Poslovni broj: Us l-1016/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužitelja: EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje opunomoćenice za prijem pismena u [adresa] FČ iz [adresa], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik JČ, diplomirani pravnik i zaposlenik, radi razmjernog dijela starosne mirovine, nakon javne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140- 02/24-03/03090272330, URBROJ: 341-99-06/2-24-356 od dana 18. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/24-03/03090272330, URBROJ: 341-99-06/2-24-356 od dana 18. ožujka 2024., u bitnom, naveo da se u žalbi isticalo da je tužitelju od strane prvostupanjskog organa utvrđen mirovinski staž od 11 godina, 06 mjeseci i 18 dana koji da pada na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja, a da su mu utvrđeni vrijednosni bodovi samo za 1977. i 1982. godinu, odnosno prosječan vrijednosni bod od 0,2266, kako je prikazan u tabeli Izračun mirovine, ali da je nejasno zbog čega mu nisu utvrđeni vrijednosni bodovi za 1979. godinu i godine nakon toga, osim za 1982. godinu, jer je nesporno da mu je evidentiran mirovinski staž za razdoblje od 10.10.1979. do 20.07.1988. godine, i za razdoblje od 20.07.1988. do 19.01.1989.godine, od 30.01.1989. do 31.07.1990. godine i od 02.08.1990. do 01.05.1991. godine. Obrazloženje tuženika, da i nakon svih provjera nije moguće utvrditi podatke o plaćama tužitelja za navedena razdoblja jer su podaci uništeni u Domovinskom ratu, da po tužiteljevom mišljenju, nije osnovano i prihvatljivo jer se, bez obzira na obavijesti Državnog arhiva u Šibeniku i Dopisa Ministarstva obrane, zapovjedništvo IX ZP OSRH Knin, iz spisa predmeta

Poslovni broj: Us l-1016/2024-8

može utvrditi da su evidentirani podaci za 1977. godinu i 1982. godinu, pa je za tužitelja neprihvatljivo da su za navedene godine sačuvani podaci, odnosno da nisu uništeni u Domovinskom ratu, iako nije sporno da se radi o periodima koji su prethodili, 1977. godina, ili su u vezi sa periodima za koje ne postoje podaci, 1982. godina. Također, da se žalbom ukazivalo da je u periodima kada mu je evidentiran mirovinski staž tužitelj imao prebivalište na području [adresa], da je bio u radnom odnosu te da su u postupku utvrđivanja prava na razmjerni dio starosne mirovine evidentirani i obveznici uplate doprinosa, o čemu da svjedoči i utvrđeni mirovinski staž u Republici Hrvatskoj, u trajanju od 11 godina, 06 mjeseci i 18 dana koji pada na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja. Tužitelju da i dalje ostaje nejasno na osnovu kojih podataka i iz kojih evidencija mu je utvrđen mirovinski staž, a da pri tome ne postoje podaci o plaćama za veći dio mirovinskog staža koji je ostvario u RH. Notorna činjenica je da se u periodu kada je ostvaren mirovinski staž evidencija o uplatama vodila u nadležnoj ispostavi mirovinskog osiguranja u [adresa], koja da je bila u sastavu Područne službe o Šibeniku te da su u navedenom periodu poslodavci bili u zakonskoj obavezi da do 30.04. nadležnoj ispostavi mirovinskog osiguranja dostave podatke o uplatama doprinosa za sve zaposlene i to za prethodnu godinu (tadašnji obrazac M-4), o čemu svjedoči i postojanje podataka o plaćama za 1977. i 1982. godinu. Dakle, podaci o isplatama plaća i uplaćenim doprinosima da su bili dostavljani i ispostavama mirovinskog osiguranja i kao takvi da su bili čuvani i korišteni za utvrđivanje prava po osnovu mirovinskog osiguranja, uz obavezu poslodavca da trajno čuva podatke o platama zaposlenih. Prema obrazloženju tuženog organa, odnosno da su „podaci uništeni u Domovinskom ratu“ može se zaključiti da je „uništen“ veći dio dokumentacije koja je trebala da posluži za izračun razmjernog dijela starosne mirovine za tužitelja, a da je sačuvan manji dio te dokumentacije, a da pri tome nisu dani razlozi o tome kako se uspjelo sačuvati taj dio dokumentacije od „uništenja“, a preostali dio je „uništen“. Na ovaj način da je tužitelj, bez svoje krivice, doveden u nepovoljnu situaciju, a da pri tome na njegovoj strani ne postoji krivica za to što nisu sačuvani podaci o njegovim plaćama i uplaćenim doprinosima. Kako su za tužitelja utvrđeni podaci o plaćama i osiguranju za 1977. i 1982. godinu to da se na njega, odnosno u postupku utvrđivanja razmjernog dijela starosne mirovine ne može primijeniti članak 81. stavak 9. ZOMO-a, što da bi za njega, obzirom da ne postoje podaci o plaćama za veći dio mirovinskog staža, bilo povoljnije. Iz potvrde Ministarstva odbrane, Sektora za budžet i financije Računovodstvenog centra broj: 4422-2/1 od dana 7. srpnja 2023., a koje je dostavljeno od strane nositelja mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji, odnosno Republičkog fonda za PIO, Filijala za grad Beograd, da je navedeno da je Računovodstveni centar u navedenom razdoblju prilikom isplate plaća i drugih naknada vršio isplate pripadajućih poreza i doprinosa skupno za sve zaposlene, u skladu sa tadašnjim propisima, a da podaci o visini plaća i doprinosa nisu bili od značaja za obračun visine pripadajuće mirovine, obzirom da je kao osnovica za obračun korištena posljednja plaća i postotak u odnosu na ostvareni broj godina mirovinskog staža. Kako se iz dopisa Računovodstvenog centra može utvrditi način na koji su vršeni isplate plaća i uplata pripadajućih doprinosa za sve zaposlene u tadašnjoj JNA, kao i način na koji su se vršili obračuni pripadajućih mirovina, to da tužitelj smatra da se u postupku utvrđivanja razmjernog dijela starosne mirovine, za dio staža koji je radio kod JNA, a koji padaju na teret mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj, moraju primijeniti propisi o mirovinskom osiguranju koji su tada bili na snazi. Tužitelj da je u tadašnjoj JNA radio kao „građansko lice na službi u JNA“ i da je bio raspoređen na poslovima „rukovalac parnih kotlova“ i „rukovalac

Poslovni broj: Us l-1016/2024-8

materijalno-tehničkih sredstava“, da ima evidentiran mirovinski staž u periodima od 20.07.1988. do 19.01.1989. godine, od 30.01.1989. do 31.07.1990. godine i od 02.08.1990. do 01.05.1991. godine, a da se iz potvrde Ministarstva odbrane, Sektora za budžet i financije Računovodstveni centar broj: 4422-2/1 od dana 07.07.2023. godine može utvrditi da je isplata pripadajućih poreza i doprinosa vršena skupno za sve zaposlene u JNA, sve u skladu sa tadašnjim propisima, to da tužitelj smatra da je u ovom slučaju moguće utvrditi podatke o visini plaće i to komparativnom metodom, odnosno na način da se koriste podaci osobe koja je u navedenim periodima radila na istim poslovima kod tadašnje JNA, sa istim stupnjem stručne spreme, a za koju su sačuvani podaci, odnosno koja je radila na području koje nije zahvaćeno ratnim djelovanjem i zbog čega su sačuvani podaci o plaćama. Radi svega navedenog da predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet sam riješi ili da vrati drugostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Citirajući odredbe čl. 79. st. 1. i čl. 86. st. 1. ZOMO naveo je da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća odnosno naknada plaća za koju se plaćaju doprinosi za mirovinsko osiguranje, osnovica osiguranja naknada plaća prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju i naknada plaće za vrijeme bolovanja ostvarenih nakon 1.1.1970., tako da se ukupna primanja osiguranika ostvarenih s različitih osnova utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijele s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Na temelju vrijednosnih bodova utvrđenih za pojedinu kalendarsku godinu prema članku 81. do 84. ZOMO da se računaju prosječni vrijednosni bodovi. U skladu s navedenim, da smatra da su tužbeni navodi u cijelosti neosnovani, stoga da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 21. ožujka 2025. opunomoćenik tuženika naveo je kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

4. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/24-03/03090272330, URBROJ: 341-99-06/2-24-356 od dana 18. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku KLASA: UP/I 140- 02/23-03/03090272330, URBROJ: 341-19-06/2-23-8321 od dana 13. prosinca 2023., a kojim rješenjem je EČ, ovdje tužitelju, priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, br. 14/01, skraćeno: Ugovor) od 8. travnja 2022. u svoti od 243,08 kn (32,26 EUR) mjesečno. Umjesto te mirovine određena mu je najniža mirovina u svoti od 804,43 kn (106,77 EUR) mjesečno, koja se ne isplaćuje budući da imenovani ima prebivalište u [adresa].

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

Poslovni broj: Us l-1016/2024-8

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Odredbom čl. 33. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), propisano jeda pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

10. Člankom 37. st. 1. ZOMO propisano je da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

11. Prema odredbi čl. 122. st. 2. ZOMO mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju se pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji.

12. Sukladno odredbi čl. 110. ZOMO svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

13. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 140-02/24-03/03090272330 utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu pokrenut na zahtjev tužitelja koji je podnesen dana 28. rujna 2021. nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji; da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku broj: 95251 od dana 27. prosinca 2022. tužitelju priznato, počevši od dana 8. travnja 2022. pravo na razmjerni dio starosne mirovine u svoti od 804,43 kn (106,77 EUR), u koju je uračunat dodatak na mirovinu; da je tuženik djelomično uvažio tužiteljevu žalbu uloženu na naprijed navedeno rješenje, poništio navedeno rješenje i predmet vratio prvostupanjskom upravnom tijelu radi donošenja novog rješenja, budući za razdoblja osiguranja od 20.07.1988. do 19.01.1989., od 30.01.1989. do 31.07.1990. i od 02.08.1990. do 01.05.1991. kada je tužitelj bio zaposlen u Vojnoj pošti Knin, da je potrebno od nadležnog nositelja mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji zatražiti da kod nadležnog tijela u Republici Srbiji provjeri postoje li podaci o plaćama za navedena razdoblja; da je u ponovno provedenom postupku utvrđeno da je nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji, Republički Fond za PIO, Filijala za grad Beograd, dopisom od dana 31. srpnja 2023. dostavio Potvrdu br: 4422-2/1 od dana 7. srpnja 2023. Ministarstva odbrane Republike Srbije, Sektora za budžet i financije, u kojoj je navedeno da ne postoji dosje novčanih podataka za tužitelja te je navedeno da je Računovodstveni centar u navedenom razdoblju prilikom isplate plaća i drugih naknada vršio isplate pripadajućih poreza i doprinosa skupno za sve zaposlene, u skladu sa propisima. Podaci o visini plaća i doprinosa nisu bili od značaja za obračun visine pripadajuće mirovine, s obzirom da je kao osnovica za obračun korištena posljednja plaća i postotak u odnosu na ostvareni broj godina mirovinskog staža; da je postupak za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu pokrenut na zahtjev osiguranika koji je podnesen dana 28. rujna 2021. nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji; da je tužielj rođen dana **.**.1957. i do dana 8. travnja 2022. da je navršio 65 godina; da mirovinski staž, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do dana 7. travnja 2022. ukupno 11 godina, 06 mjeseci i 18 dana; da je nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji potvrdio razdoblja

Poslovni broj: Us l-1016/2024-8

osiguranja od 1. rujna 1995 do 30. studenog 2013. u ukupnom trajanju od 9 godina, 1 mjesec i 5 dana; da ukupan mirovinski staž prema čl. 16. Ugovora iznosi ukupno 20 godina, 07 mjeseci i 23 dana; da mirovinski staž na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja, koji se uzima u obzir za izračun mirovine, do dana 7. travnja 2022. iznosi ukupno 11 godina, 6 mjeseci i 18 dana; da je iz spisa podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnim bodovima po godini vidljivo da su podaci o plaći utvrđeni za 1977. i 1982. godinu; da je tužitelj u razdoblju od 10. listopada 1979. do 14. srpnja 1983. bio zaposlen kod poslodavca KRKA OOUR za proizvodnju namještaja i drvne ambalaže, [adresa], od 15. srpnja 1983. do 19. srpnja 1988. da je bio zaposlen kod poslodavca ŠIPAD RO Una, Bosanska Krupa OOUR Knin te od 20. srpnja 1988. do 19. siječnja 1989., od 30. studenog 1989. do 31. srpnja 1990. i od 2. kolovoza 1990. do 1. svibnja 1991. da je bio zaposlen u Vojnoj pošti Knin; da je dopisom od dana 25. siječnja 2001. Ministarstvo obrane, Zapovjedništvo IX ZP OSRH Knin obavijestilo Zavod da ne posjeduje nikakve podatke za bivšu JNA te da ih nisu u mogućnosti dostaviti; da prema obavijesti KLASA: UP/I 140-02/23- 03/03090272330, UR.BROJ: 341-19-06/2-23-1469 od dana 8. veljače 2023. Odjela matične evidencije HZMO, Područnog ureda u Šibeniku nije u mogućnosti pribaviti podatke o plaći za razdoblje osiguranja kod KRKA PROIZ.KNIN od 10. listopada 1979. do 31. prosinca 1981. i od 1. siječnja 1983. do 14. srpnja 1983. kod ŠIPAD RO UNA Knin od 15. srpnja 1983. do 19. srpnja 1988., kod VP 1318 Knin od 20. srpnja 1988. do 19. siječnja 1989., kod VP 8248 Knin od 30. siječnja 1989. do 31. listopada 1989., od 01. studenog 1989. do 31. srpnja 1990. i 2. kolovoza 1990. do 1. svibnja 1991. zbog toga što obveznik uplate doprinosa više ne postoji i nema pravnog slijednika te su podaci uništeni u Domovinskom ratu; da predmetu prileži obavijest Državnog arhiva u Šibeniku KLASA: 611-03/23-22/01, UR.BROJ: 124-02-23-2 od dana 2. veljače 2023. u kojoj je navedeno da gradivo poslodavaca KRKA proizvodno tr. ro OOUR za proizvodnju namještaja Knin, ŠIPAD RO UNA Bosanska Krupa, OOUR KRKA proizvodnja namještaja, Vojna pošta 1318 Knin i Vojna pošta 8248 Knin nije pohranjeno u Državnom arhivu u Šibeniku.

14. Imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, ocjena je ovog Suda da je tuženik ispravno postupio kada je odbio tužiteljevu žalbu navodeći da Zavod ne raspolaže podacima o plaći za razdoblje od 10. listopada 1979. do 31. prosinca 1981. i 1. siječnja 1983. do 14. srpnja 1983. (kada je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca KRKA OOUR za proizvodnju namještaja i drvne ambalaže, [adresa]) te za razdoblje od 15. srpnja 1983. do 19. srpnja 1988. (kada je bio zaposlen kod poslodavca ŠIPAD RO Una, Bosanska Krupa OOUR Knin), a navedeni podaci nisu pohranjeni ni u Državnom arhivu te da nema drugih mogućnosti da se za spomenuta razdoblja osiguranja pribavi dokumentacija o plaći. Naime, tužitelj nije podnio dokaze koji bi ukazivali na nepravilnost i nezakonitost pobijanog rješenja, a upravna tijela su provela kontrolu podataka o plaći, osnovicama i naknadama te je kontrolom obračunske radnje utvrđeno da su iznosi mirovine pravilno utvrđeni u skladu sa zakonskim propisima i na način kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjskog upravnog rješenja. Dakle, tuženik ne raspolaže potrebnom dokumentacijom u smislu gore citirane odredbe čl. 110. ZOMO niti su platni podatci za taj period evidentirani u Matičnoj evidenciji tuženika (čl. 122. st. 2. ZOMO), radi čega ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje osporenog rješenja tuženika.

15. Nastavno izloženom, stajalište je ovog Suda da tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika, jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno

Poslovni broj: Us l-1016/2024-8

utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

16. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

17. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 22. travnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju putem opunomoćenice za prijem pismena u [adresa] FČ iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis