REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-169/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, protiv tuženika OPĆINA LIŽNJAN – LISIGNANO, OIB 66977869240, Ližnjan, Krasa 7, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Meničanin, odvjetnik u Puli, radi predaje u posjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnica stranaka, na ročištu za objavu održanom 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općini Ližnjan, Ližnjan, Krasa 7, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasniku Ugostiteljsko [obrt] [obrt], [adresa] vrati, slobodnog od svih svojih osoba i stvari, stambeni prostor ukupne površine 30 m2 (dnevni boravak, kuhinja, spavaća soba, sanitarni čvor) koji se nalazi u [adresa], na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Općini Ližnjan, Ližnjan, Krasa 7, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasniku [obrt] [obrt], [adresa] isplati:

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.09.2020. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.10.2020. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.11.2020. do isplate,

pri čemu zakonske zatezne kamate teku za razdoblje od 20.09.2020. do 20.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 20.01.2023.do 20.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koju kamatnu stopu Europske središnje banke objavi Hrvatska narodna banka te za razdoblje od 20.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.12.2020. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.01.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.02.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.03.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.05.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.06.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.07.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.08.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.09.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.10.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.11.2021. do isplate,

-iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.12.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.01.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.02.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.03.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.05.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.06.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.07.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.08.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.09.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.10.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.11.2022. do isplate,

-iznos od 265,45 eura kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.12.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.01.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.02.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.03.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.05.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.06.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.07.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.08.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.09.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.10.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.11.2023. do isplate,

-iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.12.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.01.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.02.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.03.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.05.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.06.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.07.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.08.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.09.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.10.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.11.2024. do isplate,

-iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.12.2024. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.01.2025. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.02.2025. do isplate

pri čemu zakonske zatezne kamate teku za razdoblje od 20.12.2020. do 20.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 20.01.2023.do 20.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koju kamatnu stopu Europske središnje banke objavi Hrvatska narodna banka te za razdoblje od 20.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zatraženih zakonskih zateznih kamata koje:

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.12.2020. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.01.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.02.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.03.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.04.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.05.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.06.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.07.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.08.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.09.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.10.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.11.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.12.2021. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.01.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.02.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.03.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.04.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.05.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.06.2022 . do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.07.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.08.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.09.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.10.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.11.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.12.2022. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.01.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.02.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.03.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.04.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.05.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.06.2023 . do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.07.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.08.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.09.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.10.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.11.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.12.2023. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.01.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.02.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.03.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.04.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.05.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.06.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.07.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.08.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.09.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.10.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.11.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.12.2024. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.01.2025. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura teku od 20.02.2025. do isplate,

po kamatnoj stopi koja prelazi kamatnu stopu dosuđenu na pojedine iznose glavnice u toč. II. izreke presude.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 4.572,95 s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos troškova postupka teku od 22. travnja 2025. pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. studenoga 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je, kao zakupodavac, s tuženikom, kao zakupnikom, zaključio Ugovor o zakupu stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa kl: 023-01/10-01/931 urbroj: 2168/03 01 10 01 od 22. prosinca 2010., po osnovi kojeg je tužitelj dao tuženiku u zakup stambeni prostor ukupne površine 30 m2 (dnevni boravak, kuhinja, spavaća soba, sanitarni čvor) koji se nalazi u [adresa], a poradi zbrinjavanja socijalno ugrožene obitelji ŽZ kojoj je, kao korisnicima, stambeni prostor istovremeno predan na uporabu od strane tuženika (zakupnika).

1.2. Tužitelj u tužbi pojašnjava da se predmetnim ugovorom tuženik obvezao plaćati tužitelju mjesečnu zakupninu u iznosu od 2.000,00 kn bez PDV-a i snositi troškove redovite uporabe predmeta zakupa kao što su utrošak vode, struje, odvoza smeća, plaćanja komunalne naknade te ostalih davanja. Navedeni Ugovor o zakupu produljen je Ugovorom o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/12-01/445 ur. broj 2168/03-01-12-01 od 22.06.2012. Stambeni prostor koji je predmet zakupa nalazi se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.3. Obaviješću klasa 022-06/20-01/85 ur. broj 2168/03-01-20-1 od 13. kolovoza 2020. tuženik je obavijestio tužitelja da s danom 1. rujna 2020. raskida Ugovor o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/12-01/445 ur. broj 2168/03-01-12-01 od 22. lipnja 2012. Tužitelj je dopisima od 21. kolovoza 2020. i 30. studenog 2020. prvotno pozvao tuženika na poštivanje ugovorenog otkaznog roka od dva mjeseca, na predaju stambenog prostora slobodnog od svih osoba i stvari tužitelju, kao i na nastavak plaćanja iznosa zakupnine sve dok prostor ne bude vraćen u posjed tužitelju. Tužitelj ističe da se tuženik na navedene dopise oglušio, te je tužitelj onemogućen u korištenju stambenog prostora kojeg je dao u zakup tuženiku, obzirom da se korisnici (obitelj ŽZ) i dalje nalazi u predmetnom prostoru, a tuženik ne plaća nikakvu zakupninu od rujna 2020. do danas.

1.4. Tuženik je jednostrano raskinuo ugovor i jednostavno prestao plaćati zakupninu, a da nije pokazao ni najmanju namjeru ispuniti svoje obveze, odnosno vratiti predmet zakupa tužitelju slobodnog od stvari i osoba. Sukladno članku 536. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima zakupnik je dužan vratiti zakupljenu stvar nakon prestanka zakupa. Istovjetno je propisano člankom 20. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, kao i člankom 566. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima kod ugovora o najmu. S time u svezi tužitelj drži nespornim da tuženik predmetnu obvezu nije ispunio, te da predmet zakupa i dalje koristi obitelj ŽZ.

1.5. Neispunjenjem tuženikove obveze na predaju zakupljene nekretnine u posjed, za tužitelja nastaje daljnja šteta u vidu nemogućnosti upotrebe i iskorištavanja nekretnine, odnosno u vidu štete od najmanje 2.000,00 kn mjesečno, koliko iznosi kako ugovorena zakupnina (koju tuženik ne plaća od rujna 2020.) tako i najmanja tržišna vrijednost zakupnine/najamnine za predmetni prostor. Radi se o predvidivom iznosu za tuženika, kojeg je plaćao na ime zakupnine. Tužitelj ističe da povredom i ignoriranjem vlastite obveze na vraćanje stvari tuženik omogućava protupravno korištenje tužiteljeve stvari bez plaćanja ikakve naknade. Takvim postupanjem ne samo da nastaje šteta za tužitelja, već tuženik nepripadno stječe i korist za račun korisnika kojima je ustupio predmet zakupa na uporabu, i za koje odgovara.

1.6. Tužitelj je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa tuženiku ispostavljao račune za zakupninu za prethodni mjesec s rokom dospijeća 20. dana u mjesecu, međutim, obzirom da je tuženik raskinuo ugovor te se višekratno oglušio na zahtjeve tužitelja za vraćanjem predmeta zakupa i daljnjim plaćanjem zakupnine, tuženik nema daljnji interes zahtijevati ispunjenje obveze na temelju ispostavljenih računa.

1.7. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju vrati, slobodnog od svih svojih osoba i stvari, stambeni prostor ukupne površine 30 m2 (dnevni boravak, kuhinja, spavaća soba, sanitarni čvor) koji se nalazi u [adresa], na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da isplati iznos od 30.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovog postupka.

2. Tuženiku OPĆINI LIŽNJAN, Ližnjan, Krasa 7, OIB [osobni identifikacijski broj], je tužba s pozivom za podnošenje odgovora na tužbu dostavljena u sigurni elektronički pretinac 8. studenog 2021., a kako tuženik u roku od 15 dana od dana dostave pismena nije preuzeo pismena, na temelju članka 143.c stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; u daljnjem tekstu - ZPP), smatra se da je dostava izvršena dana 24. studenog 2022. Tuženik nije u određenom mu roku podnio odgovor na tužbu, pa je naslovni sud temeljem odredbe članka 331.b ZPP-a 5. travnja 2022. donio presudu zbog ogluhe kojom je u toč. I. izreke tuženiku naložio vratiti tužitelju slobodan od svih svojih stvari i osoba stambeni prostor ukupne površine 30 m2 (dnevni boravak, kuhinja, spavaća soba, sanitarni čvor) koji se nalazi u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u toč. II. izreke naložio je tuženiku platiti tužitelju iznos od 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose zakupnine od 2.000,00 kn teku od dospijeća svake pojedine zakupnine pa do isplate (za period od rujna 2020. do studenog 2021.). Rješenjem od 5. travnja 2022. sud je u toč. I. izreke utvrdio da je tužba djelomično povučena u dijelu zahtjeva koji glasi: "identificiran prema skici vještaka koja čini sastavni dio ove presude", dok je u toč. II. i III. izreke rješenja odlučio o troškovima postupka.

3. Tuženik je protiv presude zbog ogluhe s rješenjem naslovnog suda od 5. travnja 2022. podnio žabu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava u kojoj je u bitnome istaknuo:

- da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, budući da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbama članka 331.b stavak 1. točke 1., 2. , 3. i 4. ZPP-a, obzirom da tuženiku nisu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni jer tuženik nije dobio obavijest elektroničkim putem, odnosno na adresu elektroničke pošte da je tužba s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu dostavljena u sigurnosni elektronički pretinac 08. studenog 2021., pa je posljedično tome pogrešno primijenjena odredba članka 143.c stavka 5. ZPP a;

- da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te je naslovni sud prilikom donošenja presude pogrešno primijenio materijalno pravo;

- da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti koje je činjenične navode tužitelja prihvatio te koje je materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje primijenio;

- da je tužitelj uz tužbu propustio dostaviti dokaz da je vlasnik predmetne nekretnine te da je propustio dokazati da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine (pored činjenice da tužitelj navodi da je treća osoba u posjedu predmetne nekretnine) uslijed čega nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima;

- da bi, s obzirom da predmetnu nekretninu koristi treća osoba, valjalo uzeti u obzir odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati da mu korist koju je imao od uporabe naknadi;

- da tužitelj nije u spis dostavio Ugovor o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa , Klasa: 023 01/12 0 1/445 ur. broj 2168/03 01 12 01 od 22. lipnja 2012. pa nije dokazao postojanje istog ugovora na kojeg se poziva i na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev;

- tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer nije u posjedu predmetne nekretnine;

- da u postupku nije utvrđeno koliko bi mogla iznositi najamnina i/ili naknada za korištenje za nekretninu koju tužitelj opisuje u tužbi, a isto je moguće utvrditi isključivo vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke.

4. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je povodom žalbe tuženika odlukom posl. br. Pž-3096/2022-2 od 10. svibnja 2023. ukinuo presudu zbog ogluhe i rješenje istog suda P-280/2021-4 od 5. travnja 2022. u točki II. njegove izreke, dok je potvrdio rješenje u točki I. njegove izreke. U svojoj odluci je u bitnome naveo da je dostava tužbe s pozivom za dostavljanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljena, međutim utvrdio je da nisu ostvareni uvjeti iz članka 331.b stavka 1. točaka 2. i 3. ZPP-a budući da iz dostavljenog Ugovora o zakupu stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa koje su 22. prosinca 2010. sklopili tužitelj kao zakupodavac, tuženik kao zakupnik i ŽZ kao korisnik predmetnog stambenog prostora (dalje: Ugovor o zakupu od 22. prosinca 2010.), niti iz priložene obavijesti tuženika od 13. kolovoza 2020. o raskidu Ugovora o produženju zakupa stambenog prostora i uređenja međusobnih odnosa od 22. lipnja 2012. (dalje: Ugovor o produženju zakupa od 22. lipnja 2012.) ne proizlazi da se predmetni stambeni prostor nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osim toga, viši sud u ukidnoj odluci navodi da tužitelj zahtijeva naknadu štete u visini ugovorene zakupnine od 265,45 EUR / 2.000,00 kn mjesečno za razdoblje od 1. rujna 2020. do 20. studenog 2021. zato što nakon raskida Ugovora o zakupu nije mogao koristiti i iskorištavati predmetnu nekretninu, pritom raskidom ugovora obje su stranke oslobođene svojih obveza osim obveze na naknadu štete (članak 368. ZOO-a), a tužitelj u tužbi nije naveo činjenice iz kojih proizlazi da su ostvarene pretpostavke za naknadu štete pa nije ostvaren uvjet iz članka 331.b točke 2. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

5. U odgovoru na tužbu od 11. prosinca 2023. tuženik je ustrajao na gore obrazloženim navodima istaknutima u žalbi podnijetoj protiv presude zbog ogluhe. Dodao je kako ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da je tužitelj propustio dokazati da je vlasnik predmetne nekretnine – stambenom prostoru sagrađenom na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nekretnina je predmet Ugovor o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa , Klasa: 023 01/12 0 1/445 ur. broj 2168/03 01 12 01 od 22. lipnja 2012. Glede potonjeg ugovora navodi kako je isti raskinut od strane tuženika s danom 1. rujna 2020. o čemu je tužitelj obaviješten 20. kolovoza 2020., dok je o raskidu obaviješten i ŽZ koji se nalazio u predmetnom prostiru, kako to proizlazi iz Obavijesti od 13. siječnja 2021. koju dostavlja u prilogu. Ponavlja kako tuženik nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine, te ustraje na osporavanju visine tužbenog zahtjeva.

6. Podneskom od 10. siječnja 2024. tužitelj je naveo da obzirom na promjenu valute i na protek vremena od podnošenja tužbe, usklađuje tužbeni zahtjev i proširuje isti na način da sada glasi:

„Nalaže se tuženiku Općini Ližnjan, Ližnjan, Krasa 7, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasniku Ugostiteljsko [obrt] [obrt], [adresa] vrati, slobodnog od svih svojih osoba i stvari, stambeni prostor ukupne površine 30 m2 (dnevni boravak, kuhinja, spavaća soba, sanitarni čvor) koji se nalazi u [adresa], na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], identificiran prema skici vještaka koja čini sastavni dio ove presude, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Općini Ližnjan, Ližnjan, Krasa 7, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasniku Ugostiteljsko [obrt] [obrt], [adresa] isplati:

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.09.2020. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.10.2020. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.11.2020. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.12.2020. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.01.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.02.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.03.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.05.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.06.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.07.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.08.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.09.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.10.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.11.2021. do isplate,

-iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.12.2021. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.01.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.02.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.03.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.05.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.06.2022 . do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.07.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.08.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.09.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.10.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.11.2022. do isplate,

-iznos od 265,45 eura kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.12.2022. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.01.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.02.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.03.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.05.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.06.2023 . do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.07.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.08.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.09.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.10.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.11.2023. do isplate,

-iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.12.2023. do isplate,

- iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.01.2024. do isplate,

- iznose od po 265,45 eura mjesečno, počevši od veljače 2024., pa nadalje do predaje nekretnine u posjed tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos teku od 20. -og u mjesecu za tekući mjesec do isplate, pri čemu zakonske zatezne kamate teku: za razdoblje od 20.09.2020. do 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.01.2023.do 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koju kamatnu stopu Europske središnje banke objavi Hrvatska narodna banka te za razdoblje od 30.12.2023. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

Tužitelj ističe kako zadržava pravo na proširenje tužbe za isplatu na sve iznose koji će dospjeti do zaključenja glavne rasprave (čl. 190. st. 2 u vezi s čl. 326. st. 1 ZPP- a).

7. Podneskom od 1. veljače 2024. tuženik je istaknuo protivljenje preinaci tužbe, ustrajući na svim prethodno istaknutim navodima.

8. Na pripremnom ročištu održanom 9. svibnja 2024. tuženik je u spis dostavio Ugovor o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa od 22. lipnja 2012., obavijest o raskidu ugovora od 13. siječnja 2021., podnesak upućen RZ od 1. srpnja 2022. te obavijest o raskidu ugovora od 13. kolovoza 2020. Ujedno, tuženik je dostavio pisane izjave zastupnika tuženika IZ, svjedokinje FZI, navodeći da je ŽZ u međuvremenu preminuo pa predlaže da se sasluša njegova supruga NZ.

8.1. Na istom ročištu sud je dopustio preinaku tužbe prema podnesku tužitelja od 10. siječnja 2024. osnovom odredbe članka 190. stavak 1. i 3. ZPP-a budući je preinaka učinjena do zaključenja prethodnog postupka a sud smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužitelj je preinačenom tužbom u bitnome obuhvatio naknadu odnosno štetu za nastavno razdoblje nakon podnošenja tužbe, a obzirom da je tužba ponijeta 5. studenoga 2021. u interesu je stranaka da se obuhvati i nastavno razdoblje kako bi se postiglo konačno rješenje odnosa među strankama.

9. U podnesku od 17. svibnja 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika te dokaze dostavljene na pripremnom ročištu održanom 9. svibnja 2024.

10. Na glavnoj raspravi održanoj 17. listopada 2024. saslušana je svjedokinja NZ.

11. Radi identifikacije nekretnine, 4. veljače 2025. proveden je uviđaj nekretnine, u skladu s prijedlogom stranaka bez sudjelovanja mjerničnog vještaka obzirom da je nekretninu bilo moguće identificirati kazivanjem stranaka i uvidom u ortofoto - dokumentaciju. Tijekom uviđaja pregledana je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je utvrđeno da je na istoj izgrađena vikendica cca površine 30 m2, kućnog broja 68 [adresa]), ograđena žičanom pletenom ogradom, dok je na ulazu istaknut poštanski sandučić na kojem se nalazi prezime NZ. Lice mjesta uviđaja je fotografirano te fotodokumentacija prileži spisu. Stranke su se suglasile sa izvršenom identifikacijom.

12. Podneskom od 11. ožujka 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da je dio zahtjeva koji glasi na isplatu „iznosa od po 265,45 eura mjesečno, počevši od veljače 2024., pa nadalje do predaje nekretnine u posjed tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos teku od 20. -og u mjesecu za tekući mjesec do isplate“, precizirao na način da je zatražio isplatu navedenog mjesečnog iznosa za period od veljače 2024. do veljače 2025. s mjesečnim dospijećem navedenog iznosa 20.-og u mjesecu. Sud je stajališta kako u konkretnom slučaju nije riječ o preinaci tužbe u skladu s odredbama članka 191. u svezi 190. ZPP- a budući da tužitelj nije promijenio istovjetnosti zahtjeva, odnosno nije povećao postojeći ili istaknuo drugi zahtjev uz postojeći, već je pojedinačno odredio mjesečnu naknadu i njezino dospijeće zatraživši isplatu naknade sa zateznim kamatama na taj iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

13. Na glavnoj raspravi održanoj 10. ožujka 2025. tužitelj je ustrajao na preciziranom tužbenom zahtjevu. Tuženik je ustrajao na već istaknutim prigovorima, međutim naveo je kako ne osporava visinu tužbenog zahtjeva odnosno kako ne osporava visinu mjesečne zakupnine ili naknade za korištenje te nekretnine koja prema navodima tužitelja iznosi 265,45 eura. Naveo je da je zaprimio tužiteljev podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev, glede kojeg nije imao posebnih primjedbi.

13.1. Budući da stranke nisu imale daljnjih dokaza sud je na istom ročištu proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i čitanjem isprava o provedenim personalnim dokazima.

14. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

15. Predmet tužbenog zahtjeva je predaja u posjed nekretnine tužitelju, te isplata naknade (s osnove ugovornog i izvanugovornog odnosa) tužitelju.

16. Nije sporno da su stranke postupka bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o zakupu stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa kl: 023-01/10- 01/931 urbroj: 2168/03 01 10 01 od 22. prosinca 2010., te Ugovora o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/12-01/445 ur. broj 2168/03-01-12-01 od 22.06.2012., a koje okolnosti ujedno proizlaze iz predmetnih ugovora budući da su isti ugovori zaključeni između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika (koje činjenice stranke ne spore).

17. Nije sporno da je predmet ugovora iz toč. 16. obrazloženja presude stambeni prostor ukupne površine 30 m2 (dnevni boravak, kuhinja, spavaća soba, sanitarni čvor) koji se nalazi u [adresa], sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Identifikacija nekretnine i objekta sagrađenog na nekretnini provedena je na uviđaju, te su stranke bile suglasne sa identifikacijom. S time u svezi nije sporno da je zakupninu za navedene stambeni prostor tužitelju plaćao tuženik sve do kolovoza 2020.

18. Sporno je trajanje ugovornog odnosa stranaka (temeljem spomenutih ugovora), te s time u svezi sporno je je li tuženik u obvezi plaćati tužitelju zakupninu i u kojem iznosu. Sporno je kada je ugovorni odnos prestao i temeljem čega, tko je u posjedu nekretnine nakon eventualnog prestanka ugovornog odnosa stranaka i temeljem čega, te je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju naknadu za korištenje tog prostora s osnove stjecanja bez osnove za period od prestanka ugovornog odnosa pa do veljače 2025. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva.

19. Valja reći da, iako je tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporavao visinu tužbenog zahtjeva, na glavnoj raspravi održanoj 10. ožujka 2025. tuženik je naveo kako ne osporava visinu tužbenog zahtjeva odnosno kako ne osporava visinu mjesečne zakupnine ili naknade za korištenje te nekretnine koja iznosi 265,45 eura, pa sud zaključuje da visina tužbenog zahtjeva odnosno mjesečne zakupnine ili nakade za korištenje nije sporna.

20. Uvidom u Ugovor o zakupu stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/10-01/931 ur. broj: 2168/03 01 10 01 od 22. prosinca 2010. (stranica 7-9 spisa) utvrđeno je da su isti ugovor potpisale stranke postupka, i to tužitelj kao zakupodavac, tuženik kao zakupoprimac te ŽZ kao korisnik stambenog prostora. Predmet zakupa je upravo stambeni prostor ukupne površine 30 m2 (dnevni boravak, kuhinja, spavaća soba, sanitarni čvor) koji se nalazi u [adresa], (koja adresa je utvrđena prilikom uviđaja nekretnine), kako to proizlazi iz članka 1. Ugovora. Nadalje, iz članka 1. u svezi članka 2. Ugovora proizlazi da predmetni prostor u zakup uzima tuženik te se istovremeno ovlašćuje da isti prostor preda na uporabu obitelji ŽZ iz [adresa] (ŽZ, supruga NZ i sin F) kao krajnjim korisnicima zakupljenog stambenog prostora. Stranke su ugovorile zakupninu u iznosu od 2.000,00 kn (265,45 eura) mjesečno koju, uz troškove redovite uporabe – troškovi struje, vode, odvoza smeća, plaćanje komunalne naknade, plaća zakupnik, dakle tuženik, a zakupnina se plaća po ispostavljenom računu za prethodni mjesec (članak 3. i 4. Ugovora). Zakup je zaključen na period od 6 mjeseci, s time da se period može produžiti za ono vrijeme koje je potrebno da se provede postupak sanacije bivše područne škole u Jadreškima (u kojoj su do tada živjeli članovi obitelji ŽZ), kako je to ugovoreno u članku 7. Ugovora.

21. Uvidom u Ugovor o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/12-01/445 ur. broj 2168/03-01-12-01 od 22.06.2012. (stranica 74-76 spisa) utvrđeno je da su isti ugovor potpisale stranke postupka, i to tužitelj kao zakupodavac, tuženik kao zakupoprimac te ŽZ kao korisnik stambenog prostora. Navedeni ugovor je sadržajno istovjetan ranije navedenom ugovoru, s tom razlikom da je u članku 7. Ugovora određeno da se zaključuje na period od 12 mjeseci.

22. Dopisom od 13. kolovoza 2020. upućenim tužitelju (stranica 10 spisa) tuženik je izjavio da s danom 1. rujna 2020. raskida Ugovor o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/12-01/445 ur. broj 2168/03-01-12-01 od 22.06.2012. Navedeni dopis sud cijeni kao izjavu o otkazu navedenog ugovora, učinjenog u skladu sa člankom 547. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO/2018), o kojoj okolnosti će obrazlagati u nastavku. Sud, naime, na temelju pojašnjenja istaknutih u toč. 20. i 21. obrazloženja zaključuje kako su stranke bile u obveznopravnom odnosu na temelju ugovora o zakupu sukladno članku 519. ZOO-a budući da navedeni ugovor o zakupu kojeg su stranke postupka potpisale sadrži sve elemente upravo ugovora o zakupu. Pritom valja reći kako ovu materiju ne uređuju posebni propisi jer predmet ugovora nije poslovni prostor kako ga definira Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora (Narodne novine br. 125/2011, 64/2015, 112/2018) već vikendica – stambeni objekt izgrađen na zemljištu. S obzirom na tuženikovu izjavu o otkazu, proizlazi da je ugovorni odnos stranaka temeljen na zakupu predmetnog prostora trajao od 22. prosinca 2010. pa sve do 2021. (o kojoj okolnosti datuma prestanka ugovornog odnosa će sud obrazlagati u nastavku) u skladu s odredbom članka 546. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO/2018)., koja odredba propisuje mogućnost prešutnog obnavljanja zakupa. Navedenom odredbom propisano je da kad nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tomu ne usprotivi, smatra se da je sklopljen nov ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prethodni. Prema tome, po isteku perioda od 12 mjeseci kao perioda ugovorenog trajanja zakupa sukladno Ugovoru o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/12-01/445 ur. broj 2168/03-01-12-01 od 22.06.2012., odnosno po isteku 22. lipnja 2013. ugovor je prešutno obnovljen na neodređeno vrijeme, a obzirom da se stranke ugovora tome nisu protivile.

22.1. Dopisom od 21. kolovoza 2020. upućenim tuženiku (stranica 11 spisa) tužitelj je obavijestio tuženika kako je dopis od 13. kolovoza 2020. zaprimio 21. kolovoza 2020., te ga pritom upozorio na odredbe ugovora o zakupu kojim je ugovoren otkazni rok od 2 mjeseca, pozvavši ga da o otkazu ugovora obavijesti korisnike stambenog prostora – obitelj ŽZ, kao i da ispražnjen prostor vrati tužitelju.

22.2. Ugovorom o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/12-01/445 ur. broj 2168/03-01-12-01 od 22.06.2012. (stranica 74-76 spisa) u članku 8., ugovorene su mogućnosti otkaza ugovora, pa je ugovoreno da tužitelj kao zakupodavac može otkazati ugovor s otkaznim rokom u trajanju od dva mjeseca koji počinje teći od dana dostave pismene obavijesti drugoj strani. U ovom predmetu riječ je o ugovoru koji je zaključen (produžen) na neodređeno vrijeme, a odredba članka 547. stavka 1. ZOO-a propisuje da ugovor o zakupu čije trajanje nije određeno niti se može odrediti iz okolnosti ili mjesnih običaja prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući određeni otkazni rok. Nastavno, odredbom članka 547. stavka 2. ZOO-a propisano je da ako duljina otkaznog roka nije određena ugovorom ili zakonom ili mjesnim običajima, ona iznosi osam dana, s tim da otkaz ne može biti dan u nevrijeme. U konkretnom slučaju stranke su u članku 8. Ugovora o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/12-01/445 ur. broj 2168/03-01- 12-01 od 22.06.2012., koje odredbe ostaju na snazi osnovom odredbe članka 546. ZOO-a, ugovorile dvomjesečni otkazni rok. Sud je shvaćanja kako se ugovoreni dvomjesečni otkazni rok, cijeneći i dopis tužitelja od 21. kolovoza 2020. te s time u svezi intenciju stranaka da se ugovor otkazuje poštujući otkazni rok, te primjenom odredbe članka 547. stavak 2. ZOO-a, ima primijeniti i na obveznopravni odnos stranaka. Slijedom navedenih odredbi ZOO-a proizlazi da je Ugovor o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/12-01/445 ur. broj 2168/03-01-12-01 od 22.06.2012. otkazan 21. listopada 2020. (a ne 1. rujna 2020., kako to navodi tuženik), pa je tuženik osnovom odredbe članka 3. tog ugovora u obvezi plaćati zakupninu u iznosu od 2.000,00 kn / 265,45 eura i za mjesec kolovoz, rujan i listopada 2020. Pritom, visina ugovorene zakupnine nije sporna, niti je dospijeće zakupnine tuženik sporio, pa je tuženik uz zakupninu za navedene mjesece dužan platiti i zatezne kamate od dospijeća svake pojedine zakupnine pa do isplate sukladno odredbi članka 29. ZOO-a (uvažavajući stopu zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena).

22.3. Uvidom u dopis tuženika od 13. siječnja 2021. upućen i dostavljen RZ (stranica 61 spisa) utvrđeno je da je tuženik obavijestio obitelj RZ da je s danom 1. rujna 2020. raskinuo Ugovor o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa klasa: 023-01/12-01/445 ur. broj 2168/03-01-12-01 od 22.06.2012. te da se od 1. rujna 2020. pa nadalje ne smatra obveznim plaćati zakupninu za predmetni stambeni prostor. Nastavno, iz dopisa tuženika od 1. srpnja 2022. upućenog preporučenom poštom RZ (stranica 82-88 spisa) proizlazi da tuženik, pozivom na raniji dopis od 13. siječnja 2021. kojim je obitelj RZ obavijestio o raskidu (otkazu) ugovora o zakupu a budući da je utvrđeno da se obitelj RZ i nakon otkaza ugovora o zakupu nalazi u predmetnom prostoru, poziva obitelj RZ na zajednički sastanak radi reguliranja nastale situacije u svezi ugovora o zakupu koji je raskinut.

23. Iz pisane izjave svjedokinje ĐZ (stranica 78 spisa), pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela Općine Ližnjan-Lisignano, koju izjavu sud prihvaća kao vjerodostojnu budući da je stranke postupka nisu osporile niti je ista u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima, u bitnome proizlazi da su stranke postupka, tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupoprimac 2010. zaključile ugovor o zakupu, te da je ugovor prešutno obnavljan sve do kolovoza 2020. kada je tuženik uputio tužitelju obavijest o raskidu. Navedena obavijest o raskidu dostavljena je i korisniku osobno na kućnu adresu budući da je putem pošte nije primao. Svjedokinja dalje navodi da je u predmetnom stambenom prostoru supruga potpisnika spomenutog ugovora o zakupu, gđa. NZ koja odbija napustiti prostor pa je tuženik onemogućen predati tužitelju prostor oslobođen od stari i osoba. Svjedokinja je izjavu dala 8. svibnja 2024.

24. Iz pisane izjave zakonskog zastupnika tuženika IZ (stranica 80 spisa), načelnika Općine Ližnjan-Lisignano, u bitnome proizlazi da je otkaz ugovora o zakupu tužitelju osobno uručen u kolovozu 2020., nakon toga su u više navrata održani sastanci u prostorijama općine Ližnjan na kojem su uz predtsvanike općine Ližnjan sudjelovali pok. ŽZ i NZ a jednom i tužitelj sa punomoćnicom, da su korisnici (koje zakonski zastupnik oslovljava zakupnicima) obitelj NZ isticali da su u navedeni stambeni prostor uložili znatne novce te su stoga tužitelju nudili mogućnost otkupa nekretnine uz umanjenje uloženih sredstava. Na tim je sastancima obitelj NZ upozorena kako je namjena školi u Jadreškima promjenjena te u njoj više ne postoji mogućnost stanovanja, a rečeno im je i da općina Ližnjan više nema mogućnosti plaćati im najam stana, a što da su korisnici prihvatili, međutim i na dan sastavljanja izjave **.**.2024. NZ je i dalje u posjedu te nekretnine te je ne želi samovoljno napustiti. U navedenim bitnim elementima sud ovu izjavu prihvaća kao vjerodostojnu budući da je stranke postupka nisu osporile niti je ista u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima. Međutim, korištenje pojma zakupnik u smislu pravne terminologije sud nije prihvatio budući da iz ranije obrazloženih ugovora jasno proizlazi da je zakupnik tuženik a ne članovi obitelji NZ (inače korisnici tog stambenog prostora u skladu sa spomenutim ugovorima).

25. Iz pisane izjave tužitelja HZ (stranica 94-96), koju izjavu sud prihvaća kao vjerodostojnu budući da je stranke postupka nisu osporile niti je ista u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima, u bitnome proizlazi da je 22. prosinca 2010. sa tuženikom zaključio Ugovor o zakupu stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa temeljem kojeg ugovora je tuženiku dao u zakup stambeni prostor ukupne površine 30 m2 (dnevni boravak, kuhinja, spavaća soba, sanitarni čvor) koji se nalazi u [adresa] uz ugovorenu mjesečnu zakupninu od 2.000,00 kn, a da tuženik daje na korištenje taj prostor obitelji NZ radi zbrinjavanja spomenute socijalno ugrožene obitelji, te da je ugovor zaključen na rok od 6 mjeseci. Nadalje proizlazi da je 22. lipnja 2012. zaključen Ugovor o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa a temeljem kojeg je zakupni odnos zaključen za daljnjih 12 mjeseci s mogućnošću produljavanja. Dalje proizlazi da je predmetni stambeni prostor dao tuženiku koji je u isti smjestio obitelj NZ, pritom je zakupninu plaćao tuženik, dok je režijske troškove prvo plaćao tuženik a nakon sklapanja drugog ugovora plaćala ih je obitelj NZ, sve do kolovoza 2020. kada je primio obavijest tuženika o raskidu Ugovor o produženju zakupa stambenog prostora i uređenju međusobnih odnosa s danom 1. rujna 2020. Na navedeni dopis se odmah očitovao jer je inzistirao na tome da mu tuženik vrati prostor slobodan od stvari i osoba kako ga je i primio. Od 1. rujna 2020. nadalje tuženik više nije plaćao niti zakupninu niti naknadu za korištenje tog prostora iako nije vratio tužitelju posjed tog prostora. U tom prostoru je i dalje obitelj NZ, pritom napominje kako mu odnos obitelji NZ i tuženika nije poznat niti je ulazio u njihove dogovore.

26. Iz iskaza saslušane svjedokinje NZ u bitnome proizlazi da je prije 24 godine radila u školi Kaštanjer u Puli, da je dobila na korištenje stan u staroj školi u selu [adresa], a radilo se o napuštenom stanu. Zbog prokišnjavanja u stanu isključili su im struju, a kako je Općina Ližnjan preuzela vlasništvo tog stana, cijeneći uvjete u tom stanu, ponudila joj je da nastavi živjeti u jednoj vikendici od 30 m2, na adresi [adresa], što je svjedokinja prihvatila. U tu je vikendicu preselila negdje 2010. godine. Cijelo to vrijeme Općini Ližnjan nije ništa plaćala, tako su se dogovorili, međutim plaćala je sve troškove, struju, vodu. Nije imala mogućnosti ništa plaćati jer joj muž nije radio, ostao je bez posla, teško je obolio a na kraju i umro. S druge strane ona je nakon teške saobraćajne nesreće umirovljena. Potom se i teško razboljela. Obratio joj se gospodin FZ navodeći kako je vikendica sada njegovo vlasništvo te je tražio da iseli. Međutim nije imala mogućnosti iseliti se. Rekla mu je da s njime nikakav ugovor nije potpisivala već je ugovor potpisala s Općinom Ližnjan. Inače uplatnice za struju, vodu i smeće, podmiruje, uplatnice za vodu i smeće prebacila je na sebe, a na tim je uplatnicama bilo navedeno ime Ž R, iz čega je zaključila da FZ nije vlasnik te vikendice. Ž R je mrtav već 10 godina. MZ je svojevremeno ponudila da ona i njezin sin otkupe tu vikendicu za 60.000,00 EUR međutim on je to odbio navodeći da na toj lokaciji planira izgradnju hostela. Kada je preselila u Šikiće, dogovoreno je da će Općina Ližnjan plaćati MZ najamninu za tu vikendicu. Sa općinom je dogovoreno da ostane u vikendici dok se ne snađe, međutim nikada se nije uspjela snaći. Općina je nikada nije tjerala iz tog prostora. Od Općine Ližnjan zaprimila je dopis kojim joj je naloženo da iseli iz te vikendice. U to vrijeme joj je suprug još bio živ. Jedne prilike je održan sastanak na kojem je uz načelnika [adresa] i HZ sudjelovao i njezin suprug. Na tom sastanku je bilo dogovoreno da njen suprug plati nekih 50.000,00 kn MZ za korištenje te vikendice. Njezin suprug to nikada nije platio jer mu je račun obuhvaćen ovrhom. Nikada nije dobila obavijest od općine da bi oni raskinuli ugovor, ali dopušta mogućnost da je i dobila nekakvu ispravu o raskidu. U toj vikendici živi sa sinom. Kada joj se prezentiraju ugovor o zakupu od 22. prosinca 2010. (list 7-9 spisa) i ugovor o produženju zakupa od 22. lipnja 2012. (list 74-76 spisa) navodi da je ugovor iz 2010. u rubrici "Korisnik" potpisao njezin suprug ŽZ, dok je ugovor iz 2012. u rubrici "Korisnik" potpisala osobno. Kada joj se prezentira obavijest o raskidu od 13. siječnja 2021. (list 77 spisa) navodi kako se ne sjeća da je taj dopis zaprimila, a točno je da se na tom dopisu nalazi potpis njezinog supruga. Točno je da je u lipnju 2022. godine od Općine Ližnjan zaprimila dopis kojim se obavještava o raskidu ugovora te kojim je ponovno traže da iseli iz prostora. Svjesna je da trebam iseliti iz tog prostora ali nema kuda. Nije spremna MZ platiti nikakvu naknadu za korištenje tog prostora. Ne želi posjed predati MZ zato što Općina Ližnjan nije ispoštovala svoj dogovor. U ugovoru jasno stoji da će je Općina Ližnjan vratiti u prostore škole Jadreški kada se taj prostor obnovi. Do toga nikada nije došlo. Nema mogućnosti plaćati najam od 300-400 eura koliko je po kazivanju Općina Ližnjan plaćala za taj prostor MZ. Toliko joj iznosi mirovina. Sin joj radi. Zajedno pokušavaju naći rješenje kako izaći iz tog stana međutim firma u kojoj sin radi GLS je blokirana. Čim budu mogli dignuti kredit, izaći će iz tog stana.

26.1. Iskaz svjedokinje NZ sud prihvaća kao vjerodostojan budući je riječ o uvjerljivom, neposrednom, životnom iskazu, danom u skladu sa dokumentacijom u spisu.

27. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka (obrazloženih u toč. 23., 24., 25. i 26.) nedvojbeno u bitnome proizlazi da su stranke postupka zaključile ugovor o zakupu 2010., da su naknadno zaključile ugovor o produljenju zakupa 2012., da je predmetnim ugovorima tužitelj kao zakupodavac tuženiku kao zakupoprimcu u zakup odnosno na raspolaganje dao vikendicu od 30 m2, na adresi [adresa], u [adresa], a u koji prostoj je tuženik smjestio socijalno ugroženu obitelj NZ, da je zakupninu sve do kolovoza 2020. plaćao tuženik kada je tužitelju uputio izjavu o raskidu (otkazu) ugovora, da je ugovor o zakupu tuženik otkazao te da se u navedenom prostoru i dalje nalazi obitelj NZ, konkretno NZ i njezin sin F.

27.1. Tuženik je kao zakupnik sukladno odredbi članka 536. ZOO-a dužan čuvati zakupljenu stvar i nakon prestanka zakupa vratiti je neoštećenu. Prema tome, budući da je obveznopravni odnos stranaka temeljen na ugovoru o zakupu prestao 21. listopada 2020., tuženik je bio u obvezi vratiti predmet zakupa – stambeni prostor tužitelju, slobodan od stvari i osoba. S time u svezi, ispravno tužitelj upozorava kako je tuženik zakupnik te je njemu stambeni prostor dan na korištenje i uživanje, a tuženik je taj prostor dao na korištenje obitelji NZ, pa je u obvezi, po prestanku zakupa taj stambeni prostor vratiti tužitelju u stanju u kakvom ga je primio, dakle slobodan od stvari i osoba. Dodatno, sud smatra kako u konkretnom slučaju obitelj NZ nije u podzakupu sukladno odredbama članka 537. ZOO-a, budući da takve navode nisu isticale stranke niti elementi ugovora o podzakupu proizlaze iz sadržaja zaključenih ugovora odnosno stanja spisa.

27.2. Pogrešno tuženik ističe kako on nije u posjedu predmetnog prostora. Naime, kao što je već ranije obrazloženo, iz rezultata provedenih dokaza, a uostalom i iz sadržaja potpisanih ugovora jasno proizlazi da je tužitelj dao tuženiku u zakup i de facto na raspolaganje (u posjed) predmetni stambeni prostor, a da je tuženik taj prostor dao na korištenje obitelji NZ. To što je tuženik dao prostor na korištenje obitelji NZ ne znači da je izgubio posjed stvari već svoj posjed provodi posredno, putem obitelji NZ kako je to propisano odredbama članka 10. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., dalje u tekstu: ZVDSP). Prema tome, tuženik je posjednik predmetnog prostora, a budući da je tuženik u taj prostor smjestio obitelj NZ (temeljem dogovora – ugovora postignutog između tuženika i obitelji NZ radi zbrinjavanja imenovane socijalno ugrožene obitelji), on je u posjedu tog prostora sve dok je i obitelj NZ u posjedu tog prostora kao posredni posjednik, kako će biti naknadno dodatno obrazloženo. Pritom, tuženik je, gubitkom pravne osnove posjedovanja (otkazom ugovora) u nepoštenom posjedu budući da je njegovo poštenje prestalo spoznajom da mu pravo na taj posjed ne pripada a ta konkretna okolnost ostvarena je otkazom ugovora o zakupu, sukladno članku 18. stavku 3. ZVDSP-a.

28. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] (stranica 97 spisa) utvrđeno je da je tužitelj (su)vlasnik u 191/200 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, vikendica, [adresa], dakle nekretnine koja je bila predmetom ugovora o zakupu zaključenog između stranaka postupka.

29. Tužitelj kao (su)vlasnik predmetne nekretnine uživa zaštitu sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle tužitelj je u ovom postupku aktivno legitimiran. Naime, odredbom članka 161. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. ZVDSP-a). Iz citiranih odredbi proizlazi da u slučaju kada je u pitanju vlasnička tužba (reivindikacija) aktivno je legitimiran vlasnik stvari, a pasivno je legitimirana osoba koja posjeduje njegovu stvar. U takvoj parnici tužitelj mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. ZV-a). Kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik (članak 10. stavak 3. ZV-a). Dakle, time što je, na temelju ugovora o zakupu, tuženik predao predmetnu nekretninu trećoj osobi (obitelji NZ), tuženik nije prestao biti posjednik. Posljedica toga je da su posjednici i tuženik i ta treća osoba, i to tuženik kao posredni posjednik, a navedena treća osoba kao neposredni posjednik. Osim toga, prema odredbi članka 163. stavka 2. ZVDSP-a, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku, ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade. Iz navedene odredbe također proizlazi kako se vlasnička tužba može i treba podići i protiv posrednog posjednika zbog čega je tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici.

29.1. Prema tome, na temelju obrazloženih rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj (su)vlasnik nekretnine koja je bila predmetom zakupa, a koju u trenutku podnošenja tužbe i zaključenja glavne rasprave i dalje u posjedu drži tuženik bez valjane pravne osnove, pa je primjenom odredbe članka 161. i 162. ZVDSP-a u obvezi vratiti stvar – predmetnu nekretninu tužitelju. Pritom, tuženik nije isticao prigovore zadržanja stvari propisane odredbom članka 163. ZVDSP-a, niti je tražio naknadu eventualnih nužnih i/ili korisnih troškova sukladno odredbi članka 164. ZVDSP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

30. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 u daljnjem tekstu – ZOO/2023) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema odredbi članka 1120. ZOO-a kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Dakle, pri stjecanju bez osnove osnovno je pravilo da će stjecatelj biti dužan vratiti ono što je stekao bez osnove ili po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Ako stjecatelj ne može vratiti stečeno, dužan je naknaditi vrijednost stečene koristi. Prema tome, institut stjecanja bez osnove prije svega ide prema uspostavi prijašnjeg stanja, a ako to nije moguće, stjecatelj je dužan vratiti postignutu korist. U konkretnom slučaju tuženik, obzirom da je koristio nekretninu u vlasništvu tužitelja do listopada 2020. (utuženom periodu) bez pravne osnove, dužan je tužitelju naknaditi korist koju je imao od uporabe tih nekretnina. Korist od uporabe tih nekretnina očituje se u mjesečnom zakupu na koju naknadu bi tužitelj imala pravo te koju naknadu bi tužitelj po redovnom tijeku stvari ostvarivao. U konkretnom slučaju tuženik ne spori visinu mjesečne zakupnine ni mjesečne naknade za uporabu nekretnine koja iznosi 265,45 eura mjesečno, pa bi tužitelj slijedom odredbi članka 1111. i 1120. ZOO-a imao pravo na isplatu naknade za uporabu tužiteljeve nekretnine za utuženi period od listopada 2020. (koji iznos dospijeva u studenome 2020.) do siječnja 2025. (koji iznos dospijeva u veljači 2025.).

31. Ovdje valja reći da, čak i da shvaćanje ovog suda u pogledu prestanka ugovornog odnosa stranaka otkazom ugovora o zakupu s danom 21. listopada 2020. (poštujući dvomjesečni otkazni rok) nije primijenjeno, već da je primijenjeno shvaćanje tuženika o pravnim učincima otkaza ugovora s danom 1. rujna 2020. kako je to tuženik obrazlagao, nije od utjecaja na odluku o glavnoj stvari budući da bi tuženik osnovom navedenih odredbi ZOO-a bio u obvezi naknaditi istu vrijednost novčanih jedinica s osnove stjecanja bez osnove.

32. Nadalje, prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj, dakle tuženik, je bio nepošten, kako je ranije obrazloženo, stoga je tužitelj zakonito zatražio zatezne kamate od dana stjecanja (dakle od dospjelosti svake pojedine zakupnine odnosno naknade za uporabu tuđe stvari koje dospijeće zakupnine odgovara i naknadi za uporabu tuđe stvari). Valja reći da tuženik nije osporavao dospijeće tužiteljeve tražbine, neovisno o osnovi tražbine, a mjesečna novčana tražbina tužitelja dospijeva 20. -og u mjesecu za prethodni mjesec. Nadalje, visina stope zateznih kamata temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO- a. Međutim, kako stranke nisu u spornom razdoblju (od 21. listopada 2020. pa nadalje, pritom tražbina iz listopada dospijeva na naplatu 20. studenoga 2020.) bile u ugovornom odnosu to se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je valjalo primijeniti stopu zateznih kamata koja se primjenjuje u ostalim odnosima (kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena). Slijedom navedenog, cijeneći i obrazloženje osnovanosti tužiteljeve tražbine osnovom ugovora o zakupu iz toč. 22.2. obrazloženja, odlučeno je kao u toč. II. i III. izreke presude.

33. Prigovor zastare nije osnovan budući da je podnošenjem tužbe zastara prekinuta pa glede utužene tražbine nije protekao ni trogodišnji ni petogodišnji rok zastare.

34. Valja uzgredno reći kako kvalifikacija suda pravnog odnosa stranaka kao odnosa temeljenog na ugovoru o zakupu nije presudna za odluku o glavnoj stvari budući da bi sud i primjenom pravila Zakona o obveznim odnosima koji uređuju ugovor o najmu donio sadržajno jednaku odluku.

35. Sud je utvrđujući bitne činjenice za ovaj predmet, cijenio sve isprave dostavljene po strankama u spis, dakle i one koje nije posebno obrazlagao. Navedene isprave nisu posebno obrazlagane jer su bez utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

36. Tužitelj je zatražio trošak parničnog postupka u iznosu od 4.560,60 eura. i to za sastav tužbe od 5.11.2021., sastav podnesaka od 10.01.2024. i 17.05.2024., za zastupanje na ročištima održanima 09.05.2024., 17.10.2024., 04.02.2025. i 11.03.2025. od po 250 bodova, dakle sveukupno 1750 bodova. Cijeneći vrijednost boda (2 eura) troškovi tužitelja iznose 4.375,00 eura (s PDV-om). Troškovi sastavljanja podnesaka te troškovi zastupanja na ročištima su temeljem članka 155. stavka 2. ZPP- a ocijenjeni opravdanima i osnovanima, te su primjenom Tbr. 7. u sveti Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa) priznati u cijelosti. Dodatno, tužitelju su prihvaćeni kao osnovani zatraženi troškovi pristojbe na tužbu u iznosu od 57,07 eura, pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 28,53 eura, te troškovi uviđaja u iznosu od ukupno 83,81 eura. Nadalje, sud je prihvatio zatražene troškove pristojbe za presudu u iznosu od 28,54 eura koji iznos predstavlja razliku do punog iznosa pristojbe (obzirom je dio plaćen plaćanjem pristojbe na presudu zbog ogluhe). Naime, sudska pristojba na presudu iznosi 114,14 eura (50% je 57,07 eura), a kako je odredbom članka 7. stavka 3. Zakona o sudskim pristojbama propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, te kako je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi, ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž- 5308/2019-2 od 12. rujna 2019.), njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu i to u iznosu od 28,54 eura (57,07 – 28,53), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.

37. Temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova postupka pripada stranci koja uspije u sporu. Kako je tužitelj uspio u sporu, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi opravdane troškove postupka u iznosu od 4.572,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom članka 29. ZOO (čl. 29. st. 2. ZOO-a, „ostali odnosi“), kako je to odlučeno u toč. IV. izreke presude.

U Pazinu 22. travnja 2025.

Sudac

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po pun.,

- Tuženiku po pun.