Poslovni broj: Us I-1581/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik ĐN, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/143, URBROJ: 512- 2501-24-13 od dana 17. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/143, URBROJ: 512-2501-24-13 od dana 17. svibnja 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da za to što u službenoj evidenciji nema podataka o njegovoj pripadnosti ONZ MZ Dicmo nije njegova krivnja i da to ne znači da u stvarnosti tužitelj nije bio pripadnik ONZ MZ Dicmo. Notorna činjenica da je kako u navedenom vremenu, tj. sve do kolovoza 1991. godine na području Cetinske krajine nije bilo ratnih operacija, međutim da je postojalo stanje neposredne ratne ugroženosti od strane tzv. “JNA”. U tom pravcu da su osnovani naoružani odredi Narodne zaštite po bivšim MZ širom Cetinske krajine u svrhu obavljanja raznih dužnosti onemogućavanja eventualnog napada odnosno prodora agresora na područje Cetinske krajine. Tako da su se čuvali vitalni objekti, zaprečivale prometnice, vršile straže, vršila blokada vojarni «JNA» itd. Dakle, da su navedeni poslovi bili vezani direktno za obranu suvereniteta RH. Kako na području Cetinske krajine prije 6. listopada 1991. nije bilo organiziranih vojnih formacija (126. brigada HV), odredi Narodne zaštite da su bili uz ZNG, MUP, HOS u tom vremenu, jedan vid naoružanih dragovoljačkih postrojbi u obrani RH. Kako je tužitelj bio član tih postrojbi, a što da je nedvojbeno dokazano, da mu je trebalo priznati status hrvatskog branitelja u traženom razdoblju. Naredbom o osnivanju štabova NZ od dana 30. srpnja 1991. koju je donio ministar obrane da je Narodna zaštita odvojena od Civilne zaštite i da je postala tijelo s vojnim ustrojem te da su pripadnici Narodne zaštite s danom 30. srpnja 1991., postali pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite te da je slijedom toga njihovo djelovanje bilo povezano s obranom suvereniteta RH. Tužitelj da je početkom kolovoza 1990. godine kao v.d. predsjednik MZ Dicmo bio pristupio prikupljanju oružja i novčanih sredstava za kupnju istog. Također, da je dobio 500 kg eksploziva radi izrade ručnih bombi. U siječnju 1991. godine da je organizirao grupu lovaca kada su dostavljene puške M-48, a u svibnju 1991. godine da su bili u zasjedi čekajući neprijateljsku kolonu koja je trebala doći iz Perkovića, ali da se nije pojavila. Nadalje, početkom kolovoza 1991. godine da je pristupio Zapovjedništvu 4. gardijske brigade HV o čemu da posjeduje iskaznicu, a dana 25. kolovoza 1991., sa grupom ljudi, po nalogu pretpostavljenih, da je sudjelovao u oružanom napadu na južni dio vojarne Kukuzovac (ova činjenica nije u postupku uopće razjašnjena (je li u tom vremenu bio pripadnik druge sastavnice HV (4.g.br.HV, a ne ONZ MZ Dicmo). Blokirali da su cestu Sinj-Mojanka, a poradi neophodnog sprečavanja kretanja neprijatelja sa tenkovima, transporterima i vojskom, da su izvukli balvane/teške materijale na cestu. Kasnije da je dobio nalog za izvlačenje naoružanja iz vojarne Kula te paljenje samog objekta 25. kolovoza 1991. Organizirao da je osmatranje neprijateljskih aviona i o tome obavještavao nadređene, slijedom čega da se izvlači zaključak daje ispunjen uvjet propisan odredbom članka 3. st. 2. ZHBDR (organizirani oružani otpor tadašnjem agresoru (bivša „JNA“). Predmetne činjenice da su potvrdili svjedoci GN, EN i BN. Zahtjev da je postavljen za priznavanje statusa branitelja po ovom osnovu zaključno do 20. listopada 1991., što ako se uzme u obzir vremensko razdoblje do 30. srpnja 1991. do 20. listopada 1991. da iznosi 83 dana, dok tako svjedok KN potvrđuje aktivno djelovanje žalitelja od kraja 1990. do početka studenog 1991., dok ostali svjedoci uopće nisu u postupku upitani imaju li saznanja, kada je tužitelj konačno prestao sudjelovati u obrani suvereniteta RH kao pripadnik ONZ MZ Dicmo. Prvostupanjsko upravno tijelo, a time i tuženo tijelo da su trebali, ako je utvrđeno da tužitelj nije nastavio sudjelovanje u nijednoj postrojbi HV, na nedvojben način utvrditi je li tužitelj nastavio sudjelovanje u ONZ MZ Dicmo sve do kraja 1991. godine, tj. do 31. prosinca 1991. Nadalje, da nije razjašnjeno kakav je status imao tužitelj činjenicom pristupanja početkom kolovoza 1991. godine u Zapovjedništvo 4. gardijske brigade HV o čemu da posjeduje iskaznicu, a dana 25. kolovoza 1991. Tužitelj ističe da zbog obiteljske situacije nije nastavio djelovanje u postrojbama HV u listopadu 1991. godine, ali da je sudjelovao u Domovinskom ratu u mjesecu studenom (točnije 28. studenog 1994. godine) obnašajući dužnosti na koje je isti tada bio raspoređen. Tuženo tijelo da nije obrazložilo pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 98. st. 5. ZUS-a, a također da nije razjašnjen njegov braniteljski status prilikom pristupanja Zapovjedništvu 4. gardijske brigade HV početkom kolovoza 1991., a o čemu da isti posjeduje iskaznicu. Predlaže da se osporeno rješenje tuženika poništi i predmet vrati tuženiku na novi postupak.

2. Tužitelj izlaže i predlaže kao u tužbi. Nadalje, ističe da u tijeku upravnog postupka nije saslušan predloženi svjedok JN pok. Č rođen 1959. iz Bajagića koji da je bio njegov zapovjednik u Livanjskom polju za vrijeme operacije Zima 94 gdje da je bio mobiliziran zajedno sa svojim kamionom te da u spis predaje presliku zapisnika o prijemu motornog vozila od dana 2. prosinca 1994. Također da ima primjedbu što je za svjedoka SN u osporenom rješenju navedeno da nema utvrđen status hrvatskog branitelja, a radi se o osobi koja ima utvrđen invaliditet, oko 80%, i to po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu te se radi o časniku Hrvatske vojske. Nadalje, svjedok TN koji da je bio s njim prilikom uhićenja načelnika doma JNA Sinj i NN, djelatnika porezne uprave da se nastoji u osporenom rješenju diskreditirati. Pored toga da se pokušalo osporiti iskaznicu Zbora narodne garde zapovjedništva IV. brigade. Upravna tijela da su postupak provela i donijela rješenje samo u odnosu na period od 31. srpnja 1991. do 20. listopada 1991. kada da se morao zbog obiteljskih razloga demobilizirati, međutim poslije toga da se ponovno dobrovoljno prijavio i bio mobiliziran. U odnosu na svoje djelovanje prije 31. srpnja 1991. da ističe da se dobrovoljno prijavio u Ured za obranu Sinj dana 17. kolovoza 1990. U tom razdoblju od dana 17. kolovoza 1990. do 31. srpnja 1991. da su imali konstantne operacije. Kad je krenula kolona iz vojarne Dračevac prema Sinju da su dobili naredbu da kolonu sačekaju 14. prosinca 1990. Poslije toga da su dobili obavijest od Ureda za obranu Sinj da ne otvaraju vatru jer da provociraju da bi se izazvao sukob. Zapovijed da je došla od ŠN. Također da su 9. svibnja 1991. trebali sačekati isto kolonu iz pravca Perkovića jer da je postojala opasnost da se sastanu kolona koja je krenula iz Mostara i kolona koja je krenula iz pravca Kupresa i da se pripreme i da su bili tu u pričuvi sigurno 10-15 dana. 24. i 25. siječnja 1991. taj navodni dan "D" da su također bili u pripremi desetak dana prije toga što da može potkrijepiti i izjavom svjedoka GN. U akciji 7. svibnja 1991. da je također bio zapovjednik Dragovoljačkog odreda koji da je zaustavio kolonu na predjelu Križiće, a koja da je dolazila iz Perkovića pod vodstvom časnika JNA ON. Tada da su im se pridružili i civili i auti i jedna naoružana skupina iz Dugopolja. Osobno da mu je pok. brat donio hrvatsku zastavu gdje je kolona po naredbi Ministarstva obrane prepraćena u vojni objekt Kukuzovac, a dva časnika da su ostavili u njegovoj obiteljskoj kući kao garanciju da se nikome neće ništa dogoditi. Na čelu te kolone da je bio njegov pok. brat AN također hrvatski branitelj. Sa gospodinom HN, policijskim i visokim službenikom, i djelatnicima Policijske stanice Sinj da je u selu Sušcima sa pravoslavnim stanovništvom izvršilo pretres i zapljenu pretežno lovačkog naoružanja. Sljedećih desetak dana da je selo je bilo pod konstantnom prismotrom gdje da su časnici JNA dolazili u navedeno selo, a on da je zajedno s njih još desetak bio pod oružjem non stop 24 sata u dežurstvu u pripremi za slučaj bilo kakve akcije. Također, da je bio zajedno s TN i KN na zapljeni prehrane i neke robe koja da je bila u slučaju da oni pokrenu akciju pravoslavnog stanovništva. Hrana da je bila vlasništvo UN koji da je poslije toga pobjegao u Republiku Srbiju. Svakodnevno da su vršili dežurstva. Osobno da je bio zadužen za radio stanicu RT-12. Nastavno da ističe kako su sve naprijed opisane aktivnosti bile u periodu do 17. kolovoza 1990. pa do 31. srpnja 1991. Iskaznice IV. gardijske brigade da su im podijeljene da bi u tom periodu od 31. srpnja 1991. pa na dalje imali određeni legitimitet u svome djelovanju. Od gospodina FN koji da mu je izdao tu iskaznicu u Kaštelima da je zatražio da mu da broj pod kojim je evidentiran u službenim evidencijama, međutim da je kazao da je on te dokumente negdje odnio sa sobom pa da ih zbog toga nema u evidenciji. Nakon što mu je izdana ta iskaznica da se vodio pod IV. gardijskom brigadom rezervnim sastavom. Naglasio je da je dana 24. kolovoza 1991. zapovijedao napadom na kasarnu Kukuzovac i također jedan vod rezervnog sastava policije iz Solina. Njegovo zanimanje da je bilo pirotehničar, što da je bio na redovnom služenju u JNA. S obzirom na sve naprijed navedeno da smatra da rješenje tuženika nije zakonito te da predlaže da se isto poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 14. veljače 2025. opunomoćenik tuženika naveo je kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja, a time i do prijedloga da Upravni sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/143, URBROJ: 512-2501-24-13 od dana 17. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 560-01/22-01/224, URBROJ: 512M2-6510-24-31 od dana 25. ožujka 2024., a kojim je u ponovnom postupku, odbijen zahtjev ČN, ovdje tužitelja, za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Dicmo za razdoblje od 17. kolovoza 1991. do 20. listopada 1991.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se saslušaju stranke u ovom upravnom sporu i da se sasluša svjedok IN, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Stavkom 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

11. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/22-01/143 utvrđeno je: da je Područni odsjek za poslove obrane Split, dopisom KLASA: 560-01/22-01/84, URBROJ: 512M2-66-22-2 od dana 27. travnja 2022., dostavio tužiteljev zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ Dicmo u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 20. listopada 1991.; da je rješenjem Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 560-01/22-01/224, URBROJ: 512M2-6510-23-14 od dana 24. veljače 2023. odbijen zahtjev imenovanog za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ Dicmo u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 20. listopada 1991.; da je protiv navedenog rješenja tužitelj podnio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-01/143, URBROJ: 512-2501-23-4 od dana 17. travnja 2023.; da je presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Usl- 1293/23-4 od dana 18. rujna 2023. poništeno naprijed navedeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak; da je tužitelj dao izjavu pred prvostupanjskim upravnim tijelom u kojoj je naveo kako je početkom kolovoza 1991. pristupio Zapovjedništvu 4. gardijske brigade HV, o čemu da posjeduje iskaznicu, a dana 25. kolovoza 1991., sa grupom ljudi, po nalogu pretpostavljenih, da je sudjelovao u oružanom napadu na južni dio vojarne Kukuzovac. Također, da je naveo kako su blokirali cestu Sinj-Mojanka, odnosno izvukli balvane i teške materijalne na cestu. Dobio da je nalog za izvlačenje naoružanja iz vojarne Kula te paljenje samog objekta 25. kolovoza 1991. Organizirao da je osmatranje neprijateljskih aviona i o tome obavještavao nadređene. Nadalje, ističe da je kao v.d. predsjednik MZ Dicmo pristupio prikupljanju oružja i novčanih sredstava za kupnju istog. Dobio je i 500 kg eksploziva poradi izrade ručnih bombi. U siječnju 1991. da je organizirao grupu lovaca, a u svibnju 1991. godine da su bili u zasjedi čekajući neprijateljsku kolonu koja se nije pojavila. U svibnju 1991. godine da je bio i sudionik akcije, zajedno s pripadnicima MUP-a, prilikom pokušaja dostave naoružanja od strane JNA u zaseoku Šušci. Ističe kako je u srpnju 1991. godine sudjelovao u akciji pljenidbe hrane pripadnicima srpske nacionalnosti; da je svjedok EN, u svojstvu dragovoljca pri ONZ MZ Dicmo u razdoblju od rujna 1990. do rujna 1991. godine, ističe kako je početkom kolovoza 1991. godine ONZ MZ Dicmo dobio zadatak od Zapovjedništva Kriznog štaba Sinj. Zadatak izazivanja požara na objektu Kukuzovac da su izvršili dana 25. kolovoza 1991. U navedenom zadatku da je sudjelovao i tužitelj. U rujnu 1991. godine da je ustrojena 126. brigada HV, ali da se tužitelj nije uključio u postrojbu. Svjedok GN, u svojstvu logističara pri Sekretarijatu za narodnu obranu Sinj te zapovjednika 2. bojne 4. brigade ZNG-a Sinj, izjavio je kako je tužitelj dana 24. i 25. siječnja 1991. organizirao skupinu lovaca u MZ Dicmo. Prikupljao je novčana sredstva za kupovinu oružja. U travnju 1991. godine da je sudjelovao u akciji sprečavanja dostave naoružanja u zaseoku Šušci. Nadalje, dana 7. travnja 1991. da je sudjelovao pri blokadi neprijateljske kolone JNA na Križicama. Dana 25. kolovoza 1991. da je sudjelovao u akciji paljenja vojnog skladišta, južna strana Kukuzovca. Svjedok BN, u svojstvu tadašnjeg djelatnika OSUP-a Sinj, izjavio je kako je u više navrata, prilikom obilaska vojnih objekata poligona Kukuzovac redovito susretao tužitelja na seoskim stražama, sa ostalim mještanima [adresa]. Svjedok FN, pukovnik u miru HV, izjavio je kako je tužitelju izdana iskaznica 4. brigade HV. ZNG - rezervni sastav, radi posjedovanja oružja za obranu RH, a po njegovim saznanjima da je tužitelj bio dragovoljac na području [adresa]. Svjedok SN izjavio je kako je tužitelj dana 1. kolovoza 1991. postao zapovjednik obrane [adresa], sudjelujući u napadu na objekt Kukuzovac. Svjedok KN, koji ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Dragovoljačkim oružanim skupinama od 15. studenog 1990. do 24. kolovoza 1991., izjavio je da je zajedno sa tužiteljem sudjelovao u akciji "Groblje", zaustavljanja vojne kolone na Križicama. Tužitelj da je vodio akciju napada na Kukuzovac odnosno obranu [adresa]. Ističe kako je tužitelj, poradi obiteljskih zdravstvenih problema, demobiliziran početkom studenog 1991. Svjedok TN, koji u predmetnom razdoblju nema utvrđen status hrvatskog branitelja temeljem pripadnosti ONZ MZ Dicmo, već temeljem pripadnosti 126. domobranskoj pukovniji Sinj, navodi kako je zajedno sa tužiteljem sudjelovao pri privođenju i uhićenju NN te načelnika doma JNA Đ u kolovozu 1991. godine. Bili su na barikadi i prilikom zapljene robe u zaseoku Rusići. Navodi kako je tužitelj vodio napad na južni dio vojarne Kukuzovac, kada ga je zapalio.

13. Naime, u provedenom postupku nesporno je utvrđeno da, iako tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite MZ Dicmo, iz izjava svjedoka i samog tužitelja proizlazi da je u razdoblju koji je tužitelj označio u svojem zahtjevu (od 17. kolovoza 1990. do 20. listopada 1991.), bio pripadnikom Narodne zaštite MZ Dicmo. Međutim, sukladno gore citiranoj odredbi čl. 3. st. 1. toč. b. ZHBDR-a, jasno proizlazi kako tužitelj ne ispunjava drugi kumulativni zakonski uvjet jer u razdoblju od 30. srpnja do 31. prosinca 1991. nije bio najmanje 100 dana angažiran kao pripadnik borbenog sektora. Dakle, u razdoblju od 30. srpnja do 20. listopada 1991. tužitelj je bio pripadnik borbenog sektora 83 dana, a nakon navedenog nije pristupio u kontinuitetu postrojbi HV-a.

14. Tužiteljevi navodi koji se odnose na razdoblje prije 30. srpnja 1991. nisu uzeti u obzir jer, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. toč. b. ZHBDR-a, status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata može se priznati pripadniku naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, a koji uvjet tužitelj ne ispunjava obzirom da je bio pripadnik borbenog sektora 83 dana. Također, tužiteljevi navodi da je ponovno sudjelovao u akciji Zima 94 nisu od utjecaja na drugačije presuđenje u ovom upravnom sporu obzirom da se ne radi o kontinuiranom sudjelovanju u obrani Republike Hrvatske na način na koji to propisuje gore citirana odredbe čl. 3. st. 1. toč. b. ZHBDR-a.

15. U odnosu na navode tužitelja da nije u postupku uopće razjašnjena je li u kolovoz 1991. bio pripadnik druge sastavnice HV (4.g.br.HV, a ne ONZ MZ Dicmo) valja napomenuti da sam tužitelj, pojašnjavajući navode iz tužbe na ročištu održanom kod ovog Suda dana 21. ožujka 2025., ističe kako su im iskaznice IV. gardijske brigade podijeljene da bi u tom periodu od 31. srpnja 1991. pa na dalje imali određeni legitimitet u svome djelovanju, a da mu je iskaznicu dao FN. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu svjedok FN, pukovnik u miru HV, izjavio je kako je tužitelju izdana iskaznica 4. brigade HV. ZNG - rezervni sastav, radi posjedovanja oružja za obranu RH, a po njegovim saznanjima da je tužitelj bio dragovoljac na području [adresa]. Prema tome, jasno proizlazi da je tužitelj u to vrijeme bio pripadnik ONZ MZ Dicmo kako je to nesporno i utvrđeno u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pa nikakvo saslušanje daljnjih svjedoka nije bilo potrebno jer je sam tužitelj postavio zahtjev zaključno s danom 20. listopada 1991., radi čega upravna tijela nisu izvan granica postavljenog zahtjeva, iza tog datuma, bila dužna ispitivati eventualnu pripadnost tužitelja ONZ MZ Dicmo. Ujedno valja napomenuti da je svjedok EN u upravnom postupku naveo kako je u rujnu 1991. ustrojena 126. brigada HV, ali da se tužitelj nije uključio u postrojbu, a i sam tužitelj u tijeku postupka navodi da zbog obiteljske situacije nije nastavio djelovanje u postrojbama HV u listopadu 1991.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja (koji se generalno svode na njegovo tumačenje svojih aktivnosti u zahtjevom obuhvaćenom razdoblju te razlozima uslijed kojih smatra da mu je trebalo priznati traženi status) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

17. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

18. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 22. travnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju ČN iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1

- u spis