REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-2044/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu doprinosa, 22. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/24- 01/44, URBROJ: 513-04-24-2 od 2. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanom odlukom tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-416-02/2023-06/3, URBROJ: 513-07-04/2024-3 od 19. veljače 2024., kojim je djelomično je usvojen zahtjev tužiteljice te je (u tč. II. izreke) utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga (pobliže opisanog u podtč. 1., 2., 3. i 4.) u ukupnom iznosu 12.739,55 €, dok je tč. III. izreke odbijen je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga koji na dan 1. siječnja 2024. iznosi ukupno 5.391,54 € (glavnica i kamate doprinosa za 2018 i 2019.).
2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikova rješenja te u tužbi, u bitnom, navodi da nije obrazloženo kako je došlo do nastanka porezne obveze budući da je ona u mirovini od 16. srpnja 2018.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne a stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave dok Sud nije našao potrebnim u sporu izvoditi nove dokaze to je, na temelju odredbe čl. 98. tč. 4. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS) te odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je predmet odlučivanja u ovoj upravnoj stvari zahtjev tužiteljice od 8. veljače 2024. za otpis duga poreza i doprinosa zbog nastupa zastare; da je u vrijeme podnošenja zahtjeva tužiteljica imala evidentirani porezni dug po osnovi poreza na dohodak za 2017, troškova postupka prisilne naplate za 2022., doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, zapošljavanje i zaštitu na radu za razdoblje 2017 - 2019.; da je postupajući po zahtjevu tužiteljice porezno tijelo donijelo dva rješenje i to: rješenje, KLASA: UP/I-416-02/2023- 06/3, URBROJ: 513-07-04-2024-4 od 19. veljače 2024. kojim je odlučeno o zastari prava na naplata poreznog duga po poreza na dohodak za 2017. i troškova postupka prisilne naplate za 2022 (navedeno rješenje je predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu koji se pred ovim Sudom vodi pod posl. br. UsI-2045/2024) te rješenje, KLASA: 416-02/2023-06/3, URBROJ: 513-07-04/2024-3 od 19. veljače 2024. (koje je predmet ovog upravnog spora) kojim je odlučeno o zastari prava na naplatu poreznog duga po osnovi doprinosa.
7. Odredbom čl. 229. Zakona o doprinosima (NN br. 84/08 – 114/23; dalje: Zakon o doprinosima propisano je da se na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga Zakona primjenjuju se odredbe Općega poreznog zakona.
8. Odredbom čl. 233. Zakona o doprinosima propisano je da postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.
9. Odredbom čl. 108. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16 – 114/22; dalje: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (st. 4.) .
10. Budući iz stanja spisa proizlazi da riječ o poreznog dugu po osnovi doprinosa utvrđenih u 2018. i 2019. to je zastara prava na naplatu istih počela teći s danom 1. siječnja 2019., odnosno 1. siječnja 2020. te do dana donošenja pobijanog prvostupanjskog rješenja nije protekao šestogodišnji rok zastare, a slijedom čega se utvrđuje da je zahtjev tužiteljice pravilno odbijen.
11. Slijedom gore navedenog, utvrđuje se da prigovorima tužiteljice nije dovedena u sumnju zakonitost upravnih akata koji se pobijaju u ovome sporu pa je stoga, temeljem odredbe č. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u dispozitivu.
U Rijeci 22. travnja 2025.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
DNA:
- tužiteljici PĐ iz [adresa]
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5