Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P-781/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

NA TEMELJU ODRICANJA

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB [osobni identifikacijski broj], Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, Zagreb zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, protiv tuženika LM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Čoliću, odvjetniku u Rijeci, Janka Polić Kamova 11, radi isplate, 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane isplati iznos od 15.147,23 eura/114.126,80 kn, uz zakonsku zateznu kamatu od 7% godišnje od 24.10.2023., pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih apoena i da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB [osobni identifikacijski broj], Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, Zagreb naknaditi tuženiku LM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR-a, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Republika Hrvatska podnijela je 22. studenog 2023. tužbu protiv tuženika LM, radi isplate.

2. Tuženik se u podnesku od 30. rujna 2024. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U podnesku tužitelja od 29.1.2025. (list 150 spisa) tužitelj povlači tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže sukladno svojem prijedlogu te predlaže da svaka strana snosi svoj trošak a eventualno da se tuženom dosudi trošak odgovora na tužbu. Tuženi nakon tužbe dostavlja više podnesaka protivnu čl. 299.a.ZPP-a, u kojem se navodi da ako se koja od stranaka bez poziva suda želi dodatno pisano očitovati na navode protivne stranke, ona će prethodno od suda zatražiti odobrenje podnošenja tog očitovanja i rok u kojem se ono mora podnijeti. Sud će odobriti dodatno pisano očitovanje ako smatra da je ono potrebno i da ne dovodi do odugovlačenja postupka. O tome može zatražiti i pisano očitovanje protivne stranke. Predlažem da sukladno čl. 299a., sud ne uzme u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. članka.

4. Podnesak tuženika od 31.1.2025. (list 155 spisa) tuženik se očituje na zaprimljenu obavijest o povlačenju tužbe tužitelja podneskom od 29. siječnja 2025. godine na način kako slijedi.

Kao što je istaknuo i u svom podnesku od 20. siječnja 2025. godine, tuženik se u zakonom propisanom roku od 15 dana od zaprimljene obavijesti o povlačenju tužbe očituje na način da se izričito protivi povlačenju tužbe, te ne pristaje na povlačenje već ističe kako je jedini mogući pravičan ishod postupka da se tužitelj odrekne od tužbenog zahtjeva, uz obvezu tužitelja da nadoknadi do sada prouzročene sve parnične troškove tuženiku.

Naime, u najmanju ruku je apsurdan prijedlog tužitelja da svatko snosi svoj trošak, a eventualno da se tuženiku dosudi trošak odgovora na tužbu. Usvajanje takvoga prijedloga predstavljalo bi apsolutnu nelogičnost da tuženik snosi trošak koji je sam tužitelj prouzročio, te bi se postupalo protivno načelu uzročnosti iz čl. 158. st. 1. ZPP- a. Naime, tuženik je za očito neosnovano podignutu tužbu tužitelja bio prisiljen angažirati profesionalnog odvjetnika te snositi njegove troškove, a sada bi se prihvaćanjem ovakve odluke tuženik trebao tih troškova odreći. Uostalom, već je u prethodnom podnesku od 20. siječnja tuženik objasnio i sudskom praksom potkrijepio dužnost tužitelja kao Države da snosi rizik za svoju grešku (u ovom slučaju neosnovano podignutu tužbu) i nadoknadi trošak sukladno načelu uzročnosti. Također, nastavno na navode tužitelja da tuženik dostavlja više podnesaka navodno protivno čl. 299.a ZPP-a, tuženik ističe sljedeće, osporavajući takav navod u cijelosti. Tuženik je upravo na izjavu navedenih podnesaka bio dužan i obvezan kako bi ostvario svoja prava zbog pogrešnih i neosnovanih navoda tužitelja iznesenih tijekom dosadašnjeg dijela postupka. Naime, da tuženik nije izjavio osporavane podneske, u ovoj fazi postupka još ne bi niti došlo do povlačenja tužbe od strane tužitelja obzirom da argumentacija koja je istima iznesena i koja je uzrokovala povlačenje tužbe ne bi tužitelju bila dostupna i prikazana.

Da je tome tako, dovoljno je usporediti datume izjavljenih podnesaka. Tužitelj je prijedlog za odgodu ročišta radi mogućnosti mirnog rješenja spora s namjerom povlačenja tužbe izjavio 4. studenog 2024. godine. S druge strane, to nije bilo učinjeno odmah nakon izjavljenog odgovora na tužbu već upravo nakon izjavljenog podneska tuženika, a koji je bio izjavljen 30. rujna 2024. godine. Također, jednako vrijedi i za podnesak tužitelja kojim povlači tužbu, ponovno tek nakon što je tuženik svojim podneskom od 20. siječnja ukazao na praksu i dužnost snošenja dosadašnjih troškova vođenja parnice.

Dakle, sukladno prethodno navedenom, tuženik je upravo svojim izjavljenim podnescima taj koji, osim što je doprinio smanjenju troška vođenja parnice (koja bi se bez povlačenja odnosno odricanja vodila više godina zbog očito neosnovane tužbe), daje doprinos i načelu ekonomičnosti postupka, a s druge strane sada tužitelj još ima obzira zahtijevati da sve navedeno bude na tuženikov trošak odnosno da to čini besplatno. Drugim riječima, tuženik prvo biva neosnovano tužen, a onda još na svoj trošak doprinosi ekonomičnosti i efektivnosti hrvatskog pravosuđa, dok je s druge strane tužitelj nitko drugi nego baš sama Država koja bi to kroz razne načine trebala osigurati.

U konačnici, tuženik se izričito protivi prijedlogu tužitelja da ne uzme u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. članka 299.a. Konkretno, takav prijedlog je neosnovan prije svega iz razloga što plan upravljanja postupkom u ovome predmetu nije još niti donesen, a odgodu pripremnog ročišta na kojem bi se takav plan donio je tražio sam tužitelj nakon što je zaključio da će morati povući tužbu u ovoj pravnoj stvari. Također, podredno se ističe kako je neosnovano pozivanje i na navedeno obzirom da se istim i zanemaruje stavak 5. istoga članka prema kojemu sud neovisno o prethodno navedenim stavcima tog članka, sud može uzeti u obzir pisana očitovanja ako ista smatra svrsishodnim. Obzirom da su podnesci tuženika doprinijeli evidentnom skorom okončanju ove parnice, a na način kako je već prethodno objašnjen, jasno je da su isti bili i više nego svrsishodni za ovu parnicu.

Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik se protivi povlačenju tužbe na način kako je to predložio tužitelj u svome podnesku od 28. siječnja 2025. godine. i potražuje troškove.

5. Člankom 312. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku) propisano je da je izvan ročišta za glavnu raspravu sudac pojedinac,odnosno predsjednik vijeća ovlašten da u povodu izjave tuženika odnosno tužitelja, dane u pisanom obliku ili na zapisnik kod parničnog suda, donese presudu na temelju priznanja odnosno presudu na temelju odricanja te da primi na zapisnik sudsku nagodbu.

6. Člankom 331a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku propisano je ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja).

7. Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika (članak 331.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku), pa je na temelju članka 331.a Zakona o parničnom postupku valjalo donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija (presudu na temelju odricanja), stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

8. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku te tuženik koji je uspio u postupku ima pravo na trošak.

8.1. Trošak tuženika sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji je odmjeren sukladno vrijednosti predmeta spora i važečoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

8.2. Tuženiku pripada trošak i to za sastav podneska od 30.09.2024. (Tbr 8.1 OT) u iznosu od 500,00 eura + 25% PDV što iznosi 625,00 eur-a, sastav podneska 31. siječnja 2025. (Tbr 8.1 OT) u iznosu od 500,00 eura + 25% PDV što iznosi 625,00 eura odnosno ukupno 1.250,00 eur-a.

8.3. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu jer isti nije podnesen po punomoćniku odvjetniku te nije priznat trošak sastava podneska od 20. siječnja 2025. jer sud smatra da isti nije bio nužan.

9. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Ogulinu, 22. travnja 2025.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude na temelju odricanja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (članak 353. stavak 3. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu (P-DO-122/2023)

2. Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, Janka Polić Kamova 11