Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-57/2020-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Martini Mašić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Megi Novak, u kaznenom predmetu protiv okrivljene GB zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj KO-DO- 628/2020-1 od 8. travnja 2020. nakon javne rasprave održane i dovršene 22. travnja 2025. u prisutnosti CB, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, te branitelja okr. Gorana Ružića, odvjetnika iz Čakovca, a u odsutnosti okrivljenice, istog dana donio je, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog ovoga suda od 7. srpnja 2020. poslovni broj K-57/20-2, stavlja se izvan snage.

II. Na temelju čl. 455. st. 1. ZKP/08,

okrivljena GB, OIB [osobni identifikacijski broj], kćer G i ĆB r. C, rođena **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, bez zanimanja, zaposlena kao dostavljač sa plaćom u iznosu od oko 1.800,00 eura, razvedena, majka troje djece od kojih je dvoje maloljetno, vlasnica kuće i osobnog vozila godište 2011. marka Lancia, bez odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana

kriva je

što je dana 17. rujna 2019. oko 15,40 sati, sa svog mobilnog uređaja nazvala supruga ŠB na njegov mobilni uređaj u cilju da ga zastraši i rekla mu: "Ako mi ne ostaviš hižu i djecu ja bum te likvidirala sa lica zemlje kaj već niko nede znao za tebe", a 18. rujna 2019. oko 10,30 sati ponovno nazvala supruga ŠB i rekla mu: "Ostvarila budem ono kaj sam obećala", koje riječi su kod imenovanog izazvale osjećaj straha i bojazni za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetila da će njega usmrtiti,

čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

III. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 okrivljena GB se

osuđuje se

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljenoj GB

izriče se

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenica u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, oštećeni ŠB upućuje se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) eura u parnicu.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljena GB je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 5,80 (pet eura i osamdeset centi) eura s osnova troškova svjedoka kao i troškove iz čl.145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, sve u korist proračunskih sredstava u roku od 15 (petnaest) od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu (dalje u tekstu: ODO u Čakovcu) pred ovim je sudom podiglo optužnicu pod brojem KO-DO-628/2020-1 od 8. travnja 2020. protiv okrivljene GB zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog pod toč. II. izreke ove presude.

1.1. Povodom citirane optužnice ODO u Čakovcu kojom je na temelju čl. 540. st. 1. ZKP/08 postavljen zahtjev za izdavanje kaznenog naloga, sud je donio presudu dana 7. srpnja 2020. kojom je prihvaćen zahtjev ODO u Čakovcu te je izdan kazneni nalog, a povodom prigovora okrivljenice, predmetni spis je dostavljen na optužno vijeće ovoga suda radi ispitivanja optužnice, a koje je donijelo rješenje o potvrđivanju optužnice broj Kov-180/2020-4 od 24. prosinca 2020.

2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe okrivljena GB je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, te je zahtijevala da se ispita na početku dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je prvo ispitao okrivljenicu, u svojstvu svjedoka je saslušao oštećenog ŠB na raspravi 22. travnja 2025., te je uz suglasnost stranaka pročitao i pregledao: Fotopreslik poruka i poziva (listovi 29-40), Službenu zabilješku PU međimurske, PP Mursko Središće od 14. veljače 2020. o izvršenoj analizi ostvarenih telefonskih kontakata (listovi 79-83), potvrdu o visini dohodaka i primitaka (list 92), na temelju čl. 431. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka HB i ĐB (prije OB) na raspravnom zapisniku od 19. svibnja 2023. (listovi 171-173), pročitao je potvrdu Odjela za prekršajne evidencije od 27. ožujka 2020. (listovi 88-89) i izvadak Odjela za kaznene evidencije od 27. ožujka 2020. (listovi 90-91).

4. Sud druge dokaze nije izvodio zato što ih stranke nisu predlagale, a uz to drži da je činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.

5. Okrivljena GB je u svojoj obrani danoj prilikom ispitivanja sukladno čl. 208.a ZKP/08 porekla počinjenje kaznenog djela i navela da je suprugu ŠB kritičnog dana prvo poslala dvije poruke sadržaja da dolazi u [adresa], nakon čega ga je zvala, ali da joj je prekinuo poziv, nakon čega ga je zvala 20-ak puta, te da su se poslije čuli porukama putem aplikacije Whatsapp u kojima je pisao da neće doći do nje, no na kraju je ipak došao. Navela je da ga je zvala kako bi saznala razlog njegovog neodazivanja na ročište na sud u [adresa] koji vode u vezi kredita budući da je vidjela da je u Hrvatskoj i da nije u Njemačkoj kako je to rekao sutkinji. Tijekom razgovora nije prijetila suprugu. Tijekom provođenja dokazne radnje njenog prvog ispitivanja kao okrivljenice u bitnom je ponovila raniju obranu, a navela je da je i idućeg dana zvala ŠB kako bi ga pitala o razlozima nedolaska na sud.

5.1. Prilikom iznošenja obrane na raspravi 3. ožujka 2023. okrivljena GB navela je da u cijelosti osporava predmetnu optužnicu. Navela je da je 15 godina živjela u braku s narcisom, da se od ŠB razvela 29. svibnja 2021., te da su nakon razvoda braka djeca pripala njoj. Osporila je da bi dana 17. rujna i 18. rujna 2019. prijetila suprugu ŠB kako joj se to stavlja na teret, budući da nema razloga da bi mu prijetila. Tog datuma se sjeća jako dobro obzirom da su tada trebali imati ročište na sudu vezano oko spora oko kuće, ŠB nije došao na ročište iako ga je vidjela da se vozi kraj suda, a sutkinji je javio da nije u Republici Hrvatskoj i da ne može doći na ročište. Stoga ga je poslije nazvala da ga pita zašto nije došao na sud. Sve su to njegove laži da mu je prijetila. Na pitanje koliko puta je tog dana zvala ŠB, navela je da ne zna, ali smatra da ga je imala pravo zvati obzirom da su tada još uvijek bili u braku.

6. Međutim, suprotno od obrane okrivljenice, oštećeni ŠB u svom iskazu na raspravi navodi da ga je 17. rujna 2019. okrivljenica zvala u više navrata, a sjeća se da su tog dana trebali imati sud u vezi zajedničke kuće, no kako je zakasnio, javio je na sud da neće moći doći, zbog čega ga je GB nazvala na mobitel, te je tražila da se vide. Stoga je tog dana otišao kući na adresu [adresa] gdje je zatekao GB i OB kojeg inače nije od prije poznavao. GB ga nije htjela predstaviti nakon čega se okrenuo van i otišao iz kuće, a dok je bio u kući nisu se svađali ni prepirali. Kada je izašao iz kuće, GB ga je nazvala na mobitel te mu je rekla da će ga ubiti i da će njezini dečki to srediti. Kada mu je predočen iskaz dan prilikom prvog ispitivanja gdje je isti naveo da mu je okrivljena rekla "ako mi ne ostaviš hižu i djecu, ja bum te likvidirala sa lica zemlje kaj već niko nede znao za tebe", svjedok navodi da mu je okrivljenica izgovorila te riječi samo što se nije mogao točno sjetiti jer je već prošlo dosta vremena od toga, no da se prepao tih njezinih riječi zbog čega je i pozvao policiju. Na upit da li mu je okrivljenica prijetila u telefonskom razgovoru i sljedećeg dana, naveo je da je to točno, kako je naveo i u svom prvom iskazu. Naime zna da je tog sljedećeg dana trebao ići u Njemačku, stoga kada ga je zvala tog dana on je bio u Njemačkoj. Kada je 17. rujna 2019. bio kod GB u kući i nakon što je izašao iz kuće, točno je da je sreo susjeda HB koji ga je pitao što je bilo na što mu je on rekao samo da je zatekao GB sa nekim čovjekom kojeg nije predstavila i da tu nešto ne štima, no nije točno da mu je rekao za prijetnje jer tada ih još nije bilo, već malo kasnije u telefonskom razgovoru kada je krenuo s automobilom. Naime, ponekad je znao pričati sa tim susjedom pa mu je možda to spomenuo u nekom kasnijem razgovoru.

7. Svjedok HB u svom iskazu na raspravi 19. svibnja 2023. navodi da ostaje kod svog iskaza kojeg je dao prilikom ispitivanja 18. prosinca 2019. u kojem u bitnom navodi da je prvi susjed obitelji ŠB, te da tog 17. rujna 2019. nije čuo da bi se svađali ili nešto, jedino da je vidio ŠB kako s automobilom odlazi od kuće, te da mu je rekao da mu je žena prijetila i da nema vremena, kao i da je u tom trenutku vidio da ŠB drži telefon na uhu, no ne zna s kim je telefonirao. Na raspravi je dodatno pojasnio da mu je ŠB za te prijetnje kritičnog dana rekao dok je bio već u automobilu, dakle kada je bio u prolazu pa je kratko samo otvorio prozor i rekao mu da mu je žena prijetila i tada je nekoga zvao na mobitel ali ne zna koga. S GB poslije nije pričao o tom događaju niti mu je išta spomenula o prijetnji.

8. Svjedok DB (prije OB) u svom iskazu na raspravi 19. svibnja 2023. navodi da ostaje kod iskaza kojeg je dao kod ispitivanja 18. prosinca 2019. u kojem u bitnom navodi da je u prijateljskom odnosu s okrivljenicom, a u vezi kritičnog događaja navodi da je okrivljenica trebala ići na sud, te da ju je vidio nakon suda, no ne zna da li je to bilo istog dana, kada ga je nazvala u 12,30 sati i molila ga da dođe u [adresa] doma jer da će doći njezin muž ŠB kojeg nije poznavao. Stoga je otišao kod nje doma, te je nakon nekih sat vremena došao ŠB. Kada je ušao unutra, pitao je GB tko je on, na što je GB htjela ŠB objasniti što je bilo na sudu tog dana, no dalje nisu ništa razgovarali već se ŠB samo okrenuo na vratima i nekoga je zvao mobitelom. Pretpostavlja da je zvao policiju jer je kasnije policija došla po njega i GB u kafić u Zebancu. Te zgode u kući nije čuo svađu ili prijetnju između GB i ŠB, dok za njihove druge razgovore ne zna. Na raspravi je dodatno naveo da ne zna koliko je točno vremena prošlo od trenutka kad je ŠB otišao iz kuće kritičnog dana pa do trenutka kada je policija došla po GB u kafić u Zebancu, no da su nakon Mladenovog odlaska iz kuće bili nekih 10 minuta još u kući, a zatim su otišli u kafić u Zebancu, te su cijelo vrijeme on i GB bili zajedno. Prije nego što je ŠB te zgode došao u kuću, on je nešto dolje u podrumu popravljao peć pa ne zna da li je tada GB pričala telefonom s ŠB. Kada je bio s GB u kući i dok je došao ŠB, za vrijeme dok su bili zajedno GB nije u njegovom prisustvu kontaktirala ŠB putem mobitela, a niti mu je rekla da bi ga zvala.

9. Iz fotopreslika i poziva, te Službene zabilješke PU međimurske, PP Mursko Središće od 14. veljače 2020. o izvršenoj analizi ostvarenih telefonskih kontakata, proizlazi da je okrivljenica oštećenog ŠB dana 17. rujna 2019. u kratkom vremenskom razdoblju kontaktirala 27 puta od kojih je 6 uspostavljenih poziva, dok je oštećenik okrivljenicu kontaktirao ukupno 5 puta, od kojih su 2 poziva uspostavljena. Također, i za 18. rujna 2019. je utvrđeno da je okrivljenica oštećenika jednom kontaktirala, kao i 19. rujna 2019. kada su pozivi bili uspostavljeni.

10. Na temelju svestrane i cjelovite analize i ocjene iskaza okrivljenice i ostalih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u njihovoj uzajamnoj vezi, sud je nesporno utvrdio da je okrivljena GB inkriminiranih dana ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - opisanog u čl. 139. st. 2. KZ/11, i to upravo postupanjem opisanim pod toč. II. izreke ove presude.

11. U ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljenica i oštećeni ŠB kao bračni drugovi imali narušene odnose obzirom da su u inkriminirano vrijeme vodili sudski spor oko zajedničke imovine, te da je inkriminirane zgode okrivljenica kontaktirala oštećenog ŠB putem mobitela obzirom da to proizlazi iz same obrane okrivljenice i iskaza oštećenog. Međutim, sporno je bilo da li je te zgode okrivljenica oštećeniku izrekla prijeteće riječi kako ju se tereti predmetnom optužnicom, te da li su iste riječi podobne kod oštećenika izazvati osjećaj straha za vlastiti život obzirom da okrivljenica isto osporava navodeći da tijekom ostvarenih kontakata s oštećenikom, istome nije uputila terećene prijeteće riječi.

12. Sud je vjerodostojnom cijenio materijalnu dokumentaciju iz spisa jer nije našao ni jednu okolnost koja bi u sumnju dovela njezinu istinitost i vjerodostojnost, a osim toga stranke tijekom postupka nisu ni osporavale vjerodostojnost iste.

13. Sud prihvaća iskaz oštećenog ŠB koji je okolnosno naveo prijeteće riječi koje mu je okrivljenica izrekla inkriminiranih zgoda navevši da ga je 17. rujna 2019. okrivljenica više puta kontaktirala kada joj se nije javio, a kada se ipak odlučio javiti, da ga je pitala zašto nije došao na sud i rekla mu da dođe kod nje doma, a kada je došao i potom otišao jer ju je zatekao s nepoznatom muškom osobom koju mu nije predstavila, da ga je ponovo nazvala i rekla mu da ako joj ne ostavi kuću i djecu da će ga likvidirati sa lica zemlje, da više nitko neće znati za njega, te potom opet narednog dana, dakle 18. rujna 2019. kada mu je rekla da bude ostvarila ono što je obećala. Iako na raspravi oštećenik nije točno ponovio riječi kojima mu je okrivljenica prijetila inkriminirane zgode, navevši da mu je okrivljenica prijetila putem mobitela da će ga ubiti, kada mu je predočen iskaz u tom dijelu dan prilikom prvog ispitivanja isti je naveo da mu je okrivljenica prijetila tim riječima, ali da se zbog proteka vremena nije mogao točno sjetiti, što sud smatra logičnim obzirom da je od inkriminiranog događaja kao i prvog ispitivanja svjedoka pa do davanja iskaza na raspravi proteklo više od pet i pol godina. Osim toga, njegov iskaz je djelomično potkrijepljen i evidencijom ispisa telefonskih kontakata i poruka inkriminiranih dana između njega i okrivljenice, te iskazom svjedoka HB koji navodi da mu je ŠB kritičnog dana rekao da mu je žena prijetila. Uz navedeno da su se kritičnog dana dogodile prijetnje, proizlazi iz činjenice da je oštećenik istog dana, neposredno nakon izrečenih prijetnji, isto prijavio policiji podnijevši kaznenu prijavu, a što zasigurno ne bi učinio da se u tom trenutku nije osjećao ugroženim, dok sud tijekom postupka nije našao okolnosti zbog kojih bi oštećenik lažno teretio okrivljenicu.

14. Sud prihvaća iskaz svjedoka HB obzirom da je isti u bitnom suglasan iskazu oštećenog ŠB, a osim toga isti je i s oštećenikom i okrivljenom u dobrom odnosu kako to navodi u svom iskazu, stoga sud ocjenjuje da isti nije imao razloga da bi pristrano svjedočio.

15. S druge strane, svjedok DB (ranije OB), kako navodi, nije imao neposrednih saznanja o inkriminiranoj prijetnji, iako je isti naveo da je cijelo vrijeme bio s okrivljenicom i da se nisu odvajali nakon što je oštećenik izašao iz kuće, slijedom čega u tom dijelu njegov iskaz sud smatra pristranim u korist okrivljenice obzirom da je s istom u prijateljskim odnosima.

16. Slijedom navedenog, sud ne prihvaća obranu okrivljenice u dijelu gdje ista navodi da inkriminirane zgode prilikom ostvarenih kontakata s oštećenikom putem mobitela nije uputila prijeteće riječi obzirom da je isto protivno prihvaćenom iskazu svjedoka – oštećenika ŠB i iskazu svjedoka HB, te u tom dijelu njezinu obranu smatra usmjerenom ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti.

17. Imajući u vidu sve navedeno, sud je temeljem provedenih dokaza nesporno utvrdio da je okrivljenica ozbiljnom prijetila smrću oštećeniku, odnosno riječima "Ako mi ne ostaviš hižu i djecu ja bum te likvidirala sa lica zemlje kaj već niko nede znao za tebe" i "Ostvarila budem ono kaj sam obećala", a u kontekstu međusobnih odnosa između okrivljenice i samog oštećenika, takve prijetnje su podobne izazvati osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i sigurnost kod oštećenika, ali i kod svake druge prosječne osobe u danim okolnostima, a da se oštećenik doista prestrašio izrečenih prijetnji potvrđuje činjenica da ju je neposredno nakon događaja prijavio policiji pa obzirom da okrivljenica nije osporavala svoju sposobnost shvaćanja vlastitih postupaka, sposobnost vladanja svojom voljom i svijest o protupravnosti svojeg postupanja, predmetno djelo je počinila s izravnom namjerom jer je očito bila svjesna da je to što čini protivno zakonu i da je upravo htjela tako postupati. Ovdje valja napomenuti kako nije odlučno da li je upućujući prijetnje okrivljenica mislila ozbiljno, već da li su te prijetnje kod oštećenika objektivno mogle izazvati strah ili prepast, a što je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno. Slijedom navedenog, nema sumnje da su u ponašanju okrivljenice sadržani svi objektivni i subjektivni elementi terećenog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, stoga je sud okrivljenu GB proglasio krivom i osudio za terećeno kazneno djelo po Zakonu.

18. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenice, sud je okrivljenici kao olakotne okolnosti cijenio činjenice da je prekršajno i kazneno neosuđivana osoba, da je majka dvoje malodobne djece i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok nije našao posebnih otegotnih okolnosti.

19. Imajući u vidu sve navedeno, stupanj krivnje, pogibeljnost predmetnog kaznenog djela, nastale posljedice, a u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju i ličnosti okrivljene GB, sud je okrivljenicu na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te joj na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od 2 (dvije) godine.

19.1. Sud drži da je izrečena kaznenopravna sankcija prema okrivljenici primjerena svim okolnostima, te smatra da će se takvom sankcijom utjecati na daljnji život okrivljenice tako da ubuduće ne čini nova kaznena djela i da se ponaša u skladu s opće društveno prihvaćenim standardima i sa zakonom, a istu smatra prikladnom i za ostvarenje svih ostalih općih i posebnih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Upravo ovakva kazna, odnosno uvjetna kazna zatvora, po mišljenju suda može ostvariti svrhu kažnjavanja, i to u odnosu na samu okrivljenicu kako bi napokon shvatila i prihvatila da je ovakvo ponašanje u njenom budućem životu nedopustivo i neprimjereno, ali i na sve ostale, da ne čine kaznena djela, te će se njome utjecati na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja čime će se povećati povjerenje građana u pravni poredak.

20. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećeni ŠB se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 1.500,00 eura upućuje u parnicu, koji iznos potražuje s osnova dodatnih troškova koje je imao uslijed toga što je morao napustiti kuću u kojoj je živio prije inkriminiranog događaja, obzirom da podaci u spisu ne daju dovoljno podataka ni za potpuno, a niti za djelomično presuđenje.

21. Zaključno, budući da je okrivljenica proglašena krivom, sud ju je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 s osnova troškova svjedoka ĐB u iznosu od 5,80 eura i troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 6. istog Zakona u iznosu od 100,00 eura, a uzimajući u obzir duljinu trajanja kaznenog postupka i imovinske prilike okrivljenice.

U Čakovcu 22. travnja 2025.

Sutkinja

Martina Mašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, putem ovog suda, Županijskom sudu, pismeno, preporučenom poštom, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1) Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, na broj KO-DO-628/2020,

2) okrivljena GB,

3) branitelj okr. Goran Ružić, odvjetnik iz Čakovca,

4) oštećeni ŠB.