Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-2200/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužiteljice SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica u Zagrebu, A. Šenoe 1/II, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon usmene i javne rasprave, 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/17, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 25. ožujka 2024. i zahtjev za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/24-014/17, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 25. ožujka 2024. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/23-014/113, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023. kao neosnovan, te zahtjev za naknadu troška.

2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika i predlaže sudu da spoji ovaj spis sa spisom koji se također vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-3369/2023 radi donošenja zajedničke odluke jer zakonitost rješenja o usklađivanju predstavlja procesnu pretpostavku za donošenje rješenja o prestanku prava na novčanu pomoć.

3. Tužiteljica u tužbi opisuje kronologiju događaja te ističe da je odredbom članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. izvanredno omogućeno ponovno odlučivanje o istoj upravnoj stvari radi usklađenja iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, ali do 31. prosinca 2022., te niti jednom odredbom Odluke nije propisan način na koje će se to usklađenje izvršiti niti koje pravno sredstvo će se u konkretnom predmetu primijeniti, pa je usklađenje izvršeno na način da se pravomoćni i zakoniti pojedinačni upravni akt kojim je tužitelju priznato pravo na novčanu pomoć u jednom dijelu zamijeni novim rješenjem tj. pojedinačnim upravnim aktom, a bez da je dio ranijeg pravomoćnog i zakonitog rješenja stavljen izvan snage, ukinut ili poništen, pa to rješenje i dalje egzistira.

4. Ističe da predmetno usklađenje ne nastupa po sili općeg akta nego je potrebno donijeti pojedinačni akt, te iznosi pravne stavove Visokog upravnog suda u odluci broj Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. prema kojima promjenu pravne situacije valja promatrati u svijetlu konvencijskih zahtjeva vezanih uz zaštitu vlasništva u smislu članka 1. Protokola 1 uz Konvenciju.

5. Smatra da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti jer su ih donijele službene osobe koje ne ispunjavaju kriterije neovisnosti i nepristranosti pa su se trebale izuzeti, a čemu u prilog navodi ustavnu i konvencijsku praksu, te tuženik nije obrazložio zašto zahtjevi tužitelja za izuzeće nisu osnovani, te je gradonačelnik o razlozima izuzeća trebao obavijestiti više tijelo, a što nije učinio.

6. Ističe da rješenja ne sadrže razloge odlučnim činjenicama, te je rješenje doneseno nakon 31. prosinca 2022., a nakon čega nadležni gradski ured više nije bio ovlašten za donošenje takvog rješenja, te nije bilo mjesta neposrednom rješavanju upravne stvari te tužiteljici nezakonito nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku i na njen izričiti zahtjev nije proveden ispitni postupak, pa predlaže sudu da na navedene okolnosti sasluša tužiteljicu.

7. Smatra da je tužiteljici povrijeđeno pravo na pravni lijek, jer je odluke donijelo stvarno nenadležno tijelo te odluka nije donesena i potpisana sukladno odredbama Odluke iz 2022.

8. Donošenjem rješenja došlo je do miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje nije u skladu sa zakonom niti s općim interesom te nije nužno i razmjerno jer su upravna tijela postupila protivno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

9. Smatra da Visoki upravni sud Republike Hrvatske u objektivnom upravnom sporu nije mogao ocijeniti je li se u okolnostima konkretnog predmeta cilj mjere zbog čije je realizacije donesena Odluka iz 2022. ne bi mogao postići na drugi način, pa je pitanje je li bilo uvjeta da se na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopusti kvazi- povratni učinak novog pravnog pravila na zatečene pravne odnose.

10. Zbog svih do sada iznesenih razloga nije bilo mjesta ni donošenju odluke kojom se zahtjev za naknadu troška odbija.

11. Obavještava sud da se pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u vrijeme tužbe vodi postupak kojim je zatražena obnova objektivnog upravnog spora pod broj Usoz-10/2024 u kojem su doneseni presuda i rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-254/2023-7, surj. Usoz-328/2023-2 od 19. prosinca 2023., a protiv koje odluke je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske podnesena ustavna tužba koja se vodi pod brojem U-III-388/2024.

12. Predlaže sudu da poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora zajedno s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom od dana presuđenja do namirenja.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

14. Tuženik naglašava da je Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba: 10/18, 20/21 i 25/22) bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom.

15. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

16. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć.

17. Nadalje, sud je u točci 123. pravomoćne presude broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. naveo da pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice za njihove adresate i u budućnosti. Naime, ti pojedinačni akti priznaju pravo na novčanu pomoć u duljem vremenskom razdoblju (u pravilu do navršene petnaeste godine života djeteta), a koje razdoblje, u vrijeme stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik“ Grada Zagreba, broj 29/21), u pravilu, nije završilo.

18. Poziva se i na točku 124. navedene presude, u kojoj se ističe da Odluka iz 2021. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti.

19. U svezi izuzeća službenika koji je donio prvostupanjsko rješenje ističe da se zaključak o izuzeću donosi samo ako postoje razlozi za izuzeće, koje je potrebno dokazati odnosno potkrijepiti relevantnim činjenicama i dokazima, dok se u suprotnom postupak može nastaviti bez donošenja posebnog akta o izuzeću.

20. U odgovoru Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske od 5. rujna 2023. istaknuto je da bez obzira na to donosi li se zaključak o izuzeću ili se donosi rješenje o meritumu bez donošenja posebnog akta o izuzeću, jedini način zaštite prava stranke u konkretnom slučaju je tužbom protiv rješenja kojim je odlučeno o upravnoj stvari.

21. Tuženik je upravo uvažavajući presudu Visokog upravnog suda donio Odluku 25/22 kojom je ublaženo postupno smanjivanje prestanka novčane pomoći i pripremio četiri kompenzacijske mjere radi ublažavanja negativnih posljedica izmjene Odluke o novčanoj pomoći.

22. Navodi da je odredbom članka 13. stavkom 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi određeno da se čelnikom tijela iz članka 122. Zakona o općem upravnom postupku smatra pročelnik određenog upravnog tijela u kojem djelokrugu tijela je rješavanje određenog upravnog područja.

23. Protivi se spajanju predmeta jer su navedena rješenja o usklađenju i o prestanku prava donesena na temelju različitih pravnih osnova odnosno ista koegzistiraju jedno neovisno o drugome.

24. Sukladno članku 7. stavku 1. alineji 1. Odluke jedini relevantni podatak za prestanak prava je podatak o starosti djeteta tužiteljice koju činjenicu tužiteljica nije osporavala tijekom upravnog postupka, a rok za donošenje rješenja je instruktivne prirode te njegovo propuštanje ne povlači za sobom negativne posljedice, pa se radnja može izvršiti i po proteku istog.

25. Kako je prvostupanjsko tijelo raspolagalo podatkom o starosti djeteta tužiteljice nije bilo razloga za provođenje ispitnog postupka, a tužiteljica niti ne konkretizira koje su to činjenice i okolnosti koje su bile bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari pa je onda i prijedlog za saslušanje tužiteljice i održanje rasprave krajnje besmislen.

26. Tuženik ističe da je odluku o pravnom lijeku donijelo nadležno tijelo jer je Visoki upravni sud u presudi broj Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023. obrazložio da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije jer je protiv odluke o prigovore propisana mogućnost pokretanja upravnog spora.

27. Ni konvencijski sustav zaštite ljudskih prava ni EU sustav zaštite temeljnih prava zajamčenih Poveljom o temeljnim pravima EU ne prepoznaje pravo na žalbu u okviru građanskih odnosno upravno sudskih postupaka kao temeljno pravo.

28. Word dokument pod nazivom "Odgovori na najčešća pitanja vezana uz novčanu pomoć za roditelja odgojitelja" ne reprezentira stav Grada Zagreba te je očito omaškom zaostao tako da se mogao pronaći mrežnim pretraživanjem.

29. Visoki upravni sud naglašava da se radi o Odluci u smislu "kvaziretroaktivnosti" kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na postojeće odnose u tijeku realizacije, te interpretativni pristup Suda EU na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi-povratni učinak novog pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod uvjetom da se cilj mjere ne bi mogao postići na drugi način, a odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023. u cijelosti potvrđuje prethodno iznesene stavove.

30. Sudska praksa je zauzela nedvojben stav kako nema mjesta spajanju spisa obzirom da se u jednom upravnom sporu odlučuje o zakonitosti jedne pojedinačne odluke, a kako je to navedeno i u presudi Upravnog suda u Zagrebu broj Us I- 65/2021-6 od 30. ožujka 2022.

31. Predlaže sudu odbiti tuženi zahtjev.

32. Tužiteljica se u podnesku predanom sudu neposredno pred ročište očitovala da joj nije omogućeno putem e-komunikacije pristupiti spisu Us I-3369/2023 te predlaže sudu joj omogući uvid u taj spis te ističe da odluka u predmetu koji se kod istih stranaka vodi pod poslovnim brojem Us I-1448/2024 predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u ovom postupku, a u tom postupku još nije donesena odluka iako je taj postupak ranije pokrenut, te dostavlja ovjereni prijevod dokumenta Europskog suda za ljudska prava s engleskog jezika u predmetu Zorice Golomejić protiv Hrvatske.

33. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

34. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika, a čime je strankama omogućeno da se izjasne o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

35. Na raspravi opunomoćenik tužiteljice je predložio sudu da se postupak prekine do donošenja odluke u predmetu u vezi pod brojem Us I-1448/2024.

36. Uvidom u e-spis sud je utvrdio da je predmet Us I-3369/2023 prekinut rješenjem suda i nastavljen rješenjem suda te se sada vodi pod brojem Us I- 1448/2024 i za isti je zadužen drugi sudac, te tužiteljica u tom predmetu treba zatražiti fizički uvid u spis ukoliko joj uvid u e-spis iz nekog razloga nije moguć, obzirom da sud nije smatrao potrebnim niti nužnim da zbog ekonomičnosti postupka u ova dva predmeta donese odluku o spajanju spisa.

37. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

38. Prema podacima spisa predmeta osporavanim rješenjem od 25. ožujka 2024. odbijen je prigovor tužiteljice i zahtjev za naknadu troška s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena odredba članka 7. stavka 1. alineje 2. i stavka 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22), jer je dijete podnositeljice prigovora za koje je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo sedam godina do 30. rujna 2023., te navedenu činjenicu tužiteljica niti ne osporava, pa je prestanak prava pravilno utvrđen s 30. rujna 2023.

39. U obrazloženju tuženik ističe da je navedena Odluka bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom.

40. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

41. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć.

42. Poziva se i na točku 124. navedene presude, u kojoj se ističe da Odluka iz 2021. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti.

43. Visoki upravni sud u presudi zaključuje kako Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o "kvaziretroaktivnosti" kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na postojeće odnose u tijeku realizacije, te interpretativni pristup Suda EU na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi- povratni učinak novog pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod uvjetom da se cilj mjere ne bi mogao postići na drugi način.

44. U obrazloženju tuženik navodi da je Visoki upravni sud ocijenio zakonitim i prigovor kao vrstu pravnog lijeka te da je odredbom članka 6. navedene Odluke nadležnom gradskom upravnom tijelu dana svojevrsna neobvezujuća uputa, a Visoki upravni sud je u presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. u cijelosti otklonio sve prigovore koji se odnose na kompenzacijske mjere, a koje stajalište je u potpunosti potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci i rješenju broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.

45. U odnosu na zaključak o izuzeću tuženik se pozvano na odgovor Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske od 5. rujna 2023. koji je dostavljen opunomoćeniku tužiteljice, a puko navođenje postojanja nepristranosti bez da se ovaj prigovor temelji na potrebitim dokazima i činjenicama ne može biti osnova izuzeća.

46. Tuženik ističe da se radi o upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti koji nije okončan povoljno za stranku, pa tužiteljica ne ostvaruje pravo na trošak postupka sukladno članku 161. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21).

47. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

48. Prema ocjeni suda, osporavano rješenje tuženika doneseno je u skladu sa zakonskim ovlaštenjima tuženika i činjeničnom stanju potpuno i pravilno utvrđenom u upravnom postupku, te sud u cijelosti kao pravilno prihvaća prethodno izneseno obrazloženje tuženika da se radi o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, te se radi o deklaratornom aktu o prestanku prava sukladno uvjetima iz Odluke sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

49. U odnosu na sve ostale tužbene prigovore koje je tužiteljica iznijela u žalbi i kasnije ponovila u tužbi, sud kao potpuno i pravilno prihvaća obrazloženje tuženika dano u obrazloženju osporavanog rješenja i kasnije detaljizirano u odgovoru na tužbu.

50. Prigovor vezan uz nepostojanje neovisnosti i nepristranosti službenika koji je rješavao u prvom stupnju, kao i gradonačelnika u drugom stupnju, sud ocjenjuje neosnovanim, jer su nadležni službenici Grada Zagreba i gradonačelnik grada Zagreba, kao što je sud već naprijed utvrdio i ovlašteni i obvezni provoditi donesene odluke Skupštine Grada Zagreba, te je iz obrazloženja ove presude već ranije jasno istaknuta nadležnost gradonačelnika da jedini odlučuje o podnesenom prigovoru, a sukladno članku 122. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku, te iz članka 24. navedenog Zakona proizlazi da nema osnove za traženje izuzeća čelnika drugostupanjskog tijela, tj. gradonačelnika, a niti osobe koja bi odlučila o izuzeću gradonačelnika, a obzirom da je člankom 24. navedenog Zakona propisana samo ovlast čelnika tijela za obligatorno i fakultativno izuzeće službene osobe ili čelnika prvostupanjskog tijela.

51. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari sukladno članku 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

52. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

53. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku.

54. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

55. Prema mišljenju ovoga suda, tužiteljica neosnovano ističe da tuženik ne bi bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), a obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb.

56. Sud nije cijenio opravdanim prijedlog tužiteljice za prekidom ovog upravnog spora do donošenja odluke u predmetu broj Us I-1448/2024, jer razlozi na kojima tužiteljica temelji prijedlog za prekid upravnog spora nisu razlozi iz članka 105. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima zbog kojih bi sud bio obvezan prekinuti spor.

57. Sud nije ocijenio opravdanim niti prijedlog tužiteljice za spajanjem spisa u vezi, a obzirom da se u predmetu Us I-1448/2024 rješavalo o usklađenju novčane pomoći, a u ovom upravnom sporu rješavalo se o prestanku prava, te je sud mogao ocijeniti da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za prestanak prava novčane pomoći tužiteljici.

58. Tužiteljici se napominje da je svoje pravo na pristup sudu ostvarila održavanjem rasprave na koju je pristupio njezin opunomoćenik, te je ona sama mogla izabrati hoće li zakazanom ročištu pristupiti samostalno ili uz opunomoćenika ili će opunomoćenik pristupiti ročištu samostalno, a sud nije smatrao potrebnim da se tužiteljicu na ročište pozove radi saslušanja obzirom da tužiteljica niti tijekom upravnog postupka niti tijekom upravnog spora nije osporavala jedinu relevantnu činjenicu za prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023., a to je da je dijete tužiteljice do tog dana navršilo 7 godina.

59. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a obzirom da je tužiteljica upravni spor izgubila.

60. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Sutkinja

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Marija Palić, putem e-kom

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, putem e-kom

3. U spis