sve svoje osobne stvari, odnosno robu, ali tom prilikom nije donio laptop, jer mu to nisu dopustile njegova sestra i majka. Nadalje je naveo da mu je njegov sin NŽ kasnije priznao da je on iz revolta uzeo ovaj bicikl gdje je prije živio sa sestrom i majkom jer je imao ključ od kuće. U međuvremenu zbog uzimanja bicikla od strane njegovog sina, zvali su ga iz CZSS Novska, a i policija ga je u nekoliko navrata kontaktirala u vezi navedenoga, te on iz početka nije ni znao o čemu je riječ niti je znao da je njegov sin NŽ dovezao taj bicikl kući. Također je iskazao da je i sam bio policijski službenik 5 godina, pa ga je bilo sram da mu policajci, koje je poznavao kao kolege, dolaze u kuću zbog ovog događaja i da ga se optužuje da je ukrao nešto. Policija je po tom pitanju dolazila 3-4 puta, a u Centru su mu rekli između ostalog da u prijavi stoji da je on i provalio u kuću od svoje kćerke i bivše supruge. Sve je to bilo vrlo sramotno i ponižavajuće za njega, a između ostalog zbog ove situacije i dvojica policajaca s kojima je prije radio, znala su za navedeni događaj.

7.1. Odgovarajući na pitanja, privatni tužitelj je iskazao da nije točno da je sa sinom išao po bicikl u kuću u kojoj je ranije stanovao, a da je njegov sin NŽ uzeo bicikl saznao je po dojavi djelatnice iz CZSS Novska. Kada je saslušavan u Centru za socijalnu skrb, koliko se sjeća bila je jedna djelatnica, a NŽ nije bio s njim. Nadalje je iskazao da je 3-4 puta policija dolazila k njemu u kuću po pitanju otuđenog bicikla, te je dva puta bio isti policijski službenik, a treći put su bili drugi policijski službenici. Također je iskazao da nikakav postupak protiv njega nije pokrenut, ali su optužbe tu, a nikada nije bio kažnjavan za drugo kazneno djelo te je radi svega ovoga osjećao neugodu pred ljudima.

8. Iz zapisnika Centra za socijalnu skrb od 29. srpnja 2020. proizlazi da privatni tužitelj dao izjavu kod nadležnog centra vezano za podnesenu prijavu od strane okrivljene ĆŽ.

9. Iz izjave NŽ od 24. ožujka 2023. proizlazi da je NŽ uzeo bicikl po nagovoru oca, a kasnije je isti vratio njegovoj vlasnici.

10. Iz zapisnika CZSS Novska od 23. srpnja 2020. sa izjavom okrivljene ĆŽ proizlazi da je ista dala izjavu kod nadležnog centra vezano za odgoj i skrb njenog brata NŽ.

11. Analizom izvedenih dokaza, svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenica počinila kazneno djelo iz članka 149. stavak 2. KZ/11 na način kako je to opisano u izreci ove presude.

12. Da bi bilo ostvareno kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 potrebno je utvrditi da je iznesena činjenična tvrdnja neistinita. U provedenom dokaznom postupku, sud je iskazom privatnog tužitelja IŽ kojeg prihvaća kao istinitog, utvrdio da su navodi okrivljene ĆŽ da je privatni tužitelj otuđio stvari iz kuće na adresi u [adresa] neistiniti jer je privatni tužitelj o navedenim činjenicama svjedočio uvjerljivo i razložno. Stoga je dalje valjalo utvrditi je li za ove neistinite činjenične tvrdnje okrivljenica, u trenutku kada ih je iznosila, bila svjesna da su one neistinite.

13. Tako je okrivljenica u svome iskazu navela da je točna činjenica da je ona otišla u Centar za socijalnu skrb Novska i pred djelatnicama centra dala izjavu da njen maloljetni brat NŽ krade i to po nagovoru privatnog tužitelja jer je primijetila da je nestao bicikl koji je inače vlasništvo njezine tetke, a odvezao ga je njezin brat te je ona zaključila da on krade po nagovoru privatnog tužitelja. Pojasnila je i da nije u dobrim odnosima sa privatnim tužiteljem te da je njen brat živio u inkriminirano vrijeme sa ocem, a sada živi s njom i majkom u Njemačkoj. Nadalje, iz izjave od 29. srpnja 2020. koju je dao NŽ u Centar za socijalnu skrb Novska proizlazi da je upravo navedeni bicikl on i uzeo jer je bio ljut što nije u stanu svoje majke mogao naći svoj laptop, pa je u ljutnji uzeo bicikl kojeg je na kraju vratio svojoj tetki. Dakle, okrivljenica ovdje sama stvara zaključak da je bicikl otuđio njezin brat NŽ po nagovoru oca, a iz izjave koju je ista dala dana 23. srpnja 2020. u centru proizlazi da joj je brat rekao da je uzeo bicikl i da će ga vratiti kada dobije laptop.

14. Nadalje, sud nije uzeo u obzir pisanu izjavu NŽ od 23. ožujka 2023. jer isti nije dao svoj iskaz neposredno pred sudom. Stoga sud utvrđuje da je okrivljenica na naprijed opisani način za privatnog tužitelja iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu iako je znala da je neistinita, a to je učinila putem zapisnika pred više službenih osoba, zbog čega je ona postala pristupačna većem broju osoba, čime je okrivljenica počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11, za koje se tereti privatnom tužbom i za koje je proglašena krivom.

15. Stoga sud smatra kako je okrivljenica svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom – opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11 jer je bila svjesna da su navedeni navodi o privatnom tužitelju bili neistiniti. Okrivljenica je dala izjavu na zapisnik u Centru za socijalni skrb Novska vezano za otuđenje stvari iz stana njene majke, a u svojoj izjavi je iznijela riječi koje joj se stavljaju na teret privatnom tužbom te je na taj način njezina izjava bilo dostupna većem broju ljudi.

16. Nadalje, navedene činjenične tvrdnje su bila takve da mogu škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice, jer takva postupanja osuđuje društvena zajednica i takva postupanja izazivaju negodovanje iste te je privatni tužitelj bio prikazan u negativnom kontekstu. O tome je i iskazivao i privatni tužitelj, navodeći da se osjećao neugodno, posebno jer je bivši policijski djelatnik, a povodom navedene izjave okrivljenice dolazila mu je policija.

17. Kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 čini onaj tko, za nekog iznese ili prenese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može naškoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita, a djelo počini na način da je ono postalo pristupačno većem broju osoba, a budući je okrivljenica inkriminirane riječi izjavila na zapisniku u centru, u svakom slučaju je njezina izjava postala pristupačna većem broju osoba.

18. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenica u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila ubrojiva jer njezina ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Prema stajalištu suda okrivljenica je djelo počinila s izravnom namjerom, a morala je biti svjesna protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njezino postupanje i upućivala na zaključak da nije znala da je to protupravno postupanje. S obzirom na navedeno okrivljenica je kriva za počinjenje kaznenog djela jer je bila ubrojiva, postupala s namjerom i bila svjesna protupravnosti svog ponašanja.

19. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je uvažio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za okrivljenicu. Tako je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da okrivljenica nije kazneno osuđivana. Otegotnih okolnosti koje bi prelazile sama obilježja kaznenog djela za koje je okrivljenica proglašena krivom, sud nije našao.

20. Imajući u vidu naprijed iznesene okolnosti, te težinu i značaj počinjenog djela, kao i stupanj krivnje, na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 okrivljenica je osuđena na novčanu kaznu od 35 dnevnih iznosa. Sud je visinu dnevnog iznosa odredio prema prosječnom dnevnom dohotku utvrđenom od 31. ožujka 2025. od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to u iznosu od 45,77 eura, pa kako je okrivljenica osuđena na novčanu kaznu od 35 dnevnih iznosa, to novčana kazna ukupno iznosi 1.601,95 eura. Međutim, po mišljenju suda za postizanje svrhe kaznenopravnih sankcija nije nužno izvršenje novčane kazne jer s obzirom na dosadašnje ponašanje okrivljenice, sud nalazi da nema opasnosti od ponavljanja djela, pa je sukladno ostvarenju uvjeta iz članka 56. stavak 2. KZ/11, okrivljenici izrečena uvjetna osuda na rok od godinu dana držeći da će se i tako izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja. Okrivljenica je upozorena sukladno članku 42. stavak 6. KZ/11 da je u slučaju opoziva uvjetne osude, izrečenu novčanu kaznu dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude te da će novčana kazna ako ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku biti naplaćena prisilno, odnosno u slučaju neuspjele prisilne naplate biti zamijenjena uz njezin pristanak radom za opće dobro, a u slučaju izostanka pristanka, kaznom zatvora.

21. Sud je okrivljenicu obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 2.484,61 eura, a koji troškovi se odnose na zastupanje opunomoćenika privatnog tužitelja, koje troškove je okrivljenica dužna nadoknaditi u roku od 6( šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, dok je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenica oslobođena od plaćanja paušalne svote sudu. Sud je utvrdio da opunomoćeniku privatnog tužitelja, odvjetniku ŽŽ, odvjetniku iz [adresa] za zastupanje privatnog tužitelja na raspravi 17. listopada 2024., 28. studenoga 2024., 27. siječnja 20245. i 16. travnja 2025. prema Tbr.1. toč.4. Tarife pripada iznos od 200,00 eura, za svaku raspravu, dakle ukupna iznos od 800,00 eura, za raspravu dana 17. svibnja 2024. iznos od 100,00 eura, za sastav privatne tužbe po Tbr. 1. točka 1. Tarife, iznos od 200,00 eura, za sastav podneska od 23. rujna 2022. i 22. svibnja 2024. prema Tbr.1.toč.5. Tarife iznos od 100,00 eura odnosno ukupno 200,00 eura( a ne traženi iznos od 200,00 eura za svaki podnesak).Nadalje, opunomoćeniku nije priznat trošak sastav podneska od 28. listopada 2024. jer se o istome očitovao na raspravi dana 17. listopada 2024. Rasprava zakazana za 9. rujna 2022. nije niti održana pa slijedom navedenoga opunomoćeniku nije niti priznat trošak, kao niti za raspravu od 17. listopada 2024. jer je ista bila održana isti dan u 13,00 sati. Opunomoćeniku je priznat i troška dolaska na pet ročišta u iznosu od 234,60 eura te trošak izbivanja prema Tbr.39 u iznosu od 500,00 eura. Na priznate troškove obračunat je PDV u iznosu od 483,65 eura. Nadalje, priznat je trošak sudske pristojbe u iznosu od 66,36 eura, dok je sa viškom zahtjeva odbijen jer se na privatnu tužbu i presudu plaća pristojba u iznosu od 33,18 eura, dakle ukupno 66,36 eura.

U Sisku 22. travnja 2025.

Sutkinja

Gordana Muža Andreić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Privatni tužitelj IŽ

2. Opunomoćenik privatnog tužitelja, ŽŽ, odvjetnik iz [adresa]

3. Okrivljena ĆŽ