Poslovni broj: Us I-2821/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva u KRKA & KRKA d.o.o., Split, Starčevićeva 13, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, OIB: 84891127540, Zagreb, Gruška 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi promjene katastarskog upisa, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja pod 1) i 2), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP-II-932-07/24-07/598, Urbroj: 541-11/2-24-2 od 9. listopada 2024. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Sinj, Klasa: UP/I 932- 07/24-03/124, Urbroj: 541-28-03/5-24-4 od 12. kolovoza 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja zaprimljenoj kod ovog suda 28. studenog 2024. protiv rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP-II-932-07/24-07/598, Urbroj: 541-11/2-24-2 od 9. listopada 2024., tužitelji u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, pa ističu kako se prema obrazloženju istog navodi da je slijedom činjenice da je za pravni status nekretnina mjerodavno stanje u zemljišnim knjigama te budući je čl. 97. st. 4. Zakona izričito propisano da se odgovarajućom ispravom za upis vlasnika u posjedovni list smatra izvadak iz zemljišne knjige, to da je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je u pobijanom rješenju u skladu s priloženim z.k. izvatkom od 13. svibnja 2024. i to baš z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Republiku Hrvatsku evidentiralo kao vlasnicu k. č. br. [katastarska čestica] u cijelosti. Prvostupanjskim rješenjem u katastarskom operatu katastarske općine [katastarska općina] mijenjaju se podaci i to posjedovni list 377. Prema obrazloženju pobijanog rješenja u posjedovnom listu 377 kao vlasnici dijela nekretnine označene sa čst.zem. 304 k. o. [katastarska općina] bili su upisani OZ i BZ za po ½ dijela i to baš na dijelu zemljišta zvanog „Ljut“, u naravi šuma površine 8459 m2. Navedeni upis je brisan, te je kao vlasnik i posjednik na cijeloj nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 246 609 m2 upisana Republika Hrvatska. Pobijana rješenja su neosnovana i nezakonita. U pobijanom rješenju glede navoda žalitelja da su vlasništvo spornog dijela nekretnine stekli dosjelošću, upravno tijelo navodi kako nije nadležno provoditi postupke radi utvrđivanja prava vlasništva, odnosno utvrđenja veličine suvlasničkih udjela, već da je isto u sudskoj nadležnosti. U odnosu na navedeno tužitelj navodi kako je prema čl. 55. st.1. Zakona o općem upravnom postupku propisano da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. Iz navedene odredbe jasno proizlazi kako je pitanje dosjelosti u predmetnom postupku prethodno pitanje te je stoga upravno tijelo trebalo uputiti stranku u parnicu i prekinuti upravni postupak. Stoga je jasno kako je pobijano rješenje nezakonito. Navedena nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je upisana kao posjed određenih fizičkih osoba, a i između ostalog kao posjed NZ i IZ za po ½ dijela, a ukupna površina navedenog dijela nekretnine iznosila je 8459 m2. Navedeni dio nekretnine nalazi se u posjedu NZ i BZ i njihovih pravnih prednika preko 100 godina. OZ i BZ zajedno sa svojim pravnim prednicima navedeni dio nekretnine su koristili za ispašu stoke, a ujedno su onaj dio nekretnine koji je u naravi šuma koristili za ogrjev, te iste nitko nikada nije smetao u posjedu navedenog dijela predmetne nekretnine. Na preostalom dijelu navedene nekretnine bile su upisane treće osobe koje su također koristile dio navedene nekretnine. Tužitelji su zajedno sa svojim prednicima bili u posjedu spornog dijela nekretnine, te su korištenjem navedenog dijela nekretnine stekli vlasništvo na istom dijelu nekretnine. Korištenjem navedene nekretnine preko 100 godina sa svojim prednicima, tužitelji su dosjelošću stekli vlasništvo na istom dijelu nekretnine. Prema odredbi čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku, u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješenje upravne stvari. Prema odredbi čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, u postupku stranci se mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, dok prema odredbi čl. 47. st. 1. istog Zakona, službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, a prema odredbi čl. 58. st. 1. istog Zakona, službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenja vještaka i obaviti očevid. Pregledom spisa jasno se može utvrditi da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo činjenično stanje, odnosno nije pribavilo isprave, saslušalo svjedoke niti obavilo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka. Zbog navedenog počinjena je bitna povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje, te je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenilo Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina te Zakon o općem upravnom postupku. Slijedom izloženog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude, a pored toga predložili su i da sud naloži tuženiku da im naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom ističe kako je drugostupanjsko rješenje koje se tužbom pobija u cijelosti pravilno i zakonito, radi čega predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev. Naime, sukladno odredbi čl. 97. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (Narodne novine broj 112/18, 36/22) promjene glede nositelja prava na zemljištu (upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove) provode se u katastru zemljišta na temelju zahtjeva stranke, odnosno temeljem obavijesti zemljišnoknjižnih odjela općinskih sudova uz odgovarajuće isprave o vlasniku i ovlašteniku zemljišta, pri čemu se odgovarajućom ispravom smatra izvadak iz zemljišne knjige. Budući je Republika Hrvatska u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] za cijelo te je uz zahtjev za upis promjene podataka o vlasniku kat. čest. [katastarska čestica] u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] priložila zemljišno knjižni izvadak za istu česticu iz kojeg nesporno proizlazi da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je Republika Hrvatska pravilno upisana kao vlasnik iste čestice u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina]. S tim u vezi, a postupajući po odredbama primjenjujućeg Zakona i uvažavajući načelo povjerenja u zemljišne knjige, pravilan je zaključan tuženika da vlasnika nekretnine u katastarskom operatu evidentira onako kako to upravo proizlazi iz zemljišnoknjižne evidencije. Stoga, nisu od značaja navodi tužitelja o dugogodišnjem posjedu i stjecanju prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću budući da utvrđivanje prava vlasništva nije, a niti može biti predmet ove upravne stvari, već su tužitelji utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću ovlašteni tražiti u odgovarajućem parničnom postupku. Za slučaj da eventualno dođe do promjene zemljišnoknjižnog stanja takva promjena bi se evidentirala i u katastarskom operatu. Slijedom svega navedenog, a budući da je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito, zainteresirana osoba predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4.U sporu je održana rasprava 2. travnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja pod 1) i 2), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke te da se tužitelje u ovom sporu sasluša u svojstvu stranaka, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

10.Naime, rješenjem prvostupanjskog tijela Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Sinj, Klasa: UP/I 932- 07/24-03/124, Urbroj: 541-28-03/5-24-4 od 12. kolovoza 2024. u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] mijenjaju podaci za kč. br. [katastarska čestica] na način što se do sada upisani korisnici iste brišu te se sada u posjedovni list br. 647 kao vlasnica iste upisuje Republika Hrvatska za cijelo, a sve kako je to precizno iskazano pod A) dosadašnje stanje i B) novo stanje u izreci tog rješenja, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbu čl. 160. st. 1. toč. 8. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, br. 112/18 i 39/22).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP-II- 932-07/24-07/598, Urbroj: 541-11/2-24-2 od 9. listopada 2024. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, njihova žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za predmetnim promjenama katastarskog upisa, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjskog rješenja, u svezi s čim je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

13.Za rješavanje konkretne upravne stvari mjerodavne su odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, br. 112/18 i 39/22) koji je na snazi od 22. prosinca 2018., čijim pak prijelaznim i završnim odredbama, konkretno odredbom čl. 193. je između ostalog određeno da do stupanja na snagu inih pravilnika ostaju na snazi, između ostalih i Pravilnik o katastru zemljišta („Narodne novine“, br. 84/07, 148/09) kako je to navedeno u čl. 193. st. 1. alineja 9. naznačenog Zakona. Stoga, za rješavanje predmetne upravne svari mjerodavna je odredba čl. 97. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina kojom je između ostalog propisano, da se promjene glede nositelja prava na zemljištu (upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove) provode povodom zahtjeva stranke odnosno temeljem obavijesti koju čine rješenja zemljišnoknjižnih odjela općinskih sudova, sve uz prilog odgovarajuće isprave, a odgovarajućom ispravom iz stavka 4. toga čl. (upis vlasnika u posjedovni list) smatra se izvadak iz zemljišne knjige.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za predmetnom promjenom katastarskog upisa kakve u vidu ima mjerodavna naprijed citirana zakonska odredba, kod kojeg stanja stvari je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje donijelo pravilnom primjenom citirane odredbe, te je stoga i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, pa ovaj sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i rješenje prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako iz podataka spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu od strane tuženika, proizlazi da je Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, zainteresirana osoba u ovom sporu, 16. svibnja 2024. podnijela zahtjev da se u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] izvrši upis podataka o vlasniku k. č. br. [katastarska čestica] na način kako to proizlazi iz stanja u zemljišnim knjigama tj. kako to proizlazi iz priloženog z.k. izvatka Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Sinj, od 13. svibnja 2024., a iz kojeg je vidljivo da je predmetna nekretnina, kao z.k. tijelo XIII, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je kao vlasnica iste uknjižena Republika Hrvatska za cijelo (1/1). Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo po zaprimanju zahtjeva provelo ispitni postupak, te je zaključkom od 1. srpnja 2024., koji prileže spisu, tužitelje pozvalo da ukoliko se protive predloženoj promjeni, da u spis dostave ispravu/z.k. izvadak kojim će dokazati svoje vlasništvo/suvlasništvo predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no iz podataka spisa je razvidno da tužitelji takve isprave nisu dostavili. Prvostupanjsko tijelo je potom donijelo svoje rješenje od 12. kolovoza 2024. naprijed citirane izreke te je u skladu s čl. 97. st. 4. Zakona, vlasničku strukturu predmetne nekretnine iskazalo točno onako kako to stoji u priloženom z.k. izvatku, protiv kojeg su tužitelji izjavili žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje su tužitelji pokrenuli predmetni upravni spor.

16.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužitelji ističu u tužbi identični onima koje su već istaknuli u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužitelja koje ističu u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.

17.Naime, glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužitelji ističu kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke da se u katastarskom operatu mijenjaju podaci na način kako je to određeno u izreci prvostupanjskog rješenja i to iz razloga koje oni elaboriraju u tužbi, za kazati je kako sud takve prigovore ne nalazi osnovanima.

18.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za navesti kako je pozivanje tužitelja na okolnost dugogodišnjeg, mirnog i nesmetanog posjeda predmetnih nekretnina od strane njih, odnosno njihovih pravnih prednika u cijelosti bespredmetno budući da takva okolnost nije, niti može biti od utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. S tim u vezi prvenstveno je za naglasiti kako se u katastarskom operatu više ne evidentiraju posjednici, već se, sukladno važećem materijalno pravnom propisu, konkretno Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, br. 112/18 i 39/22) evidentiraju/upisuju vlasnici i ovlaštenici (potonji kao koncesionari, zakupoprimci, upravitelji i slično). Ujedno, evidentiranje posjednika/korisnika tj. onoga tko nekretninu stvarno uživa bilo je propisano isključivo Zakonom o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta („Narodne novine“, br. 16/74, 10/78, 51/89, 19/90, 26/93, 29/94), koji se primjenjivao do 1. ožujka 2000. Stoga, stupanjem na snagu citiranog Zakona u katastarskom operatu u posjedovnom listu provodi se promjena na način da se umjesto korisnika/posjednika, pod B) novo stanje upisuju vlasnici, naravno isključivo na temelju odgovarajućih isprava (z.k. izvaci), slijedom čega i u konkretnoj upravnoj stvari novoupisana osoba istaknuta pod B) novo stanje izreke prvostupanjskog rješenja, nije evidentirana kao posjednik, a kako to pogrešno smatraju tužitelji, već je evidentirana kao vlasnik predmetne čestice.

19.Uslijed izloženog, potpuno je jasno kako fakt samog posjeda nije relevantan, te isti nije potrebno utvrđivati niti dokazivati, a to sve iz razloga koje je sud detaljno obrazložio u prethodnom pasusu obrazloženja ove presude, uslijed čega su svi prigovori koje tužitelji u tom pravcu ističu neosnovani, pri čemu je ovakvo pravno stajalište sukladno dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženoj u većem broju odluka tog suda, primjerice i u presudi tog suda posl.br. Usž-975/22-2 od 1. travnja 2022., s kojim pravnim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud. Pored toga, za apostrofirati je kako u neprijepornoj situaciji, odnosno kada je iz z.k. izvatka vidljivo da nekretnina koja je predmet postupka u vlasništvu podnositelja zahtjeva u cijelosti, prvostupanjsko tijelo nesumnjivo je dužno vlasničku strukturu iste iskazati točno onako kako to u pripadajućem z.k. izvatku kao odgovarajućoj ispravi iz čl. 97. st. 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina stoji, a na koji način je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo i postupilo.

20.S prethodnim u vezi za nadodati je kako se osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela ne mijenja pravo vlasništva, pa ukoliko tužitelji smatraju spornim pitanje vlasništva, odnosno suvlasništva, takva pitanja je moguće rješavati isključivo pred mjesno nadležnim sudom opće nadležnosti, u konkretnom slučaju pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Sinju, dok pitanje vlasništva nije, niti može biti predmet upravnog postupka, pa tako niti predmet ovog spora, a ujedno za kazati je i kako dosadašnji prethodni upis u posjedovni list ne može biti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

21.Stoga, kod nedvojbenog stanja stvari i to da je dostatno da vlasnika podnese zahtjev za upis vlasnika u katastarski operat, a u konkretnom slučaju takav zahtjev podnijela je Republika Hrvatska, putem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, i da priloži odgovarajuću ispravu, a kako je to i bilo u ovoj upravnoj stvari, takvo što je dostatno da se izvrši promjena upisa u katastarskom operatu, dok ukoliko u konačnici dođe do bilo kakve promjene zemljišnoknjižnog stanja na način da tužitelji iz ovog spora ili neka druga stranka ishodi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i bude upisana kao vlasnik, odnosno suvlasnik, takva stranka ima na dispoziciji podnijeti zahtjev da se ta promjena evidentira i u katastarskom operatu uz prilaganje novog zemljišnoknjižnog izvatka, uslijed čega je potpuno jasno da se osporenim aktom isključivo vrši upis vlasnika u posjedovni list na način da se usklađuje upis vlasnika u katastarskom operatu s upisom vlasnika u zemljišnoj knjizi, upravo na način kako je to i navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja pod novo stanje, a to pak s obzirom da su za predmetnu česticu usklađeni podaci zemljišne knjige i katastra. Isto tako, za nadodati je kako je prethodno izloženo stajalište sukladno dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi, kako Upravnog suda u Splitu, tako i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koje je izraženo u većem broju presuda, pa tako primjerice Upravnog suda u Splitu, posl.br. 15 Usl-326/22-7 od 19. svibnja 2022., posl.br. 3 Usl-1406/22-11 od 24. studenog 2022. te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Usž- 1554/2022-3 od 3. lipnja 2022.

22.Također, za kazati je i kako prema načelu javnosti zemljišne knjige, izvaci, ispisi i prijepisi iz nje uživaju javnu vjeru da je njihov sadržaj potpun, istinit i valjan, tj. smatra se da zemljišne knjige istinito i potpuno odražavaju činjenično i pravno stanje nekretnina (čl. 122/1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 8/2 Zakona o zemljišnim knjigama), ali postoji mogućnost dokazivanja suprotnog, što pak nedvojbeno znači da svaki aktualni upis, smatra se istinitim i valjanim dok se ne dokaže suprotno. U tom kontekstu, za ponoviti je kako ukoliko tužitelji smatraju da je aktualna zemljišnoknjižna uknjižba nevaljana, te da su oni stvarni vlasnici predmetne čestice (stjecanje dosjelošću), takvo što moguće je jedino dokazati u sudskom postupku pred nadležnim sudom. Stoga, ukoliko bi tužitelji pokrenuli odgovarajući sudski postupak, koji bi po njih bio povoljno okončan, a što bi u konačnici dovelo do promjene zemljišnoknjižnog stanja u njihovu korist, oni tada imaju na dispoziciji u svako doba podnijeti zahtjev, naravno uz priloženi z.k. izvadak, da se takva promjena i evidentira u katastarskom operatu, što pak može biti predmet samog nekog novog upravnog postupka, u kojem slučaju zasigurno neće biti oštećeni u ostvarivanju svojih prava i pravnih interesa, dok takvo što u ovom trenutku nije, niti može biti od važnosti za drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.

23.Slijedom svega iznijetog, a s obzirom na činjenicu da je za pravni status nekretnina mjerodavno stanje u zemljišnim knjigama, te budući je čl. 97. st. 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina izričito propisano da se odgovarajućom ispravom za upis vlasnika u posjedovni list smatra izvadak iz zemljišne knjige, to je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo donijevši svoje rješenje od 12. kolovoza 2024. u kojem je vlasničku strukturu predmetnih nekretnina iskazalo točno onako kako je to u pripadajućem z.k. izvatku navedeno, slijedom čega je i tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

24.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelji ističu da su u provedenom postupku počinjene procesne povrede na njihovu štetu, za kazati je kako je iz podataka spisa upravnog tijela kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 1. srpnja 2024., koji prileže spisu, tužitelje pozvalo da ukoliko se protive predloženoj promjeni, da u spis dostave ispravu/z.k. izvadak kojim će dokazati svoje vlasništvo/suvlasništvo predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no iz podataka spisa je razvidno da tužitelji takve isprave nisu dostavili, slijedom čega je nedvojbeno da je tužiteljima u smislu odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, te su tužitelji svoje prigovore nesumnjivo imali mogućnost isticati najprije u postupku pred prvostupanjskim tijelom, potom u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja i konačno pred ovim sudom u predmetnom upravnom sporu, s tim da sud ne nalazi niti da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka kakve u vidu ima citirani Zakon, pa tako niti onih koje tužitelji neutemeljeno ističu u tužbi.

25.Konačno, u cijelosti je neosnovan prigovor tužitelja u kojem ističu kako pitanje dosjelosti u predmetnom postupku predstavlja prethodno pitanje pa da je stoga upravno tijelo trebalo uputiti stranke u parnicu i prekinuti upravni postupak, to pak iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o pitanju kakvo u vidu ima odredba čl. 55. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku s obzirom da nije riječ o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, jer kao što je to sud već naveo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude da ukoliko tužitelji smatraju da je aktualna zemljišnoknjižna uknjižba nevaljana, te da su oni stvarni vlasnici predmetne čestice (stjecanje dosjelošću), takvo što moguće je jedino dokazati u sudskom postupku pred nadležnim sudom, koji postupak tužitelji imaju na dispoziciji pokrenuti, dok ne postoji obveza upravnih tijela da tužitelje upućuju u parnicu, niti da prekidaju upravni postupak posebice u okolnostima kada takav postupak tužitelji nisu ni pokrenuli. Isto tako, navedena okolnost ne predstavlja niti prethodno pitanje kakvo u vidu ima mjerodavna odredba čl. 104. ZUS-a zbog koje bi bilo moguće prekinuti ovaj upravni spor.

26.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.

27.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

29.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 22. travnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja pod 1) i 2) odvjetnicima iz Odvjetničkog društva u KRKA & KRKA d.o.o., Split, Starčevićeva 13, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, uz zapisnik od 2. travnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, uz zapisnik od 2. travnja 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.